Poslovni broj: Usž-2640/24-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JG iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Branimir Ždravac, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije, radi šutnje uprave u predmetu komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1608/2024-6 od 30. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2024.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1608/2024-6 od 30. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, točkom I. izreke, obustavljen je upravni spor kojeg je tužiteljica pokrenula radi propuštanja tuženika da u zakonskom roku odluči o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinosa i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/17-008/9429, URBROJ: 251-10-32-1/025-23-4VSO od 24. studenog 2023. godine. Točkom II. izreke rješenja naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak spora u iznosu od 1.250,00 EUR (trošak sastava tužbe).
2. Tužiteljica je protiv osporenog sudskog rješenja podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da sud nije utvrđivao je li tuženik drugostupanjsku odluku dostavio tužiteljici putem prvostupanjskog tijela, već je zaključio da je tuženik prekinuo šutnju time što je odlučio o žalbi tužiteljice, nakon čega je sud obustavio spor temeljem odredbe članka 43. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. , dalje: ZUS). Međutim, tužiteljica smatra da je trebalo primijeniti odredbu članka 43. stavka 2. ZUS-a, odnosno djelomično obustaviti spor. Traži od ovog Suda da zauzme stajalište je li javnopravno tijelo u cijelosti prekinulo šutnju samim donošenjem odluke o žalbi stranke ili tek onda kada je ta odluka putem prvostupanjskog tijela i dostavljena stranci, sukladno odredbi članka 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodna novine“, broj: 47/09. i 110/21.). Za sadržaj drugostupanjske odluke tužiteljica je saznala uvidom u njezinu presliku koju je tuženik dostavio u prilogu svog odgovora na tužbu. Postavlja pitanje može li se, kada u upravnom postupku postoji obveza javnopravnog tijela dostaviti pismeno stranci, smatrati da je ta obveza ispunjena iako nije izvršena dostava prema pravilima upravnog postupka, ali je stranka saznala za sadržaj pismena iz uvida u presliku tog pismena tijekom spora. Dostava pismena stranci u upravnom postupku proizvodi pravni učinak samo ako je dostava izvršena sukladno odredbama ZUP-a. Kako je tuženik tek djelomično prekinuo šutnju i udovoljio dijelu tužbenog zahtjeva, to se dostava odluke o žalbi kroz upravni spor ne može smatrati dostavom u upravnom postupku, pa smatra da nije bilo mjesta obustavi upravnog spora, već je spor trebalo nastaviti voditi u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva. Osporava i odluku o nedosuđenom trošku spora, odnosno traži naknadu troška sastava podneska od 24. travnja 2024., kao i zakonske zatezne kamate, kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, a što je u skladu s upravnosudskom praksom. Slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu da održi raspravu uz nazočnost tužiteljice, poništi pobijano sudsko rješenje i sam riješi stvar, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tijekom upravnog spora tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo da je o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 24. studenog 2023., odlučio rješenjem, KLASA: UP/II-363-03/24-04/66, URBROJ: 531-03-4-2-24-4 od 29. ožujka 2024. godine. Tim drugostupanjskim rješenjem usvojena je žalba tužiteljice, poništeno prvostupanjsko rješenje od 24. studenog 2023. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Osim toga, u odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je to rješenje otpremljeno prvostupanjskom tijelu dana 4. travnja 2024., radi dostave tužiteljici.
6. Članak 43. stavak 1. ZUS-a propisuje da će, ako tuženik u tijeku spora u cijelosti postupi po tužbenom zahtjevu, sud obustaviti spor. Članak 43. stavak 2. ZUS-a propisuje da ako tuženik u tijeku spora djelomično postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će u preostalom dijelu zahtjeva nastaviti voditi spor.
7. Iz dostavnice, koja je na traženje ovog Suda za potrebe rješavanja ovog predmeta dostavljena od strane prvostupanjskog tijela, proizlazi da je rješenje tuženika od 29. ožujka 2024. dostavljeno tužiteljici dana 2. svibnja 2024. godine. Iz podataka sveza spisa proizlazi da je žalbu protiv osporenog sudskog rješenja o obustavi upravnog spora od 30. travnja 2024. tužiteljica izjavila 15. svibnja 2024., dakle nakon primitka rješenja tuženika kojim je odlučeno o njezinoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 24. studenog 2023. godine.
8. Imajući u vidu izloženo činjenično stanje, proizlazi da je, u okolnostima konkretnog slučaja, donošenjem rješenja tuženika od 29. ožujka 2024. i dostavom tog rješenja tužiteljici dana 2. svibnja 2024., u cijelosti postupljeno po tužbenom zahtjevu pa tužiteljica nije dovela u sumnju zakonitost osporenog sudskog rješenja kojim je, na temelju odredbe članka 43. stavka 1. ZUS-a, predmetni upravni spor osnovano obustavljen. Naime, donošenjem odluke tuženika i njegovom dostavom tužiteljici prestala je šutnja uprave, a zbog koje je tužiteljica tužbenim zahtjevom i tražila zaštitu u upravnom sporu pa stoga nema osnove za nastavak vođenja spora u smislu odredbe članka 43. stavka 2. ZUS-a, kako se to neosnovano traži u žalbi.
9. Tužiteljici je osnovano, temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, priznat opravdani trošak spora koji se odnosi na trošak sastava tužbe te je ujedno osnovano odbijena sa zahtjevom za naknadom troška podneska od 24. travnja 2024., koji trošak se, i po ocjeni ovoga Suda, ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a. Naime, ovdje se radi o očitovanju tužiteljice na odgovor na tužbu tuženika koje, kao procesna radnja, nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj stvari, pa taj trošak ni ovaj Sud ne smatra opravdanim izdatkom.
10. U vezi zatraženih zateznih kamata, ovaj Sud smatra da pravilno nije naloženo tuženiku plaćanje zateznih kamata na dosuđeni trošak spora. To iz razloga što zatezna kamata ne može početi teći prije isteka roka za dobrovoljno izvršenje obveze pa to treba jasno navesti u izreci odluke kojom se određuje obveza. Ovo proizlazi iz članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO), kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a prema članku 20. stavku 2. ZOO-a obveze mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti. Zbog navedenog, tužiteljici nisu dosuđene zatezne kamate jer do obveze plaćanja zateznih kamata (koje se plaćaju zbog zakašnjenja s ispunjenjem) može doći tek po proteku roka za dobrovoljno izvršenje, u kojem slučaju će kamata početi teći od donošenja odluke koja se prisilno izvršava.
11. Sud pri tome ukazuje da u eventualnom postupku prisilne naplate tužiteljica ima mogućnost postupiti po članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.), koji propisuje da ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno sklapanja nagodbe do naplate.
12. Iz navedenih razloga Sud je, na temelju odredbi članka 67. stavka 3. u svezi s odredbom članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), riješio kao u izreci.
U Zagrebu 8. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
