REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-848/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice SKE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice SK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupa po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 17. rujna 2024., u prisutnosti punomoćnice tužiteljica Ivane Moravec, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika Zvonimira Petrovčića, odvjetnika 8. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su dijelovi odredbi čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu br. 320-50- 3812045, sklopljenog 24. studenog 2006. između 1. tužiteljice SKE kao korisnice kredita, 2. tužiteljice SK kao sudužnice te tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora, kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika te primjena valutne klauzule u švicarskim francima i iznos otplate vezan uz srednji tečaj kreditora za švicarski franak važeći na dan dospijeća anuiteta, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ništetni, pa stoga ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti 1. tužiteljici SKE iznos od 806,38 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,85 EUR od 18.4.2008. do isplate,

- na iznos od 8,89 EUR od 14.5.2008. do isplate,

- na iznos od 8,89 EUR od 24.6.2008. do isplate,

- na iznos od 8,89 EUR od 15.7.2008. do isplate,

- na iznos od 8,89 EUR od 25.8.2008. do isplate,

- na iznos od 8,89 EUR od 5.9.2008. do isplate,

- na iznos od 8,89 EUR od 15.10.2008. do isplate,

- na iznos od 8,89 EUR od 10.11.2008. do isplate,

- na iznos od 8,89 EUR od 9.12.2008. do isplate,

- na iznos od 8,89 EUR od 22.1.2009. do isplate,

- na iznos od 8,89 EUR od 21.2.2009. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 16.3.2009. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 16.4.2009. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 18.5.2009. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 16.6.2009. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 21.7.2009. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 20.8.2009. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 28.9.2009. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 22.10.2009. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 28.11.2009. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 22.12.2009. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 25.1.2010. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 24.2.2010. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 27.3.2010. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 28.4.2010. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 31.5.2010. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 29.6.2010. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 30.7.2010. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 28.8.2010. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 20.9.2010. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 23.10.2010. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 18.11.2010. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 7.12.2010. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 27.1.2011. do isplate

- na iznos od 13,67 EUR od 23.2.2011. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 30.3.2011. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 27.4.2011. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 30.5.2011. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 28.6.2011. do isplate,

- na iznos od 13,03 EUR od 29.7.2011. do isplate,

- na iznos od 13,03 EUR od 29.8.2011. do isplate,

- na iznos od 13,03 EUR od 19.9.2011. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 26.10.2011. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 29.11.2011. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 29.12.2011. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 17.1.2012. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 23.2.2012. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 27.3.2012. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 30.4.2012. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 16.5.2012. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 27.6.2012. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 31.7.2012. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 28.8.2012. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 27.9.2012. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 30.10.2012. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 28.11.2012. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 17.12.2012. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 21.1.2013. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 20.2.2013. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 29.3.2013. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 29.4.2013. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 28.5.2013. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 28.6.2013. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 30.7.2013. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 30.8.2013. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 27.9.2013. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 29.10.2013. do isplate,

- na iznos od 11,03 EUR od 22.11.2013. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti 1. tužiteljici SKE iznos od 2.864,59 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 7,87 EUR od 28.11.2009. do isplate,

- na iznos od 13,41 EUR od 22.12.2009. do isplate,

- na iznos od 16,94 EUR od 25.1.2010. do isplate,

- na iznos od 16,13 EUR od 24.2.2010. do isplate,

- na iznos od 20,92 EUR od 27.3.2010. do isplate,

- na iznos od 20,01 EUR od 28.4.2010. do isplate,

- na iznos od 21,78 EUR od 31.5.2010. do isplate,

- na iznos od 37,10 EUR od 29.6.2010. do isplate,

- na iznos od 33,94 EUR od 30.7.2010. do isplate,

- na iznos od 43,58 EUR od 28.8.2010. do isplate,

- na iznos od 40,25 EUR od 20.9.2010. do isplate,

- na iznos od 34,90 EUR od 23.10.2010. do isplate,

- na iznos od 46,19 EUR od 18.11.2010. do isplate,

- na iznos od 60,56 EUR od 7.12.2010. do isplate,

- na iznos od 50,39 EUR od 27.1.2011. do isplate,

- na iznos od 53,96 EUR od 23.2.2011. do isplate,

- na iznos od 49,42 EUR od 30.3.2011. do isplate,

- na iznos od 50,23 EUR od 27.4.2011. do isplate,

- na iznos od 69,50 EUR od 30.5.2011. do isplate,

- na iznos od 71,38 EUR od 28.6.2011. do isplate,

- na iznos od 87,21 EUR od 29.7.2011. do isplate,

- na iznos od 78,97 EUR od 29.8.2011. do isplate,

- na iznos od 69,94 EUR od 19.9.2011. do isplate,

- na iznos od 68,41 EUR od 26.10.2011. do isplate,

- na iznos od 67,72 EUR od 29.11.2011. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 29.12.2011. do isplate,

- na iznos od 75,72 EUR od 17.1.2012. do isplate,

- na iznos od 76,21 EUR od 23.2.2012. do isplate,

- na iznos od 73,64 EUR od 27.3.2012. do isplate,

- na iznos od 75,38 EUR od 30.4.2012. do isplate,

- na iznos od 76,57 EUR od 16.5.2012. do isplate,

- na iznos od 74,57 EUR od 27.6.2012. do isplate,

- na iznos od 75,09 EUR od 31.7.2012. do isplate,

- na iznos od 73,59 EUR od 28.8.2012. do isplate,

- na iznos od 70,35 EUR od 27.9.2012. do isplate,

- na iznos od 73,81 EUR od 30.10.2012. do isplate,

- na iznos od 75,47 EUR od 28.11.2012. do isplate,

- na iznos od 74,30 EUR od 17.12.2012. do isplate,

- na iznos od 67,78 EUR od 21.1.2013. do isplate,

- na iznos od 73,32 EUR od 20.2.2013. do isplate,

- na iznos od 73,81 EUR od 29.3.2013. do isplate,

- na iznos od 71,64 EUR od 29.4.2013. do isplate,

- na iznos od 64,88 EUR od 28.5.2013. do isplate,

- na iznos od 64,71 EUR od 28.6.2013. do isplate,

- na iznos od 66,37 EUR od 30.7.2013. do isplate,

- na iznos od 69,03 EUR od 30.8.2013. do isplate,

- na iznos od 72,71 EUR od 27.9.2013. do isplate,

- na iznos od 70,81 EUR od 29.10.2013. do isplate,

- na iznos od 72,13 EUR od 22.11.2013. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi 1. tužiteljici SKE i 2. tužiteljici SK parnični trošak u iznosu od 2.623,08 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2024. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 23. svibnja 2019. tužiteljice ističu kako su 1. tužiteljica kao korisnica kredita i 2. tužiteljica kao sudužnica s tuženikom kao kreditorom sklopile Ugovor o kreditu br. 320-50-3812045 dana 24. studenog 2006., koji je 27. studenog 2006. solemniziran kod javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek pod posl. br. OU 1498/2006-1. Navode kako je Ugovorom tuženik stavio na raspolaganje 1. tužiteljici iznos od 22.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ističu kako je čl. 2. Ugovora ugovorena primjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Navode kako je tuženik u više navrata jednostrano povećavao kamatnu stopu o čemu je 1. tužiteljicu obavještavao dopisima, povećavajući istovremeno iznose mjesečnih anuiteta. Postupajući na taj način tuženik je jednostrano i protivno načelu savjesnosti i poštenja temeljem ugovornih odredbi koje je sam unaprijed formulirao i o kojima nije pojedinačno pregovarao s tužiteljicama, donosio odluku o povećanju kamatne stope, a time i iznosa mjesečnog anuiteta čime je uzrokovao značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljica kao potrošača. Sporna ugovorna odredba ovisila je isključivo o odluci jedne strane bez preciznog navođenja uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Unošenje u Ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope suprotno je i drugim načelima obveznog prava pa tako i načelima ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnosti njihove suradnje, jednakih vrijednosti činidbi, zabrane zlouporabe prava. Uslijed toga smatraju da je odredba čl. 2. Ugovora o kreditu nepoštena, a time i ništetna odredba sukladno odredbi čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje navodi kako je temeljem odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu tužiteljica bila u obvezi otplatiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Ističu kako tuženik tijekom pregovora oko sklapanja Ugovora kao i prilikom sklapanja nije obavijestio tužiteljice o svim parametrima nužnim za donošenje informirane i valjane odluke. Nije ih posebno informirao o posebnim rizicima povezanim uz švicarski franak već ih je poticao na zaključenje ugovora s valutnom klauzulom u CHF navodeći da se radi o sigurnoj valuti i o kreditu koji je najpovoljniji za korisnika. Takvim postupanjem rizik promjene vrijednosti valute prebacio je na tužiteljice. Stoga smatraju da je i navedena ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna. Upućuje na presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 27. svibnja 2024. predlažu donijeti presudu kojom se utvrđuju ništetnima dijelovi odredbi čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu te kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljicama iznos od 719,06 EUR s osnova preplate uslijed ništetne odredbe o kamatnoj stopi i iznos od 2.951,91 EUR uslijed ništetne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu, sve zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužiteljice temelje postavljeni tužbeni zahtjev. Ističe da je pozivanje tužiteljica na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u cijelosti promašeno. Navedene presude donesene su u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obaviještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku. Na svakom je pojedinom potrošaču da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Ističe kako su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljicama bile jasne, razumljive i lako uočljive, o svim navedenim odredbama se pojedinačno pregovaralo te iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljica. Tužiteljice su potpisom Ugovora izjavile da su upoznate s općim aktima tuženika i svim uvjetima kredita, a Ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Iz navedenog proizlazi da su tužiteljice u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagale svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumjele sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatraju spornima te na njih pristale. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužiteljicama prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u danom trenutku bilo poznato. Tuženik je poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje. Ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

3. Tužiteljice su tužbu podnijele Općinskom sudu u Varaždinu. Po prigovoru tuženika navedeni sud se rješenjem posl. br. P-430/19-10 od 26. listopada 2022. oglasio mjesno nenadležnim. Odlučujući o žalbi tužiteljica protiv navedenog rješenja Županijski sud u Splitu rješenjem posl. br. Gž-1918/2022-2 od 19. prosinca 2022. odbio je žalbu tužiteljica kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje od 26. listopada 2022. Po pravomoćnosti rješenja predmet je ustupljen ovom sudu kao mjesno nadležnom.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 320-50-3812045 od 24. studenog 2006. (list 10-13), otplatnu tablicu (list 14-16), otplatni plan (list 17- 20), kontrolni ispis unosa korištenja (list 21), dopis tuženika upućen tužiteljici (list 22), prijepis knjigovodstvene kartice (list 23-28), zadužnicu (list 59-60), suglasnost o zapljeni plaće (list 61-62), ponudu br. 182/2006 od 23. studenog 2006. (list 63), zahtjev za kredit (list 64), zadužnicu (list 65-66), suglasnost o zapljeni plaće (list 67- 68), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 164-169) i saslušanjem tužiteljica (list 215-217).

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljica osnovan.

6. Nije sporno da su stranke i to 1. tužiteljica kao korisnica kredita, 2. tužiteljica kao sudužnica i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 320-50-3812045 od 24. studenog 2006. (solemniziran kod javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek iz Varaždina dana 27. studenog 2006. pod br. OU-1498/2006-1) na iznos 22.900,00 CHF (dalje: Ugovor o kreditu).

7. Sporno je, je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, obzirom je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužiteljice kao potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju 1. tužiteljici tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

8. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata od 5,20 % godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je kredit ugovoren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.900,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

9. Presudom VSRH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 01. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

13. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu, između tužiteljica i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

14. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu, koji u članku 2. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u čl. 7. spornu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH poslovni broj Revt- 249/14, presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13, presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

15. U svrhu utvrđivanja okolnosti pregovaranja s tužiteljicama prethodno zaključenju Ugovora o kreditu i informiranosti tužiteljica, saslušane su tužiteljice. U svom iskazu 1. tužiteljica navodi kako se 2006. odlučila na kupnju auta. U auto kući su je poslali kod tuženika i rekli da tuženik ima najpovoljnije kredite. Došla je u banku i tražila kredit u kunama. Ponudili su joj kredit u CHF, jer je najpovoljniji i ima najpovoljniju kamatu te je pristala. Pročitala je ugovor, odnosno najosnovnije podatke. Nisu je upozoravali na rizike ugovaranja s valutnom klauzulom. Nisu joj ništa govorili o tome na koji način bi se kamatna stopa mogla mijenjati i o čemu to ovisi. Dobila je otplatni plan i u njemu je za svaki mjesec bila naznačena ista rata. Kredit je u cijelosti otplatila. Svaki mjesec je osobno nosila iznos rate u banku i neposredno ga plaćala. Auto je koristila u obiteljske svrhe. SK je sudužnica po kreditu i nije otplaćivala kredit. Nije s njom bila u banci već samo kod javnog bilježnika gdje je potpisala ugovor. Ni kod javnog bilježnika im nitko ništa nije objašnjavao o spornim ugovornim odredbama. Ni sa kim nije razgovarala o mogućnosti promjene visine rate kao i kamate. Mislila je da je kamatna stopa onolika koliko je to navedeno u ugovoru, a s obzirom na otplatni plan koji je dobila, mislila je da će takva ostati do kraja otplate kredita. Banka ju je obavještavala o promjeni kamate stope nakon što su kamatu već promijenili. Potom je zvala u banku, ali su joj rekli da je to tako i da se tu ništa ne može učiniti. To joj je bio prvi kredit u životu.

16. U svom iskazu 2. tužiteljica se u cijelosti pridružila iskazu 1. tužiteljice. Prvotužiteljica ju je zamolila da bude sudužnica po kreditu. Imala je u nju povjerenje, znala je da će ona sve to uredno otplaćivati i pristala je. Tako je i bilo, 1. tužiteljica je otplatila kredit. Nije nikad s 1. tužiteljicom bila u banci, bila je samo kod javnog bilježnika. To je bilo davno, a kako nije bila glavni dužnik po tom ugovoru, nije obraćala pažnju na to što je javni bilježnik govorio. Prvotužiteljica joj je pokazala otplatni plan i vidjela je da su u istom svi iznosi rata kredita bili jednaki.

17. Iskaze tužiteljica ovaj sud je ocijenio istinitima te ih je prihvatio u cijelosti. Tuženik, uostalom, tijekom postupka nije niti dokazivao da bi okolnosti zaključenja ugovora bile drugačije od onog što su tijekom postupka, a osobito u svojim iskazima, navele tužiteljice.

18. Slijedom toga, sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih su tužiteljice mogle shvatiti kretanje promjene kamatne stope, odnosno promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti im je prilikom njegovog potpisivanja dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Te okolnosti tuženik nije dokazao.

19. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

20. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. U svom iskazu tužiteljice uostalom i izričito navode da se o spornim odredbama kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te otplata kredita uz valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica, nije pojedinačno pregovaralo, odnosno nije im objašnjeno što to znači i na koji način može utjecati na visinu anuiteta.

21. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015, presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj poslovni Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s važećim odlukama banke te čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF, je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

22. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljica u dijelu u kojem predlažu utvrditi dio odredbe čl. 2. i dio odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu ništetnim te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

23. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Kako je plaćanja po kreditu vršila 1. tužiteljica, kao korisnica kredita, koja je u cijelosti otplatila kredit, što proizlazi iz suglasnih iskaza tužiteljica, to 1. tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi od 5,20% za redovnu kamatu te pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta kao razliku između iznosa kojeg je 1. tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju CHF tuženika na dan isplate kredita. U svrhu utvrđenja navedenih spornih iznosa izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću.

24. Vještak u svom nalazu i mišljenju utvrđuje da je Ugovor o kreditu sklopljen 24. studenog 2006., a odobren je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.900,00 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,20% godišnje. Dospijeće prve obveze bilo je 31. prosinca 2006., a slijedećih svakog posljednjeg dana u mjesecu. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dospijeća posljednjeg anuiteta, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 839,75 EUR. Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dospijeća posljednjeg anuiteta, a koja proizlazi razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 2.864,59 EUR, ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), odnosno 3.003,52 EUR, ako se promatraju samo iznosi koje je 1. tužiteljica više platila (samo pozitivni iznosi).

25. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića jer je isti jasan, obrazložen i neproturječan. Uostalom, matematičkom izračunu vještaka stranke nisu prigovarale.

26. Prvotužiteljici su dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom 1. tužiteljica je potraživala i manji iznos od onog koji bi joj sukladno nalazu i mišljenju pripadao, s obzirom da je zahtjev postavila u visini zahtjeva iz tužbe. Također, 1. tužiteljica na ime preplata s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos koji je vještak izračunao uzimajući u obzir i pozitivne i negativne tečajne razlike pa stoga navodi tuženika da je i tzv. negativne razlike potrebno uzeti u obzir prilikom odlučivanja o visini tražbine 1. tužiteljica nisu od odlučnog značaja, jer sud ionako odlučuje u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.

27. Članak 1111. ZOO-a određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

28. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih 1. tužiteljici. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio 1. tužiteljicu upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata 1. tužiteljici je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

29. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznom odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08 i 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/2022), a od 1. siječnja 2024. pa do isplate sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

30. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje 1. tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude 1. tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekla mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19.

31. To znači da zastara zahtjeva za isplatom preplaćene kamate teče od 13. lipnja 2014., kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 23. svibnja 2019., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

32. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o namjenskom kreditu za kupnju vozila, a sklopila ga je 1. tužiteljica kao korisnica kredita. Kupljeno vozilo korišteno je za osobne potrebe kako je to iskazala 1. tužiteljica, a koji iskaz je sud u cijelosti prihvatio. Dakle, kredit ni na koji način nije korišten u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti pa sud zaključuje da 1. tužiteljica ima svojstvo potrošača, a da je predmetni ugovor upravo potrošački ugovor.

33. Iz prometa po kreditu ne proizlazi da bi kredit otplaćivao bilo tko drugi osim korisnice kredita, a iz iskaza tužiteljica proizlazi da je kredit u cijelosti otplatila 1. tužiteljica osobno. Stoga sud ne nalazi osnovanim istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije 1. tužiteljice u odnosu na zahtjev za isplatu.

34. Tuženik je na pripremnom ročištu odustao od prijedloga da se izvede dokaz saslušanjem djelatnice tuženika DK. Sud nije izveo dokaz pribavom podataka od Ministarstva financija, Porezne uprave o tome je li tužiteljica objekt financiran Ugovorom o kreditu unijela u imovinu obrta ili trgovačkog društva jer isti nije smatrao potrebnim. Naime, a kako je to već navedeno, 1. tužiteljica je Ugovor o kreditu zaključila kao fizička osoba, osobno je otplatila kredit i koristila je vozilo za osobne potrebe, a tuženik ni na koji način nije doveo u sumnju navedena utvrđenja pri čemu nije dokazao niti da bi 1. tužiteljica bila vlasnica bilo kakvog obrta ili imala udjele u nekom trgovačkom društvu.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke presude.

36. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tako je tužiteljicama priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 27. travnja 2022., 30. lipnja 2023., 10. siječnja 2024. i 27. svibnja 2024. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 9. listopada 2023., 7. lipnja 2024. i 17. rujna 2024. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife) odnosno ukupno 800 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (1.600,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a i 10% za zastupanje više osoba prema Tbr. 40. Tarife iznosi 2.200,00 EUR. Navedenom iznosu valja pribrojiti i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 83,08 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 340,00 EUR pa ukupan trošak tužiteljica iznosi 2.623,08 EUR.

37. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od 8. listopada 2024. do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/056, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).

38. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u zatraženom iznosu.

39. Stoga je odlučeno kao u točkama IV i V. izreke presude.

Zagreb, 8. listopada 2024.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćnici tužiteljica

2. Punomoćniku tuženika