Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-692/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. O., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: K-173/2024-42 od 12. rujna 2024., na sjednici 8. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika A. O. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Koprivnici presudom poslovni broj: K-173/2024-42 od 12. rujna 2024., optuženom A. O., zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24, dalje:

KZ/11, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne navodi i broj "Narodnih novina" 36/24. u kojem su objavljene izmjene i dopune tog zakona koje su također bile na pravnoj snazi u vrijeme počinjenja djela) te kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11., sve u svezi čl. 51. KZ/11., izrečene su dvije pojedinačne kazne zatvora od po šest mjeseci za svako te je isti primjenom čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. srpnja 2024. pa nadalje, uračunat će se optuženom A. O. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud ne navodi broj "Narodnih novina"

36/24. u kojem su objavljene izmjene i dopune tog zakona koje su bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke), optuženi A. O. oslobođen je dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka, dok će se braniteljici po službenoj dužnosti odvjetnici S. G. G. iz K. isplatiti iz proračunskih sredstava suda trošak zastupanja okrivljenika po službenoj dužnosti u iznosu od 557,00 eura (petstopedesetsedam eura) u kojem iznosu je njezin troškovnik osnovan, dok se ista odbija sa iznosom od 50,00 eura (pedeset eura) kao neosnovanim, a sve po pravomoćnosti i izvršnosti prvostupanjske presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi A. O. po braniteljici S. G. G. zbog povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba usvoji te preinači pobijana presuda u vidu kažnjavanja te da mu se izrekne nova kazna, podredno da se presuda ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu radi odluke o visini kazne.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-798/2024-3 od 2. listopada 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba je neosnovana.

6. Prije svega, ovo vijeće primjećuje da optuženik uvodno istaknute žalbene osnove povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u daljnjem tekstu uopće ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

6.1. Polazeći od sadržaja žalbe, jasno je da se optuženik sadržajno ustvari žali samo zbog odluke o kazni na koju ga je prvostupanjski sud osudio pobijanom presudom.

7. Optuženik nije u pravu kad u žalbi smatra da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznenu sankciju, uz bitnu argumentaciju da je do sada doduše bio kazneno osuđivan, ali za drugu vrstu kaznenih djela, dok je za isto kazneno djelo (prijetnja) bio osuđen još 2017. i to na uvjetnu osudu, a što, imajući dodatno u vidu da je otac četvero malodobne djece, da vodi brigu i o bolesnom ocu, te da svojoj obitelji neprijavljenim radom osigurava egzistenciju, po njegovom mišljenju, u ovom slučaju opravdava izricanje uvjetne ili djelomične uvjetne osude.

7.1. Naime, a suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je polazeći od stupnja krivnje s kojim je žalitelj počinio kaznena djela za koja je pobijanom presudom proglašen krivim (izravna namjera prvog stupnja), te ispravnog utvrđenja i vrednovanja svih relevantnih okolnosti važnih za izbor vrste i mjere kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, pravilno zaključio da se u ovom slučaju kao primjerena kaznena sankcija, podobna za ostvarenje svih zakonom propisanih vidova svrhe kažnjavanja, ukazuje upravo izrečena bezuvjetna jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 /devet/ mjeseci, pri čemu je pravilno utvrdio kazne zatvora za pojedina kaznena djela za koja ga je pobijanom presudom proglasio krivim.

7.2. Što se pak tiče konkretnih žalbenih navoda kojima optuženik sugerira postojanje okolnosti koje u konkretnom slučaju, po njegovom mišljenju, opravdavaju izricanje uvjetne, odnosno djelomične uvjetne osude, prije svega valja primijetiti da je sud u svijetlu odredbe iz čl. 56. st. 2. KZ/11 prilikom ocjene postojanja pretpostavki za izricanje uvjetne osude, između ostalog, osobito dužan voditi računa o tome je li počinitelj ranije bio osuđivan.

7.3. Polazeći od toga, a imajući u vidu optuženikovu dosadašnju brojnu osuđivanost zbog počinjenja različitih kaznenih djela, između ostalog i zbog počinjenja istog kaznenog djela, tako da je riječ o višestrukom specijalnom i općem povratniku u odnosu na kojeg do sada izricane brojne kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetne kazne zatvora, kao i kaznene sankcije čije izricanje optuženik predlaže u žalbi – uvjetne i djelomične uvjetne osude, očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, a što sve ukazuje na njegovu sklonost, ustrajnost i odlučnost u činjenju kaznenih djela, koja uporno i kontinuirano čini još od 2017., kada je prvi puta bio pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje, tada i po ocjeni ovog žalbenog suda, a sasvim suprotno žalitelju, nema govora o tome da je u konkretnom slučaju bilo mjesta za izricanje uvjetne ili djelomične uvjetne osude.

7.4. Pritom, na ovom mjestu valja dodatno primijetiti da optuženik, imajući u vidu sve prethodno navedeno, žalbenim navodima kojima upire da je otac četvero malodobne djece o kojoj je dužan brinuti, s time da brine i o bolesnom ocu, posebice kraj činjenice da je do sada, između ostalog, bio pravomoćno osuđen i zbog počinjenja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, nipošto nije doveo u razumnu sumnju pravilnost odluke o kazni na koju ga je prvostupanjski sud osudio pobijanom presudom.

8. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 8. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Vlasta Patrčević Marušić,v.r.