REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

P- 54/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja ELSTROM d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 51056576902, koje zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa] , protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik NĆ, odvjetnik iz [adresa], radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 01.listopada 2024.g, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 08.listopada 2024. objavljene presude

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ELSTROM d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 51056576902, zastupan po direktoru GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 686,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 14.12.2021. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosvjetne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 171,50 eura sa zateznom kamatom od 14.12.2021. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 361,39 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude 08.10. 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 334,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude 08.10.2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 857,50 eur s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 14. prosinca 2021. godine nastala je šteta na vozilu, marke VW CADDY (TIP 2C), reg. oznake: [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja po polici kasko osiguranja te da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20.) te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.).Tužitelj je štetni događaj prijavio tuženiku dana 14. prosinca 2021. godine te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 2110497887 – OSNOVNI + 1. NAKNADNI. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je dana 22. veljače 2022. godine poslao obavijest o budućoj uplati štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja tužitelj je svoje vozilo odlučio popraviti kod pravne osobe TERMOLAKIRNICE ZAGI d.o.o. te su za svoju uslugu ispostavili račun, br. 15/01/01, a koji račun u ukupnom iznosu od 21.247,86 kn / 2.820,08 EUR (PDV uključen) je bio dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu tužitelju. Naime, tuženik je poslao obavijest tužitelju dana 22. veljače 2022. godine u kojoj priznaje isplatu po računu popravka, ali samo na iznos od 14.787,03 kn / 1.962,58 EUR , te je tako samo djelomično nadoknadio štetu uplatom na račun tužitelja.

Nadalje, tužitelj je dana 01. ožujka 2022. godine platio puni iznos popravka od 21.247,86 kn / 2.820,08 EUR pravnoj osobi TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. prema računu popravka br. 15/01/01. Razliku od 857,50 EUR koju tuženik nije platio tužitelju, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika iznosa o cijeni rada koja nije plaćena tužitelju je predmet ovoga spora, a koji iznos je dužan podmiriti tuženik. S obzirom da tuženik nije ugovorno ograničio svoju odgovornost u odnosu na visinu satnice popravka, odnosno nije imao / nema bilo kakav ograničavajući ugovor sa serviserima, a niti bi isto proizlazilo iz zakonskih normi, to je tuženik dužan tužitelju u cijelosti podmiriti nastalu štetu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava i osnovu i visinu, navodeći da je isplatom iznosa od 1.962,58 eur u oštećenom u cijelosti nadoknadio štetu na vozilu nastalu u štetnom događaju od 14.12.2021. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete u vidu naknade troškova popravka vozila, no da naknada štete kao ekvivalent u novcu ne smije biti ni veća ni manja od štete koju je oštećenik stvarno pretrpio, da to znači da bi oštećenik morao dokazati da iznosom koji mu je isplaćen s osnova štete na vozilu od strane tuženika svoje vozilo nije mogao dovesti u stanje u kakvom je to vozilo bilo prije prometne nezgode, da oštećenik nije priložio niti predložio dokaze temeljem kojih bi se moglo utvrditi upravo to - da isplaćenim iznosom naknade štete od strane tuženika oštećenik nije bio u mogućnosti dovesti svoje vozilo u stanje prije nezgode. Osporava i zahtjev za isplatu PDV-a. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije.Tuženik je prigovorio i tijeku zateznih kamata jer da je tužitelj izvršio plaćanje po računu dana 01.03.2022.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 13-16 spisa), Sudska praksa (list 7-10, 17-21, 72-80 spisa), Račun TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. br. 15/01/01 (list 24 spisa), Uplata tuženika na račun tužitelja od 22.02.2022., (list 25 spisa), Uplata tužitelja pravnoj osobi TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. od 01.03.2022. (list 26 spisa), Korespondencija (list 27-29 spisa), Zapisnik o izvidu štete i kalkulacija TERMOLAKIRNICE ZAGI d.o.o. (list 30-31 spisa), Prijava i odštetni zahtjev iz osiguranja AO s prilozima, Prometna i vozačka dozvola, Izvješće o prometnoj nezgodi (list 41-45 spisa), Izjava tužitelja od PDV-u (list 46 spisa), Mišljenje Porezne uprave (list 47-51 spisa), Računi i detaljan prikaz transakcija (list 54- 71 spisa).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 857,50 eura na temelju računa broj: 15/01/01 na ime popravka vozila, a koji iznos se odnosi na razliku u visini cijene sata za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koju naplaćuje izabrana radionica.

Na ročištu dana 01.10.2024. tužitelj je naveo da potražuje naknadu štete po polici obveznog osiguranja br.321024194603, a tuženik je naveo da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva.

Kako je tužitelj time promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužba time nije preinačena ( čl.191.st.3. ZPP-a), stoga sud o preinaci nije niti odlučivao.

6. Među strankama nije sporno da je vozilo popravljeno prema izvidu štete kao i da je tuženik isplatio tužitelja u iznosu od 1.962,58 eur.

7. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva koja se u osnovi odnosi na cijenu radnog sata. Sporna je pasivna legitimacija. Sporno je i pravno pitanje da li naknada štete obuhvaća i iznos poreza na dodanu vrijednost.

8. Ocjenom tako provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio djelomično osnovanim.

Iz isprava u spisu proizlazi i tuženikova pasivna legitimacija. To stoga što je tuženik zaprimio prijavu štete (list 41-42 spisa), podnesenu od strane AĆ u kojoj je JĆ vlasnik vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] naznačena kao tuženikov osiguranik-štetnik te je naznačen i njen broj police automobilskog osiguranja broj 321024194603, a tužitelj je naveden kao oštećenik u izvidu štete br.2110497887 te se prema istom izvidu i vodi osnova za namirenje iznosa popravka osobnog vozila oštećenika u navedenoj prometnoj nezgodi.

Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tuženik pasivno legitimiran kao osiguratelj štetnika JĆ.

9. Uvidom u Zapisnik o izvidu štete na vozilu 2110497887 (list 30-31 spisa) sud je utvrdio da je izvid napravio tuženik 11.01.2022. za vozilo oštećenika odnosno tužitelja, reg. oznake [registarska oznaka], marke VW CADDY, te je predviđeno 18,8 sati rada na vozilu za njegov popravak, s time da tuženik priznaje cijenu sata rada od 120,00 kn za ovlašteni servis, odnosno 100,00 kn za neovlašteni servis.

10. Uvidom u račun TERMOLAKIRNICE ZAGI d.o.o. broj 15/01/01 od 17.01.2022. utvrđeno je da je isti izdao ELSTROM d.o.o. odnosno tužitelju za vozilo VW CADDY, reg. oznake [registarska oznaka], na temelju izvida štete tuženika broj 2110497887, i to na iznos od 21.247,86 kn, iz kojeg je vidljivo da je cijena sata rada tužitelja 317,25 kn plus PDV.

Valja navesti i to da ovaj sud slobodnom ocjenom činjenica smatra da je cijena od 317,25 kn po satu primjerena naknada za izvođenje radova popravka vozila. Dakle, sud smatra da cijena radova nije neprimjereno visoka. Na temelju odredbe iz čl. 223. a ZPP-a u sporovima čija vrijednost predmeta spora u postupku pred trgovačkim sudovima ne prelazi 50.000,00 kuna sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. U konkretnom slučaju, u skladu s navedenom odredbom, provođenje vještačenja po vještaku prometne struke na okolnost eventualno primjerene visine cijene radova bilo bi povezano sa nerazmjernim teškoćama i troškovima, a imajući u vidu da bi trošak vještačenja bio veći od utužene glavnice te da bi doveo do daljnjih parničnih troškova.

11. Prema tome, jasno je da se razlika odnosi na visinu sata rada koju priznaje tuženik i koju naplaćuje tužitelj.

12. Iz e-mail dokumentacije (list 27-29 spisa) vidljivo je da je tužitelj tuženiku račun poslao na ovjeru, a da je tuženik osporio isti s obzirom na cijenu sata rada koju tuženik priznaje u iznosu od 120,00 kn+ PDV.

13. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak vozila potraživati isplatu naknade štete odnosno naknade iz osiguranja, dakle on to može u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21, 156/22, 155/23.; dalje: ZOO), kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 13-16 spisa).

14. Izabrana radionica je oštećeniku naplatila onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Po ocjeni ovog suda, oštećena osoba je vozilo koje je oštećeno u prometnoj nezgodi bio ovlašten popraviti u bilo kojem servisu koji će kvalitetno izvršiti navedeni popravak i sukladno računu kojeg mu je izdao takav kvalificirani servis zahtijevati od tuženika kao osiguratelja da mu taj iznos i naknadi.

15. Stoga, ne bi bilo bitno niti je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni.

16. Sporno je i pravno pitanje da li naknada štete obuhvaća i iznos poreza na dodanu vrijednost.

17. Prema odredbi čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) imovinska šteta se nadoknađuje uspostavom stanja koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok se prema odredbi čl. 1085. st. 4. ZOO-a naknada u novcu dosuđuje oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Kako je tuženik istaknuo prigovor, a tužitelj prigovornije osporio sud je uzeo da priznaje činjenicu da je tužitelj obveznik plaćanja PDV-a, a isto proizlazi i iz Izjave o PDV-u od 15.12.2021. (list 46 spisa). Naime, osnovano tuženik osporava da tužitelju na ime štete pripada PDV navodeći pravo tužitelja kao pravne osobe na odbitak pretporeza u visini pripadajućeg PDV-a.

Naime, iako je osnovano pravilo u popravljanju materijalne štete sukladno odredbi čl. 1090. ZOO-a uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s obzirom na to da je oštećenik u konkretnom slučaju obrtnik, navedenom zahtjevu se ne može udovoljiti ako se oštećeniku priznaje i pravo na naknadu pripadajućeg iznosa PDV-a, jer potpuna naknada štete pravnoj osobi ili obrtniku ne uključuje PDV s obzirom da oštećenik ostvaruje pravo na odbitak pretporeza u smislu čl. 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18 i 121/19).

18. Prema tome, budući da imovina osiguranika tuženika neće biti umanjena za iznos PDV-a valjalo je u smislu čl. 1090. ZOO-a ocijeniti neosnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 171,50 eur kojeg tužitelj potražuje po toj osnovi.

19. Bez obzira što je tuženik osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, u osnovi je navedeno sporno zbog cijene radnog sata tužitelja. S obzirom na navedeno, a kako tuženik nije osporio niti odgovornost svog osiguranika niti dinamiku nastanka štetnog događaja, sud nije proveo dokaz prometnim vještačenjem niti saslušanjem stranaka niti oštećenika, jer je isto ocijenio nepotrebnim.

20. Slijedom navedenog, tužitelju je na ime naknade štete dosuđen iznos od 686,00 eur kao u točki. I izreke presude .

21. Pritom se navodi da tuženik neosnovano spori tijek zateznih kamata. Tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 14.12.2021.( list 41 spisa). Stopa zatezne kamate određena je sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.).

22. Odluka o parničnom trošku iz točke III i IV izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

23. Budući je tužitelj u sporu uspio 80,00%, a tuženik 20,00%, obveza je tuženika da tužitelju nadoknadi 60,00% troškova koje je sud odmjerio kao troškove koji su tužitelju nastali i koji su bili potrebni za vođenje ovog spora (čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP), a odnose se na troškove sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: OT), u iznosu od 150,00 EUR za sastav podneska od 10.02.2023. (Tbr. 8/1 OT), u iznosu od 150,00 EUR za pristup ročištu 01.10.2024. (Tbr. 9/1 OT) sve uvećano za PDV 25% ili 112,50 EUR, te za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 602,32 EUR.

Dakle, tužitelju je na ime troškova postupka dosuđeno 60,00% iznosa od 602,32 EUR, odnosno iznos od 361,39 EUR.

24. Slijedom navedenog, tužitelju prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 240,92 EUR. Osim toga, nepotrebnim je sud ocijenio zahtjev tužitelja za naknadu troškova pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR uvećano za PDV od 25%, a to stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na kojem se presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu, obavlja putem e-oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je stoga trošak dolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u smislu čl. 155 ZPP.

25. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (točka III izreke presude).

U Zagrebu, 08.listopada 2024.

Sudac:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

tužitelju po pun. uz pristojbu

tuženiku po pun.

kal 30 dana