REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-132/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dini Korper Žemva, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Korper & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Pevec d.d. iz Sesveta, Savska cesta 84, OIB: 73660371074, (prije Pevec d.d. iz Bjelovara, Ante Trumbića 1b), zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, radi povrede autorskog prava, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5684/2016-6 od 5. rujna 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 165/2014-37 od 18. travnja 2016., u sjednici održanoj 8. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje da je tuženik povrijedio njegovo autorsko imovinsko pravo kao autora djela: slogana "kupujte s osmjehom", stiliziranog pijevca i vizualnog identiteta temeljenog na osobnom imenu, njihovim korištenjem bez odobrenja autora i bez plaćanja autorske naknade, te da se naloži tuženiku odmah prestati koristiti navedena autorska djela tužitelja na bilo koji način, naročito u svim prodajnim centrima, na proizvodima, promidžbenim materijalima i slično, te da je tuženik dužan propustiti takve ili slične radnje ubuduće. Također je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik s naslova autorske naknade plati iznos od 78.010.017,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u prvostupanjskoj presudi, a odbijen je i zahtjev tužitelja da se izreka presude objavi u dnevnim listovima "Večernji list" i "Jutarnji list". Ujedno je u toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750.000,00 kn, a u toč. III. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 380.000,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke te u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju u roku od 8 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 693.125,00 kn. U toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. III. izreke, a u toč. III. izreke drugostupanjske presude djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u toč. II. njezine izreke te je suđeno da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 56.875,00 kn. Drugostupanjskom presudom u toč. IV. Izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 100.000,00 kn.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2224/2020-2 od 13. listopada 2020. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke radi sljedećih pravnih pitanja:

"1. Je li slogan i grafičko verbalni prikaz koji čine vizualni identitet autorsko djelo ako se radi o originalnim tvorevinama individualnog karaktera, a s tim u vezi je li za utvrđenje postojanja autorskog djela bitna namjena autorskog djela?

2. Smatra li se autorom osoba koja je osmislila idejno rješenje ili treći koji su izradili djelo isključivo prema uputi autora?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 114/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje povrede autorskog prava tužitelja kao autora sljedećih djela: slogana "kupujte s osmjehom", stiliziranog pijevca i vizualnog identiteta temeljenog na osobnom imenu, kojeg tuženik koristi kao nositelj žigova registarski broj [registarska oznaka] i Z20041892, zatim prestanak korištenja predmetnih autorskih djela ubuduće, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje tužiteljevih autorskih djela u razdoblju od 2010. do 2013. u iznosu od 26.003.339,00 kn i plaćanje penala u iznosu od 52.006.678,00 kn ili ukupno iznos od 78.010.017,00 kn, a predmet spora je i zahtjev tužitelja za objavu izreke pravomoćne presude u dnevnim listovima "Večernji list" i "Jutarnji list".

8. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

9. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj osnovao prednika tuženika trgovačko društvo Pevec d.o.o. 1990.,

- da je krajem 2009. pokrenut stečajni postupak na trgovačkim društvima Pevec d.o.o. te je došlo do preoblikovanja u trgovačko društvo Pevec d.d. (sada Pevex d.d.),

- da je trgovačko društvo Pevec d.o.o. kojeg je zastupao tužitelj 2004. registrirao kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo predmetna djela kao žigove,

- da je tako pod brojem Z200400061 podnesena prijava za registraciju znaka Pevec, kao figurativnog žiga sastavljenog kroz stiliziranog prikaza glave pijetla unutar kruga i riječi Pevec dana 16. siječnja 2004.,

- da je prijava broj Z20041892 za registraciju znaka Pevec – kupujte s osmjehom, kao verbalnog žiga, podnesena od strane prednika tuženika Pevec d.o.o. 6. prosinca 2004.,

- da su navedeni zahtjevi za prijavu žigova od strane Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo usvojeni 11. ožujka 2005., te su kasnijim rješenjima produžene zaštite navedenih žigova,

- da je slogan "kupujte s osmjehom" rezultat rada nekoliko ljudi,

- da je taj slogan sastavljen kao reklamni slogan s ciljem promidžbene poruke i kao znak koji će se identificirati s trgovačkim društvom Pevec d.o.o. iz Bjelovara,

- da je tužitelj imao ideju kako bi trebao izgledati "stilizirani pijevac", te da je on djelo naručio, a drugi su nacrtali pijetla, a tužitelj je izabrao koji crtež najbolje odgovara njegovoj ideji.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Pritom prvostupanjski sud zaključuje da se radi o autorskom djelu tužitelja, ali je isti prenio to svoje pravo na tadašnje trgovačko društvo Pevec d.o.o., a koje je u krajnjoj liniji i registriralo ta prava kao žigove.

11. Drugostupanjski sud također zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan ali iz razloga što slogan "kupujte s osmjehom" nije autorsko djelo jer se ne radi o pisanom, govornom ni nekom drugom jezičnom dijelu iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja, a radi se i o rezultatu rada nekoliko ljudi. Drugostupanjski sud također zaključuje da vizualni identitet temeljen na osobnom imenu tužitelja "Pevec" također ne predstavlja neko djelo s područja slikarstva, kiparstva, grafike ili primijenjene umjetnosti slijedom čega se ne radi o autorskim djelima, a tužitelj nije nositelj tih autorskih prava. Drugostupanjski sud u odnosu na "stiliziranog pijevca" zaključuje da tužitelj uopće nije stvorio to djelo jer da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj imao samo ideju, a drugi su pijevca izradili, odnosno nacrtali te je tužitelj samo izabrao koji crtež najbolje odgovara njegovoj ideji što ne predstavlja stvaranje autorskog djela.

12. Tužitelj u reviziji ističe da je sporni slogan autorsko djelo i da je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da se ne radi o autorskom djelu pri čemu se između ostalog pozvao i na odluku ovoga suda broj Rev 81/1996 od 13. studenoga 1996. u kojoj da je utvrđeno da likovni i tekstualni znak prepoznavanja, odnosno znak ili logotip predstavljaju autorsko djelo iz područja grafičkog oblikovanja. Tužitelj je u reviziji također istaknuo da nije bitna namjena autorskog djela pri čemu se pozvao na odluku ovoga suda broj Revt-184/2009 od 17. studenoga 2010., a isto tako smatra da je autor i osoba koja je osmislila idejno rješenje, a ne osoba koja je izradila djelo prema uputi autora, a što da proizlazi i iz odluke ovoga suda broj Revt 41/07 od 17. listopada 2007.

13. Prema čl. 5. st. 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine", broj 167/03, 79/07, 125/11, 80/11 i 141/13 – dalje: ZAPSP) koji se primjenjuje u konkretnoj pravnoj stvari, autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koje ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako u ZAPSP nije drukčije određeno. Radi se o općenitoj formulaciji koja je dijelom razrađena u čl. 5. st. 2. ZAPSP gdje je navedeno što se osobito smatra autorskim djelom. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda je li neko djelo autorsko djelo nije moguće odgovoriti unaprijed i jednoznačno, nego ovisi o svim konkretnim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Tako primjerice je li slogan i grafičko verbalni prikaz koji čine vizualni identitet autorsko djelo, i podredno da li je to autorsko djelo točno određenog autora potrebno je utvrditi u svakom konkretnom slučaju.

14. Prema tvrdnji tužitelja sporni slogan "kupujte s osmjehom" ispunjava pretpostavke iz čl. 5. st. 2. ZAPSP da se radi o jezičnom autorskom djelu. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je taj slogan rezultat rada više ljudi, a ne samo tužitelja te da je on sastavljen kao reklamni slogan s ciljem promidžbene poruke i kao znak koji će se identificirati s tadašnjim društvom Pevec d.o.o. iz Bjelovara. Pored navedenog, vizualni identitet temeljen na osobnom imenu "Pevec", što je prezime tužitelja i ujedno naziv tadašnjeg trgovačkog društva, prema tvrdnji tužitelja upućivalo bi na djelo likovne umjetnosti iz čl. 5. st. 2. ZAPSP.

15. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se u odnosu na navedena djela ne radi o autorskim djelima, odnosno da tužitelj nije autor tih djela. To iz razloga jer slogan u čijem je stvaranju sudjelovalo više ljudi u konkretnom slučaju ne predstavlja pisano, govorno ili drugo jezično djelo iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja, a niti vizualni identitet temeljen na osobnom imenu "Pevec" predstavlja neko djelo s područja slikarstva, kiparstva, grafike ili primijenjene umjetnosti.

16. Kod toga je potrebno napomenuti da drugostupanjski sud nije niti zaključio da svaki slogan nije autorsko djelo nego je samo analizirajući činjenično stanje u konkretnom slučaju utvrdio da nema pretpostavki da bi se isti mogao smatrati autorskim djelom. Navedeno i proizlazi iz odluke ovoga suda Rev-81/1996 od 13. studenoga 1996. gdje se navodi da je u konkretnom slučaju likovni i tekstualni znak autorsko djelo. Isto tako drugostupanjski sud nigdje izrijekom nije naveo da je za utvrđenje postojanja autorskog djela bitna namjena autorskog djela, već je u konkretnom slučaju ukupno uzeo u obzir uz ostale okolnosti da se radi o sloganu koji je sastavljen kao reklamni slogan s ciljem promidžbene poruke.

17. U odnosu na crtež glave pijevca unutar kruga, odnosno "stiliziranog pijevca" radilo bi se o autorskom djelu likovne umjetnosti jer se radi o originalnoj intelektualnoj tvorevini s područja slikarstva koja ima individualni karakter, a na temelju odredbe čl.

5. st. 1. i 2. ZAPSP, ali ovaj sud prihvaća da tužitelj nije autor tog djela jer iz provedenog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da on to djelo nije stvorio. Naime, proizlazi da je tužitelj imao ideju kako bi taj pijetao trebao izgledati te da je to djelo naručio, a drugi su nacrtali pijetla te je tužitelj samo izabrao koji crtež najbolje odgovara njegovoj ideji. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o autorskom djelu tužitelja niti se radi o idejnom rješenju pa da su treći samo izradili to djelo isključivo prema uputi autora.

18. Stoga ovaj sud ukupno prihvaća da sporni slogan i znak sa imenom "Pevec" ne predstavlja pisano, govorno ili drugo jezično djelo iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja, a niti je tužitelj samostalno izradio to djelo. Također "stilizirani pijevac" nije autorsko djelo tužitelja jer je on samo naručio to djelo, a isto je stvorila druga osoba.

19. Obzirom na navedeno, proizlazi da od odgovora na pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari jer predmetni slogan i grafičko verbalni prikaz nisu autorsko djelo, a niti su izrađeni od strane tužitelja, a narudžba "stiliziranog pijevca" nije idejno rješenje na temelju kojega bi se moglo smatrati tužitelja autorom.

20. Stoga je odgovor na prvo pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija da slogan i grafičko verbalni prikaz koji čine vizualni identitet može biti autorsko djelo ako se radi o originalnim tvorevinama individualnog karaktera te za utvrđenje postojanja autorskog djela nije bitna namjena autorskog djela, dok je odgovor na drugo pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija da se autorom može smatrati osoba koje je osmislila idejno rješenje, a ne treća osoba koja je izradila djelo isključivo prema uputi autora. Pri tome ovaj sud ističe da navedeno ovisi o svakom konkretnom slučaju, odnosno u svakom pojedinačnom slučaju potrebno je utvrđivati pretpostavke u vezi postojanja autorskog djela i tko je autor nekog djela.

21. S obzirom na navedeno valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u toč. I. izreke.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 8. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković