REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-289/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Ivanović, kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje Ane Pinculić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog UĆ, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.; dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO- 38/2024. od 9. siječnja 2024., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu PĆ, opunomoćenika oštećenika, odvjetnika FĆ, optuženog UĆ i njegovog branitelja, odvjetnika Berislava Hercega, dana 8. listopada 2024., objavio je, a dana 4. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I Optuženi UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i P, djevojački F, rođen **.**.1997. u [adresa], s neprijavljenim boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, ugostitelj-konobar, pismen, nezaposlen, s primanjima socijalne pomoći od oko 150,00 eura, sa završenom srednjom školom, neoženjen, bez djece, bez imovine, slabijeg imovnog stanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan, kažnjavan

k r i v  j e

što je

- 13. ožujka 2023. oko 21,00 sati u Zagrebu, Ulica don Petra Šimića 1, ispred crkve Svete Mati Slobode, u namjeri neovlaštenog stjecanja tuđih predmeta, prišao oštećenom KĆ, uhvatio medaljon koji predstavlja status bogoslova koji je oštećeni nosio oko vrata i isti povlačio prema sebi, te mu na vrat prislonio svoj lakat i počeo ga gušiti, uslijed čega su građani priskočili u pomoć oštećenom, nakon čega je medaljon skinuo s vrata oštećenog koji je uzeo i za sebe zadržao i s istim pobjegao prema nogometnom igralištu gdje ga je sustigao GĆ kojem su se pridružili ŽĆ i MĆ koji su uzeli medaljon okrivljeniku i vratili ga oštećenom KĆ dok se okrivljenik udaljio, a potom vratio u crkvu

- d a k l e, uporabom sile protiv neke osobe oduzeo tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji,

- čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - razbojništvo – opisano i kažnjivo po članku 230. stavku 1. KZ/11.

II Na temelju članka 230. stavka 1. KZ /11., te uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. optuženi UĆ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORU U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom UĆ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženi UĆ u vremenu od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo te ako se podvrgne izvršavanju izrečene mu sigurnosne mjere.

IV Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom UĆ se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od 2 (dvije) godine koja će se izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

V Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršavanje izrečene kazne zatvora optuženiku koji bez opravdanog razloga krši obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom.

VI Na temelju članka 54. KZ/11. u slučaju opoziva uvjetne osude optuženom UĆ će se uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. prosinca 2023. do 13. veljače 2024.

VII Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) optuženi UĆ se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog UĆ zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11.

2. Rasprava u ovom postupku provedena je na temelju članka 19. b ZKP/08. pred predsjednicom vijeća kao sucem pojedincem uz suglasnost stranaka.

3. Optuženi UĆ pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitano je izvješće o uhićenju i dovođenju u Pritvorsku policijsku jedinicu Policijske uprave zagrebačke, VII. Policijske postaje Zagreb, broj K-236/23 od 13. ožujka 2023., (list 3-6 spisa), otpusno pismo Klinike za psihijatriju Sveti Ivan na ime okrivljenika UĆ (list 7 spisa), službena zabilješka o dojavi (list 8 spisa), zapisnik o očevidu bez naloga Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 13. ožujka 2023. (list 17-20 spisa), medicinska dokumentacija Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba na ime KĆ (list 27 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika UĆ sukladno odredbi članka 208.a Zakona o kaznenom postupku s pripadajućom DVD snimkom ispitivanja (list 29-31 spisa), medicinska dokumentacija Klinike za psihijatriju Sveti Ivan na ime okrivljenika UĆ (list 53-75 spisa). Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. i 8. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanju oštećenog KĆ (list 84-85 spisa), a na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka GĆ (list 86-87 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆĆ (list 88-89 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka MĆ (list 90-97 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐĆ (list 92-93 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka UĆR (list 94-95 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka AĆ (list 96-97 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka RĆ (list 98-99 spisa), nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Darka Marčinka (list 113-118 spisa). Pročitan je zapisnik o ispitivanju okrivljenika UĆ od 5. siječnja 204. s pripadajućom DVD snimkom ispitivanja (list 178-181 spisa). Na temelju članka 431. stavka 1. točke 5. ZKP/08. pročitan je usmeni nalaz i mišljenje vještaka Darka Marčinka od 15. srpnja 2024., a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz KE za optuženika na listu 201-202 spisa kao i izvod iz PE na listu 203-204.

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi UĆ je naveo da se od 2018. liječi u psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan, počelo je sa psihozom, a dobio je dijagnozu shizofrenije. Mora reći da je imao velikih problema sa drogom marihuanom, u biti može reći da je bio narkoman. U jednom trenutku se njemu jako pogoršalo njegovo zdravstveno stanje te je izgubio razum, liječio se mjesec i pol u bolnici Sveti Ivan u nekoliko navrata. Može reći da je u to vrijeme bio u bludu, dosta je gledao i pornografiju te ga je sve to povrijedilo na duši. Kada je izašao iz bolnice pokušao je srediti svoju situaciju te je počeo raditi sa svojim ocem u struci, vešmašine, bojlere, šporete. Htio se izliječiti sa radom, međutim gazda njihove kuće je nakon 12 ili 13 godina kako su oni živjeli u toj kući odlučio prodati tu kuću, te su se oni morali iseliti te je on sa ocem otišao u Čapljinu u Hercegovinu, dok je majka otišla u Njemačku. Živio je tamo oko 3 mjeseca, a onda se vratio natrag u Hrvatsku, u [adresa] u stanu gdje je živjela njegova baka koja je bila jako bolesna, a on se jako neugodno osjećao jer joj nije mogao nikako pomoći i imali su dosta nesporazuma baka i on. Također ima i brata koji je živio u baraci u predgrađu između [adresa] i [adresa], a nije mogao boraviti niti kod njega jer je njegov brat imao epilepsiju, tumor, radi kao smetlar te njih dvoje nisu sposobni se održavati zajedno u zajednici. Ta baraka nije osposobljena za život te nije funkcionalna za njih. On je u tom vremenu bio jako lošeg zdravlja, jer se izgladnjivao dakle nije imao što za jesti, a nije primao niti socijalnu pomoć. Njegov otac je dalje bio u Mostaru na liječenju jer je bolovao od shizofrenije. Cijeli život je proveo po bolnicama, Jankomiru, Vrapču. Može reći da su oni obitelj koja ima dosta bolesti tako da im nije lako. Majka je radila kao čistačica u bolnici za 13 kuna po satu te ih je ona jedina hranila, njega i njegovog brata. On je inače osoba koja voli da svi dobiju pravdu te doista je bolestan, to je njegova loša strana, ali on ne može baš na to skroz utjecati. Tog dana je išao na Jarun tražiti nadu, prelazio je prometnu cestu prema crkvi dok su auti šibali tom cestom te je ipak počeo prelaziti, nije uopće gledao te ga je u jednom trenutku skoro i auto pobrao, uspio je preživjeti. Došao je u kapelicu na Jarunu kako bi se pomolio, ali je tada osjećao neku psihozu i može reći kada je vidio CĆ da je osjećao nekakvu negativnost prema njemu, odnosno da pojasni moguće da je to bila nekakva ljubomora, da pojasni on je bio sretan, slobodan, uredan mladi gospodin. U jednom trenutku je vidio da ima jedan medaljon oko vrata te ga je htio imati u svojim rukama. Takva mu je bila misao u tom trenutku i zato ga je išao skinuti mu ga s vrata. Htio ga je zapravo počupati da medaljon pukne da ga ima sa sobom i onda su nastupili problemi. Mora reći da on nije bio tada uračunljiv. Mora još dodati kako je te večeri došla policijska grupa po njega, interventna policija koja ga je bacila na pod te su ga vezali na 15 minuta, a nakon toga su ga odveli u zatvor gdje je bio negdje do pola noći, a potom su ga odvezli na Jankomir. Tamo u psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan je proveo dva mjeseca, na zatvorenom odjelu iza rešetaka. Nije imao nikakve higijenske potrepštine, samo mu je brat došao skuterom te pomogao. Može reći da je tamo bio dobro liječen te da mu je to liječenje doista pomoglo. Nitko nije bio negativan prema njemu. Osjećao se dobro. Zatim je boravio u domu Crvenog križa. U jednom trenutku je odlučio otići u Čapljinu slaviti Novu godinu i tada kada je putovao tada su ga policajci na granici stavili u maricu te odveli u Metković, a potom ga smjestili u kombi i vratili ga u Zagreb u Remetinec. U istražnom zatvoru u Remetincu proveo je mjesec i 15 dana. Ne može reći da je bilo loše, ali tamo su bili ubojice, šverceri te drugi problematični ljudi koji su se tukli i svađali. Može reći da su se oni znali tući, što on ne zna. Može reći da je to vrijeme u istražnom zatvoru bilo dosta nezgodno okruženje za njegovu bolest jer on tako ne postupa.

5.1. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da je on taj medaljon samo htio vidjeti, a ne uzeti ga za sebe, odnosno htio ga je gledati, samo nije znao kako prići CĆ, osjećao je neku frustraciju. Nakon što je počeo trčati krenuo je oko crkve te ju je cijelu optrčao, a potom je išao u kapelicu kako bi se pomolio.

5.2. Na daljnje pitanje branitelja odgovorio je da je on podstanar, živi u maloj sobici od 22 kvadrata koja ima kupaonicu i kuhinju, prima socijalnu pomoć odnosno inkluzivni dodatak od 430 eura, te to daje za hranu i režije, pa tako i za putovanja, prije tjedan dana je putovao u Čapljinu, dok odjeću koju ima je dobio privremeno, pa će morati kupiti novu, a nema niti auto odnosno neko prijevozno sredstvo. Može reći da je zadovoljan i sa socijalnom službom jer mu pomaže.

5.3. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da doista nije zamolio CĆ da mu da medaljon, ali mora pojasniti, a što je već i iskazivao da se on naljutio na CĆ, osjećao je nekakvu srdžbu prema njemu jer je on bio sav služben dok je on bio potpuno drugačije raspoložen, te je imao shizofreniju, a to je potpuna promjena uma kao da je konzumirao puno alkohola i droge. Mora samo naglasiti da je on u to vrijeme bio beskućnik te je bio nezbrinut jer nije imao ništa pa niti mjesto za život. Dodao je da su se CĆ i on pomirili prije današnjeg ročišta odnosno može reći da je dobio pomirenje.

6. S obzirom na ovakvu obranu optuženika proizlazi da nije sporno da je optuženi UĆ **.**.2023. oko 21,00 sati u Zagrebu, Ulica don Petra Šimića 1, ispred crkve Svete Mati Slobode, prišao oštećenom KĆ te uhvatio medaljon koji predstavlja status bogoslova koji je oštećenik nosio oko vrata. Navedeno proizlazi iz obrane optuženika, te suglasnih iskaza oštećenog KĆ, te svjedoka GĆ, LĆ, MĆ, ĐĆ, UĆR, NĆ i RĆ, kao i službene bilješke o dojavi.

7. Kao spornim pojavilo se pitanje je li optuženik tom prilikom uporabio silu prema oštećeniku i to tako da je medaljon povlačio prema sebi, a oštećeniku na vrat prislonio svoj lakat i počeo ga gušiti, koji je potom skinuo s vrata oštećenika te ga uzeo i za sebe zadržao, a potom s medaljonom pobjegao prema nogometnom igralištu gdje ga je sustigao GĆ kojem su se pridružili ŽĆ i MĆ koji su mu uzeli medaljon vratili ga oštećenom KĆ, dok se optuženik udaljio, a potom vratio u crkvu. Jednako tako sporno je li optuženik tom prilikom postupao s namjerom neovlaštenog stjecanja tuđih predmeta.

8. Radi razjašnjenja spornih okolnosti tijekom postupka ispitan je oštećenik te psihijatrijski vještak.

8.1. Oštećeni KĆ ispitan na raspravi 4. listopada 2024. naveo je da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dao 11. srpnja 2023., koji iskaz mu je uz suglasnost stranaka i pročitan.

8.1.1. Iz iskaza oštećenog KĆ od 11. srpnja 2023. proizlazi da kao bogoslov služi u crkvi sv. Mati Slobode gdje je zadužen za druženje s mladima i brigu za starije svećenike. Dana 13. ožujka 2023. godine oko 20,45 sati nalazio se na prostoru u sklopu crkve sv. Mati Slobode gdje je u jednom trenutku zamijetio mladića, kojeg nije viđao ranije, a koji je namjeravao ući u oratorij, koji je ponedjeljkom zatvoren za širu javnost, povodom čega je istoga upitao da li mu može pomoći, na što mu je mladić rekao da nije iz grada i da traži smještaj, nakon čega je ušao u kratki razgovor sa tim mladićem objašnjavajući mu da ne pružaju smještaje, na što mu je mladić počeo postavljati čudna pitanja u smislu da li ima mir i da li je našao mir, na što je shvatio da je mladić najvjerojatnije psihički rastrojen, te je tražio mladića da napusti prostor crkve, na što se mladić udaljio od njega do neke skupine mladića a potom u kapelicu gdje se počeo moliti. Za vrijeme dok se mladić molio, on je prišao društvu, koje se nalazilo kod klupica gdje su potom započeli neki neobavezan razgovor, da bi potom u jednom trenutku im prišao mladić, sa kojim je ranije razgovarao vezano za smještaj, te ga je pitao da li ima dokumente, a kada je odgovorio da nema, mladić je u čudu zapitao: "Nemaš" te ga je potom rukom uhvatio za medaljon, koji je nosio oko vrata, a radi se o medaljonu koji predstavlja status bogoslova, te počeo povlačiti prema sebi, a potom mu u predjel vrata prislonio svoj lakat te ga na taj način počeo gušiti. Odmah potom pokušao je sa vrata skinut medaljon kako bi se oslobodio gušenja dok su za to vrijeme mladići i djevojke sa klupice reagirali i pokušali mladića odvojiti od njega pri čemu je mladić pao na tlo i nastalo je komešanje i međusobno naguravanje. U jednom trenutku uspio je sa vrata skinuti medaljon na što se mladić uspio osloboditi od skupine mladića i potom se trčeći uputio u smjeru zapada, prema igralištu, a za njime su potrčali neki građani, a koliko se sjeća i jedan od mladića koji su reagirali na napad. Što se potom događalo nije mu poznato, ali zna da je nakon nekog vremena do njega došla jedna od djevojaka, do mjesta gdje se sve događalo, te mu vratila medaljon. Nekoliko minuta potom ponovo je vidio mladića, koji mu je oteo medaljon, a koji je potom ušao u kapelicu, te su za njim ušli neki od mladića koji su ga branili, a ubrzo potom došli su i policijski službenici koji su ispred kapelice uhitili mladića koji mu je pokušao oteti medaljon. Tijekom cijelog događaja, a po postupku mladića koji mu je pokušao oteti medaljon zaključio je da je isti pod vidljivom psihozom odnosno psihički rastrojen što je zaključio po njegovim postupcima i nerazumljivom komunikacijom. Na posebno postavljeno pitanje želi li postaviti imovinskopravni zahtjev izjavio je da ne želi postaviti imovinskopravni zahtjev, te dodaje s obzirom da je medaljon vraćen da se ne osjeća oštećenim.

8.1.2. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorio je da njemu doista činilo da ta osoba koja mu je postavljala takva pitanja kao na primjer "tražite li mir" kao i ostala pitanja koja nisu baš uobičajena, da nešto s njom nije u redu, on bi rekao "distressed", odnosno on bi rekao da nije bio pri sebi. Na daljnje pitanje branitelja optuženika odgovorio je da je optuženik uhvatio njega za ovaj dio medaljona koji visi na lančiću te ga je povlačio snažno, a istovremeno je prislonio podlakticu na njegov vrat tako da ga nije mogao odmah skinuti. Napali su ga mladići i djevojke, troje ili četvero koji su bili u blizini pa je on u tom trenutku uspio skinuti medaljon sa vrata. Na daljnje pitanje branitelja optuženika odgovorio je da se njemu optuženik prije današnje rasprave ispričao zbog svog ponašanja, a on je tu ispriku prihvatio.

8.1.3. Na posebno pitanje suda odgovorio je da je njemu jedan od prisutnih mladića poslije vratio taj medaljon, ne zna kako je došao do njega. Na posebno pitanje suda odgovorio je da je optuženik ta osoba koja mu je tog dana uzela medaljon.

8.1.4. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da ne može baš točno pojasniti kako je optuženik došao do medaljona, je li ga držao cijelo vrijeme pa ga je onda uzeo kada ga je on skidao sa vrata, ili dok su ga držali oni mladići i djevojke pa je uhvatio ili uzeo s poda, ali je siguran da mu ga je uzeo, jer je mladić koji ga je vratio potvrdio da ga je uzeo optuženiku. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da misli da je medaljon od optuženika uzeo GĆ. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da je vidio da je optuženik nakon ovog događaja počeo trčati prema igralištu, a za njim je krenuo trčati GĆ moguće da je on i zvao policiju, a on sa mjesta gdje je stajao nije vidio što se točno događalo. Optuženik je trčao prema igralištu te je okružio cijelu crkvu nakon čega je ponovno ušao u kapelicu.

8.2. Iz psihijatrijskog vještačenja obavljenog po prof. dr. sc. Darku Marčinku proizlazi da je kod optuženika utvrdio shizofreniju, a u čijoj podlozi ovog poremećaja je naveo disfunkcionalno sagledavanje sebe i odnosa s drugim osobama. Nadalje navodi kako optuženik period predmetnog događaja rekonstruira većim dijelom, a predviđa afektivno kognitivnim procesuiranjem,a što sve proizlazi iz deficita ličnosti poradi pogoršanja temeljne bolesti. Vještak je mišljenja da je optuženik tempore criminis imao jače pogoršanje psihičkog stanja te je bio smanjeno ubrojiv u bitnoj mjeri, odnosno njegova sposobnost za rasuđivanje i shvaćanje tempore criminis je bila u kategoriji smanjene ubrojivosti u bitnoj mjeri, a sve temeljem pogoršanja osnovne bolesti. U vrijeme počinjenja kaznenog djela kod optuženika je postojao distres akutiziranog stanja u okviru od ranije prisutnih smetnji iz kruga verificiranog psihijatrijskog poremećaja odnosno postojao je poremećaj afektivno-kognitivnog procesuiranja, a što je u konačnici stvorilo model disfunkcionalnog te maladaptivnog ponašanja te kompromitiranih funkcija psihičkog uvida te kritičnosti, a što je dovelo do počinjenja kaznenog djela. Vještak smatra da je optuženiku potrebno izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja radi uspostavljanja procesa kontinuiranog liječenja kao i sprječavanja počinjenja novih djela, a što upućuje uzimanje psihijatrijske terapije. Prema tome, a kako kod optuženika postoji opasnost da razlozi koji su doveli do duševnih smetnji mogu i u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela te da postoji opasnost da bi optuženik zbog duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo ako ne bi postojalo kontinuirano psihijatrijsko liječenje pod nadzorom, pri čemu je vještak aktualno obavio ambulantni pregled optuženika koji prihvaća potrebu nastavka redovnog psihijatrijskog liječenja kod psihijatrice kod koje se liječi (doc. dr. JĆ iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan) pa vještak smatra da se liječenje može provoditi kako kroz kontrole psihijatrijske preglede i u bolničkim, ali i u penalnim uvjetima.

8.2.1. Vještak dr. Darko Marčinko na raspravi 15. srpnja 2024. je naveo da u potpunosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja kao i zaključcima vještačenja koja su navedena u 9 točaka. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovara da se radilo o pogoršanju psihoze. Kada postoji psihičko pogoršanje u potpunosti tada se ide na opciju neubrojivosti, a u predmetnom događaju postojalo je jače pogoršanje, ali ne u apsolutnoj mjeri zbog čega je optuženik i proglašen smanjeno ubrojivim u bitnoj mjeri. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorio je da je napravio uvid u kompletni spis i izjave svih svjedoka kao i samog optuženika. S obzirom da je postojao minimum očuvanja psihičke percepcije nije se odlučio za opciju neubrojivosti u konkretnoj situaciji.

9. Iz iskaza svjedoka GĆ od 12. srpnja 2023. proizlazi da se dana 13.03.2023. godine oko 21, 10 sati nalazio ispred crkve sv. Mati Slobode, kod klupica nedaleko od ulaza u crkvu sa sjeverne strane, u društvu svog brata ĐĆ, te prijateljica RĆ, NĆ i PĆR, gdje su se družili. U jednom trenutku pridružio im se i bogoslov KĆ, te su započeli neobavezan razgovor. Ubrzo potom iz kapelice je izašao nepoznati mladić koji im je prišao i odmah se obratio KĆ pitajući ga da li ima dokumente, a kada mu je CĆ odgovorio da nema dokumente, mladić je rukom povukao medaljon koji je CĆ nosio oko vrata, te potom potežući medaljon prema sebi stavio svoj lakat na vrat CĆ zbog čega se CĆ počeo gušiti. Odmah potom zajedno sa svojim društvom umiješali su se u sukob kako bi spriječili daljnji napad mladića, povodom čega je došlo do komešanja i međusobnog naguravanja uslijed čega je mladić, koji je napao CĆ u jednom trenutku pao na tlo. U jednom trenutku mladić se pridigao sa tla te se trčeći počeo udaljavati u smjeru zapada, prema igralištu u sklopu crkve, odnoseći sa sobom medaljon, te se on uputio za mladićem kojeg je i sustigao na igralištu gdje ga je s leđa sapleo, te je mladić izgubio ravnotežu i pao na to ali se potom odmah pridigao i ponovo se počeo udaljavati na što ga je ponovo sapleo te je mladić ponovo pao na to. Kada je zaustavio mladića pridružili su mu se i ŽĆ a potom i jedan građanin, za kojeg je kasnije saznao da se zove MĆ, te su uspjeli mladiću uzeti medaljon nakon čega se mladić podigao sa tla i trčeći se udaljio u smjeru juga, prema Parku prijateljstva, dok su se ŽĆ i MĆ vratili do CĆ, noseći medaljon, a on je iz daljine promatrao kuda se kreće nepoznati mladić, da bi vidio kako je isti napravio krug oko crkve te da se ponovo vratio u kapelicu. Nakon toga pozvao je policiju koji su brzo stigli, te po izlasku iz kapelice uhitili navedenog mladića.

10. Iz iskaza svjedoka LĆ od 12. srpnja 2023. (list 88-89 spisa) proizlazi da se dana 13.03.2023. godine oko 21,30 sati nalazio ispred oratorija crkve Sv. Mati Slobode, na prostoru igrališta sa zapadne strane crkve kada je u jednom trenutku zamijetio mladića kako trčeći dolazi na igralište, a za njime potom i mladić imena GĆ, kojeg poznaje iz viđenja, te kako GĆ s leđa sapliće mladića koji potom pada na tlo, ali se ubrzo pridiže i ponovo započinje bježati, međutim GĆ ga ponovo sapliće i mladić je ponovo pao na tlo. Odmah potom pritrčao je do njih, kako bi vidio što se događa, tako je i saznao da je mladić oteo medaljon bogoslovu KĆ, nakon čega je mladića uhvatio za noge na tlu i na taj način ga spriječio da se pridigne. U tom trenutku umiješao se i njegov poznanik MĆ (kontakt telefon: [broj telefona]) te su tako u jednom trenutku od mladića uzeli medaljon koji je isti otuđio KĆ nakon čega su mladića pustili te se on trčeći počeo udaljavati u smjeru juga, dok su se MĆ i on uputili prema ulazu u crkvu kako bi vratili medaljon KĆ. Nakon čega se on uputio dalje prema igralištu gdje ga je čekao prijatelj, nakon par minuta pozvao ga je poznanik MĆ riječima „ ŽĆ ovaj je u crkvi", nakon čega je on došao do ulaza u kapelicu i vidio kako policijski službenici ispred kapelice uhićuju mladića koji je pokušao otuđiti medaljon bogoslovu KĆ.

11. Iz iskaza svjedoka MĆ od 11. srpnja 2023. (list 90-91 spisa) proizlazi da je dana 13.03.2023. godine oko 21,10 sati išao u kapelicu koja se nalazi u sklopu crkve „ FĆR" na molitvu, te je prilikom dolaska prema kapelici sa desne strane primijetio grupu mladih osoba kako razgovaraju pored klupa. Po dolasku do ulaza u kapelicu začuo je pozive upomoć te se okrenuo i primijetio neko komešanje u grupi tih mlađih osoba. Budući zapomaganje nije prestajalo trčećim korakom se uputio prema grupi u cilju smirivanja situacije. Po dolasku do grupe iz iste je sa nekoliko koraka u nazad izašao bogoslov KĆ koji je bio u prestrašenom stanju te je vikao „gušio me", nakon čega je primijetio kako se sa poda podiže mlađa muška osoba i udaljava u smjeru igrališta. Kako je mlađa muška osoba počela trčati prema igralištu jedna od djevojaka iz grupe je povikala da je isti ukrao medaljon bogoslovu, te je zajedno sa još dvije mlađe muške osobe potrčao za mlađom muškom osobom. Kako su trčali za istim u jednom trenutku je primijetio je mlađa muška osoba pala na tlo, nakon čega se podigla i dalje nastavila trčati da bi ponovno nakon nekoliko metara pala na tlo. Po dolasku do istog primijetio je da desnoj ruci drži mobilni telefon dok mu je lijeva ruka bila prazna, te je zamijetio otuđeni bogoslovov medaljon oko vrata, istog su skinuli sa vrata mlađe muške osobe te vratili nazad do bogoslova i vratili mu medaljon, dok je nepoznati mladić koji je otuđio medaljon otišao u nepoznatom smjeru. Nakon vraćanja medaljona bogoslovu zadržao se ispred kapelice zajedno sa društvom u kojemu se nalazio i bogoslov KĆ gdje su prepričavali što se dogodilo, da bi nakon nekih 10-tak minuta ugledali mlađu mušku osobu koja je otuđila medaljon od bogoslova KĆ i koju su lovili, kako ulazi u kapelicu, nakon čega su pozvali policiju. Po dolasku policije isti su uhitili navedenu mlađu mušku osobu.

12. Iz iskaza svjedoka ĐĆ od 12. srpnja 2023. (list 92-93 spisa) proizlazi da se dana 13.03.2023. godine oko 21,10 sati nalazio ispred crkve sv. Mati Slobode", kod klupica nedaleko od ulaza u crkvu sa sjeverne strane, u društvu svog brata GĆ, te prijateljica RĆ, NĆ i PĆR, gdje su se družili. U jednom trenutku pridružio im se i bogoslov KĆ, te su započeli neobavezan razgovor. Ubrzo potom iz kapelice je izašao nepoznati mladić koji im je prišao i odmah se obratio KĆ pitajući ga da li ima dokumente, a kada mu je CĆ odgovorio da nema dokumente, mladić je rukom povukao medaljon, koji je CĆ nosio oko vrata, te potom potežući medaljon prema sebi stavio svoj lakat na vrat CĆ zbog čega se CĆ počeo gušiti. Odmah potom zajedno sa svojim društvom, umiješali su se u sukob kako bi spriječili daljnji napad mladića, povodom čega je došlo do komešanja i međusobnog naguravanja uslijed čega je mladić, koji je napao CĆ u jednom trenutku pao na tlo. U jednom trenutku mladić se pridigao sa tla te se trčeći počeo udaljavati u smjeru zapada, prema igralištu u sklopu crkve, odnoseći sa sobom medaljon, a za njime se uputio i njegov brat BĆ. Nedugo potom sa igrališta su se vratili prvo ŽĆ, u društvu starijeg muškarca, a nedugo iza njih i njegov brat, te su vratili medaljon koji je mladić oteo CĆ. Za vrijeme dok smo se još nalazili na prostoru ispred crkve, netko je iz društva rekao da se mladić ponovo vratio i otišao u kapelicu, nakon kraćeg vremena stigli su djelatnici policije koji su po izlasku iz kapelice navedenog mladića uhitili.

13. Iz iskaza svjedokinje UĆR od 14. srpnja 2023. (list 94-95 spisa) proizlazi da se dana 13.03.2023. godine oko 21,10 sati nalazila ispred crkve sv. Mati Slobode, kod klupica nedaleko od ulaza u crkvu sa sjeverne strane, u društvu svojih poznanika DĆ, BĆ, NĆ i RĆ, kada im se pridružio KĆ, bogoslov crkve sv. Mati Slobode, te su započeli neki neobavezan razgovor da bi u jednom trenutku iz kapelice izašao nepoznati mladić koji im je odmah prišao i obratio se KĆ pitajući ga da li ima dokumente, a kada mu je CĆ odgovorio da nema dokumente, mladić je rukom povukao medaljon, koji je CĆ nosio oko vrata, te potom potežući medaljon prema sebi istovremeno podupirao laktom u vrat CĆ te ga na taj način počeo gušiti, na što se CĆ pokušao obraniti od napada te je došlo do naguravanja u kojem trenutku su se svi umiješali u namjeri da spriječimo napad mladića na CĆ, da bi u jednom trenutku u takvom naguravanju CĆ i mladić pali na tlo. Mladić je u jednom trenutku uspio sa vrata CĆ skinuti medaljon naklon čega se pridigao sa tla i počeo trebati u smjeru zapada, prema igralištu u sklopu crkve, a za njime je potom krenuo BĆ. Što se događalo na igralištu nije mi poznato, već je nakon nekog vremena iz smjera igrališta došao poznanik ŽĆ u društvu još jednog muškarca, a za kojeg je kasnije saznala da se radi o ŠĆ, kojom prilikom je MĆ predao medaljon CĆ. Nakon nekoliko minuta ponovno su ugledali mladića koji je pokušao CĆ otuđiti medaljon, kako ulazi u kapelicu, da bi isti po izlasku bio uhićen od strane policije.

14. Iz iskaza svjedokinje NĆ od 14. srpnja 2023. (list 96-97 spisa) proizlazi da se dana 13.03.2023. godine oko 21,10 sati nalazila ispred crkve sv. Mati Slobode, kod klupica nedaleko od ulaza u crkvu sa sjeverne strane, u društvu svojih poznanica ĐĆ, GĆ, PĆR i RĆ, Kada im se pridružio KĆ, bogoslov crkve sv. Mati Slobode, te su započeli neki neobavezan razgovor da bi u jednom trenutku iz kapelice izašao nepoznati mladić koji im je odmah prišao i obratio se KĆ pitajući ga da li ima dokumente, a kada mu je CĆ odgovorio da nema dokumente, mladić je rukom povukao medaljon, koji je CĆ nosio oko vrata, te potom potežući medaljon prema sebi istovremeno podupirao laktom u vrat CĆ te ga na taj način počeo gušiti, na što se CĆ pokušao obraniti od napada te je došlo do naguravanja u kojem trenutku su se svi umiješali u namjeri da spriječimo napad mladića na CĆ, da bi u jednom trenutku u takvom naguravanju CĆ i mladić pali na tlo. Mladić je u jednom trenutku uspio sa vrata CĆ skinuti medaljon naklon čega se pridigao sa tla i počeo trčati u smjeru zapada, prema igralištu u sklopu crkve, a za njime je potom krenuo GĆ. Što se događalo na igralištu nije joj poznato, već je nakon nekog vremena iz smjera igrališta došao poznanik ŽĆ u društvu još jednog muškarca, a za kojeg je kasnije saznala da se radi o ŠĆ, kojom prilikom je MĆ predao medaljon CĆ. Nakon nekoliko minuta ponovno su ugledali mladića koji je pokušao CĆ otuđiti medaljon, kako ulazi u kapelicu, da bi isti po izlasku bio uhićen od strane policije.

15. Iz iskaza svjedokinje RĆ od 14. srpnja 2023. (list 98-99 spisa) proizlazi da se dana 13.03.2023. godine oko 21,10 sati nalazila ispred crkve sv. Mati Slobode, kod klupica nedaleko od ulaza u crkvu sa sjeverne strane, u društvu svojih poznanika ĐĆ, GĆ, UĆR i NĆ, kada im se pridružio KĆ, bogoslov crkve sv. Mati Slobode, te su započeli neki neobavezan razgovor da bi u jednom trenutku iz kapelice izašao nepoznati mladić koji im je odmah prišao i obratio se CĆ pitajući ga da li ima dokumente, a kada mu je CĆ odgovorio da nema dokumente, mladić je rukom povukao medaljon koji je CĆ nosio oko vrata, te potom potežući medaljon prema sebi istovremeno podupirao laktom u vrat CĆ te ga na taj način počeo gušiti, na što se CĆ pokušao obraniti od napada te je došlo do naguravanja u kojem trenutku su se svi umiješali u namjeri da spriječe napad mladića na CĆ, da bi u jednom trenutku u takvom naguravanju CĆ i mladić pali na tlo. Mladić je u jednom trenutku uspio sa vrata CĆ skinuti medaljon naklon čega se pridigao sa tla i počeo trebati u smjeru zapada, prema igralištu u sklopu crkve, a za njime je potom krenuo GĆ. Što se događalo na igralištu nije joj poznato, već je nakon nekog vremena iz smjera igrališta došao poznanik ŽĆ u društvu još jednog muškarca, a za kojeg je kasnije saznala da se radi o ŠĆ, kojom prilikom je MĆ predao medaljon CĆ. Nakon nekoliko minuta ponovno su ugledali mladića koji je pokušao CĆ otuđiti medaljon, kako ulazi u kapelicu, da bi isti po izlasku bio uhićen od strane policije.

16. Iz otpusnog pisma Klinike za psihijatriju Sveti Ivan s lista 7 proizlazi da je optuženom UĆ utvrđena dijagnoza F20 Shizofrenija, a da se nalazi na liječenju od 14. ožujka 2023. do 19. svibnja 2023.

17. Iz službene bilješke o dojavi sa lista 8 proizlazi da je VĆ prijavio 13. ožujka 2023. u 21,16 sati da prati mušku osobu u Hrgovićima od trgovine Muller prema crkvi koja je pokušala nekoga zadaviti.

18. Iz medicinske dokumentacije Nastavnog zavoda za hitnu medicinu grada Zagreba od 13. ožujka 2023. sa lista 27, proizlazi da je za pacijenta KĆ navedeno kako je isti napadnut u Don Petra Šimića 1, kojom prilikom ga je počinitelj povukao za ogrlicu gdje ga peče za vrat na mjestu ogrebotine te ga lakše udario laktom desno zigomatično.

19.. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze i to, kako svaki pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu, ovaj sud je utvrdio da je optuženi UĆ, i to na način opisan u izreci presude, počinio kazneno djelo protiv imovine, razbojništvo iz članka 230. stavka 1. KZ/11., za koje ga je proglasio krivim.

20. Naime, optuženi UĆ je u svojoj obrani naveo kako je medaljon sa vrata oštećenika htio skinuti samo kako bi ga imao u svojim rukama i gledao ga, a ne kako bi ga zadržao za sebe, pa je počupao medaljon da pukne, a na taj način nije primijenio silu prema oštećeniku. Međutim, ovakva obrana optuženika kojom isti nastoji opravdati uzroke svog postupanja, ocijenjena je kao pokušaj otklanjanja njegove kaznenopravne odgovornosti.

21. Okolnost da je inkriminiranog dana i na inkriminiranom mjestu, optuženi UĆ, nakon što je prišao oštećenom KĆ i uhvatio medaljon koji predstavlja status bogoslova koji je oštećeni nosio oko vrata proizlazi iz suglasnih, uvjerljivih i logičnih iskaza oštećenog KĆ kao i svjedoka GĆ, ĐĆ, NĆ, UĆR kao i RĆ. 21.1. Tako je oštećenik iskazao da mu je tog dana prišao mladić, sa kojim je ranije u prostoru crkve razgovarao vezano za smještaj, te ga pitao ima li dokumente, a kada je odgovorio da nema, mladić je u čudu zapitao: "Nemaš" te ga je potom rukom uhvatio za medaljon, koji je nosio oko vrata. Oštećenik je iskazao kako se radilo o medaljonu koji predstavlja status bogoslova. Navedeno su suglasno potvrdili svjedoci GĆ koji je naveo kako je iz kapelice izašao nepoznati mladić, obratio se oštećeniku, a potom povukao medaljon koji je oštećenik nosio oko vrata, svjedok ĐĆ koji je opisao kako je potom iz kapelice je izašao nepoznati mladić koji im je prišao i odmah se obratio KĆ pitajući ga da li ima dokumente, a kada mu je CĆ odgovorio da nema dokumente, mladić je rukom povukao medaljon, koji je CĆ nosio oko vrata, kao i iskaza svjedokinje NĆ koja je suglasno potvrdila kako je u jednom trenutku iz kapelice izašao nepoznati mladić koji im je odmah prišao i obratio se KĆ pitajući ga da li ima dokumente, a kada mu je CĆ odgovorio da nema dokumente, mladić je rukom povukao medaljon, koji je CĆ nosio oko vrata, zatim i iskaza svjedokinje UĆR koja je iskazala kako se taj mladić obratio KĆ pitajući ga da li ima dokumente, a kada mu je CĆ odgovorio da nema dokumente, mladić je rukom povukao medaljon, koji je CĆ nosio oko vrata, te konačno i iz iskaza svjedokinje RĆ koja je navela kako je u jednom trenutku iz kapelice izašao nepoznati mladić koji im je odmah prišao i obratio se KĆ pitajući ga ima li dokumente, a kada mu je CĆ odgovorio da nema dokumente, mladić je rukom povukao medaljon koji je CĆ nosio oko vrata.

22. Okolnost da je taj medaljon koji je oštećenik nosio oko vrata optuženik počeo povlačiti prema sebi, i pri tome mu na vrat prislonio svoj lakat i počeo ga gušiti, proizlazi iz suglasnih, uvjerljivih i logičnih iskaza oštećenog KĆ, kao i svjedoka IĆ, ĐĆ, NĆ, UĆR i EĆ, a što potvrđuje i svjedok MĆ koji je čuo kako oštećenik viče da ga je optuženik gušio.

22.1. Oštećenik je opisao kako je optuženik počeo povlačiti medaljon prema sebi, a potom mu u predjelu vrata prislonio svoj lakat te ga na taj način počeo gušiti, a na raspravi je odgovorio kako je optuženik uhvatio dio medaljona koji visi na lančiću te ga je povlačio snažno, a istovremeno je prislonio podlakticu na njegov vrat tako da ga nije mogao odmah skinuti. Njegov iskaz sukladan je i iskazu neposrednih svjedoka koji su suglasno opisali kako je optuženik gušio oštećenika tako da je stavio svoj lakat na njegov vrat. Tako su svjedoci GĆ i ĐĆ opisali da je optuženik potezao medaljon prema sebi i stavio svoj lakat na vrat CĆ zbog čega se CĆ počeo gušiti, a svjedokinje NĆ, UĆR i RĆ su sukladno opisale kako je optuženik potežući medaljon prema sebi istovremeno podupirao laktom u vrat CĆ te ga na taj način počeo gušiti, na što se CĆ pokušao obraniti od napada te je došlo do naguravanja. Konačno, svjedok MĆ je iskazao kako je vidio bogoslova KĆ koji je bio u prestrašenom stanju te je vikao „gušio me".

23. Činjenica da su oštećeniku zbog takvog postupanja optuženika priskočili u pomoć građani proizlazi iz iskaza oštećenog KĆ koji je naveo kako su za to vrijeme kada ga je počeo gušiti optuženik reagirali mladići i djevojke sa klupice i pokušali mladića odvojiti od njega, pri čemu je mladić pao na tlo i nastalo je komešanje i međusobno naguravanje, a navedeno potvrđuju i svjedoci GĆ, ĐĆ, NĆ, UĆR i RĆ su svi suglasno iskazali kako su se umiješali u taj sukob kako bi spriječili daljnji napad mladića na oštećenika, povodom čega je došlo do komešanja i međusobnog naguravanja, uslijed čega je mladić, koji je napao CĆ u jednom trenutku pao na tlo. I sam svjedok MĆ je opisao i tako potvrdio kako je po dolasku do ulaza u kapelicu začuo je pozive upomoć te se okrenuo i primijetio neko komešanje u grupi tih mlađih osoba. Budući zapomaganje nije prestajalo trčećim korakom se uputio prema grupi u cilju smirivanja situacije.

24. Da je optuženik skinuo medaljon skinuo s vrata oštećenika te ga uzeo i za sebe zadržao te s istim pobjegao prema nogometnom igralištu proizlazi iz iskaza oštećenika koji je prvotno iskazao kako je optuženik u jednom trenutku uspio sa njegovog vrata skinuti medaljon, a kada se uspio osloboditi od skupine mladića, trčeći se uputio u smjeru zapada, prema igralištu, a za njime su potrčali neki građani, a koji iskaz je sud i prihvatio jer je suglasan iskazima ostalih svjedoka i to GĆ, LĆ, NĆ, UĆR i RĆ. Točno je da je na raspravi oštećenik na pitanje obrane odgovorio da više ne zna na koji način je optuženik došao do medaljona, odnosno je li mu skinuo s vrata ili ga je uhvatio dok su ga držali mladići i djevojke ili ga je uzeo s poda, pa je ispalo kao da više nije siguran što se točno dogodilo, pri čemu je i dalje bio siguran da mu je uzeo medaljon. Očito je da je oštećenik nakon proteka vremena zaboravio te detalje, budući da je prilikom prvog ispitivanja jasno opisao što se točno dogodilo, što je sukladno iskazima i ostalih neposrednih svjedoka. Tako su svjedok GĆ i ĐĆ suglasno opisali kako se taj mladić u jednom trenutku pridigao sa tla te se trčeći počeo udaljavati u smjeru zapada, prema igralištu u sklopu crkve, odnoseći medaljon, a svjedokinje NĆ, UĆR i RĆ kako je optuženik uspio sa vrata Davida skinuti medaljon nakon čega se pridigao sa tla i počeo trebati u smjeru zapada, prema igralištu u sklopu crkve. Jednako tako svjedok ŽĆ koji je pritrčao do skupine gdje su se nalazio oštećenik kako bi vidio što se događa, pa je tako i saznao da je mladić oteo medaljon bogoslovu KĆ, te svjedok MĆ koji je vidio kako je optuženik trči prema igralištu, u kojem trenutku je jedna od djevojaka iz grupe povikala da je isti ukrao medaljon bogoslovu.

25. Okolnost da je optuženika sustigao GĆ te da su mu se pridružili ŽĆ i MĆ koji su uzeli medaljon optuženiku i vratili ga oštećenom KĆ, dok se optuženik udaljio, a potom vratio u crkvu proizlazi iz iskaza oštećenika, kao i svjedoka GĆ, LĆ i MĆ, što potvrđuju i neposredni svjedoci ĐĆ, NĆ, UĆR i RĆ.

25.1. Iz iskaza oštećenog KĆ proizlazi da su za optuženikom koji mu je skinuo medaljon s vrata, počeli trčati građani, a onda je nakon nekoliko minuta potom ponovo vidio mladića, kako je ušao u kapelicu. Iz iskaza svjedoka GĆ proizlazi kako je on sustigao optuženika, a pridružio mi se i svjedok ŽĆ, a potom i jedan građanin, za kojeg je kasnije saznao da se zove MĆ, te su uspjeli mladiću uzeti medaljon. Navedeno su potvrdili i svjedok ŽĆ kao i MĆ, koji su bili s njime, te svjedokinje NĆ i RĆ koje su vidjele kako svjedok GĆ trči za optuženikom koji je oduzeo medaljon s vrata oštećenika. Prema tome, sud je utvrdio da je optuženik pobjegao s medaljonom koji je oduzeo oštećeniku, da bi potom bio zaustavljen od navedenih svjedoka, a nakon toga se uputio prema crkvi, gdje je bio i uhićen od strane policijskih službenika, što nije osporio niti sam optuženik. I svjedok ĐĆ je iskazao kako su se sa igrališta gdje je optuženik pobjegao vratili prvo ŽĆ, u društvu starijeg muškarca, a nedugo iza njih i njegov brat, te su vratili medaljon koji je mladić oteo CĆ. Za vrijeme dok su se još nalazili na prostoru ispred crkve, netko je iz društva rekao da se mladić ponovo vratio i otišao u kapelicu, nakon kraćeg vremena stigli su djelatnici policije koji su po izlasku iz kapelice navedenog mladića uhitili. Svjedokinje NĆ, UĆR i RĆ su suglasno opisale kako su potom vidjele da se potom svjedok MĆ vratio i predao medaljon CĆ. Osim toga, navedene svjedokinje su potvrdile i kako su vidjele da su nakon nekoliko minuta ponovno ugledale mladića koji je pokušao CĆ otuđiti medaljon, kako ulazi u kapelicu, da bi isti po izlasku bio uhićen od strane policije.

26. Naime, kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. je pravo složeno kazneno djelo koje se sastoji od prinude koja može biti u obliku sile ili prijetnje da će se izravno napasti na život ili tijelo te od krađe u vidu oduzimanja tuđe pokretne stvari u cilju protupravnog prisvajanja. Prema tome, sud je utvrdio da je optuženik prišao oštećenom KĆ, uhvatio medaljon koji predstavlja status bogoslova koji je oštećenik nosio oko vrata i isti povlačio prema sebi, te mu na vrat prislonio svoj lakat i počeo ga gušiti, uslijed čega su građani priskočili u pomoć oštećenom, nakon čega je medaljon skinuo s vrata oštećenog koji je uzeo i za sebe zadržao i s istim pobjegao, pa kako je sila upotrijebljena prije oduzimanja tuđih pokretnih stvari, a one su prisvojene neposredno nakon primjene sile, radi se upravo o kaznenom djelu razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11.

27. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao utvrđenim da su se u postupanju optuženika kada je prišao oštećeniku i uhvatio medaljon koji je oštećenik nosio oko vrata i isti povlačio prema sebi, te mu na vrat prislonio svoj lakat i počeo ga gušiti, uslijed čega su građani priskočili u pomoć oštećeniku, nakon čega je medaljon skinuo s vrata oštećenog koji je uzeo i za sebe zadržao i s istim pobjegao prema nogometnom igralištu, stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela razbojništva upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i proglasio krivim.

28. Optuženik je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera prvog stupnja. To znači da je bio svjestan svojeg djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženik je, bio svjestan da kada povlači medaljon sa vrata oštećenika, a potom prislanja na njegov vrat svoj lakat te ga guši, u čemu uspijeva i skida taj medaljon s vrata oštećenika i bježi, što znači da je svjestan obilježja kaznenog djela te je htio njegovo ostvarenje, a izravna namjera protupravnog prisvajanja medaljona razvidna je iz primjene sile prislanjanja lakta na vrat oštećenika, kada ga guši, a potom i istovremenim oduzimanjem tog medaljona i bježanjem odnosno oduzimanjem tuđe pokretne stvari i zadržavanjem za sebe.

29. Svijest o protupravnosti optuženika u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje.

30. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prof. dr. Marčinka proizlazi da je isti kod optuženika utvrdio shizofreniju, pri čemu optuženik period predmetnog događaja rekonstruira većim dijelom, a predviđa afektivno kognitivnim procesuiranjem, a što sve proizlazi iz deficita ličnosti poradi pogoršanja temeljne bolesti. Vještak je mišljenja da je optuženik tempore criminis imao jače pogoršanje psihičkog stanja te je bio smanjeno ubrojiv u bitnoj mjeri, odnosno njegova sposobnost za rasuđivanje i shvaćanje tempore criminis je bila u kategoriji smanjene ubrojivosti u bitnoj mjeri, a sve temeljem pogoršanja osnovne bolesti. U vrijeme počinjenja kaznenog djela kod optuženika je postojao distres akutiziranog stanja u okviru od ranije prisutnih smetnji iz kruga verificiranog psihijatrijskog poremećaja odnosno postojao je poremećaj afektivno-kognitivnog procesuiranja, a što je u konačnici stvorilo model disfunkcionalnog te maladaptivnog ponašanja te kompromitiranih funkcija psihičkog uvida te kritičnosti, a što je dovelo do počinjenja kaznenog djela. Vještak smatra da je optuženiku potrebno izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja radi uspostavljanja procesa kontinuiranog liječenja kao i sprječavanja počinjenja novih djela, a što upućuje uzimanje psihijatrijske terapije. Prema tome, a kako kod optuženika postoji opasnost da razlozi koji su doveli do duševnih smetnji mogu i u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela te da postoji opasnost da bi optuženik zbog duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo ako ne bi postojalo kontinuirano psihijatrijsko liječenje pod nadzorom, pri čemu je vještak aktualno obavio ambulantni pregled optuženika koji prihvaća potrebu nastavka redovnog psihijatrijskog liječenja kod psihijatrice kod koje se liječi (doc. dr. JĆ iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan) pa vještak smatra da se liječenje može provoditi kako kroz kontrole psihijatrijske preglede i u bolničkim, ali i u penalnim uvjetima.

31. Dakle, optuženik je bio bitno smanjeno ubrojiv inkriminiranog dana, dakle njegova je mogućnost upravljanja svojim postupcima i upravljanja svojom voljom pri počinjenju kaznenog djela bila bitno smanjena, no unatoč tome bio je ubrojiv te su u njegovom ponašanju ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., odnosno optuženik je uporabom sile protiv oštećenika od istog oduzeo tuđu pokretnu stvar (medaljon) s ciljem da ju protupravno prisvoji.

32. Obrana optuženika je djelomično prihvaćena. Sud je prihvatio dio obrane optuženika kako je cijeli život proveo po bolnicama, te da mu se u jednom trenutku opet pogoršalo zdravstveno stanje, pri čemu je prihvaćena i obrana optuženika u kojem je opisao njegove teške financijske i obiteljske prilike, navodeći kako je majka otišla u Njemačku, a otac se liječio od shizofrenije. Također, sud vjeruje i da je brat optuženika teško bolestan, dok sam optuženik više nije mogao živjeti kod bake, nakon što je najmodavac otkazao stanovanje njemu i njegovom ocu u kući u kojoj su živjeli. Sud vjeruje da je optuženik inkriminiranog dana krenuo prema crkvi gdje se nalazio oštećenik tražeći nadu i da je tom prilikom osjetio neku negativnost prema oštećeniku koji je imao drugačiji život od njega, te da je u tom trenutku odlučio počupati medaljon s vrata da ga ima sa sobom. No, obrana u dijelu u kojem je optuženik iskazao da taj medaljon ipak nije htio uzeti sa sobom, suprotna je njegovom dijelu obrane u kojem je opisao kako je počeo trčati oko crkve, što znači da je taj medaljon i uzeo sa sebe kada se počeo udaljavati s njime, kao i iskazima svjedoka i oštećenika koji su suglasno opisali kako je nakon gušenja laktom, optuženik uzeo medaljon i s njime otrčao prema igralištu, kada su mu i oduzeli taj medaljon.

33. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenog KĆ kao istinit i vjerodostojan, s obzirom na to da je detaljno, okolnosno i sigurno na životan i logičan način opisao dinamiku cijelog događaja, pri čemu se isti prilikom prvog ispitivanja detaljnije sjećao dinamike samog događaja. Naime, ovakav iskaz oštećenika potvrđen je iskazom svjedoka GĆ, LĆ, MĆ, ĐĆ, UĆR, HĆ i RĆ koji su svi suglasno iskazali kako je optuženik potezao medaljon prema sebi i stavio svoj lakat na vrat oštećenika, zbog čega se CĆ počeo gušiti, kako su se umiješali u taj sukob kako bi spriječili daljnji napad mladića na oštećenika, povodom čega je došlo do komešanja i međusobnog naguravanja, uslijed čega je mladić, koji je napao CĆ u jednom trenutku pao na tlo, a potom se trčeći počeo udaljavati u smjeru zapada, prema igralištu u sklopu crkve, odnoseći medaljon.

34. Pročitana materijalna dokumentacija u cijelosti je prihvaćena s obzirom da nije ničim dovedena u sumnju.

35. Nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka prof. dr. sc. Davora Marčinka u cijelosti je prihvaćen, s obzirom na to da je dan jasno i razložno, u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu predmeta, prema pravilima struke i iskustva i od strane osobe u potpunosti nezainteresirane za ishod kaznenog postupka.

36. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

36.1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio činjenicu da se radi o osobi mlađe životne dobi koja do sada nije dolazila u sukob sa zakonom, odnosno kazneno je neosuđivana. Ujedno, optuženik boluje od shizofrenije te je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv. Optuženik je imao teške financijske i obiteljske prilike, od činjenice neplaniranog iseljenja iz kuće u kojoj je živio s obitelji, bolesti oca (shizofrenija), te odlaska majke u Njemačku, pa sve do bolesti njegovog brata (tumor i epilepsija) kao i činjenice da je optuženik proveo većinu života po bolnicama. Također, cijenjeno je da se optuženik ispričao oštećeniku prije rasprave, a tu je ispriku oštećenik i prihvatio.

36.2. Posebno otegotnih okolnosti sud nije našao.

37. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zaprijećenu kaznu za kazneno djelo iz članka 230. stavka 1. KZ/11., pri čemu je kod optuženika ocijenio da postoje naročito olakotne okolnosti, sukladno čemu je ublažio i kaznu zatvora uz primjenu odredbi o ublažavanju prema članku 48. stavku 2. i članku 49. stavku 1. točki 4. KZ/11., nalazeći da je kod optuženika potrebno ublažiti kaznu do minimalno propisane granice za ublažavanje.

37.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog UĆ osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uz primjenu odredbi o ublažavanju, ali je potom optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.

37.2. Sud je pri tome vodio računa da se radi o optuženiku koji je nije do sada osuđivan, da je bio bitno smanjeno ubrojiv, a imao je teške obiteljske i financijske prilike, slijedom čega sud smatra da ublaženu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženiku. Također će optuženiku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja. S obzirom na to da je prijašnji život optuženika bio usklađen sa opće prihvaćenim društvenim normama, o čemu je sud vodio računa prilikom odlučivanja o duljini vremena provjeravanja te upravo vrijeme provjeravanja od jedne godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u tom roku optuženik ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe. Upravo u vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne optuženom UĆ će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da ovakvo postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti,

38. Nadalje, tijekom postupka je provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženika prema kojem optuženik ima shizofreniju, time da je tempore criminis imao jače pogoršanje psihičkog stanja te je bio smanjeno ubrojiv u bitnoj mjeri, odnosno njegova sposobnost za rasuđivanje i shvaćanje tempore criminis je bila u kategoriji smanjene ubrojivosti u bitnoj mjeri, a sve temeljem pogoršanja osnovne bolesti. U vrijeme počinjenja kaznenog djela kod optuženika je postojao distres akutiziranog stanja u okviru od ranije prisutnih smetnji iz kruga verificiranog psihijatrijskog poremećaja odnosno postojao je poremećaj afektivno-kognitivnog procesuiranja, a što je u konačnici stvorilo model disfunkcionalnog te maladaptivnog ponašanja te kompromitiranih funkcija psihičkog uvida te kritičnosti, a što je dovelo do počinjenja kaznenog djela. Vještak smatra da je optuženiku potrebno izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja radi uspostavljanja procesa kontinuiranog liječenja kao i sprječavanja počinjenja novih djela, a što upućuje uzimanje psihijatrijske terapije. Prema tome, a kako kod optuženika postoji opasnost da razlozi koji su doveli do duševnih smetnji mogu i u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela te da postoji opasnost da bi optuženik zbog duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo ako ne bi postojalo kontinuirano psihijatrijsko liječenje pod nadzorom, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, s time da je optuženik upozoren sukladno članku 58. stavku 5. KZ/11. na mogućnost opoziva uvjetne osude ako bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena izrečenom sigurnosnom mjerom.

39. Na temelju članka 54. KZ/11. u slučaju opoziva uvjetne osude optuženom UĆ će se uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. prosinca 2023. do 13. veljače 2024.

40. Iako je optuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela, sud ga je na temelju zakonske odredbe članka 148. stavka 6. ZKP/08. u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., s obzirom na to da je nezaposlen i bez primanja te je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje

Zagreb, 8. listopada 2024.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ana Pinculić

Maja Ivanović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-38/2024.

2. optuženi UĆ

3. branitelj, odvjetnik Berislav Herceg

4. opunomoćenik oštećenika, odvjetnik FĆ