REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-43/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog H. K., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne Novine br.: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog H. K., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K-53/2023-14 od 23. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog H. K., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenom H. K. za kaznena djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i članka 139. stavak 3. KZ/11 za koja je pod prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 u trajanju 6 (šest) mjeseci a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci dok se za kazneno djelo iz članka 311. stavak 2. KZ/11, za koja je pod prvostupanjskom presudom proglašen krivim, utvrđuje kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te se okrivljeni H. K., na temelju članka 51. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci.
Na temelju članka 55. KZ/11 okrivljenom H. K. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci zamjenjuje se
RADOM ZA OPĆE DOBRO
na način da se 1 (jedan) dan zatvora mijenja s 2 (dva) sata rada.
Rad za opće dobro izvršit će se samo uz pristanak okrivljenika.
Na temelju članka 55. stavak 6. KZ/11 okrivljenik će, nakon što nadležnom tijelu za probaciju da pristanak, rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi, a rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11, ukoliko se okrivljenik u roku osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv ne bude moguće dostaviti na adresu koju je dao sudu, ili ukoliko okrivljenik ne da pristanak na rad za opće dobro, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Ukoliko okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji će odrediti nadležno tijelo za probaciju, na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11, biti će donesena odluka kojom će se odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.
Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljenom H. K. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru od 3. prosinca 2022. do 19. siječnja 2023. godine.
II. U ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj K-53/2023-14 od 23. listopada 2023, okrivljeni H. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, kaznenog djela prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, te zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – neizvršenje sudske odluke opisano i kažnjivo po članku 311. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, te je okrivljenom H. K. za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, na temelju istog članka, utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. Na temelju istog članka, utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 311. stavak 2. KZ/11, na temelju istog članka, utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11, okrivljenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme istražnog zatvora od 3. prosinca 2022. do 19. siječnja 2023., na temelju članka 73. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja L. K., OIB: …………….…, i M. P., OIB: ………………., u trajanju 2 (dvije) godine, na udaljenosti od 20 metara. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeniku je naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 8. ZKP/08 i to za troškove svjedoka M. P., Đ. K. i A. K. ukupni iznos 94,20 eura i paušalni iznos sudu 132,72 eura, koje je okrivljenik dužan podmiriti u roku 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, dok će se posebnim rješenjem odrediti troškovi postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv navedene presude žabu je podno okrivljenik po branitelju A. M., odvjetniku iz V. L., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka i predlaže da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovni postupak ili da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se okrivljeniku izrekne uvjetna osuda.
3. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku s prijedlogom da se žalba okrivljenika u potpunosti odbije kao neosnovana.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.
6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, on te žalbene osnove u žalbi posebno ne obrazlaže, već je iz sadržaja žalbe razvidno da okrivljenik u stvari pobija ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka te pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i na način da analizira provedene dokaze na drugačiji način nego što to čini prvostupanjski sud u razlozima presude i na temelju takve analize, za razliku od prvostupanjskog suda, smatra da iz utvrđenih činjenica nije dokazano da bi okrivljenik počinio inkriminirana mu kaznena djela. Iz navedenog proizlazi da se okrivljenik, u stvari, žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju žalbenu osnovu, također, u svojoj žalbi ističe.
7. Pobijajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja (a zapravo samo pravilnost) kaznenih djela prijetnje iz članka 139. KZ/11 okrivljenik navodi da se presuda temelji na ocjeni suda da li je vjerodostojna obrana okrivljenika ili iskaz svjedokinje L. K. iz dokazne radnje s obzirom da je ta svjedokinja na raspravi koristila blagodat nesvjedočenja, dok oštećeni M. P. nema osobnih saznanja o događaju već svjedoči o onome što su mu druge osobe rekle. No, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je iskaz oštećene L. K. životan i istinit te ga smatra vjerodostojnim. Naime iz obrane okrivljenika proizlazi da je znao za sigurnosne mjere zabrane približavanja oštećenicima, no unatoč tome došao je u kuću u kojoj žive oštećenici da bi uzeo svoje stvari i napravio si nešto za jelo. Smatra da su mu oštećenici oduzeli sobu koju je ranije koristio i da oni izmišljaju laži o njemu. Predmetne zgode je rekao da ga „ne smiju zajebavati“ i da bi radije bio mrtav nego trpio gluposti što rade. U blizini su bila i djeca oštećenika, a on smatra da djeca ne zaslužuju takve roditelje. O
štećena L. K. potvrđuje da je predmetne zgode u kuću ušao H., prošao kroz dnevni boravak prema sobi koju je ranije koristio da bi se potom vratio u dnevni boravak i počeo povišenim tonom vikati da je on smrt za sve njih, da će ubiti nju i njenog dečka M. P.. Svjedokinja Đ. K. potvrđuje da je okrivljenik ušao u kuću, otišao u susjednu sobu i vratio se u dnevni boravak i nešto govorio L., ali nije čula što jer slabije čuje, a nije nosila slušni aparat, ali smatra da okrivljenik nije vikao niti prijetio jer bi to čula. Imajući na umu navedeno i iskazani negativan stav okrivljenika prema oštećenicima, te da ga se „ ne smije zajebavati“, kao i njegov iskaz da je prije događaja popio 3-4 piva, ukazuju da je uvjerljiv i životan iskaz oštećene L. K. da je okrivljenik prijetio njoj i M. P. da će ih ubiti, zbog čega se uplašila i uznemirila te o izrečenim prijetnjama obavijestila oštećenog M. P.. Oboje su prijetnje shvatili ozbiljno jer su ih prijavili policiji. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno, na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao, kako pojedinačno ali i dovodeći ih u međusobnu vezu, potpuno i pravilno dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge za svoja utvrđenja o svim odlučnim činjenicama, te je ispravno utvrdio da su u utvrđenom ponašanju okrivljenika ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranih mu kaznenih djela. Prvostupanjski sud je, dakle, pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i članka 139. stavak 3. KZ/11 i članka 311. stavak 2. KZ/11.
8. Okrivljenik u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, ali od okrivljenika nije oduzeta nikakva imovinska korist pa nije jasno na što se taj žalbeni osnov odnosi. Jednako tako, u uvodnom dijelu žalbe okrivljenik navodi da se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. No, unatoč tome što na tu žalbenu osnovu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, treba reći da je odluka o troškovima postupka, s obzirom na stanje spisa predmeta, sukladna zakonu.
9. No, u pravu je okrivljenik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne okrivljeniku izrekao prestrogu kaznu. Naime, prvostupanjski sud nije okrivljeniku našao olakotnih okolnosti dok je otegotnim cijenio osuđivanost okrivljenika za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 i za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11. No, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije primjereno vrednovao činjenicu da je okrivljenik u bitnome priznao činjenični opis kaznenog djela iz članka 311. stavak 2. KZ/11 i da je u vrijeme počinjenja djela bio relativno mlađe životne dobi, star 28 godina, zbog čega se, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, svrha kažnjavanja okrivljenika za to kazneno djelo može postići i blažom utvrđenim kaznom za to kazneno djelo kao i blažom jedinstvenom kaznom zatvora te zamjenom kazne zatvora radom za opće dobro. Okrivljeniku je stoga, za kazneno djelo iz članka 311. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, dok su za kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i iz članka 139. stavak 3. KZ/11 prihvaćene po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, odnosno utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, te je na temelju članka 51. KZ/11, okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci i na temelju članka 55.KZ/11 mu je jedinstvena kazna zamijenjena radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dan zatvora mijenja s 2 (dva) sata rada. Takvim utvrđenim pojedinačnim kaznama za svako djelo i jedinstvenom kaznom zatvora na koju je okrivljenik osuđen te zamjenom jedinstvene kazne zatvora radom za opće dobro će se, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u cijelosti ostvariti svi zahtjevi kako specijalne tako i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
11. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 i nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Stoga, slijedom svemu navedenom, žalba okrivljenika je djelomično osnovana u dijelu odluke o kazni, dok je u ostalom dijelu žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana, te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda, pa je primjenom članka 486. stavak 1. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 8. listopada 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dušanka Zastavniković Duplančić, v. r.
