- 1 -              Rev 939/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 939/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice Š. G., Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Z., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-78/2022-2 od 9. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1112/2019-58 od 17. prosinca 2021., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika o prestanku ugovora o radu, Klasa: 4.5.1.-18/6192-2; Broj: 02/22/MD; od 25.09.2018.god., te da Ugovor o radu od 04.07.2016.god. otkazan navedenom Odlukom nije prestao.

 

2. Utvrđuje se da je radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 04.07.2016.god. za radno mjesto „pomoćnik ravnatelja za pravne poslove“ prestao s danom 04.07.2020.god., slijedom čega joj je tuženik dužan priznati sva prava po osnovi rada i radnog odnosa.

 

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 29. stavku 2. ZOO-a, u roku od 8 dana.“

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku 15 dana.“

 

2. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju prema čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložila je ovome sudu da preinači nižestupanjske presude ili da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio ovome sudu da ju odbije.

 

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužiteljica revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s čl. 391. st. 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je st. 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, radnice, za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika, poslodavca, od 25. rujna 2018., o prestanku ugovora o radu između parničnih stranaka od 4. srpnja 2016., za utvrđenje da ugovor o radu nije prestao tom odlukom i za utvrđenje da je radni odnos tužiteljice na temelju ugovora o radu od 4. srpnja 2016. prestao 4. srpnja 2020. zbog čega je tužiteljici dužan tuženik priznati sva prava po osnovi rada i radnoga odnosa.

7. U postupku koji je prethodio revizijskome utvrđeno je:

 

- da su parnične stranke 4. srpnja 2016. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto pomoćnika ravnatelja za pravne poslove u mandatnom razdoblju od četiri godine u skladu s tuženikovim Statutom od 8. svibnja 2013.,

 

- da se u skladu s tuženikovim  Statutu radi o reizbornom radnom mjestu i da pomoćnika ravnatelja imenuje i razrješava ravnatelj,

 

- da je Odlukom tuženika od 26. lipnja 2018., prije isteka mandata, tužiteljica smijenjena s radnog mjesta pomoćnika ravnatelja za pravne poslove,

 

- da je pobijana Odluka o prestanku ugovora o radu od 25. rujna 2018. utemeljena na činjenici da je tužiteljica 11. listopada 2018. navršila šezdeset i pet godina života i petnaest godina radnog staža što je zakonski razlog za prestanak Ugovora o radu sklopljenoga 4. srpnja 2016.,

 

8. Drugostupanjski sud zaključuje da, iako se prvostupanjski sud „nespretno“ izrazio u vezi s voljom stranaka u vezi s nastavkom odnosno prestankom ugovora o radu nakon što tužiteljica navrši šezdeset i pet godina života, iz izvedenih dokaza proizlazi da je volja stranaka bila da se ugovor o radu ne produži nakon toga, tako da je on prestao ex lege, zbog čega je odluka o prestanku ugovora o radu zapravo tuženikova obavijest tužiteljici o prestanku ugovora o radu na temelju čl. 112. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR).

 

9. Neosnovano se tužiteljica u reviziji poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Odmah po pozivanju na taj revizijski razlog tužiteljica ustvrđuje kako su nižestupanjski sudovi pogrešno utvrdili odlučnu činjenicu te glede nje iznosi svoje viđenje činjeničnoga stanja. Tako tužiteljica zapravo ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što ne može biti revizijski razlog (čl. 385. ZPP). Zato revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka nije ostvaren.

 

10. Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava tužiteljica se poziva na to da su ugovorom o radu parnične stranke ugovorile da se on „sklapa sukladno točki 4. stavku 1. članka 112. Zakona o radu“. Potom ustvrđuje da ta odredba „određuje iznimku od prestanka ugovora o radu kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, dok su se ugovorne stranke izričito drugačije dogovorile, i to na način da su trajanje ugovornog odnosa produžile do isteka mandatnog razdoblja u kojemu je tužiteljica izabrana za pomoćnika ravnatelja za pravne poslove.“ Također, tužiteljica izričito tvrdi kako pitanje valjanosti tuženikove odluke kojom je tužiteljica smijenjena s radnog mjesta pomoćnika ravnatelja za pravne poslove prije isteka mandata nije prethodno pitanje važno za odluku o ovome sporu.

 

11. U postupku nije sporno da su ugovorom o radu parnične stranke ugovorile da se on „sklapa sukladno točki 4. stavku 1. članka 112. Zakona o radu“. Odredbom čl. 112. st. 1. t. 4. ZR propisano je da ugovor o radu prestaje kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskoga staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore. Pozivanje u ugovoru o radu na numeričku oznaku ovoga članka ZR-a, koja propisuje pravilo o zakonskome prestanku ugovora o radu ostvarenjem određene životne dobi radnika i njegova mirovinskoga staža te iznimku vezanu za drukčiji dogovor ugovornih strana, međutim, ne znači samo po sebi da su ugovorne strane ugovorile navedenu iznimku. Zato je drugostupanjski sud jasno i neproturječno obrazložio ocjenu izvedenih dokaza i zaključio da su parnične strane ugovorile da ugovor o radu prestaje ex lege kada tužiteljica  navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskoga staža. Prema tome, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena presuđeno je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP kao u izreci.

 

Zagreb, 13. prosinca 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.