Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3155/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz S., OIB:…, zastupanog po pun. S. W., odvjetnici u M., protiv tuženika Z. B. d.d. Z., OIB:…, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M., K. & P. d.o.o. Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3146/2019. od 17. lipnja 2022., ispravljene rješenjem poslovni broj P-3146/2019. od 23. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3146/2019. od 17. lipnja 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj P-3146/2019. od 23. kolovoza 2024. u točki I. izreke, te dijelu točke II izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 1.953,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koje teku:

- na iznos od 205,80 kn od 1.7.2014.godine do isplate,

- na iznos od 147,22 kn od 1.8.2014.godine do isplate,

- na iznos od 145,91 kn od 1.9.2014.godine do isplate,

- na iznos od 144,76 kn od 1.10.2014.godine do isplate,

- na iznos od 144,18 kn od 1.11.2014.godine do isplate,

- na iznos od 143,26 kn od 1.12.2014.godine do isplate,

- na iznos od 141,82 kn od 1.1.2015.godine do isplate,

- na iznos od 96,02 kn od 1.2.2015.godine do isplate,

- na iznos od 95,02 kn od 1.3.2015.godine do isplate,

- na iznos od 93,61 kn od 1.4.2015.godine do isplate,

- na iznos od 91,99 kn od 1.5.2015.godine do isplate,

- na iznos od 91,13 kn od 1.6.2015.godine do isplate,

- na iznos od 90,23 kn od 1.7.2015.godine do isplate,

- na iznos od 49,62 kn od 1.8.2015.godine do isplate,

- na iznos od 48,86 kn od 1.9.2015.godine do isplate,

- na iznos od 48,94 kn od 1.10.2015.godine do isplate,

- na iznos od 48,11 kn od 1.11.2015.godine do isplate,

- na iznos od 47,69 kn od 1.12.2015.godine do isplate,

- na iznos od 47,19 kn od 1.1.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,74 kn od 1.2.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,56 kn od 1.3.2015.godine do isplate,

- na iznos od 5,34 kn od 1.4.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,23 kn od 1.5.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,01 kn od 1.6.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4,96 kn od 1.7.2016. godine do isplate, kao i u dijelu točke III izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u dijelu točke II izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 8.997,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e:

I Ukida se navedena presuda u dijelu točke II izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 23.532,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i dijelu točke III kojim tužitelju nisu dosuđeni daljnji troškovi parničnog postupka, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl.2.Ugovora o kreditu br.27/06 – kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka sklopili dana 6.srpnja 2006. godine, a solemnizirali dana 6.srpnja 2006.godine kod javnog bilježnika M. I., pod br. OU-… - u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime preplaćenih iznosa po osnovi ugovorene redovne kamate isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.953,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015.godine, a od 1.kolovoza 2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 205,80 kn od 1.7.2014.godine do isplate,

- na iznos od 147,22 kn od 1.8.2014.godine do isplate,

- na iznos od 145,91 kn od 1.9.2014.godine do isplate,

- na iznos od 144,76 kn od 1.10.2014.godine do isplate,

- na iznos od 144,18 kn od 1.11.2014.godine do isplate,

- na iznos od 143,26 kn od 1.12.2014.godine do isplate,

- na iznos od 141,82 kn od 1.1.2015.godine do isplate,

- na iznos od 96,02 kn od 1.2.2015.godine do isplate,

- na iznos od 95,02 kn od 1.3.2015.godine do isplate,

- na iznos od 93,61 kn od 1.4.2015.godine do isplate,

- na iznos od 91,99 kn od 1.5.2015.godine do isplate,

- na iznos od 91,13 kn od 1.6.2015.godine do isplate,

- na iznos od 90,23 kn od 1.7.2015.godine do isplate,

- na iznos od 49,62 kn od 1.8.2015.godine do isplate,

- na iznos od 48,86 kn od 1.9.2015.godine do isplate,

- na iznos od 48,94 kn od 1.10.2015.godine do isplate,

- na iznos od 48,11 kn od 1.11.2015.godine do isplate,

- na iznos od 47,69 kn od 1.12.2015.godine do isplate,

- na iznos od 47,19 kn od 1.1.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,74 kn od 1.2.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,56 kn od 1.3.2015.godine do isplate,

- na iznos od 5,34 kn od 1.4.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,23 kn od 1.5.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,01 kn od 1.6.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4,96 kn od 1.7.2016.godine do isplate;

dok se za više zatraženi iznos od 34.482,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. Rješenjem od 23. kolovoza 2024. odlučeno je:

"Ispravlja se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3146/2019 od 17. lipnja 2022. godine u dijelu tč. II. izreke iste na način da umjesto:

"....dok se za više zatraženi iznos od 34.482,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

treba stajati:

""....dok se za više zatraženi iznos od 32.529,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

3. Protiv dijela navedene presude kojim nije uspio u sporu (točka I, dio točke II i točka III izreke) tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi žalbenog postupka.

4. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude kojom istu pobija u dijelu točke II izreke, u kojem je djelomično odbijen njegov zahtjev, te dijelu točke III izreke kojim mu nisu dosuđeni daljnji troškovi postupka, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP.

Predlaže presudu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno preinačiti te tužitelju dosuditi daljnje troškove postupka uvećane za troškove žalbe.

5. Na žalbe nije podnesen odgovor.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je ostvarena ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi tužitelja, a kako će biti naknadno obrazloženo.

7.1. Nadalje, u situaciji kada prvostupanjski sud nije dopustio preinaku tužbe u odnosu na zahtjev na ime više stečenog s osnova valutne klauzule, nisu odlučni prigovori tuženika o tome da mu nije omogućeno raspravljanje o predmetu u tom dijelu, odnosno prigovor da je preinaka tužbe uslijedila izvan rokova iz čl. 191. st. 1. ZPP.

8. Neosnovano tuženik prigovara i da bi sud dosudio tužitelju iznose prema "ukupnoj razlici" iskazanoj u nalazu i mišljenju vještaka, jer je iz izreke presude vidljivo da su dosuđeni samo iznosi koje je vještak iskaza u tablici kao "samo kamate".

9. Nisu zato ostvarene niti u žalbi tuženika istaknute bitne povrede ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 2. st. 1., čl. 7. st. 1. i čl. 299. jer je prvostupanjski sud, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, dosudio tužitelju samo dio razlike koja se odnosi na preplaćene iznose na temelju odredbe o promjenjivoj kamati, koju je utvrdio ništetnom, dok preinaku tužbe u odnosu na zahtjev za isplatu razlike na temelju odredbe o valutnoj klauzuli u EUR nije dopustio (čemu tužitelj ne prigovara u žalbi, budući da iz navoda žalbe proizlazi da smatra neosnovanim samo stav prvostupanjskog suda o zastari potraživanja tužitelja).

10. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa kamata po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu, te odredbe o valutnoj klauzuli u EUR (u odnosu na koji dio preinaka tužbe nije dopuštena).

11. Među strankama nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 6. srpnja 2006. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu u iznosu od 60.000,00 eur, na rok otplate od 180 mjeseci, s dospijećem najkasnije 6. srpnja 2022. Člankom 2. Ugovora predviđeno je da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,90 godišnje.

12. Tužitelj se pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 20133. donesena u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je kao takva ništava.

13. Navedena je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije tuženika, između ostalih i Zagrebačke banke d.d., kao neosnovane.

14. Iz citirane odluke Vrhovnog suda proizlazi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapanim u spornom razdoblju koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva.

15. Navedene odluke ne mogu se neposredno primijeniti u ovom postupku budući da ne postoji činjenični identitet spora, tj. nije sklopljen kredit s valutnom klauzulom u CHF. Na navedeni način prvostupanjski sud i obrazlaže svoju odluku, navodeći da se presuda u kolektivnom sporu ne primjenjuje na kunske i eurske kredite, ali se mogu primijeniti argumenti iz te presude. Naime, ukoliko je utvrđeno da je kod kredita u CHF jednak način određivanja promjenjive kamatne stope ništetan odnosno nepošten, onda u jednakoj situaciji to vrijedi i za kredite vezane za valutu Eur.

16. Razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.

17. Terminologija korištena u citiranim odlukama tuženika je visoko stručna i kao takva razumljiva isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i bave se bankarskim poslovanje, dok je za prosječnog potrošača apsolutno nerazumljiva. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način predviđen ugovorom. Ugovorna kamata kao takva zato mora biti određena, odnosno odrediva, u smislu čl. 46. st. 2. i čl. 50. Zakona obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO).

18. U presudi Suda EU - presude broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuo je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

19. Pravilan je zato zaključak prvostupanjskog suda, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo niti je ona mogla utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

20. Prvostupanjski je sud analizirao pravednost spornih odredaba u smislu sustava zaštite potrošača uspostavljenog Direktivom 93/13, koji se temelji na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

21. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) je bio na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014. stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).

21.1. Članak 3. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

21.2. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

21.3. Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

21.4. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi: "potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja", "ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka" i "potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu".

22. Zato je neosnovan prigovor da bi se presuda temeljila na utvrđenjima i zaključcima kolektivne tužbe, koja se nije odnosila na kredite u Eur, budući isto ne proizlazi iz pobijane presude. Prvostupanjski je sud utvrdio činjenicu da je pobijana odredba ugovora nepoštena i da je takva odredba dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, pa iako se odluke donesene u kolektivnom sporu ne mogu izravno primijeniti na ovaj konkretni slučaj jer se ovdje radi o ugovoru o kreditu u eurima, isto ne znači da se principi (načela), način utvrđivanja, i zaključivanja o valjanosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i sl. ne mogu primijeniti u nekom drugom postupku, neovisno što tada te odluke u tom postupku ne vežu sud u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a.

23. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je ocijenjeno, da su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a o istom je sud dao i valjane razloge.

24. Tuženik u postupku nije predlagao dokaze na okolnost sklapanja konkretnog ugovora, odnosno na okolnost je li tužitelj dobio obavijesti o riziku sklapanja ugovora s promjenjivom kamatom, da bi na isti mogao dati informirani pristanak.

25. Nadalje, kada je prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat iznosa preplaćenog zbog primjene valutne klauzule, prigovori tuženika da odredbe o valutnoj klauzuli nisu određene ništetnima, te da mu uopće nije dana mogućnost raspravljanja o istom (jer je tužitelj tužbeni zahtjev preinačio nakon provedenog vještačenja, u kojem je vještak iskazao i razliku u odnosu na kredit u kunama) nisu odlučni niti tuženik ima pravni interes pobijati odluku u tom dijelu, u kojem je uspio u parnici. Tuženik pri tom u uvodu žalbe ističe da presudu pobija samo u dijelu u kojem je obvezan na isplatu, ali u razlozima žalbe ističe navode o tome da je neosnovan zahtjeva za isplatu preplaćenog zbog primjene valutne klauzule u Eur – u kojem je tužbeni zahtjev odbijen.

Nije zato odlučan niti prigovor zastare u odnosu na tu preinaku.

26. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, a koji se tiče dijela zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamati, prvostupanjski sud je isti prihvatio i primijenio opći zastarni rok od pet godina, te je odbio tužbeni zahtjev za isplatu svih iznosa dospjelih prije 6. lipnja 2014., odnosno 23.532,60 kn te je s te osnove, odbijen zahtjev za isplatu tog iznosa i dosuđeno 1.953,20 kn, sa zateznim kamatama koje je vještak u svom nalazu iskazao upravo u odnosu na tu osnovu.

27. Zahtjev za isplatu iznosa od 8.997,80 kn zbog valutne klauzule odbijen je u cijelosti uz obrazloženje, da sud nije dopustio preinaku tužbe u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenog na ime valutne klauzule, pa o tome nije niti odlučivao, radi čega su, kako je već prethodno navedeno, neodlučni prigovori tuženika o povredi odredaba ZPP iz čl. 190. st. 1. i 2.

28. Nadalje, kada je odbijen zahtjev za isplatu stečenog bez osnove zbog promjene tečaja, bespredmetni su žalbeni prigovori o tome da je trebalo uračunati manje plaćeno, odnosno razdoblje u kojem su anuiteti zbog tečajnih razlika uplaćivani u manjim iznosima.

29. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke, te je vještak utvrdio kako razlika između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa iznosi 25.485,80 kn, te je sud tužitelju dosudio iznose dospjele unutar razdoblja od pet godina prije podnošenja tužbe, tj. dospjele prije 1.7.2014. sa kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta po čl. 29. st. 2. ZOO.

30. Neosnovano tužitelj prigovara da je sud djelomično utemeljio presudu na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., jer se u obrazloženju izričito navodi da sud prihvaća argumentaciju u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali ne temelji svoju odluku na toj presudi koja se odnosi na kredite CHF, pa niti ostali zaključci iz te presude nisu primjenjivi u ovom postupku, uključujući one o zastari.

31. Nadalje, prema shvaćanju Vrhovnog suda o pogledu početka tijeka roka zastare sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 47/2020-2 od 30. siječnja 2020. broj 1/20 koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno ili je na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

32. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost pravomoćno utvrđena tek pobijanom presudom donesenom u ovom sporu, u ovom slučaju nije moglo doći do zastare tražbine tužitelja za iznos od 23.532,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama (u tom smislu Vrhovni sud RH u Rev 396/2021-3 od 24. siječnja 2023. i Rev 425/2022-2 od 11. listopada 2023.).

33. Radi pogrešnog pravnog stava, da je tražbina tužitelja u zastari za sve iznose dospjele prije 1.7.2014. godine, prvostupanjski sud nije utvrdio iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamati, u razdoblju od 1. rujna 2006. godine nadalje do isplate (a koji nije identičan iznosu za koji je tužbeni zahtjev odbijen u točki II izreke pobijane presude, jer je istim obuhvaćen i zahtjev za restituciju iznosa plaćenog zbog promjene tečaja EUR).

34. U ponovljenom postupku sud će utvrditi tu, odlučnu činjenicu, te će donijeti odluku i o tom dijelu tužbenog zahtjeva, imajući na umu citirano stajalište Vrhovnog suda RH o zastari, te promjenu valute u Republici Hrvatskoj koja je nastupila u međuvremenu.

35. Tužitelj, iako presudu pobija u cijelosti u odnosu na odbijajući dio, ne obrazlaže žalbu u odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva u kojem je tražio isplatu na temelju više plaćenog zbog valutne klauzule, a u kojem je dijelu sud odbio preinaku tužbenog zahtjeva.

36. S obzirom na to, da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, u dijelu u kojem tužitelj nije uspio u sporu, nije poznat konačni uspjeh stranaka u postupku, radi čega je ukinuta i odluka o troškovima postupka u dijelu u kojem isti tužitelju nisu dosuđeni.

37. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 370. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Milena Frankić, v.r.