REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
P-1053/23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja ČE, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Krapinska ulica 5, 10360 SOBLINEC, OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10000 ZAGREB, OIB: 22694857747 kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 01.listopada 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 08.listopada 2024.,
p r e s u d i o j e :
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, OIB: 22694857747, platiti tužitelju ČE, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Krapinska ulica 5, 10360 Soblinec, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 111,84 EUR / 842,65 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 18. 01. 2023. god., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana".
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 125,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 08.10.2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 eur, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu 16. 05. 2023. radi isplate iznosa od 111,84 eur. U tužbi i tijekom postupka je naveo da je u prometnoj nesreći dana 29. 11. 2022. oštećeno vozilo u vlasništvu HE iz [adresa]. Navodi da je tužitelj izvršio popravak vozila te ispostavio račun oštećeniku na iznos od 555,03 eur sukladno Cjeniku tužitelja. Tuženik je isplatio iznos od 443,19 eur navodeći da iznos od 111,84 eur koji nije platio predstavlja razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj. Oštećeni HE je svoje potraživanje ustupio tužitelju.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osporio je odgovornost za štetu, osnovanost i visinu potraživanja. Navodi da oštećenik nije poduzeo sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. Tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisera po znatno jeftinijoj cijeni rada od cijene koju navodi tužitelj, ali je bez obzira na to oštećenik odabrao opciju popravka vozila po skupljoj cijeni rada.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izvid štete (list 7 spisa), presliku računa A 3/P1/1 (list 8 spisa), Obrazložena ponuda tuženika od 13.01.2023. (list 10 spisa), Izvadak o stanju i prometu (list 11 spisa), Cjenik tužitelja (list 12 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja od 12.01.2023. (list 13-14 spisa), Dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 15-18 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka u predmetu P- 1257/21 (list 19-21 spisa), Sudska praksa (list 22-96, 132-141, 144-163, 170-198 spisa), Konačna ponuda od 20.01.2023. (list 109 spisa), Računi ovlaštenih servisera (list 111-120 spisa).
4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.
5. Predmet spora jest tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 111,84 eura na ime popravka vozila, a koji iznos se odnosi na razliku u visini cijene sata za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koju naplaćuje tužitelj.
6. Među strankama nije sporno da je vozilo popravljeno prema izvidu štete od strane tužitelja, kao i da je tuženik isplatio tužitelju račun djelomično u iznosu od 443,19 kn. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva u cjelini s obzirom na istaknute prigovore tuženika (aktivna i pasivna legitimacija, visina tužbenog zahtjeva , nastanak štetnog događaja, odgovornost).
7. Uvidom u izvid štete (list 7 spisa), kojeg je sastavio tuženik, sud je utvrdio da je vozilo u vlasništvu oštećenika HE, marke Opel, oštećeno u prometnoj nesreći koja se dogodila 29.11.2022. U tuženikovom izvidu štete navedena su oštećenja na predmetnom vozilu koja su nastala u prometnoj nesreći .
8. Uzimajući u obzir da je tuženik u povodu zahtjeva oštećenika za naknadu štete izvršio pregled vozila, sastavio izvid štete u kojem je naveo oštećenja te i ponudio 443,19 eur te je također naveo u Ponudi od 13.01.2023. da odgovornost za naknadu štete po navedenoj prometnoj nesreći nije sporna, to je uvjerljivo da se 29.11.2022. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika.
9. Međutim, neovisno o navedenom, pa čak iako je ovaj sud mišljenja da takvo tuženikov protivljenje predstavlja zloupotrebu pravnog znanja i prava, u parničnom postupku radi naknade štete ili bilo koje druge osnove ne može se odlučivati na razini vjerojatnosti, a radi se o bitnim činjenicama, nego na temelju pune izvjesnosti, a to ovdje nije slučaj.
Naime, iz isprava u spisu ne proizlazi tuženikova pasivna legitimacija odnosno ne postoji dokumentacija iz kojeg bi sud mogao utvrditi o kakvoj se odgovornosti radi, tko je tuženikov osiguranik štetnik i broj police automobilskog osiguranja pa da bi time tuženik bio pasivno legitimiran kao osiguratelj štetnika.
Dakle, tužitelj nije naveo pravnu osnovu temeljem koje proizlazi pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja ili određeno naveo policu osiguranja iz koje proizlazi pasivna legitimacija tužitelja kao osiguratelja za isplatu osigurnine, ako se radi o ugovornoj obvezi po kasko polici ili za naknadu štete, ako se radi o polici osiguranja od automobilske odgovornosti i izvanugovornoj odgovornosti za štetu, i pritom izložio ujedno i sve pretpostavke odgovornosti za štetu ( štetnik, štetna radnja, protupravnost štetne radnje i uzročna veza između štetne radnje i štete).
Činjenica obrade štete u mirnom postupku i plaćanje određenog novčanog iznosa od strane osiguratelja prije pokretanja parničnog postupka prema mišljenju ovog suda ne može predstavljati presumirano priznanje pasivne legitimacije osiguratelja i njegove odgovornosti za štetu jer se, naime, može raditi primjerice recimo i o zabuni.
10. U takvoj situaciji kako je teret dokaz na tužitelju u smislu pasivne legitimacije ili nastanka štetnog događaja i odgovornosti tužitelj je svakako trebao predložiti dokaze kojim dokazuje osnovanost i visinu svog tuženog zahtjeva, a na ročištu dana 01.10.2024. tužitelj je odustao od svih predloženih dokaza.
11. Isto tako, obrazložena ponuda od 13.01.2023. u kojoj je tuženik naveo da odgovornost za naknadu štete po navedenoj prometnoj nesreći nije sporna, nema značaj priznanja duga ( čl. 240. ZOO-a), a osim toga, priznanje duga je relevantno samo u smislu instituta zastare i prekida zastare.
Je li netko nešto platio po bilo kojoj osnovi niti u kojem slučaju ne znači da bi bio dužan platiti i ostatak jer se može platiti i tuđi dug.
12. Stoga sud nije mogao utvrditi osnovu i visinu štete, odnosno pravilno utvrditi činjenično stanje, pa je o spornim činjenicama tužbenog zahtjeva odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP). Naime, pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze na kojima se te činjenice mogu utvrditi. Njihova je dužnost također iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost i visina zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan.
U ovom predmetu tužitelj je bio dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu ukoliko bi tuženik bio pasivno legitimiran kao osiguratelj štetnika, a isti nije dokazao sve kumulativne potrebne pretpostavke odgovornosti tuženika za konkretnu štetu u pogledu štetnog događaja koji se dogodio dan 29.11.2022., a s druge strane očito je da se odgovornost tuženika ne temelji niti na polici kasko osiguranja pa da bi predmetnu štetu tuženik bio obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20, 151/22) te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23)
Slijedom navedenog sud je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio osnovanim.
13. Stoga je sud uz primjenu pravila o teretu dokazivanja temeljem čl. 221. (Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim i presudio kao u toč. I izreke presude.
14. S obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim, te je odbio dokazne prijedloge tuženika jer su usmjereni na utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva, a kako ne postoji osnov za naplatu takve dokaze nije potrebno provoditi.
15. Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu 01.10.2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 125,00 EUR.
16. Tuženik je odbijen za razliku od zatraženog do priznatog iznosa za sastav odgovora na tužbu, s PDV om od 25%, te je odlučeno je kao pod točkom III izreke presude.
U Zagrebu, 08.listopada 2024. godine
S u d a c:
Romina Markovinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu
2. Tuženiku po pun.
