REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-989/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JČŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju punomoćnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Doneski, Medaković, Panjkret, Doneski i Mihoci u Garešnici protiv Ina - industrija nafte d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB 27759560625 kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Orehovec & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o dopuštenoj reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-284/2019-5 od 15. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2242/2017- 23 od 30. svibnja 2019., u sjednici održanoj 8. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e :
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Tuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja JČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:
„Tuženik INA - INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625 dužan je tužitelju TČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti za razdoblje od 1. studenog 2012. do 8. prosinca 2014. razliku plaće u bruto iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, kao i naknaditi mu parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od osam dana.“
II. Nalaže se tužitelju TČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku INA - INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625 trošak parničnog postupka u iznosu od 10.937,50 kuna, u roku od osam dana.“.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4093/2020-2 od 23. veljače 2021. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Da li radnik na koga se primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ima pravo na povećanu plaću zbog otežanih uvjeta rada, prekovremenog i noćnog rada te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi na temelju čl. 94. Zakona o radu? “.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode tužitelja, predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u razdoblju od 1. studenog 2012. do 8. prosinca 2014. na ime prekovremenog rada, rada noću, rada subotom, rada nedjeljom, rada blagdanima i neradnim danima.
8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da je tužitelj mobilni radnik koji radi kao vozač cisterne kod tuženika u utuženom razdoblju i to cisterne veće od 7,5 tona,
- da je tuženik tvrtka koja obavlja cestovni prijevoz tereta za vlastite potrebe,
- da se na tužitelja kao lex specialis primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“, br. 60/08. i 124/10.) i Zakon o radnom vremenu obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“, br. 75/13, 36/15, 46/17, - dalje: Zakon o mobilnim radnicima iz 2013.),
- da mobilni radnici kod tuženika, među njima je i tužitelj imaju takvo specifično radno vrijeme u kojem nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način izmjena smjena odnosno u kojem nema smjenskog rada, dakle, radno vrijeme nije organizirano u smjenama jer nije moguće unaprijed utvrditi izmjenu smjena,
- da iz evidencije tuženika o radnom vremenu vidljivo je da je tuženik tužitelju platio i sate koje tužitelj nije stvarno odradio, odnosno više od odrađenog,
- da tužitelj kao i ostali radnici ima pravo uvida u evidenciju odrađenih sati, da u slučaju da ima primjedbi može podnijeti pisani prigovor neposredno rukovoditelju najkasnije u roku od 30 dana od dana uručenja evidencije, a ukoliko to ne učini smatra se da nema primjedbu na evidencije radnih sati, te da tuženik nije imao primjedbi na isplatu plaće,
- da tužitelj nije smjenski radnik proizlazi iz oznake njegova radnog vremena „S06“ prema kojoj se radi o radnom vremenu za poslove za koje zbog naravi posla nije moguće unaprijed utvrditi propisanim načinom izmjenom smjena (način rada),
- da je u internom aktu tuženika nazvanom Postupak upravljanja autocisternama u vlasništvu INA d.d. u točkama 2., 1., 3. 2. organizacija rada vozača – navodi se da se organizacija rada vozača planira na tjednom i mjesečnom nivou sukladno internim i zakonskim aktima, te da voditelj odsjeka „INA vlastite flote“ zadužen je da svaki tjedan i mjesec napravi raspored rada za svakog vozača po autocisterni te raspored objavi na oglasnoj ploči „INA vlastite flote“. Tjedni raspored objavljuje se četvrtkom za sljedeći radni tjedan, a mjesečni raspored po isteku aktualnog mjeseca. Vozač je dužan držati se rasporeda koji mu je zadao voditelj odsjeka „INA vlastite flote“ te u slučaju spriječenosti (bolest ili slično) mora obavijestiti na vrijeme voditelja „INA vlastite flote“ o nemogućnosti odsluživanja svoje smjene, - da je u Kalendaru smjenskog rada za 2014. za sektor logistike regulirano specifično radno vrijeme pod oznakom „S06“ za poslove za koje zbog naravi posla nije moguće unaprijed utvrditi na propisani način izmjene smjene (način rada) u kojem bi radnik ostvario puni godišnji fond sati te da kod tog tipa radnog vremena rukovoditelj određuje dnevni ili tjedni raspored radnog vremena pridržavajući se odredaba Kolektivnog ugovora i Zakona o radu te da se raspored radnog vremena može pripremiti kao nejednaki raspored radnog vremena po tjednima za određeno razdoblje.
9. Postavljenim pitanjem tužitelj zapravo sugerira da se pobijana presuda temelji na shvaćanju da tužitelj, kao radnik na kojega se primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, nema pravo na povećanu plaću zbog otežanih uvjeta rada, prekovremenog i noćnog rada te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi - a što nije točno.
10. Osporena presuda se u svojoj osnovi temelji na bitno drugačijem pravnom shvaćanju, konkretno - na shvaćanju da Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu:
- ne predviđa prekovremeni rad, jednostavno jer ovaj ne odgovara prirodi i specifičnostima rada mobilnog radnika (radnika koji čini dio prijevoznog osoblja zaposlenog u tvrtki koja obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe, uključujući vježbenike i naučnike, koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza, vozače...), poslove kojeg te način i vrijeme njegova rada (pa i sa promjenom smjena vozača) zbog naravi posla nije moguće unaprijed utvrditi i propisati - u ostvarenju punog godišnjeg fonda sati rada,
- da je tužitelju (upravo kao mobilnom radniku na kojeg se primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu) u utuženom razdoblju poslodavac isplatio i više od stvarno odrađenih sati radnog vremena, pri čemu mu je obračunavao i dodatke za smjenski rad, rad noću, subotom, nedjeljom i u dane blagdana,
- da je tužitelj uz takvo računanje ili evidentiranje njegova rada u trogodišnjem razdoblju imao više plaćenih sati od stvarno odrađenih, time da mu se u situaciji kada bi u jednom danu radio više od 12 sati - višak sati prebacivao u sljedeći dan, uz odgovarajući koeficijent, a ako je radio u razdoblju od 14,00 do 22,00 sata ili od 22,00 do 06,00 sati pripadali su mu dodaci za rad u II. ili noćnoj smjeni, kao i dodaci za rad subotom, nedjeljom i blagdanom.
11. Polazeći dakle od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih presuda odgovor koji se traži u reviziji postavljenim pitanjem, ne utječe na pobijanu presudu i tužitelja ne može dovesti u povoljniju poziciju.
12. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.
13. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju tužitelja jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o reviziji (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 8. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
