Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-682/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Lovri Badžimu, odvjetniku iz Zagreba, Kaptol 11, protiv tuženika Dom zdravlja ZAGREB-ZAPAD, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 11, OIB: 66896155710, zastupan po punomoćnici Tini Čemerika, odvjetnici iz Zagreba, 12. Podbrežje 10, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1918/2022-37 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća dana 8. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1918/2022-37 od 27. svibnja 2024 te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Utvrđuje se da je Ugovorom o radu na određeno vrijeme, Klasa: 112-03/22-01/1, Ur. broj: 251-12-02-22-179 od 19. kolovoza 2022. zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme između tužiteljice UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnice i tuženika Doma zdravlja ZAGREB-ZAPAD, Prilaz baruna Filipovića 11, Zagreb, OIB: 66896155710 kao poslodavca. II. Utvrđuje se da nije prestao Ugovor o radu na određeno vrijeme, Klasa: 112-03/22-01/1, Ur. broj: 251-12-02-22-179 od 19. kolovoza 2022., sklopljen na neodređeno vrijeme između tužiteljice UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnice i tuženika Doma zdravlja ZAGREB-ZAPAD, Prilaz baruna Filipovića 11, Zagreb, OIB: 66896155710 kao poslodavca. III. Nalaže se tuženiku Domu zdravlja ZAGREB-ZAPAD, Prilaz baruna Filipovića 11, Zagreb, OIB: 66896155710 da tužiteljici UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od petnaest dana izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova doktora dentalne medicine ili drugo odgovarajuće radno mjesto prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice u punom radnom vremenu, u protivnom će takvu potvrdu zamijeniti ova presuda. IV. Nalaže se tuženiku Domu zdravlja ZAGREB-ZAPAD, Prilaz baruna Filipovića 11, Zagreb, OIB: 66896155710 da u roku od petnaest dana tužiteljicu Anu PR- 1918/2022-37 2 UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na rad u punom radnom vremenu, na poslove doktora dentalne medicine ili na drugo odgovarajuće radno mjesto prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice. V. Nalaže se tuženiku Domu zdravlja ZAGREB-ZAPAD, Prilaz baruna Filipovića 11, Zagreb, OIB: 66896155710, da u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak postupka prema određenju suda, povećan zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od donošenja odluke do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena." a pod toč. II izreke nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura.
2. Protiv navedene presude podnio je žalbu tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), s prijedlogom da se presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te mu dosudi trošak žalbenog postupka.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice utemeljen na činjenici kako je tužiteljica kod tuženika zaposlena na temelju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme počevši od listopada 2021., međutim u ugovoru o radu od 19. kolovoza 2022., za razliku od prethodnih ugovora, nije naveden objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme te tužiteljica 5. rujna 2022. traži od tuženika da joj izda potvrdu o postojanju ugovora o radu na neodređeno vrijeme ponavljajući taj zahtjev i 19. rujna 2022. te je sporni ugovor o radu potpisala 25. kolovoza 2022. jer se 19. kolovoza 2022. nalazila na godišnjem odmoru i nije bila u Zagrebu dok je tuženik tužiteljicu 3. listopada 2022. premjestio na drugu lokaciju radi obavljanja poslova doktorice dentalne medicine, ali se oglušio na njene zahtjeve iz ranije navedenih dopisa pa ova traži da se utvrdi kako je na temelju ugovora o radu od 19. kolovoza 2022. zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme.
5. Prema čl. 12. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje ZR) ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena u najdužem trajanju od tri godine, a pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti smatra se zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja. S istim radnikom smije se sklopiti najviše tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme čije ukupno trajanje, uključujući i prvi ugovor, nije duže od tri godine, a pod uzastopno sklopljenim ugovorima o radu smatraju se ugovori o radu koji su sklopljeni uzastopno, bez prekida između jednog i drugog ugovora ili s prekidom koji nije duži od tri mjeseca, no iznimno trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme, kao i ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor, smije biti neprekinuto duže od tri godine: ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika, ako je to potrebno zbog dovršetka rada na projektu koji uključuje financiranje iz fondova Europske unije ili ako je to zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom. Svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora smatra se sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme, pa istekom roka od tri godine, odnosno prestankom posljednjeg uzastopno sklopljenog ugovora, ako su sklopljeni na razdoblje kraće od tri godine, poslodavac ili povezani poslodavac s istim radnikom može sklopiti novi ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako je od prestanka radnog odnosa kod poslodavca do sklapanja novog ugovora o radu na određeno vrijeme proteklo najmanje šest mjeseci, a ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZR ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.
6. Sud u pobijanoj odluci utvrđuje na navedene okolnosti isključivo to da je izvršio uvid u natječaj za prijem u radni odnos koji je objavljen u Narodnim novinama broj 127/21 od 26. studenoga 2021., iz kojeg proizlazi da je tuženik otvorio natječaj za prijem u radni odnos za doktora dentalne medicine, i to 2 izvršitelja za zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme (zamjena za razna odsustva, bolovanje i rodiljni dopust) te 1 izvršitelja za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme te se tužiteljica prijavila na navedeni natječaj, prijavom od 30. studenoga 2021., te također da je tužiteljica na tom natječaju pa je izabrana za zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme, dok se prijavom od 30. studenoga 2021. prijavila na natječaj za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme, te podredno na određeno vrijeme, koji natječaj je objavljen u Narodnim novinama broj 127/21 od 26. studenoga 2021., dok je ugovorom o radu na određeno vrijeme od 19. kolovoza 2022. u čl. II. istog ugovora više nije navedeno da se tužiteljica zapošljava na određeno vrijeme zbog zamjene za razna bolovanja i ostala odsustva, već je samo navedeno da se zapošljavanje na određeno vrijeme zasniva temeljem provedenog natječaja za zapošljavanje na određeno vrijeme iz Narodnih novina broj 127/21 od 26. studenoga 2021. Sud dakle utvrđuje kako je prema obavijesti tuženika od 14. prosinca 2021. tužiteljica izabrana za zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme, upravo na temelju natječaja od 26. studenoga 2021. te je dovoljno to što se tuženik u odredbi čl. II. ugovora o radu pozvao na natječaj za zapošljavanje na određeno vrijeme, u kojem natječaju je jasno naveden razlog zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme pa je time utvrđeno to da postoji suglasna volja poslodavca i radnika za zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme te da nije moguće utvrditi prerastanje ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke, a ispuštanje dijela teksta iz ranijih odredaba čl. II. ugovora o radu da se radni odnos zasniva zbog zamjene za razna bolovanja i ostala odsustva, iako se tuženik i dalje poziva na natječaj koji je objavljen u Narodnim novinama i u kojem je jasno naveden razlog zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme, ne predstavlja postupanje tuženika protivno odredbi čl. 12 st. 2 ZR-a.
7. Sud utvrđuje kako tuženik nije prekoračio najduži rok za zaključenje ugovora o radu na određeno vrijeme iz čl. 12 st. 3 ZR-a, niti je došlo do nastavka rada po isteku ugovora o radu na određeno vrijeme, sukladno odredbi čl. 12 st. 7 ZR-a, te je na temelju ugovora o radu od 19. kolovoza 2022. zasnovan radni odnos na određeno vrijeme pa sud drži kako je zahtjev neosnovan i pored tvrdnje kako je tužiteljica ranije bila zaposlena kao zamjena za odsutnu kolegicu PO, a počevši od 3. listopada 2022. da obavlja poslove doktorice dentalne medicine u upražnjenoj ordinaciji gdje je kolegica otišla u mirovinu, jer su i raniji ugovori bili zbog zamjene za razna bolovanja i ostala odsustva, pa je i ovdje tužiteljica preuzela ordinaciju kolegice koja je otišla u mirovinu što se sve odnosi na zamjenu za bolovanja i ostala odsustva, dok je tuženik odjavio tužiteljicu iz radnog odnosa s danom 31. prosinca 2022., te je radni odnos prestao istekom ugovora, odnosno 31. prosinca 2022., nema pravne osnove za utvrđenje da nije prestao radni odnos stranaka.
8. U svojoj žalbi tužiteljica ističe u bitnome kako spisu nije priložena ni natječajna dokumentacija niti javni natječaj od 26. studenoga 2021., na koje se tuženik poziva tvrdeći da se u tekstu natječaja navodi objektivni razlog za sklapanje (uzastopnih) ugovora na određeno vrijeme, a što tužiteljica tijekom čitavog postupka osporava a tuženik nije dokazao, dok sud uzima u obzir tekst spomenutog natječaja.
9. Tužiteljica naime tvrdi kako objektivni razlog u ugovoru nije naveden a tobožnji objektivni razlog na koji se tuženik poziva u praksi nije ostvaren odnosno da nije postojao jer tužiteljica zapravo nije radila kao zamjena dok tekst natječaja na koji se tuženik poziva ne sadrži objektivni razlog koji bi opravdao sklapanje uzastopnih ugovora na određeno vrijeme.
10. Tužiteljica dalje tvrdi da ukoliko je zaposlena radi "zamjene", onda se nužno nameće pitanje koga zamjenjuje, jer je ona do 3. listopada 2022. doista radila kao zamjena za dr. PO, na bolovanja-u ustrojstvenoj jedinici PO ali nakon 3. listopada 2022. tužiteljica nije radila kao ničija zamjena, jer od 3. listopada 2022. tužiteljica tvrdi kako je radila u prostoru Doma zdravlja Zagreb-Zapad na Kustošiji, Petra Zrinskog 9, u ustrojstvenoj jedinici koju tuženik naziva timom bez nositelja pa očito ne zamjenjuje kolegu koji bi bio bolestan, na rodiljnom dopustu ili odsutan iz drugog razloga-i objektivni razlog za sklapanje uzastopnog ugovora o radu na određeno na koji se tuženik poziva – ne postoji, jer je tamo prethodno radila dr. UOF, stomatolog koja nije bila zaposlenica tuženika nego je s tuženikom imala sklopljen ugovor o zakupu pa je otišla u mirovinu, tako da se ne radi o upražnjenom radnom mjestu na kojem je ranija liječnica otišla u mirovinu, jer ranije liječnica uopće niti nije bila zaposlenica tuženika. U pogledu doktora koji su radili kao zamjene, tuženik je na svojim web stranicama naveo napomenu da se radi o zamjeni
– a dapače kod tužiteljice to nije slučaj i takve napomene nije bilo što tužitelj dokazuje ispisom web stranice dok su i doktori-zamjene koristili e-mail adrese onih doktora koje zamjenjuju – dok je tužiteljica koristila samostalnu e-mail adresu [adresa elektroničke pošte]. Dapače, rukovoditeljica tuženikove službe dentalne zdravstvene zaštite, dr. RO, tužiteljici je – tvrdi žaliteljica-pisano navela putem e-maila 13. listopada 2022. da je do 3. listopada 2022. radila kao zamjena za dr. PO, a da od toga dana na drugoj lokaciji preuzima tim bez nositelja, čime tuženik priznaje da tužiteljica nije radila kao zamjena i da objektivni razlog, uz to što se ne nalazi u ugovoru o radu, uopće nije ni postojao. Pri tome sud na ovu okolnost uopće nije izvodio predložene dokaze, niti je utvrđivao odlučne činjenice, kako bi utvrdio tuženikovu zloupotrebu instituta ugovora o radu na određeno vrijeme, odnosno da tužiteljica nije radila kao zamjena niti da ju je tuženik tretirao kao zamjenu.
11. Tuženik – tvrdi žaliteljica – nije dokazao ključnu okolnost kako predmetni ugovor o radu upućuje na provedeni natječaj za zapošljavanje, iako ugovor ni u jednom svom dijelu ne navodi riječi "zamjena" ili "razlog" iako tužiteljici tuženik daje uzastopne ugovore o radu na određeno na temelju jednog te istog natječaja koji je u trenutku sklapanja posljednjeg ugovora star devet mjeseci pa objektivni razlog nije naveden u ugovoru, te nije ni postojao, da tobožnjeg upućivanja nije bilo niti ga je moglo biti, a ističe i to da objektivni razlog mora biti precizno određen, a ne tek paušalno spomenut, kako bi se razaznale objektivne i konkretne okolnosti zbog kojih se sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme. Sud dalje, po tvrdnji žaliteljice, uopće ne obrazlaže okolnost da-kada je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane
12. Žaliteljica dalje kao nejasan navod obrazloženja ističe kako nije mogla shvatiti da je zaključenjem ugovora o radu od 19. kolovoza 2022. zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme, budući da se prethodno zaključenju tog ugovora nije prijavila na niti jedan natječaj za radno mjesto na neodređeno vrijeme, iako tužiteljica tvrdi da se jest prijavila kod tuženika na natječaj za radno mjesto na neodređeno vrijeme a podredno da određeno vrijeme, pri čemu tužitelj upire na to kako je sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme pravilo, dok je sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme iznimka.
13. Tužiteljica tvrdi u žalbi kako je tužba podnesena prije isteka roka na koji je ugovor o radu bio sklopljen (do 11. prosinca 2011.) odnosno prije nego što su nastupile pravne posljedice nezakonito sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme, a to je prestanak radnog odnosa istekom roka na koji je ugovor bio sklopljen, pa da podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika nije bio preduvjet za pružanje sudske zaštite prema odredbi čl. 129. ZR-a jer ograničenja u pogledu (uzastopnih) ugovora o radu na određeno vrijeme valja tumačiti u skladu sa odlukom suda EU od 4. srpnja 2006. u predmetu C-212/04 IO i drugi protiv U Organismos Galaktos (ELOG), temeljem zahtjeva za prethodnu odluku, u kojoj je navedeno kako su "objektivni razlozi" način sprječavanja zloupotrebe ugovora o radu na određeno vrijeme na štetu radnika te da ugovori na neodređeno predstavljaju opći oblik radnih odnosa, dok bi ugovori na određeno vrijeme trebali biti iznimka, a pritom "objektivne razloge", u smislu članka 5. direktive, treba shvatiti kao precizne i konkretne okolnosti koje su stoga sposobne opravdati uporabu uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme (paragraf 69.) ; dok općenite i apstraktne odredbe te odredbe čisto formalne prirode ne udovoljavaju tom zahtjevu i ne opravdavaju uporabu uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme a općenite i neprecizne odredbe onemogućuju identifikaciju objektivnih i transparentnih kriterija te kontrolu zakonitosti sklapanja takvih ugovora (paragraf 74.). Direktiva 1999/70 i Okvirni sporazum primjenjuju se i na ugovore o radu na određeno vrijeme sklopljene s javnim tijelima i drugim tijelima javnog sektora, nisu ograničeni samo na privatni sektor, a definicija "radnika na određeno vrijeme" obuhvaća sve radnike bez razlike je li njihov poslodavac u javnom ili privatnom sektoru (paragrafi 54. – 56.) pa se ugovori na određeno koji su namijenjeni pokrivanju "fiksnih i trajnih potreba" poslodavca moraju smatrati zloupotrebom. Tako je i sud u odluci od 26. siječnja 2012. u predmetu C586/10 ĐO v Land Nordrhein-Westfalen, naveo da je u svakom slučaju potrebno razmotriti sve okolnosti, uzimajući u obzir i broj uzastopnih ugovora, kako bi se osiguralo da ugovori o radu na određeno vrijeme (čak i oni zaključeni radi zadovoljenja potrebe za zamjenskim osobljem), nisu zloupotrijebljeni od strane poslodavaca a potrebno je i kad postoji objektivan razlog koji u načelu opravdava uporabu uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, uzeti u obzir sve okolnosti radnog odnosa, budući da te okolnosti mogu otkriti znakove zloupotrebe koje direktiva ima za cilj spriječiti. Konačno tužiteljica tvrdi kako je s tuženikom sklopila pet ugovora o radu, sve ih je pripremio poslodavac odnosno tuženik sam, i samo u posljednjem ugovoru nije naveo zamjenu kao razlog i svrhu sklapanja ugovora, a za vrijeme trajanja toga posljednjeg ugovora tužiteljica tvrdi da nipošto nije radila kao zamjena, niti ju je poslodavac tretirao kao zamjenu dok provođenje natječaja ne anulira potrebu navođenja objektivnog razloga u ugovoru o radu jer predmetni ugovor ne upućuje na navedene objektivne razloge, nego tek paušalno spominje provedeni natječaj otprije devet mjeseci, a tuženik temeljem istog zaključuje više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme iako nije utvrđeno jesu li se objektivne okolnosti u tom razdoblju izmijenile, niti je sud utvrdio koliko je radnih mjesta i izvršitelja obuhvaćeno tim natječajem, pa nije jasno utvrđeno na što se tuženik zapravo poziva kad spominje natječaj iako je tuženik konačno nakon utuženja u tijeku parnice 12. listopada 2022. raspisao natječaj za radno mjesto doktora dentalne medicine na neodređeno vrijeme i time nedvojbeno potvrdio da ima trajne potrebe za radnikom koje je do tada pokrivao ugovorima sa tužiteljicom za koju ostaje sporno radi li ona kao zamjena i kome radniku na kojem radnom mjestu.
14. Sve ove okolnosti, a posebno činjenicu je li tužiteljica radila kao zamjena odsutne djelatnice, ili se radilo o zamjeni liječnice koja uopće nije bila liječnica tuženika, već njegov zakupnik, sud u pobijanoj odluci i tijekom postupka nije utvrđivao, pa je i činjenično stanje ostale nepotpuno utvrđeno.
15. Na opisani način, zbog navedenog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja, niti ovaj sud nije u mogućnosti postupiti u smislu čl. 373. a ZPP i ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, jer je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a samim time pobijana odluka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nema razloga o odlučnim činjenicama temeljem kojih je odlučeno kao u izreci, to se ista ne može ispitati, pa je temeljem čl. 369. i 370. ZPP istu valjalo ukinuti.
16. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tužitelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kako je ukinuta pobijana odluka, to je u pogledu troškova postupka povodom žalbe temeljem čl. 166. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 8. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat
