Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-568/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. G., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-272/2024-11 od 13. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog I. G. i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi I. G. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke pobijane presude, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda, tako da mu se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, koji trošak je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude je optuženi I. G. putem branitelja D. D., odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-657/2024 od 19. kolovoza 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osporavajući pobijanu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik u žalbi samo reproducira tekst zakonske odredbe iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, bez ikakve konkretizacije i argumentacije, zbog čega je ista u tom segmentu ispitana u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08, pri čemu ovaj žalbeni sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, uključujući i onu iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 na koju se uopćeno aludira predmetnom žalbom.
7. Iz sadržaja optuženikovog pravnog lijeka evidentno proizlazi da je uložen prvenstveno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je u najpretežnijem dijelu riječ o prigovorima činjenične naravi i onima koji se tiču sudske ocjene dokaza. U tom smislu optuženik u žalbi u bitnome ponavlja obranu u kojoj osporava da je oštećenom A. K. izrekao inkriminiranu prijetnju usmrćenjem, smatra da prvostupanjski sud neosnovano temelji pobijanu osuđujuću presudu na iskazu naprijed imenovanog oštećenika, koji je pristran i zainteresiran za ishod ovog kaznenog postupka, i na iskazu svjedokinje A. M.-H., koja je, kako tvrdi, u privatnoj i poslovnoj vezi s oštećenikom i koja uostalom nije ni čula da bi optuženik prijetio oštećeniku. Uz to se poziva na svoje loše zdravstveno stanje, pozniju životnu dob (77 godina) i tromost, zbog čega drži nemogućim da bi prijetnju proveo u djelo, te ukazuje da je oštećenik mlađa osoba, koja je već bila pravomoćno osuđena zbog fizičkog napada i prijetnje na štetu jedne žene, što mu je poznato iz medija.
8. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču predmetne inkriminacije, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge, koji žalbom optuženika nisu dovedeni u razboritu sumnju.
8.1. Sud prvog stupnja nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost iskazivanja oštećenog A. K. i svjedokinje A. M.-H., budući da su se jasno, određeno i decidirano očitovali o svim odlučnim činjenicama koje su neposredno zapažali, odnosno doživjeli. Osim toga riječ je o optuženiku nepoznatim osobama, s kojima otprije nije bio u ikakvim odnosima, slijedom čega se osnovano postavlja pitanje: iz kojih pobuda i s kojom motivacijom bi imenovani oštećenik i svjedokinja bezrazložno i neutemeljeno teretili optuženika za konkretni delikt? U tom kontekstu ni žalitelj ne nudi logičan i životno prihvatljiv odgovor. Kada pak se opisi predmetnog incidenta koje su dali oštećenik i svjedokinja A. M.-H. dovedu u jasnu i razumnu korelaciju, tada nema dvojbe da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da se optuženik kritične zgode ponio prema oštećeniku upravo na inkriminirani način, čime je ispunio sva bitna obilježja bića kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. Iskazi spomenuto dvoje su u onim bitnim segmentima podudarni. Istina, spomenuta svjedokinja nije čula samu prijetnju, ali je čula „da se spominje neki čekić“, te je posvjedočila o optuženikovom nepristojnom i neprimjerenom ponašanju, što se uostalom i uklapa u cjelokupnu nespornu sliku događaja u kojem je došlo do verbalnog konflikta između optuženika i oštećenika, a u kojem je optuženik imao motiv za izricanje predmetne prijetnje, budući da je, kako proizlazi iz njegove obrane, smatrao da ga oštećeni A. K. lažno optužuje da je vozilom oštetio stepenicu biljne apoteke.
8.2. Ostali izneseni prigovori, koji su precizirani u točki 7. ovog obrazloženja, irelevantni su, a posebice se to odnosi na žaliteljevu primjedbu o oštećenikovoj ranijoj osuđivanosti, koja je na razini proizvoljne pretpostavke i špekulacije, te kao takva posve nevažna i neprihvatljiva.
8.3. Što pak se tiče optuženikovih poznijih godina i lošeg zdravstvenog stanja ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća rezoniranje suda prvog stupnja iznijetog u točki 11. obrazloženja osporene presude, pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na taj dio iz pobijane presude.
8.4. Slijedom iznijetih razloga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.
9. Pod žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona mogu se podvesti žalbene primjedbe koje se odnose na bitni element kaznenog djela iz čl. 139. KZ/11 – ozbiljnost prijetnje, koju optuženik u žalbi dovodi u pitanje. Vezano za to valja odgovoriti žalitelju da je kazneno djelo prijetnje iz naprijed naznačene zakonske odredbe kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja, što znači da je ono ostvareno kad radnja počinitelja djela u objektivnom smislu predstavlja ozbiljnu prijetnju, neovisno o tome kakav je učinak prouzročila kod osobe prema kojoj je upućena. Nema pak nikakve dvojbe da kada netko drugome veli „da će ga ubiti čekićem ili šakom“, kako se to konkretno inkriminira optuženiku, da takve riječi, prema svim objektivnim mjerilima i standardima, predstavljaju ozbiljnu prijetnju usmrćenjem. Uz to valja napomenuti da je za opstojnost ovoga kaznenog djela irelevantno je li optuženik imao stvarnu namjeru realizirati prijetnju ili ne. Stoga žalba optuženika niti u tom dijelu nije uvažena.
10. Ispitujući osporenu presudu u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP/08, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi prvostupanjski sud na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u žalbenom postupku.
11. Postupajući u smislu čl. 478. ZKP/08 ovaj je žalbeni sud ispitao i odluku o uvjetnoj osudi, te je utvrdio da je sud prvog stupnja valjanim vrednovanjem olakotnih okolnosti (optuženikovo korektno držanje pred sudom, njegova dosadašnja neosuđivanost i sudioništvo u Domovinskom ratu), dok otegotne okolnosti nije našao, ispravno postupio kada je optuženika za konkretno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz istodobnu primjenu uvjetne osude s vremenom provjeravanja od 2 godine, uz argumentaciju izloženu u točkama 18. i 18.1. obrazloženja osporene presude. Ovaj je žalbeni sud također uvjerenja da je primijenjena kaznenopravna sankcija primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11.
12. Slijedom svega izloženog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu, 8. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Vlasta Patrčević Marušić, v.r.
