Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4408/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević, predsjednice vijeća, te sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ines Kovačević i mr. sc. Iris Gović Penić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavod1 Z., OIB …,Z., protiv tuženika C. o. d.d. OIB …, Z., odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-209/2020-12 od 15. studenog 2022., dana 8. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-209/2020- 12 od 15. studenog 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. OIB …, Z., platiti tužitelju zavod1 Z., OIB …, Z., iznos od 114.027,62 kuna/15.134,07 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počev od dana podnošenja tužbe tj. od 23.12.2021. pa do isplate po stopi od 5,89% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotan poena, pa do isplate.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 29.324,56 kuna/ 3.892,08 eura tužitelj se odbija kao neosnovanim.

III. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova se odbija se kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj u dijelu pod točkom II izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da Županijski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

3. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod I i III izreke iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga predlažući da Županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno istu preinači u skladu sa žalbenim navodima tuženika uz naknadu troška parničnog postupka i to troška ovog žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja I. J. koji je stradao u prometnoj nesreći zadobivši teške tjelesne ozljede a koju je skrivio osiguranik tuženika.

8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja kao i odgovornost.

9. Međutim sporna je uzročna veza između ozljeda koje je zadobio osiguranik tužitelja u prometnoj nezgodi i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu, osnovanost tužbenog zahtjeva kao i zastara dijela potraživanja.

10. Također ovdje je sporno je li tužitelj ima pravo na naknadu punog iznosa invalidske mirovine ili razmjernog dijela isplaćenih iznosa mirovine u utuženom razdoblju odnosno postavlja se kao pravno pitanje mjerodavno materijalno pravo koje se primjenjuje u ovom konkretnom slučaju.

11. Naime ovdje je sporno je li se primjenjuje kao lex specialis Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ili Zakon o mirovinskom osiguranju a o čemu ovisi je li tužitelj ima pravo na naknadu punog ili razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine.

12. Iz stanja spisa kao i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

-da iz spisa zavoda1 br. … proizlazi da je rješenjem od 6. 4. 2017. donesenim u upravnom postupku osiguraniku tužitelja I. J. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 6.12.2016. u svoti od 1.820,16 kune, jer je zbog ozljede na radu nastao potpuni gubitak radne sposobnosti,

-da iz obrazloženja rješenja proizlazi da je isto doneseno na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka, zavoda2 Klasa …, URBROJ … od 24. 1. 2017, na temelju kojeg je kod osiguranika tužitelja zbog 100%- tne ozljede na radu od 6. 12.2016. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti,

- da iz nalaza i mišljenja zavoda2 proistječe da je I. J. 12. 8. 2014. stradao u prometnoj nesreći, prilikom odlaska na posao – motorom, da je zadobio prijelom desne podkoljenice (otvoreni prijelom), nadkoljenice, prijelom rebara, pneumotoraks, rupturu mišića desne podkoljenice i leziju.lat. politealnog živca, da je nakon toga bio dva tjedna bez svijesti, da je učinjena osteosinteza femura, tibije i fibule, da je dobio i ulkus desne podkoljenice koji je saniran, te tromboflebitis,

-da je posljedica gore navedenog da hoda uz pomoć dolakatne štake jer ima konturu desnog kuka, koljena i gležnja, da je cijela noga edematozna, a naročito potkoljenica, te da se lijeći i zbog PTSP-a kao posljedica traume te stoga u zaključku svoga nalaza navode da su na temelju neposrednog pregleda i medicinske dokumentacije mišljenja da je kod I. J. nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti i da je stanje definitivno.

13. Prvostupanjski sud na temelju gore navedenih utvrđenja izvodi pravni zaključak da je ovdje tužitelj rješenjem o priznanju prava na invalidsku mirovinu a u kojem je jasno navedeno da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu jer je zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, a za koju je odgovoran ovdje osiguranik tuženika, došlo do nastanka invalidnosti od 100% odnosno potpunog gubitka njegove radne sposobnosti.

14. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da pravo koje je osiguraniku tužitelja priznato upravnim aktom (rješenjem) kao isprave kojom je taj osiguranik stekao ovdje nesporna prava pa stoga prvostupanjski sud smatra da se ne može dovoditi u pitanje nalaz i mišljenje zavoda2 kao dokaz temeljem kojeg je to rješenje doneseno s obzirom da se radi o javnoj ispravi u smislu čl. 230. ZPP-a i stoga se ne može u ovom postupku utvrđivati drugačije činjenično stanje.

15. Međutim, tuženik tijekom prvostupanjskog postupka kao i u fazi žalbenog postupka osporava uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi s jedne strane i odlaska osiguranika tužitelja u mirovinu s druge strane smatrajući da sud u parničnom postupku nije i ne može biti vezan nalazom i mišljenjem zavoda2 pa stoga smatra da je sud trebao u tom pravcu provesti dokazni postupak u ovom parničnom predmetu te utvrditi jesu li ozljede pretrpljene u prometnoj nezgodi neposredan uzrok nastale štete koju tužitelj potražuje podnesenom tužbom.

16. Po mišljenu ovog suda ovi žalbeni navodi tuženika su osnovani.

17. Naime, prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

18. Prema tome kako je ovdje tuženik osporio uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i odlaska osiguraniku tužitelja u invalidsku mirovinu te je predložio provođenje medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada radi utvrđivanja tih spornih činjenica, a što je sud odbio provesti zbog pogrešnog pravnog stava, valjalo je ukinuti pobijanu presudu jer je ovdje tuženiku dopušteno u parnici radi naknade štete tvrditi da radna nesposobnost osiguranika tužitelja i njegovo umirovljenje nisu u uzročnoj-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem koje je prouzročio njegov osiguranik jer parnični sud nije vezan odlukom tužitelja donesenom u upravnom postupku u pogledu uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja u kojem postupku tuženik nije učestvovao a na što ukazuje i recentna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

19. Točno je da sud u parničnom postupku nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku međutim ovdje parnični sud nije vezan odlukom donesenom u upravnom postupku stoga je sud u skladu s načelom procesne ravnopravnost stranaka u izvođenju dokaza odnosno jednakosti oružja trebao prihvatiti dokazne prijedloge tuženika usmjerene na dokazivanje uzročne veze između štetnog događaja i radne nesposobnosti osiguranika tužitelja.

20. Nadalje, tuženik u žalbenim navodima ističe da je odluka prvostupanjskog suda pogrešna u primjeni materijalnog prava jer je sud u ovom konkretnom slučaju primijenio odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015,120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019 i 84/2021,dalje: ZMO) umjesto odredbi Zakona o obveznom osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP i to čl. 27. ZOOP-a.

21. Odredbom čl. 161. st. 1. ZMO-a, propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, dok je st. 2. istog članka propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja između ostalog i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine.

22. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZMO-a je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. st. 1. ZMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

23. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema st. 2. stvarnom štetom u smislu st. 1. istog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda1 koja je bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

24. Pravilno tuženik u žalbenim navodima ukazuje da se ovdje kao mjerodavno pravo u konkurenciji ZMO-a i ZOOP-a primjenjuje ZOOP.

25. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev 678/2022 u odgovor na pitanje: "Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode a koje su isplaćene u vrijeme kada je bio na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu – mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ? naveo da je već u odluci Rev x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a da je istovjetno pravno shvaćanje zauzeto i u kasnijim odlukama toga suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-206/2022 od 23. ožujka 2022., Rev-12/2022 od 12.siječnja 2022.)

26. Prema tome u ovom pravnom predmetu sud je pogrešno primijenio materijalno pravo a na što osnovano ukazuje tuženik u žalbenim navodima jer ovdje nije u primjeni ZMO-a na koji se pogrešno poziva prvostupanjski sud već ZOOP a pa stoga zbog pogrešnog pravnog stava sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje jer ovdje je potrebno utvrditi razmjerni dio mirovine jer ovdje tuženik odgovara samo za one iznose mirovine koji bi se isplaćivali s osnova štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

27. Također ovdje sud nije utvrđivao je li tuženik u smislu odredbe ZOOP-a u obvezi isplaćivati naknadu za tjelesno oštećenje pa je stoga i u tom dijelu činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

28. Žalbeni navodi tužitelja u dijelu u kojem je sud odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja smatrajući da je u tom dijelu njegovo potraživanje u zastari na temelju odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO-a) su osnovani.

29. Naime, osnovano ukazuje tužitelj da se ovdje radi o naknadi štete koja je prouzročena kaznenim djelom pa je stoga u primjeni odredba čl. 231. ZOO-a.

30. Iako se prvostupanjski sud poziva i na odredbu čl. 231. ZOO-a, a kojom je propisano da kada je šteta, prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, sud pogrešno zauzima pravni stav da u ovom konkretnom slučaju ta odredba nije u primjeni jer tužitelj u kaznenom postupku protiv J. S. nije postavio imovinsko- pravni zahtjev pa da stoga nije došlo do prekida zastare njegove tražbine.

31. Naime, ovdje nije primjena odredbe 231. ZOO-a kada je šteta prouzrokovana kaznenim djelom uvjetovana imovinskopravnim zahtjevom oštećenika, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, stoga je i u tom dijelu pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer sud nije niti utvrđivao kada ističe zastarni rok s obzirom na vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona a s obzirom da je šteta prouzročena kaznenim djelom.

32. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

33. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu 8. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević, v.r.