Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:KŽ-273/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. J., zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 3. u svezi članka 215. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., i 118/18., – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe okrivljenika izjavljene po braniteljici D. G., odvjetnici iz O., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: K-375/2019. od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog J. J. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni J. J. zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 3. u svezi članka 215. stavak 1. i 3. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 222. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP/08.) u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 nalaženo je okrivljenom J. J. podmiriti troškove kaznenog postupka, i to trošak paušalne svote u iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura)/ 527,41 kune (petstodvadesetsedam kuna i četrdesetjedna lipa) u roku od 15 (petnaest) dana, kao i trošak opunomoćenika oštećenika D. M., odvjetnika u O., o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP/08).

3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6. ZKP/08 okrivljeni J. J. oslobađa se obveze naknade troškova sudskomedicinskog vještačenja i prometnog vještačenja.

4. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni putem braniteljice D. G., odvjetnice iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači na način da se okrivljenik oslobodi optužbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis je u smislu odredbe članka 474 stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

8.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodeći da se pobijana presuda ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, koje se odnose na obilježje kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret.

8.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je pobijana presuda razumljiva, u presudi su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, kao i u odnosu na obilježja kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo razloge zbog čega je utvrdio da je okrivljenik počinio teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 3. u svezi članka 215. stavak 1.i 3. KZ/11, (točka 29. i 30 obrazloženja presude), zbog čega nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije dao razloge o tim odlučnim činjenicama. Naime, kazneno djelo iz članka 215. stavak 1. i 3. KZ/11 čini osoba koja požarom, poplavom, …. motornom silom….,ili opće opasnom radnjom ili opće opasnim sredstvom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega, dok je u odredbi članka 222. stavak 3. propisano da će se kazniti počinitelj ako je kaznenim djelom iz članka 215. stavak 3. KZ/11 prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe ili imovinska šteta velikih razmjera. Pri tome sud navodi da je okrivljenik inkriminirane zgode bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela jer je znao da se dvorištem tvrtke U. d.o.o. redovito kreću djelatnici, ali da je lakomisleno smatrao da se to neće dogoditi, ili da će to moći spriječiti, odnosno kako svojim načinom upravljanja vozila neće izazvati opasnost za druge djelatnike tvrtke koji se nalaze u dvorištu, pri čemu se je počeo sa vozilom kretati unatrag u smjeru istoka, a da se prethodno nije na prikladan način uvjerio da to može učiniti na siguran način, bez opasnosti za druge djelatnike te tvrtke koji se nalaze u dvorištu, obzirom na njihov položaj te smjer kretanja vozila kojim upravlja, te da na taj način neće izazvati opasnost, pri čemu nije uočio da se iza njegovog vozila nalazi djelatnik tvrtke S. Š. koji mu je bio okrenut leđima, te kada je vozilom krenuo unatrag zadnjom stranicom tovarnog prostora teretnog vozila kojim je upravljao udario je u tijelo i zadnji dio glave S. Š. pri čemu ga je srušio na tlo, te je isti zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

8.3. Dakle, prvostupanjski sud je naveo da je tijekom postupka utvrđeno da je okrivljenik motornom silom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a da je počinjenjem tog kaznenog djela prouzročena teška tjelesna ozljeda druge osobe, a koje kazneno djelo je počinjeno iz nehaja, odnosno okrivljenik je postupao iz nehaja u pogledu posljedice koja se kod tog kaznenog djela sastoji u izazivanju opće opasnosti za život ili imovinu i to konkretne opasnosti jer je djelo dovršeno kada je opasnost nastupila, što je u konkretnom slučaju i utvrđeno.

9. Stoga nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer su u pobijanoj presudi navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji su potpuno jasni i nisu proturječni.

10. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. Naime, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, kada je utvrdio da je okrivljenik počinio teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 3. u svezi članka 215. stavak 1. i 3. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

10.2. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika smatrajući ju usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Okrivljenik navodi da je prije kretanja vozila u dvorištu trgovačkog društva provjerio da li se može kretati unatrag, uključujući pogled u unutarnje ogledalo te pogled preko desnog ramena, međutim, takova je obrana, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suprotna svim izvedenim dokazima. Naime, iz iskaza svjedoka V. Š., koji se nalazio u vozilu sa okrivljenikom, proizlazi da je okrivljenik izvršio provjere pogledom u lijevo i desno ogledalo, odnosno retrovizore, ne spominjući pri tome da je okrivljenik gledao u unutarnje ogledalo, a pogotovo ne da se okretao preko desnog ramena.

10.3. Nadalje, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se nesreća dogodila na način da je teretno vozilo, krećući se vožnjom unatrag, udarilo stražnjom stranom tovarnog prostora u tijelo pješaka u predjelu gornjeg dijela leđa, uslijed čega je došlo do destabilizacije i pada tijela, pri čemu je oštećeni pješak zatiljnim dijelom glave udario u gornji rub stražnje stranice tovarnog sanduka a daljnjim guranjem tijela u smjeru kretanja teretnog vozila došlo je do pada tijela i udara čeonog dijela glave pješaka u asfaltnu podlogu. Pri tome je pješak stajao u uspravnom položaju, prednjim dijelom okrenut u smjeru istoka, odnosno stražnjim dijelom okrenut prema nailazećem teretnom vozilu, a prije pokretanja teretnog vozila i tijekom kretanja unatrag okrivljenik je pogledom u unutrašnje ogledalo te okretanjem glave i pogledom kroz stražnje staklo kabine mogao uočiti pješaka. Obzirom da je oštećeni iskazao da je visok 180 cm tragovi brisanja prašine morali su nastati kontaktom tijela oštećenika u području leđa ili desnog ramena, pa je tehnički moguće da se oštećenik u trenutku kontakta kretao poprečno ili djelomično ukoso u odnosu na teretno vozilo, i to s njegove desne strane prema lijevoj strani i bio je okrenut desno bočno ili ukoso desno bočno prema stražnjoj stranici sanduka. Tehnički je moguće da je prilikom kontakta u takvom relativnom položaju tijela i vozila došlo do rotacije tijela oštećenika oko vertikalne osi u smjeru suprotnom od smjera kretanja kazaljke na satu, te do destabilizacije i padanja tijela pri čemu je oštećenik prvo zatiljnim dijelom glave udario u gornji rub stražnje stranice tovarnog sanduka, a nakon toga je došlo do pada tijela prema naprijed i udara čeonog dijela glave u podlogu. Međutim, s obzirom na razlike u visinama oštećenika i svjedoka koji je korišten na rekonstrukciji od oko 5 do 6 cm, naveo je da navedena okolnost nije imala utjecaj na mogućnost pravovremenog uočavanja oštećenika od strane okrivljenika.

10.4. Osim toga, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je obrana okrivljenika neživotna u dijelu u kojem navodi da oštećenik nije trebao biti u dvorištu tvrtke u trenutku nesreće, međutim, to što nitko od zaposlenih, a kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, nema radno mjesto u dvorištu tvrtke kako je naveo okrivljenik, ne znači da se zaposlenici za vrijeme radnog vremena neće u nekom trenutku zateći u prostoru dvorišta ili njime prolaziti, tim više što i sam okrivljenik obavlja terenski posao sa vozilom, ali se kritične zgode iz određenog razloga našao u dvorištu tvrtke sa teretnim vozilom.

11. Stoga, zbog svega naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, ispravno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je dokazano da je okrivljenik počinio teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 3. u svezi članka 215. stavak 1. i 3. KZ/11, zbog čega ga je ispravno proglasio krivim te je za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.

13. Iako se okrivljenik ne žali zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP/08), to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u odluci o kazni.

14. Prilikom izbora vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio činjenicu da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, da je otac četvero malodobne djece i da je oštećeniku odmah nakon događaja pružio prvu pomoć, dok otegotnih okolnosti prvostupanjski sud na strani okrivljenika nije utvrdio. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne okolnosti, a izostanak otegotnih okolnosti, prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, smatrajući da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

15. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, dajući im primjeren značaj, pa u izostanku otegotnih okolnosti ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom na koju je osuđen okrivljenik pobijanom presudom u cijelosti izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja (članak 41/KZ/11).

16. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08 te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 8. listopada 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše, v. r.