Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-263/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IS i dr. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog IS i optuženog AS, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 9. svibnja 2024., broj K-7/2024., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, optuženog IS i optuženog AS kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom Županijski sud u Osijeku proglasio je krivim optuženog IS i optuženog AS zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano kao u izreci, za koje djelo je optuženog IS, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, dok je optuženom AS, na temelju članka 230. stavka 2. i članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 3. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, a na temelju članka 58. stavka 1. i 7. KZ/11, opozvao je uvjetnu osudu izrečenu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-123/2019. od 7. prosinca 2022. kojom je optuženik zbog kaznenih djela iz članka 118. stavka 2. KZ/11. i članka 139. stavka 3. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 1 godinu, a uvjetovani dio kazne iznosi jednu godinu s rokom kušnje od 3 godine, pa mu je, iz te presude, uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 godine, a na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., optuženi AS je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 10 mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom IS i optuženom AS u izrečene kazne zatvora je uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. listopada 2024., pa nadalje, a optuženom AS, na temelju iste zakonske odredbe, u jedinstvenu kaznu zatvora uračunat je i dio izdržane kazne zatvora izrečen u naprijed navedenoj opozvanoj uvjetnoj osudi, u razdoblju od 28. srpnja 2019. do 24. srpnja 2020., te od 20. travnja 2023. do 24. travnja 2023.
1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11.,od optuženog AS oduzet je jedan nož dužine 37 cm s crnim plastičnim rukohvatom i crnom futrolom, zimska kapa tamnoplave boje s prorezima za oči s etiketom natpisa „Arctic Adventure“ te je određeno da će se ovi predmeti po pravomoćnosti presude uništiti.
1.3. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), oštećenom TD SuperSport d.o.o. dosuđen je imovinskopravni zahtjeva te su optuženici obvezani da oštećeniku solidarno plate iznos od 130,00 eura.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., optuženici su u cijelosti oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1 i 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, a koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbe su pravodobno podnijeli državni odvjetnik, optuženi IS i optuženi AS.
3. Državni odvjetnik prvostupanjsku presudu pobija, i to samo u odnosu na optuženog IS, zbog odluke o kazni te predlaže da se preinači na način da se optuženiku izrekne stroža kazna zatvora u duljem trajanju.
4. Optuženi IS, u žalbi koju je osobno podnio, žali se, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s tim da u pogledu odluke koju bi povodom žalbe trebao donesti drugostupanjski sud, nije ništa naveo, dok u žalbi koju je podnio po braniteljici Martini Furlan Marijanović, odvjetnici u Osijeku, se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Optuženi AS, u žalbi koju je podnio po branitelju Stjepku Medvedu, odvjetniku u Osijeku, žali se zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne blaža kazna zatvora.
6. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi IS po braniteljici odvjetnici Martini Furlan Marjanović, te je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana.
7. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
8. Žalbe nisu osnovane.
9. Nije u pravu optuženi IS kad u žalbi koju je podnio po braniteljici Martini Furlan Marjanović, ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., budući da je pobijana presuda proturječna razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni.
9.1. Suprotno naprijed iznesenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski je sud, nakon vrlo pažljive i savjesne ocijene svakog dokaza posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, u odnosu na spornu činjenicu da je optuženi IS, zajedno s optuženim AS, kao supočinitelj sudjelovao u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela, iznio jasne, logične i neproturječne razloge zbog kojih je to našao dokazanim, s čim u vezi, u obrazloženju presude pod točkama 14. do 29., je iznio vrlo temeljitu i sveobuhvatnu ocjenu vjerodostojnosti izvedenih personalnih i materijalnih dokaza koji na to nedvojbeno upućuju, a druga je stvar što optuženik, u pokušaju da od sebe otkloni kaznenu odgovornost, njihovu dokaznu snagu i vjerodostojnost dovodi u pitanje, čime isti, kako to proizlazi i iz cjelokupnog sadržaja žalbe, prvostupanjsku presudu zapravo pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će se ovaj drugostupanjski sud očitovati u nastavku, međutim, njegova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., nije osnovana.
9.2. Također, nije u pravu optuženi IS ni kad u žalbi koju je osobno podnio, tvrdi da ga je „odvjetnica šikanirala“ te ga nije branila kako je molio i nije se pojavila na ročištu na kojemu je objavljena prvostupanjska presuda. Osim toga, u žalbi ističe „…da mu nisu dozvolili svjedoke i izmišljali su da čovjek ne postoji pa kad se pojavio nisu mu dozvolili da da iskaz koji je htio (?)…“, sugerirajući time očito da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje te počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.
9.3. Međutim, naprijed paušalno izneseni žalbeni navodi, nisu točni. Naime, kako to nesporno proizlazi iz sadržaja raspravnih zapisnika od 6. ožujka 2024. (list 355. do 369.), od 15. travnja 2024. (list 466. do 474.) i od 9. svibnja 2024. (list 524. do 534.), braniteljica optuženika odvjetnica Martina Furlan Marjanović tijekom postupka je vrlo aktivno sudjelovala u obrani optuženika te je predlagala dokaze i redovito izjavljivala žalbe na odluke suda. Uostalom, činjenica da se optuženik u raspravi pridružio onom što je braniteljica navela u svom završnom govoru, upućuje da je ista stručno i profesionalno obavila svoju zadaću, a izostanak s ročišta u kojemu je objavljena prvostupanjska presuda, nije relevantan, s obzirom da pristup stranaka na objavu presude nije obvezatan. Također, tijekom postupka poštivana su sva procesna prava optuženika, jer iz sadržaja naprijed navedenih raspravnih zapisnika nesporno proizlazi da je optuženik imao priliku osporiti vjerodostojnost izvedenih dokaza te je postavljao pitanja i iznio primjedbe na obranu optuženog AS i iskaze svjedoke, a sud je usvojio njegov dokazni prijedlog da se kao svjedok obrane ispita US. Prema tome, u konkretnom slučaju nema govora o tome da je optuženiku bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., pa je njegova žalba u tom dijelu također neosnovana.
10. Iako je optuženi IS u uvodu žalbe naznačio da prvostupanjsku presudu pobija i zbog povrede kaznenog zakona, ovu žalbenu osnovu nije obrazložio niti je, iz članka 469. točki 1. do 6. ZKP/08., naveo bilo koju taksativno propisanu povredu kaznenog zakona, kad se ova žalbena osnova ostvaruje, pa njegova žalba ni u tom dijelu nije osnovana. Drugostupanjski sud povodom žalbe optuženika nije utvrdio da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon, na što, u skladu s člankom 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.
11. Nije u pravu optuženi IS ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. U žalbi koje je optuženik osobno podnio, kao i u žalbi koju je podnio po svom branitelju, isti ustraje u svojoj obrani koju je iznio tijekom postupka, poričući da je počinio kazneno djelo za koja se tereti, jer, kako navodi, ne postoje materijalni ni personalni dokazi koji bi na to upućivali, a u odnosu na obranu optuženog AS, koji ga je teretio da su zajedno sudjelovali u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela, ističe da je proturječna i nelogična i da se stoga ne može cijeniti kao istinita.
12. Optuženom IS i optuženom AS, državno odvjetništvo u optužnici od 20. prosinca 2023., djelomično činjenično izmijenjenoj na raspravi od 9. svibnja 2024., stavilo je na teret da su 15. listopada 2023. oko 19,50 sati u Osijeku, Sjenjak 23, zajedno i po prethodnom dogovoru, u nakani da dođu do novca, ušli u sportsku kladionicu „SuperSport“ te je optuženi IS držao u ruci pištolj, a optuženi AS nož dužine 37 cm, koje su usmjerili prema zaposlenici u kladionici FS, prijeteći da će je ubiti, tražili novac te im je u strahu za svoj život ista predala ukupno 130,00 eura, na koji način su počinili kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.
13. U konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz svjedočkog iskaza FS i snimke kamere video nadzora u kladionici, nije sporno da su počinitelji naprijed navedenog kaznenog djela bili maskirani na način da su na glavi odnosno licima imali kape s prorezima za oči, te je jedan od njih u ruci imao pištolj, a drugi nož, koje su predmete usmjerili prema zaposlenici FS, koja im je u strahu za vlastiti život i tijelo, predala naprijed navedeni novčani iznos.
14. Optuženi IS u postupku se očitovao da se ne smatra krivim te nije iznosio svoju obranu odnosno branio se šutnjom, dok se optuženi AS očitovao da se smatra krivim, a u svojoj obrani je iskazao da je inkriminirano kazneno djelo počinio zajedno s optuženim IS, na način kako mu je to i stavljeno na teret, s tim da je on u ruci imao nož, a optuženi IS pištolj. 15. Suprotno žalbenim navodima optuženog IS, ispravno je prvostupanjski sud obranu optuženog AS koju je optuženik iznio na raspravi, cijenio kao vjerodostojnu. Naime, ovaj optuženik je vrlo detaljno i uvjerljivo kronološki opisao način kako se s optuženim IS dogovorio da zajedno opljačkaju kladionicu SuperSport i način na koji su to izveli, a niz bitnih pojedinosti iz njegova iskaza se podudara s ostalim izvedenim personalnim i materijalnim dokazima, odnosno svjedočkim iskazima ĐS, FS, snimke kamere video nadzora poslovnice kladionice te potvrdi o oduzimanju predmeta, što je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pod točkama 18. do 27., vrlo detaljno analizirao i naveo razloge koje kao logične prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Ovdje treba naglasiti da je pretragom stana optuženog AS pronađena torba u kojoj su se nalazila odjeća koju su on i optuženi RS nosili na sebi u vrijeme počinjenja djela, od kojih predmeta su maskirne hlače i jakna pripadale optuženom IS.
15.1. U kontekstu naprijed navedenog, okolnost da u predmetnoj kladionici nisu pronađeni materijalni dokazi odnosno otisci prstiju optuženog IS, na što isti u žalbi upire, nije odlučna i ne može predstavljati dokaz da isti nije počinio inkriminirano kazneno djelo. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod da je obrana optuženog AS proturječja zbog toga što je u prethodnom postupku naveo da je optuženi IS koristio zračni pištolj, a na raspravi je iskazao da se radilo svom plinskom pištolju, budući da je optuženik na raspravi pojasnio da nema stručna znanja da bi iskazivao o kojoj vrsti oružja se radilo, pa je prvostupanjski sud, nakon što je s tim u vezi detaljnije ispitao optuženika, utemeljeno zaključio da je optuženi IS kritične zgode koristio zračni pištolj, koji, prema Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine" broj 94/18., 42/210. i 114/92.) predstavlja vrstu oružja. Također, za vjerodostojnost obrane optuženog AS nije odlučno ni to što je isti naveo da su iz kladionice otuđili 135,00 eura, a u optužnom aktu im stavlja ne teret 130,00 eura. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da su nakon počinjenja djela optuženici, kako je to naveo optuženi AS, otišli u njegovu kuću, što je potvrdila svjedokinja BS, majka optuženog AS, a optuženi RS je odatle otišao u Đakovo, što je također u svojoj obrani naveo optuženi AS. S obzirom na te iskaze, neutemeljen je žalbeni navod optuženog IS da bi iz svjedočkog iskaza VS proizlazilo da se u vrijeme počinjenja djela nalazio kod njega u Đakovu.
15.2. S obzirom na sve naprijed izneseno, prvostupanjski sud je opravdano kao nevažne odbio dokazne prijedloge optuženog IS da se kao svjedoci ispitaju TS i ZS na okolnosti je li optuženi bio prisutan adaptaciji sobe od VS, jer je to ovaj svjedok i potvrdio.
16. Kraj takvog stanja stvari, suprotno žalbi optuženog IS, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice vezane uz predmetni događaj te je ispravno zaključio da se u ponašanju optuženog IS i optuženog AS ostvaruju sva bitna obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., za koje ih je proglasio krivim.
U odnosu na kaznu
17. Nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je kazna zatvora u trajanju od 4 godine koju je prvostupanjski sud izrekao optuženom IS, preblaga, a isto tako nisu u pravu ni optuženi IS i optuženi AS, kojemu je sud, za inkriminirano kazneno djelo, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 godine te mu je opozvao naprijed navedenu uvjetnu osudu iz pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku i iz te presude uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine pa ga je, na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 10 mjeseci, kad u žalbama ističu da im je sud izrekao prestroge kazne.
18. Pri izboru vrste i mjere kazne, optuženom IS prvostupanjski je sud kao olakotno cijenio činjenicu da je bio sudionik Domovinskog rata i da je odlikovan, zatim smanjenu ubrojivost i osobne prilike odnosno činjenicu da je odrastao u disfunkcionalnoj obitelji i da je liječen od ovisnosti, a otegotnim mu je cijenio višekratnu raniju osuđivanost za ista i druga kaznena djela, kao i to što je FS pretrpjela stres uslijed počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, dok je optuženom AS kao olakotno cijenjeno priznanje djela i izraženo kajanje, smanjenu ubrojivost, i činjenica da se liječi od ovisnosti, a kao otegotno mu je cijenjena ranija osuđivanost odnosno činjenica da je inkriminirano kazneno djelo počinio u vrijeme kušnje, nedugo nakon što je izdržao kaznu zatvora izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom na temelju naprijed naveden pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku od 7. prosinca 2022., zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11., raniju prekršajnu kažnjavanost kao i posljedice djela koje je pretrpjela FS.
19. I po stavu ovog Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kazna zatvora koju je prvostupanjski sud izrekao optuženom IS, kao i pojedinačne i jedinstvena kazna zatvora koje je izrekao optuženom AS, su primjerene težini počinjenih kaznenih djela, ličnostima optuženika i svim okolnostima djela te će se tim kaznama postići svi oni ciljevi specijalne i generalne prevencije, kao i ostale svrhe kažnjavanja predviđena u članku 41. KZ/11.
20. Naime, suprotno iznesenim žalbenim navodima državnog odvjetnika, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, kojim je okolnostima prilikom izricanja visine kazne u odnosu na optuženog IS, dao primjeren značaj. Činjenica da je izvršenje djela kod ES, zaposlenica u kladionici SuperSport, izazvao strah, a što, između ostalog, državni odvjetnik u žalbi također ističe, sadržan je u činjeničnom opisu djela za koje je optuženik proglašen krivim (težina počinjenog kaznenog djela), pa tu okolnost optuženiku nije moguće ponovno kao otegotnu vrednovati i prilikom odmjeravanja kazne. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na optuženog IS nije osnovana.
21. Također, nije u pravu ni optuženi IS kad u žalbi navodi da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu i da mu je, prilikom odmjeravanja kazne, trebao više cijeniti utvrđene olakotne okolnosti. Za ovaj drugostupanjski sud ovakav, nekritičan stav optuženika prema počinjenom djelu i kazni nije prihvatljiv, imajući pri tome u vidu činjenicu da je isti, kako to nesporno proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije na listu 515. do 518. spisa, višekratno osuđivan za ista i druga kaznena djela, pa mu je sud u tom kontekstu, kao što je to navedeno i u prethodnoj točki, pravilno vrednovao i sve olakotne okolnosti i izrekao kaznu koja je samo za jednu godinu veća od propisanog zakonskog minimuma za to djelo (od tri do dvanaest godina), zbog čega njegova žalba zbog odluke o kazni nije osnovana.
22. Isto tako, nije u pravu ni optuženi AS kad u žalbi ističe da mu je prvostupanjski sud, kao olakotno, premalo cijenio priznanje djela i njegov doprinos otkrivanju djela te mu je izrekao prestroge pojedinačno utvrđene i jedinstvenu kaznu zatvora. Unatoč doista bitnom doprinosu optuženika u otkrivanju identiteta počinitelja inkriminiranog kaznenog djela, što mu je sud opravdano cijeno kao olakotno, optuženik gubi iz vida da je, prema izvodu iz kaznene evidencije koji se nalazi na listu 519. do 521. spisa, ranije osuđivan za istovrsno kazneno djelo protiv imovine (krađa iz članka 228. stavka 1. KZ/11.), a inkriminirano kazneno djelo je počinio u vrijeme provjere koje mu je određeno u djelomičnoj uvjetnoj osudi Općinskog suda u Osijeku, i to nakon što je izdržao neuvjetovani dio izrečene kazne, što, kao i u odnosu na optuženog IS, upućuje na ustrajnu i pojačanu kriminalnu volju. Dakle, sagledavajući visinu jedinstvene kazne zatvora koju je sud izrekao optuženiku u korelaciji s činjenicom da je inkriminirano kazneno djelo počinio u vrijeme kušnje koje mu je određeno u ranijoj presudi, suprotno žalbenim navodima optuženika izrečena kazna nije prestroga već je adekvatna svim okolnostima djela, pa njegova žalba zbog odluke o kazni također nije osnovana.
23. U smislu članka 478. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je ispitao i odluku prvostupanjskog suda glede oduzimanja predmeta koji su uporabljeni za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, pobliže navedenih pod točkom VI u izreci, te je utvrdio da je ta odluka, s obzirom da se temelji na odredbi članka 79. KZ/11., u svemu pravilna i zakonita.
24. Zbog svega naprijed iznesenog, a kako prilikom ispitivanja žalbi nije utvrđeno postojanje povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
