Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4372/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Iris Gović Penić kao predsjednik vijeća, Sanje Joka Umićević sudac izvjestitelj i član vijeća te Ines Kovačević član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732, zastupanog po punomoćnici Sanja Krišto, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-488/2019-41 od 21. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-488/2019-41 od 21. svibnja 2024. godine u I., II., III., IV., djelu točke V. izreke kojim je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.848,49 eura i u toč. VI. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu toč. V. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 519,31 euro i odlučuje:

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 519,31 euro sa zateznom kamatom tekućom od 8. listopada 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu toč. V. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 200,00 eura.

IV. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak žalbe u iznosu od 67,67 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj 9012083284 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 09.11.2006.god., a koja glasi:

« … sukladno odluci Banke o kreditiranju građana … »

te odredba čl.4.2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koja glasi:

„Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.06. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvogsrpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da se kamatne stopa iz toč.4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene.“

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovora o kreditu broj 9012083284 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 09.11.2006.god. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi:

« … važeće na dan korištenja kredita.»,

u odredbi čl.4.2. koja glasi:

„Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) ...“ u odredbi čl.4.3. koja glasi:

„Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate“

u odredbi čl.5.2. koja glasi:

«…po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate.», u odredbi čl.6.2. koja glasi:

«…po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja …» te u odredbi čl.7.2. koja glasi:

«…po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja …» pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB 02535697732 da tužitelju RŽ, [adresa] V Ogr.3, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 2.559,85 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 2,02 eura od 10.01.2007. do isplate

- na iznos od 2,02 eura od 31.03.2007. do isplate

- na iznos od 1,97 eura od 31.05.2007. do isplate

- na iznos od 1,97 eura od 31.07.2007. do isplate

- na iznos od 25,38 eura od 31.08.2007. do isplate

- na iznos od 21,61 eura od 30.09.2007. do isplate

- na iznos od 25,69 eura od 07.11.2007. do isplate

- na iznos od 21,81 eura od 11.12.2007. do isplate

- na iznos od 23,44 eura od 31.12.2007. do isplate

- na iznos od 23,82 eura od 31.01.2008. do isplate

- na iznos od 42,14 eura od 29.02.2008. do isplate

- na iznos od 42,78 eura od 15.04.2008. do isplate

- na iznos od 41,43 eura od 31.05.2008. do isplate

- na iznos od 41,36 eura od 13.06.2008. do isplate

- na iznos od 41,43 eura od 14.07.2008. do isplate

- na iznos od 40,80 eura od 14.08.2008. do isplate

- na iznos od 43,65 eura od 30.09.2008. do isplate

- na iznos od 41,37 eura od 15.10.2008. do isplate

- na iznos od 44,93 eura od 31.10.2008. do isplate

- na iznos od 42,31 eura od 30.11.2008. do isplate

- na iznos od 44,98 eura od 31.12.2008. do isplate

- na iznos od 45,34 eura od 31.01.2009. do isplate

- na iznos od 45,49 eura od 13.03.2009. do isplate

- na iznos od 44,72 eura od 15.04.2009. do isplate

- na iznos od 44,72 eura od 15.05.2009. do isplate

- na iznos od 43,92 eura od 15.06.2009. do isplate

- na iznos od 43,58 eura od 15.07.2009. do isplate

- na iznos od 43,38 eura od 14.08.2009. do isplate

- na iznos od 43,78 eura od 15.09.2009. do isplate

- na iznos od 43,36 eura od 15.10.2009. do isplate

- na iznos od 43,40 eura od 13.11.2009. do isplate

- na iznos od 43,46 eura od 15.12.2009. do isplate

- na iznos od 44,26 eura od 15.01.2010. do isplate

- na iznos od 44,77 eura od 15.02.2010. do isplate

- na iznos od 44,56 eura od 15.03.2010. do isplate

- na iznos od 45,27 eura od 15.04.2010. do isplate

- na iznos od 46,19 eura od 14.05.2010. do isplate

- na iznos od 46,28 eura od 15.06.2010. do isplate

- na iznos od 47,69 eura od 15.07.2010. do isplate

- na iznos od 47,44 eura od 13.08.2010. do isplate

- na iznos od 50,13 eura od 15.09.2010. do isplate

- na iznos od 48,52 eura od 15.10.2010. do isplate

- na iznos od 48,77 eura od 15.11.2010. do isplate

- na iznos od 40,75 eura od 15.12.2010. do isplate

- na iznos od 41,16 eura od 14.01.2011. do isplate

- na iznos od 40,20 eura od 15.02.2011. do isplate

- na iznos od 40,48 eura od 15.03.2011. do isplate

- na iznos od 40,48 eura od 15.04.2011. do isplate

- na iznos od 41,36 eura od 13.05.2011. do isplate

- na iznos od 35,79 eura od 15.06.2011. do isplate

- na iznos od 37,41 eura od 15.07.2011. do isplate

- na iznos od 41,28 eura od 12.08.2011. do isplate

- na iznos od 28,93 eura od 15.09.2011. do isplate

- na iznos od 28,11 eura od 14.10.2011. do isplate

- na iznos od 28,00 eura od 15.11.2011. do isplate

- na iznos od 28,08 eura od 15.12.2011. do isplate

- na iznos od 28,65 eura od 13.01.2011. do isplate

- na iznos od 28,82 eura od 15.02.2012. do isplate

- na iznos od 28,51 eura od 15.03.2012. do isplate

- na iznos od 28,41 eura od 13.04.2012. do isplate

- na iznos od 28,50 eura od 15.05.2012. do isplate

- na iznos od 28,58 eura od 15.06.2012. do isplate

- na iznos od 28,28 eura od 12.07.2012. do isplate

- na iznos od 28,13 eura od 14.08.2013. do isplate

- na iznos od 27,57 eura od 14.09.2013. do isplate

- na iznos od 27,97 eura od 15.09.2013. do isplate

- na iznos od 28,08 eura od 15.11.2013. do isplate

- na iznos od 27,82 eura od 14.12.2013. do isplate

- na iznos od 27,54 eura od 15.01.2013. do isplate

- na iznos od 27,42 eura od 15.02.2013. do isplate

- na iznos od 27,23 eura od 15.03.2013. do isplate

- na iznos od 27,66 eura od 15.04.2013. do isplate

- na iznos od 22,71 eura od 25.04.2013. do isplate, po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), za period od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05),od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB 02535697732 da tužitelju RŽ, [adresa] V Ogr.3, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana s osnova preplaćenog tečaja isplati iznos od 10.658,74 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 0,43 eura od 31.01.2009. do isplate

- na iznos od 1,33 eura od 13.03.2009. do isplate

- na iznos od 2,36 eura od 15.02.2010. do isplate

- na iznos od 1,72 eura od 15.03.2010. do isplate

- na iznos od 5,51 eura od 15.04.2010. do isplate

- na iznos od 7,56 eura od 14.05.2010. do isplate

- na iznos od 8,85 eura od 15.06.2010. do isplate

- na iznos od 18,16 eura od 15.07.2010. do isplate

- na iznos od 16,63 eura od 13.08.2010. do isplate

- na iznos od 26,57 eura od 15.09.2010. do isplate

- na iznos od 22,00 eura od 15.10.2010. do isplate

- na iznos od 20,59 eura od 15.11.2010. do isplate

- na iznos od 32,43 eura od 15.12.2010. do isplate

- na iznos od 39,66 eura od 14.01.2011. do isplate

- na iznos od 33,27 eura od 15.02.2011. do isplate

- na iznos od 35,81 eura od 15.03.2011. do isplate

- na iznos od 34,20 eura od 15.04.2011. do isplate

- na iznos od 37,33 eura od 13.05.2011. do isplate

- na iznos od 52,88 eura od 15.06.2011. do isplate

- na iznos od 59,33 eura od 15.07.2011. do isplate

- na iznos od 79,96 eura od 12.08.2011. do isplate

- na iznos od 62,27 eura od 15.09.2011. do isplate

- na iznos od 55,29 eura od 14.10.2011. do isplate

- na iznos od 54,68 eura od 15.11.2011. do isplate

- na iznos od 55,06 eura od 15.12.2011. do isplate

- na iznos od 59,57 eura od 13.01.2011. do isplate

- na iznos od 62,50 eura od 15.02.2012. do isplate

- na iznos od 61,65 eura od 15.03.2012. do isplate

- na iznos od 60,41 eura od 13.04.2012. do isplate

- na iznos od 61,76 eura od 15.05.2012. do isplate

- na iznos od 63,07 eura od 15.06.2012. do isplate

- na iznos od 61,25 eura od 12.07.2012. do isplate

- na iznos od 61,31 eura od 14.08.2013. do isplate

- na iznos od 58,81 eura od 14.09.2013. do isplate

- na iznos od 59,60 eura od 15.09.2013. do isplate

- na iznos od 61,84 eura od 15.11.2013. do isplate

- na iznos od 61,95 eura od 14.12.2013. do isplate

- na iznos od 60,93 eura od 15.01.2013. do isplate

- na iznos od 57,73 eura od 15.02.2013. do isplate

- na iznos od 59,99 eura od 15.03.2013. do isplate

- na iznos od 62,29 eura od 15.04.2013. do isplate

- na iznos od 8.920,20 eura od 25.04.2013. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05) za period od 01.01.2008. do 31.07.2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 02535697732da tužitelju RŽ, [adresa] V Ogr.3, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.848,49 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2024. pa do isplate, po stopi nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana dok se zahtjev odbija u iznosu od 719,31 euro.

VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadnom parničnog troška u iznosu od 3.875,00 eura kao neosnovan."

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u toč. I., II., III., IV. izreke dijelu toč. V. izreke kojem mu je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak te u toč. VI. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu toč. V. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 719,31 eur iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima traži trošak žalbe.

5. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 4. toč. 1. Ugovora o kreditu broj 9012083284 od 9. studenog 2006. godine, odredbe čl. 4. toč. 2. istog ugovora o kreditu, odredbe čl. 1., dijela čl. 4. toč. 2. i čl. 4. toč. 3., čl. 5. toč. 2. čl. 6. toč. 2. i čl. 7. toč. 2. Ugovora o kreditu od 9. studenog 2006. godine, nalaganje tuženiku tužitelju platiti iznos od 2.559,85 eura s osnova preplaćene kamate te iznosa od 10.658,74 eura s osnova preplaćenog tečaja.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika samih tih isprava i zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili ugovor o kreditu 9. studenog 2006. godine, da je u čl. 4. toč. 1. ugovorena jednostrana promjena kamatne stope sukladno Odluci banke o kreditranju građana a u čl. 4. toč. 2. Ugovora o kreditu da visinu kamatne stope banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita, da je ugovorena valutna klauzula kojom su glavnica i anuiteti kredita vezani uz valutu švicarski franak u odredbi čl. 1. Ugovora kojom je ugovoreno "važeće na dan korištenja kredita", u odredbi čl. 4. toč. 2. kojom je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF mjesečno dekurzivnom proporcionalnom metodom, u odredbi čl.

4. toč. 3. kojom je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamata, u odredbi čl. 5. toč. 2., čl. 6., toč. 2., čl. 7. toč. 2. kojom je ugovoreno da se plaća po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja; da se kamatna stopa tijekom utuženog razdoblja mijenjala, da tužitelj ima svojstvo potrošača, da razlika između anuiteta s osnova promjene kamatne stope iznosi 2.559,85 eura a s osnova valutne klauzule 10.658,74 eura.

10. Predmet spora je restitucijski zahtjev, kao posljedica zaštite potrošača od nepoštene odredbe.

11. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.: 41/14., 110/15. i 14/19.), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno.

13. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF). Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije.

14. Neodlučni su i ostali žalbeni prigovori jer je relevantno - je li je ugovor sklopljen u razdoblju za koji je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Pogrešno žaliteljica ističe da se zaštita u postupcima kolektivnih interesa iscrpljuje u utvrđenju povrede koju je potrebno otkloniti. To stoga jer nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. U tome se sastoji, između ostalog, otklanjanje posljedica utvrđene povrede. Tako je i u ovom predmet tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih i iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO/05). U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO/05. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, ako je predmet obveze u novcu, vraća se isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.

15. Sud pravilno dosuđuje restitucijski zahtjev na ime preplaćenog iznosa zbog odredbe koja tužitelja ne obvezuje, u visini utvrđenoj na temelju provedenog vještačenja, odbijajući i tuženikov prigovor zastare. Pravilno je izračunata visina prema izračunu iznad onoga što je tužitelj trebao platiti da je u tom razdoblju stopa redovne kamate ostala početna i kao da nije ugovorena valutna klauzula. To je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.

16. Pravilno je određena isplata, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje:Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

17. Također treba reći da tuženik tijekom postupka i ponovo u žalbi neosnovano ističe prigovor zastare, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a zastara individualnog restitucijskog zahtjeva u odnosu na kamatnu stopu istekla je 13. lipnja 2019. godine (obzirom na trajanje zastarnog roka od pet godina (opći zastarni rok), dok u odnosu na zahtjev za isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli pravo tužitelja zastarijeva 14. lipnja 2023. godine obzirom je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 donesena 14. lipnja 2018. godine.

18. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u toč. I., II., III. i IV. pobijane prvostupanjske presude.

19. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP kada je naložio tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak a to stoga jer je tuženik stranka koja je izgubila parnicu.

20. Na žalbene navode tuženika treba reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je priznao tužitelju trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku za pristup ročištu za objavu jer je isti bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

21. Tuženik neosnovano ističe proturječnosti prvostupanjske presude navodeći da iz obrazloženja proizlazi da je tužitelju priznat parnični trošak u iznosu od 1.687,50 eura, a ne 1.848,49 eura kako se navodi u izreci presude.

22. Naime, u razlozima presude navedeno je da trošak zastupanja iznosi 1.687,50 eura, a trošak pristojbe na tužbu 160,99 eura što zbrojeno daje iznos od 1.848,49 eura.

23. Prvostupanjski sud je, međutim, kao što u dijelu osnovano ističe tužitelj djelomično pogrešno odmjerio parnični trošak tužitelju a to stoga jer tužitelju nije priznao trošak vještačenja koji je bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP ) i koji iznosi 331,81 eur, te isto tako je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju priznao trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku za pristup ročištu 16. siječnja 2024. godine 25 bodova umjesto 100 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 – dalje Tarifa) pa stoga je tuženik dužan tužitelju naknaditi i daljnji trošak koji u zbroju iznosi 519,31 euro (trošak vještačenja od 331,81 eura i daljnji trošak za zastupanje na ročištu 16. siječnja 2024. godine – 187,50 eura).

24. U žalbi tužitelj neosnovano navodi da je i tuženiku priznat trošak postupka jer isto ne proizlazi iz izreke prvostupanjske presude, a u pogledu žalbenih navoda tužitelja koji se odnose na podneske valja reći da je tužitelj bio dužan određeno navesti o kojim se to podnescima u postupku radi, a kako to nije učinio, takvi žalbeni navodi nisu dovoljno određeni.

25. Sukladno svemu iznesenom valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. I., II., III., IV. dijelu toč. V. kojim je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak i u toč. VI. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP) i preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu toč. V. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 519,31 euro i naložiti tuženiku tužitelju platiti daljnji parnični trošak u iznosu od 519,31 euro (čl. 380. toč. 3. ZPP) te odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi navedenu presudu u dijelu toč. V. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 200,00 eura (čl. 380. toč. 2. ZPP).

26. O zateznim kamatama na parnični trošak odlučeno je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a).

27. Trošak žalbe tužitelja sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora (719,31 euro) te uspjehu u žalbenom postupku (72,19 %) te prema Tbr. 10. toč. 4. Tarife iznosi 37,5 bodova odnosno 75,00 eura što uvećano za iznos PDV daje iznos od 93,75 eura te sukladno uspjehu u žalbenom postupku iznos od 67,67 eura.

U Zagrebu 8. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Iris Gović Penić