Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-619/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. V., zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 1. u svezi sa čl. 52. i čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-458/2016-37 od 5. lipnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2024. u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Miljenka Babića,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe optuženog T. V., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela tako da se utvrđuje da je optuženi T. V. radnjama opisanim u točkama I, II i III izreke počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11, zatim da je radnjama opisanim u točkama VII i VIII izreke počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11 i jedno produljeno kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave iz čl. 278. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11, te da je radnjama opisanim u točkama XI i XII izreke također počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st. 1. u svezi sa čl. 52. KZ/11.

II Uslijed odluke pod točkom I preinačuje se pobijana presuda i u odluci o kazni tako da se, uz prihvaćanje utvrđenih kazni zatvora za kazneno djelo iz čl. 271. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11 (opisano u točki IV izreke) u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11 (opisano u točki V izreke) u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 (opisano u točki V izreke) u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 (opisano u točki VI izreke) u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 (opisano u točki IX izreke) u trajanju od 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 (opisano u točki X izreke) u trajanju od 6 (šest) mjeseci, optuženom T. V. za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11 (opisano u točkama I, II i III izreke), a kako je ono sada pravno označeno, na temelju istog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11 (opisano u točkama VII i VIII izreke), a kako je ono sada pravno označeno, na temelju istog zakonskog propisa utvrđuje mu se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11 (opisano u točkama VII i VIII izreke), a kako je ono sada pravno označeno, na temelju istog zakonskog propisa utvrđuje mu se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i konačno za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11 (opisano u točkama XI i XII izreke), a kako je ono sada pravno označeno, utvrđuje mu se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega se uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. svibnja 2024. do 5. lipnja 2024.

III Odbija se kao neosnovana žalba optuženog T. V. te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi T. V. proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju 11 kaznenih djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11 (sud prvog stupnja je u uvodu pobijane presude propustio navesti brojeve „Narodnih novina“ 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. jer se radi o izmjenama i dopunama KZ/11 koje su također bile na snazi u vrijeme počinjenja pojedinih kaznenih djela) na način i pod okolnostima opisanim u točkama I-III i V-XII izreke te presude, zatim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 271. st. 1. KZ/11 činjenično i pravno opisanog u točki IV izreke te presude, dva kaznena djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11 činjenično i pravno pobliže opisanim u točkama VII i VIII izreke i počinjenja jednog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 na način i pod okolnostima opisanim u točki V izreke, te su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kaznena djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa u trajanju od 6 mjeseci za svako kazneno djelo, za kazneno djelo iz čl. 271. st. 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa u trajanju od 6 mjeseci, za kaznena djela iz 278. st. 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa u trajanju od 6 mjeseci za svako od tih kaznenih djela i za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11 u trajanju od 6 mjeseci, nakon čega je uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. svibnja 2024. do 5. lipnja 2024.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti broj „Narodnih novina“ 36/24. s izmjenama i dopunama tog Zakona koje su također važile u vrijeme donošenja pobijane presude) optuženik je dužan oštećenima M. B., K. T., I. R., J. S. i N. K. na ime postavljenih imovinskopravnih zahtjeva isplatiti novčane iznose koji su precizirani u točkama XV, XIX, XX, XXI i XXII izreke pobijane presude.

1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećeni A. H. d.o.o. (ranije V. n. d.o.o.) i T. 2 d.o.o. su s imovinskopravnim zahtjevima upućeni u građansku parnicu.

1.3. Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11 utvrđeno je da novčani iznos od 4.113,94 eura (u kunskoj protuvrijednosti od 30.996,48 kn) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi T. V. ostvario kaznenim djelima na štetu sada pokojnog oštećenog A. P., slijedom čega je taj iznos postao imovina Republike Hrvatske, pa je optuženik dužan isti uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. ZKP/08 optuženi Tomislav Vidošević dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 891,69 eura, od čega iznos od 691,69 eura predstavlja trošak izrade psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 200,00 eura predstavlja sudski paušal.

2. Protiv te presude je optuženi T. V. putem branitelja P. B., odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači „na način da se optuženiku, koji je osuđen na 3 godine, izrekne djelomična uvjetna osuda.“

3. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je u odgovoru na žalbu osporilo optuženikovu žalbenu argumentaciju i predložilo da županijski sud istu odbije kao neosnovanu.

4. Optuženik i njegov branitelj nisu se očitovali na odgovor na žalbu državnog odvjetništva.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-721/2024 od 10. rujna 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

6. U skladu s čl. 475. st. 1. ZKP/08 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Miljenka Babića, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08 provedena uz odsutnosti optuženika i njegova branitelja P. B., odvjetnika, budući da su uredno izvješteni o njenom održavanju (optuženik putem e-oglasne ploče).

7. Žalba nije osnovana.

8. S obzirom na istaknutu žalbenu osnovu, ovaj je sud drugog stupnja pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezama iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, ali je zato, s druge strane, primijetio da je na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon iz čl. 469. t. 4. ZKP/08, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u žalbenom postupku.

9. Riječ je o tome da je u odnosu na inkriminaciju opisane u točkama I, II i III, zatim VII i VIII, te naposljetku u točkama XI i XII izreke osporene presude sud prvog stupnja propustio primijeniti odredbu čl. 52. st. 1. KZ/11 koja glasi: „Produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu.“ Iz činjeničnih opisa djela naznačenih u točkama I, II i III proizlazi da ih je optuženik počinio tijekom travnja 2015. u S. na u bitnome istovjetan način, da je djela opisana u točkama VII i VIII počinio 16. svibnja i 18. svibnja 2018. u S. također u bitnome na identičan način i konačno da je djela precizirana u točkama XI i XII počinio tijekom listopada i 5. prosinca 2019. u S. i da mu je modus operandi isto tako u svim najznačajnijim komponentama bio istovjetan. Prema tome u svim navedenim situacijama optuženik je de facto ostvario sve bitne objektivne elemente neophodne za primjenu instituta produljenog kaznenog djela u smislu citirane zakonske odredbe iz čl. 52. st. 1. KZ/11 (više istih djela od kojih se svako ostvaruje na bitno istovrstan način i postoji prostorna i vremenska povezanost svih tih djela iz pojedino naznačenih točaka), ali i onaj subjektivni element u vidu tzv. produljenog dolusa, odnosno produljene pojedinačne odluke optuženika da ponavlja iste protupravne radnje. Dakle, u sva naprijed navedena tri slučaja očito je riječ o prostorno i vremenski povezanim radnjama počinjenim na bitno istovjetan način tako da one čine tri jedinstvene cjeline u smislu naprijed spomenute zakonske odredbe. To što su u pojedinim slučajevima oštećenici različiti nije od relevantnog utjecaja na koncept produljenog kaznenog djela sukladno čl. 52. st. 1. KZ/11. Stoga je ovaj sud drugog stupnja, postupajući u povodu uložene žalbe po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnim oznakama djela na način preciziran u točki I izreke ove presude.

10. Uslijed odluke naznačene u točki I izreke ove presude ovaj je sud drugog stupnja ujedno preinačio i odluku o kazni kako je to precizirano u točki II izreke ovog pravorijeka. Pri donošenju te odluke ovaj drugostupanjski sud nije prihvatio žalbu optuženika koji smatra da bi se i primjenom blaže kaznenopravne sankcije u vidu djelomične uvjetne osude postigla svrha generalne i specijalne prevencije, pozivajući se na utvrđene olakotne okolnosti na njegovoj strani.

10.1. Valja primijetiti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti koje u skladu s čl. 47. st. 1. KZ/11 utječu na odmjeravanje kazne, a koje su detaljno izložene u točkama 15.1. i 15.2. obrazloženja osporene presude, te je njihovom valjanom valorizacijom optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zatvora koje su, kada su u pitanju kaznena djela iz čl. 236. st. 1. i čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11, određene u zakonskom minimumu kazne propisane za navedena djela. Ovaj žalbeni sud respektira utvrđene olakotne okolnosti iz točke 15.1. obrazloženja pobijane presude, međutim, kada se one stave u odgovarajući razmjerni odnos s utvrđenim otegotnim okolnostima nabrojanima u točki 15.2. obrazloženja prvostupanjske presude, tada se nipošto ne može prihvatiti žalbeno stajalište optuženika o djelomičnoj uvjetnoj osudi kao primjerenoj kaznenoj sankciji u ovom slučaju. Naime, imajući u vidu brojnost, značaj i prirodu kaznenih djela koja je optuženik činio u vremenskom rasponu od travnja 2015. pa do prosinca 2019., a što ukazuje na izraziti stupanj upornosti, odlučnosti i kriminalne volje u takvoj vrsti kriminalne aktivnosti, što je posljedično dovelo do velikog broja oštećenih osoba i značajnog iznosa protupravno stečene imovinske koristi, koja u pretežnom dijelu nije naknađena, nema nikakve dvojbe da je opravdani i adekvatni odgovor društva na takvu količinu i kvalitetu poduzetih kriminalnih radnji jedino bezuvjetna kazna zatvora, neovisno o tome što se optuženik odrekao načela specijalnosti i što je u međuvremenu oštećenoj N. K. naknadio štetu u iznosu od 1.600,00 eura. Potonje okolnosti utjecale su da su pojedinačne kazne zatvora, kao što je rečeno, utvrđene u najmanjoj mjeri kazne propisane za pojedina kaznena djela. Kod odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora ovaj se žalbeni sud odlučio zadržati kaznu u trajanju od 3 godine, jer je ona logična rezultanta utvrđenih pojedinačnih kazni, budući da predstavlja adekvatan razmjer između tako izrečene jedinstvene kazne zatvora i zbroja pojedinačno utvrđenih kazni, a koji prema predmetnoj preinaci doseže 5 godina. Ovaj je žalbeni sud uvjerenja da je preinačena odluka o kazni primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika, da je na tragu općeprihvaćenog načela individualizacije u kažnjavanju i istodobno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11.

11. Postupajući u skladu s odredbom čl. 478. ZKP/08 ovaj je žalbeni sud preispitao i odluku o oduzimanju imovinske koristi (točka XXIII izreke pobijane presude) te je našao da se ona temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona.

12. Slijedom svega izloženog ovaj je sud drugog stupnja na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 donio odluke kao u točkama I i II izreke ove presude, a na temelju čl. 482. ZKP/08 odluku kao u točki III dispozitiva.

U Varaždinu 8. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Vlasta Patrčević Marušić, v.r.