REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2708/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-150/2024-2 od 3. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-224/2019-20 od 15. prosinca 2023., u sjednici održanoj 8. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-150/2024-2 od 3. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-224/2019-20 od 15. prosinca 2023. naznačivši u njemu tri pravna pitanja koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Pitanja koja je tužitelj u prijedlogu naznačio glase:
„1. Da li se još uvijek u slučaju sukoba zakona primjenjuje opće načelo prava lex posterior derogat legi priori?
2. Ako tužitelj, unatoč nespornom pravu na naknadu stvarne štete prema čl.
27. st. 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, istu ne može ostvariti sukladno čl. 27. st. 3. je li odredba čl. 27. st. 3. primjenjiva za određivanje stvarne štete za tužitelja, odnosno je li u tom slučaju potrebno primijeniti drugi specijalni propis koji precizno uređuje istu materiju, konkretno čl. 161. – 164. Zakona o mirovinskom osiguranju?
3. Je li za odluku u sporu radi naknade štete nastale isplatom obiteljske mirovine koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme isplate mirovine ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete?“.
5. Navedena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku jer su shvaćanja nižestupanjskih sudova s njima u vezi u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženom u odlukama na koje su se nižestupanjski sudovi u svojim predmetnim presudama pozvali (Revx-388/2018, Rev-5292/2019, Rev-206/2022, Rev-12/2022, Rev-866/2022, Rev-469/2022).
6. Stoga je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 8. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
