Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-181/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog JL, zbog kaznenog djela iz čl. 205. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/1.2, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-488/2021-17 od 9. listopada 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2024., u odsutnosti uredno izviještenih stranaka i branitelja optuženika,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog JL, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda optuženi JL proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv okoliša, ubijanjem ili mučenjem životinje iz čl. 205. st. 1. KZ/11. Za počinjeno kazneno djelo po čl. 205. st. 1. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora od 8 mjeseci, a po čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 godine. za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08-22) oštećeni LL je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-22 optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-22 u paušalnoj svoti od 132,72 EUR, a dužan je platiti i nužne izdatke oštećenika, sve u roku od 15 dana (po pravomoćnosti presude-suvišno).

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi JL po branitelju Jugoslavu Puranu, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku "pred izmijenjeno vijeće".

3. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5. Optuženik je u žalbi zatražio održavanje drugostupanjske sjednice u prisutnosti stranaka, tako da je zakazana javna drugog stupnja na koju nisu pristupile uredno izviještene stranke niti branitelj optuženika.

6. Žalba optuženika je osnovana.

7. Žalitelj tvrdi da je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu "proturječja izreke izvedenim dokazima", jer su razlozi nejasni i u "znatnoj mjeri proturječni izvedenim dokazima" i jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na sadržaj namjere optuženika. U pogledu istaknutih povreda, samo posljednja predstavlja bitnu povredu, ostalo su primjedbe na pravilnost činjeničnih utvrđenja. Žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije dao razloge u pogledu cijelog sadržaja namjere, tj. da je dao razloge u pogledu svjesne komponente namjere, dok voljni dio uopće nije obrazložio.

7.1. Navedeno nije točno jer je prvostupanjski sud u toč. 4.6. razloga osim opisa sadržaja svijesti optuženika opisao i voljno postupanje optuženika – "Zadavanje ubodnih rana vrtnim škarama Sud drži poduzetim ciljano i namjerno prema, očito te zgode, prepoznatom štenetu oštećenika". Time je jasno opisano postupanje optuženika s namjerom 1. stupnja, pa nije ostvarena istaknuta bitna povreda.

7.2. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. U pravu je žalitelj, kako je već rečeno, kada presudu prvostupanjskog suda pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja dovodeći u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

8.1. Tako u okviru ove žalbene osnove žalitelj opravdano ukazuje na integralan sadržaj izvedenih dokaza, pri čemu sasvim određenom argumentacijom dovodi u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja. Naime, optuženik poriče počinjenje kaznenog djela tvrdeći da nije ozlijedio susjedovog psa i da se susjedov pas potukao s njegovim, a on ih je samo razdvajao. Navedenu verziju potvrđuju i iskazi svjedoka, optuženikove sestre i majke. S druge strane oštećenik u iskazu ne opisuje da bi vidio trenutak zadobivanja ozljede svojeg psa, već da je vidio optuženika u njegovom dvorištu s teleskopskim škarama za rezanje granja i čuo cviljenje psa, a potom vidio ozljede na psu koje su krvarile. Ispitani svjedok VL, dr. veterinarske medicine koja je pregledala psa oštećenika utvrdila je postojanje ubodne (ubodnih) rana promjera 2 ili 3 cm. Za primijetiti je kako svjedokinja iskazuje o jednoj i istovremeno o više rana i daje više mogućih uzroka nastanka ozljeda psa. Tako svjedokinja spominje ubod vilama ili grabljama, za škare navodi da bi napravile i veće rane od postojećih, a rane su mogle nastati i odbacivanjem psa na neki predmet. Isključen je ugriz drugog psa kao uzrok nastanka ozljeda psa oštećenika. U odnosu na optuženika nisu poduzimane nikakve dokazne radnje radi pronalaska mogućeg sredstva nanošenja ozljeda i utvrđivanja tragova pseće krvi na istome. Upravo zbog svega navedenoga, u pravu je žalitelj, kada ukazuje da ovakva dokazna građa ne zadovoljava potrebni dokazni standard iz čl. 455. st. 1. ZKP/08, već da je za utvrđenje točnog načina i upotrijebljenog sredstva ozljeđivanja psa oštećenika bilo potrebno provesti odgovarajuće vještačenje. Iskaz svjedokinje VL ne daje decidiran odgovor na pitanje broja ozljeda, načina nastanka istih i sredstva kojima su iste zadane, a sadržaj drugih izvedenih dokaza ne popunjava ovaj nedostatak. Iz tih je razloga, za sada, u pravu žalitelj kada prigovara pravilnosti činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda da iz izvedenih dokaza slijedi nedvojben zaključak o krivnji optuženika za optuženo kazneno djelo. Iz navedenih razloga osnovana je žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Primjenom odredbe čl. 487. st. 3. ZKP/08 u ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja izvesti sve već do sada izvedene dokaze, ali i provesti veterinarsko vještačenje po sudskom vještaku radi dobivanja odgovora na sporna pitanja istaknuta naprijed. Nakon tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski će sud donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, koju će u potpunosti valjano obrazložiti.

10. Slijedom svega navedenoga, valjalo je ukinuti pobijanu presudu primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08 i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

U Varaždinu 8. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke