Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-eun-33/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Slaven Vidmara i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe DL, zbog kaznenih djela iz članka 242. stavka 1., članka 243. stavka 1. rečenice 2. točke 2. i 3., članka 244. stavka 1. točke 3. i stavka 4., članka 303. stavka 1., članka 303.c, članka 25. stavka 2., članka 52. i članka 53. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke , odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Kv-eun-13/2024-4 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tražene osobe DL kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod točkom I izreke je na temelju članka 29. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. i 70/19. (Pravilno: i 141/20. i 18/24. – dalje: ZPSKS-EU) odobrena predaja bez pristanka tražene osobe DL [adresa] radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela teške krađe provalom u stan svaki puta u idealnom stjecaju s materijalnom štetom iz članka 242. stavka 1., članka 243. stavka 1. rečenice 2. točke 2. i 3., članka 244. stavka 1. točke 3. i stavka 4., članka 303. stavka 1., članka 303.c, članka 25. stavka 2., članka 52. i članka 53. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, činjenično opisanih u izreci.
1.1. Pod točkom II izreke utvrđeno je da se tražena osoba DL protivila predaji i nije se odrekla načela specijalnosti, te je na temelju članka 29. stavka 5. točke 4. ZPSKS-EU određeno da se predaja tražene osobe bez pristanka za djela počinjena prije predaje odobrava pod uvjetom da se bez dopuštenja Republike Hrvatske tražena osoba DL ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, da tražena osoba ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora, da tražena osoba ne smije biti izručena trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora. Pod točkom III izreke navedeno je kako se na temelju članka 22. stavka 2. ZPSKS-EU predaja tražene osobe uvjetuje njezinim vraćanjem u Republiku Hrvatsku, ako joj bude izrečena sankcija u državi izdavanja jer je tražena osoba pristala izdržavati izrečenu sankciju u Republici Hrvatskoj, a pod točkom IV izreke da će na temelju članka 35. ZPSKS-EU predaju tražene osobe DL nadležnim tijelima Savezne Republike Njemačke izvršiti Ured S.I.Re.N.E.
Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu je podnijela tražena osoba DL po branitelju, Josipu Reljiću, odvjetniku u Zagrebu „iz svih zakonom dopuštenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije predaja tražene osobe, podredno da se ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, u skladu s člankom 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijajući prvostupanjsko rješenje žalitelj ukazuje kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odobravanje predaje te da je nejasno iz kojih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi tražena osoba počinila kaznena djela za koja se tereti, tvrdi da ni na koji način nije bio upoznat da se protiv njega vodi kazneni postupak, nikada nije dobio poziv od tijela progona ili suda vezano za predmetno kazneno djelo pa su pobijanim rješenjem traženoj osobi povrijeđena prava zajamčena člancima 9. stavcima 2., 16., 22. i 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 36/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. – dalje: Ustav), na njegovu štetu prekršena je Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda članka 6. stavaka 1. Konvencije („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – Ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija) o čemu je stajalište zauzeo Europski sud za ljudska prava u predmetu D protiv Latvije, povrijeđeno je pravo tražene osobe na obrazloženu odluku.
6. Žalbeni navodi kojima tražena osoba problematizira pretpostavke za izdavanje europskog uhidbenog naloga, irelevantni su jer Republika Hrvatska nije ovlaštena propitivati osnovanost izdavanja europskog uhidbenog naloga. Naime, instrument europskog uhidbenog naloga prvi je instrument uzajamnog priznavanja koje se temelji na načelu uzajamnog povjerenja u području kaznenopravne suradnje na teritoriju Europske unije te se stoga smatra ''kamenom temeljcem'' uzajamnog priznavanja u EU. Načelo uzajamnog priznavanja priznato je i u članku 3. ZPSKS-EU kao stožerno načelo u pravosudnoj suradnji u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije.
7. Isto tako, prilikom odlučivanja o predaji tražene osobe povodom izdanog europskog uhidbenog naloga država izvršiteljica nije ovlaštena prosuđivati osnovanu sumnju u postupku koji se protiv tražene osobe vodi u državi izdavateljici. Takva obveza ne proizlazi niti iz prava Unije niti iz nacionalnog prava, pa stoga stupanj osnovane sumnje u državi izdavateljici nije niti obligatoran niti fakultativan razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga u Republici Hrvatskoj. Postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga radi predaje tražene osobe u svrhu kaznenog progona u drugoj državi članici Europske unije nije kazneni postupak nego predstavlja postupak sui generis (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž- eun-8/14. od 7. veljače 2014.).
8. Pri tome se ističe da se načela učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje u konkretnom slučaju ostvaruju upravo kroz predaju tražene osobe DL, jer Savezna Republika Njemačka ne može provesti kazneni postupak koji se protiv tražene osobe vodi u toj državi bez učinkovite suradnje s Republikom Hrvatskom s obzirom na činjenicu da se tražena osoba nalazi na teritoriju Republike Hrvatske.
9. Također, s aspekta zaštite prava na pošteno suđenje svrsishodno je da se postupak protiv tražene osobe DL provede u Saveznoj Republici Njemačkoj u kojoj su i prikupljeni dokazi koji ga terete i u kojoj će ti dokazi biti analizirani i ocjenjivani. Upravo suprotno tvrdnji žalitelja da su donošenjem pobijanog rješenja prekršena njegova prava zajamčena člancima 9. stavak 2., 16., 22. i 29. Ustava, pravosudna suradnja članica se temelji na presumpciji pravičnog uređenja kaznenog postupka i zakonske regulative država članica koja su usklađena s pravnom stečevinom Europske unije i predviđaju mehanizme zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući i pravo na pravično suđenje
10. Slijedom navedenog, kako žalbom tražene osobe nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja, a pri ispitivanju pobijanog rješenja, u skladu s člankom 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čanka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 8. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
