REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3721/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Hrvoje Matić u Zagrebu, Maksimirska 81, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-788/24-3 od 15. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5246/22 od 18. siječnja 2024., u sjednici održanoj 8. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-788/24-3 od 15. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5246/22 od 18. siječnja 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i postavljeno tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
"1. Može li se odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita smatrati unaprijed ugovorenom naknadom štete sukladno čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05.)?
2. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03.) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?
3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?"
2. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o prijevremenoj otplati kredita i isplata plaćenog s osnove ništetne ugovorne odredbe.
5. Postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na prijevremenu otplatu kredita postoji ujednačena sudska praksa da je ugovaranje takve naknade suprotno kogentnoj normi i to odredbi čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), a i ranijom odredbom čl. 1068. ZOO/91 kao što je to i naznačeno u izraženim stajalištima ovog revizijskog suda u odlukama Rev-112/18-2, Rev-43/22-2, Rev-909/22-2 i dr.
6. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje valja još navesti da je iz sadržaja priložene žalbe uz prijedlog za dopuštenje revizije vidljivo da tuženik uopće nije specificirao visinu eventualne štete, a osim toga, šteta se ne može sastojati u izmakloj dobiti zbog neostvarenog prihoda s osnove neuplaćenih kamata za razdoblje od dana vraćanja kredita do dana kada je prema ugovoru isti trebao vratiti, jer je to izričito zabranjeno odredbom čl. 1024. st. 4. ZOO.
7. U odnosu na treće postavljeno pravno pitanje valja navesti da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tuženik nepošteni stjecatelj, jer je ništetnu ugovornu odredbu nametnuo u tipskom ugovoru, pa je odredbom čl. 1115. ZOO jasno propisano da nepoštetni stjecatelj bez osnove mora vratiti plodove i platiti zatezne kamate od dana stjecanja.
8. S obzirom da prema ocjeni ovog revizijskog suda u prijedlogu nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 8. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug