REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-696/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Šutalo, odvjetnica u Valpovu, protiv tuženika H-ABDUCO d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB:13667298928, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1003/2022-2 od 16. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu poslovni broj P-226/2022-6 od 1. srpnja 2022., u sjednici održanoj 8. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-1003/2022-2 od 16. siječnja 2023. i presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu poslovni broj P-226/2022-6 od 1. srpnja 2022. u toč. I. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, kao i u odluci o troškovima postupka (toč. II. izreke), te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom ovrha određena po prijedlogu tuženika na nekretninama tužiteljice upisanim kod Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Rab u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenjem Općinskog suda u Crikvenici Stalnog služba u Rabu br. Ovr-199/21 od 14. lipnja 2021. u dijelu u kojem je ona određena za prisilnu naplatu slijedećih tražbina: redovnih kamata iznad iznosa od 416.095,02 kuna, zateznih kamata iznad iznosa od 129.237,92 kuna do 10. prosinca 2007. i zateznih kamata iznad iznosa koji teče na iznos glavnice od 2.944.000,00 kuna od 11. prosinca 2007. do isplate, te troška iznad iznosa od 15.690,58 kuna sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2007. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 34.031,25 kuna (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (toč. II.).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2575/2023-2 od 24. listopada 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:
„Nastupa li prekid zastare automatski pokretanjem i vođenjem ovršnog postupka u situaciji kad je ovršni postupak obustavljen radnjom koja se može izjednačiti s presumiranim povlačenjem prijedloga, odnosno konkretno da li je došlo do prekida zastare ako je ovrhovoditelj tijekom postupka svoju tražbinu ustupio što je imalo za posljedicu obustavu postupka?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene po prijedlogu tuženika, kao ovrhovoditelja, na nekretninama tužiteljice upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], po rješenju suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-199/21 od 14. lipnja 2021.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-199/21 utvrđeno kako je na prijedlog tuženika, tamo ovrhovoditelja, sud prvog stupnja 14. lipnja 2021. donio rješenje o ovrsi na nekretnini tužiteljice, tamo ovršenice, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 854 površine 191 m2, garaža sa 52 m2, dvorište sa 448 m2 i pašnjak sa 648 m2 (1-11 etaža) radi naplate glavnice u iznosu od 400.000,00 eura, redovne kamate u iznosu od 56.534,65 eura, zatezne kamate u iznosu od 751.365,87 eura i ostalih troškova u iznosu od 97.180,45 kuna,
- da je u navedenom predmetu protiv rješenja o ovrsi ovršenica podnijela žalbu te je prvostupanjski sud uputio ovršenicu u parnicu iz žalbenih razloga čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona, jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave ili ju nije ovlašten tražiti protiv ovršenika (toč. 7.) i jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (toč. 11.),
- da iz Ugovora o kreditu broj 011-511/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini solemniziranom po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba 28. listopada 2005. pod brojem OU-2537/2005 (dalje: Ugovor o kreditu) proizlazi kako je predmetni ugovor sklopljen između Hypo Alpe-Adria bank d.d., Zagreb kao banke, trgovačkog društva Undina d.o.o. zastupanog po direktoru GB kao korisniku kredita i GB kao založnog dužnika, a radi isplate deviznog kredita u iznosu od 400.000,00 eura,
- da je radi osiguranja navedenog potraživanja založni dužnik GB (čl. 11. Ugovora o kreditu) dopustio upis založnog prava na nekretnini u njegovom vlasništvu upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], što je u naravi predstavljalo kuću površine 191 m2, dvorište površine 500 m2 i pašnjak površine 646 m2,
- da iz Ugovora o ustupu tražbine sklopljenim između Hypo Alpe-Adria-bank d.d. kao ustupatelja i tuženika kao primatelja proizlazi kako je nenamireno potraživanje prema korisniku kredita i dužniku Undina d.o.o. po predmetnom Ugovoru o kreditu, a koje je osigurano založnim pravom upisanim u zemljišnim knjigama pod br. Z-1172/2005, ustupljeno tuženiku kao novom vjerovniku, dok iz potvrde javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba posl. br. Ov-1178/14-2 od 15. svibnja 2014. proizlazi kako predmetni ugovor o ustupu tražbine kao potvrđena privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta, odnosno svojstvo javne isprave,
- da nekretnina na kojoj je upisano založno pravo radi osiguranja novčane tražbine od 400.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, uvećano za ugovorenu kamatu, naknadu i troškove pod poslovnim brojem Z-1172/2005, nije više upisano kao vlasništvo založnog dužnika GB, već kao vlasništvo tužiteljice,
- da se tužiteljica na predmetnoj nekretnini upisala kao suvlasnica ½ dijela temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. GB (njezinog supruga) od 21. prosinca 2017., dok se na preostalom dijelu nekretnine upisala po pravomoćnoj presudi na temelju priznanja od 15. veljače 2013. kojom je utvrđena suvlasnicom u ½ dijela u odnosu na sunasljednicu JB i ĐB,
- da je još ranije vođen ovršni postupak radi namirenja tražbine ranijeg vjerovnika Hypo Alpe-Adria-bank d.d. i to pod poslovnim brojem Ovr-3372/2015 (kasnije poslovni broj Ovr-725/2019), a radi namirenja sada ustupljene tražbine i to na ime dospjele glavnice u iznosu od 2.944.000,00 kuna, redovne kamate u iznosu od 416.095,02 kuna, zatezne kamate u iznosu od 129.237,92 kuna, naknade u iznosu od 1.000,00 kuna i ostalih potraživanja u iznosu od 14.690,58 kuna, odnosno ukupno 3.505.023,52 kuna na dan 10. prosinca 2007. sa zateznom kamatom koja teče od 11. prosinca 2007. do isplate,
- da je tužiteljica utvrđenje bračne stečevine na založenoj nekretnini zahtijevala tek povodom ostavinskog postupka iza smrti svojeg pokojnog muža GB, kao i da je GB kao založni dužnik prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu potvrdio da je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti njegovo vlasništvo (čl. 11. Ugovora).
10. Nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik u ovršnom postupku kao založni vjerovnik zahtijeva od tužiteljice namirenje svoje dospjele tražbine iz vrijednosti zaloga sukladno odredbi čl. 339. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), a to pravo prema st. 3. istog članka ne zastarijeva, kao i da se sukladno čl. 222. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), kada protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može namiriti iz opterećene stvari ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.
Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da se zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može namiriti niti iz opterećene stvari, no da je u konkretnom slučaju vođenjem postupka Ovr-3372/2015, koji je pokrenut 11. kolovoza 2008., a pravomoćno obustavljen 20. travnja 2018. došlo do prekida zastare tražbina, koje su bile predmetom tog postupka sukladno odredbi čl. 241. ZOO. Naime, nižestupanjski sudovi iznose shvaćanje da je vođenjem i obustavom ovrhe u navedenom predmetu nastupio prekid zastare, jer raniji vjerovnik, kao ovrhovoditelj, nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, njegov ovršni prijedlog nije odbačen ili odbijen, niti je doneseno rješenje o ovrsi bilo ukinuto, odnosno poništeno.
Nadalje, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je, obzirom na prijedlog za ovrhu podnesenom u predmetu Ovr-3372/2015, nastupila samo djelomična zastara tuženika i to na ime redovne kamate iznad iznosa 416.095,02 kuna, zatezne kamate iznad iznosa od 129.237,92 kuna do 10. prosinca 2007., zatezne kamate iznad iznosa koji teče na iznos glavnice od 2.944.000,00 kuna od 11. prosinca 2007. do isplate kao i trošak iznad iznosa od 15.690,58 kuna sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2007. do isplate, dok su u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.
11. Tužiteljica je revizijskim pitanjem osporila stajalište nižestupanjskih sudova prema kojem je pokretanjem ovršnog postupka u predmetu Ovr-3372/2015 nastupio prekid zastare, a što bi se u konkretnom predmetu odnosilo na preostali dio potraživanja – kamate i druga povremena davanja.
12. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.
13. Iz odredbe čl. 241. ZOO prekid zastarijevanja nastupa podizanjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.
14. Odredba čl. 242. st. 1. ZOO određuje iznimku od načelne odredbe iz čl. 241. ZOO tako da prekid postupka nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili od radnje koju je poduzeo.
15. Jednaki učinak, dakle da prekid postupka nije niti nastupio, nastaje ako tužba ili zahtjev vjerovnika bude odbačen ili odbijen, ili ako mjera osiguranja bude stavljena izvan snage kako je to propisano st. 2. čl. 242. ZOO.
16. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:
"Dakle, ovaj sud je u primjeni i tumačenju odredbe čl. 389. ZOO/91 kada se radi o dilemi ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u svakom slučaju neovisno o razlogu zbog kojeg je došlo do obustave postupka, ili pitanje učinaka prekida zastare valja vezati uz razloge obustave postupka, zauzeo ovo potonje pravno shvaćanje, dakle da se kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te da li slijedom toga zastarni rok teče iz početka zauzeo shvaćanje da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen."
17. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršni postupak Ovr-3372/2015 obustavljen iz razloga što je tijekom postupka došlo do ustupa tražbine, dakle izmijenio se ovrhovoditelj, čime ovršenica nije mogla valjano ispuniti tražbinu dotadašnjem ovrhovoditelju.
18. Obzirom je ovršni postupak Ovr-3327/2015 obustavljen zbog razloga koji leži isključivo na ovrhovoditelju i na što ovršenica nije imala utjecaja vođenjem ovršnog postupka nije došlo do prekida zastare sukladno prethodno navedenom čl. 242. st. 2. ZOO.
19. Kako su nižestupanjski sudovi odlučujući o zahtjevu tužiteljice pogrešno primijenili materijalno pravo na koje se odnosi materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, te kako su zbog pogrešne primjene materijalnog prava ostale nepotpuno utvrđene činjenice u smislu izloženog stajališta ovog suda, pa nema uvjeta za preinaku odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u izreci.
20. U ponovnom postupku potrebno je utvrditi činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava u smislu izloženog shvaćanja ovog suda, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.
21. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 8. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug