Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2995/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednika vijeća, Gabriele Topić Kordej kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda (OIB: …), Z., protiv tuženika T. d.d. (OIB: …) iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10156/2021-11 od 22. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 8. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10156/2021-11 od 22. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznos od 3.864,64 eura[1] / 29.118,16 kn sa zateznim kamatama, a pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 966,16 eur/7.279,54 kn sa zateznim kamatama
2. Protiv navedene presude, sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle u dijelu pod točkom I. izreke, žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 354 st. 2. t. 11. Zakona o parničnom ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11 ,25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22
- dalje: ZPP) kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže pobijanu presudu preinačiti.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., ZPP , a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao niti povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. na koju upire tužitelj.
5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastalu isplatama invalidske mirovine radniku tuženika, a temeljem odredbe čl. 161. u vezi s čl. 162 Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 115/2018. dalje: ZMO).
6. Tijekom provedenog postupka sud prvog stupnja utvrdio:
- da je rješenjem tužitelja broj … od 9. lipnja 2009., osiguranik tužitelja, B. O., ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale uslijed ozljede na radu kod tuženika,
- da je tuženik bio osiguranikov poslodavac,
- da je tužitelj na temelju te osnove B. O. isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 36.397,70 kn za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. travnja 2020.,
- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4805/2011 od 9. studenog 2015., djelomično preinačenom presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-8822/15 od 16. siječnja 2018., utvrđen doprinos osiguranika tužitelja B. O. u omjeru od 20% za nastanak štete, dok je tuženik za istu u omjeru od 80%.
7. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev u dosuđenoj visini razmjerno doprinosu tuženika nastaloj šteti, dakle 80% od utuženog iznosa, dok je u preostalom dijelu za 20% utuženog iznosa tužbeni zahtjev odbijen primjenom odredbe čl. 161 st. 2. t. 1. ZMO.
8. Odredbom čl. 161. st. 2. t. 1. ZMO propisano je da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
9. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju, a obzirom na razdoblje u kojem je tužitelj izvršio isplatu svom osiguraniku, primjenjuje se onaj zakon koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata. U tom smislu je u konkretnom slučaju pravilno primijenjen Zakon o mirovinskom osiguranju koji je na snazi od 1. siječnja 2019.
10. Nadalje, obzirom na sadržaj odredbe čl. 161. st. 2. t 1. ZMO bez utjecaja su žalbeni navodi o stjecanju prava osiguranika na prijevremenu mirovinu jer ta činjenica ne otklanja niti smanjuje obvezu tuženika da tužitelju nadoknadi sva davanja koje je imao isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku.
11. Tužitelj neosnovano osporava odluku prvostupanjskog suda tvrdeći u bitnome da nije utvrđena uzročno posljedična veza između ozljeđivanja osiguranika i njegovog odlaska u invalidsku mirovinu te da do štete nije došlo zbog neprovođenja mjera zaštite na radu. Navedeno iz razloga jer iz obrazloženja rješenja tužitelja kojim je osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, proizlazi da njegova invalidnost uzrokovana ozljeđivanjem na radu kod tuženika pa je neosnovana tuženikova tvrdnja da ne postoji uzročna veza između nezgode na radu i štete koju tužitelj trpi isplatama mirovine. Činjenica provođenja odnosno neprovođenja mjera zaštite na radu kao uzrok nastanka štete neodlučna je za primjenu odredbe čl. 161. st. 2. t. 1. ZMO.
12. Obzirom je prvostupanjski sud pravilno zaključio da postoji odgovornost tuženika za naknadu predmetnu štete i slijedom toga pravilno primijenili materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio u visini 80% iznosa štete to je valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
U Zagrebu 8. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.