REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3183/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović, protiv 1-tuženice OČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2-tuženika mlljt. AČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po z.z., majci OČ, oboje zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Gajski, Grlić, Prka i partneri, radi iseljenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4584/2022-4 od 6. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj Ps-19/2020-18 od 3. studenog 2022., u sjednici održanoj 8. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4584/2022-4 od 6. veljače 2024., u odnosu na pitanja:

''1. Može li osoba koja samovlasno stekne posjed nekretnine silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja isticati prigovor zaštite prava na dom smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija), u sudskom postupku u kojem vlasnik nekretnine vlasničkom tužbom temeljem odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) traži predaju posjeda nekretnine koje je vlasnik?

2. Može li sud odlučujući o prigovoru zaštite prava na dom smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prilikom utvrđivanja da li nekretnina/stan predstavlja dom određene osobe, odnosno da li postoji dovoljno jaka, stvarna i trajna (kontinuirana) povezanost te osobe sa nekretninom koju smatra domom i iz koje se traži njegovo iseljenje, uzeti u obzir i cijeniti u prilog dugotrajnosti i kontinuirane povezanosti te osobe s nekretninom, i njegovo vrijeme posjedovanja te nekretnine koje je proteklo za vrijeme trajanja postupka u kojemu vlasnik traži iseljenje i predaju u posjed iste nekretnine, odnosno vrijeme posjedovanja od dana podnošenja tužbe do donošenja prvostupanjske presude?''

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4584/2022-4 od 6. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj Ps- 19/20-18 od 3. studenog 2022., u kojem je postavio slijedeća pravna pitanja:

''1. Može li osoba koja samovlasno stekne posjed nekretnine silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja isticati prigovor zaštite prava na dom smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija), u sudskom postupku u kojem vlasnik nekretnine vlasničkom tužbom temeljem odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) traži predaju posjeda nekretnine koje je vlasnik?

2. Može li sud odlučujući o prigovoru zaštite prava na dom smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prilikom utvrđivanja da li nekretnina/stan predstavlja dom određene osobe, odnosno da li postoji dovoljno jaka, stvarna i trajna (kontinuirana) povezanost te osobe sa nekretninom koju smatra domom i iz koje se traži njegovo iseljenje, uzeti u obzir i cijeniti u prilog dugotrajnosti i kontinuirane povezanosti te osobe s nekretninom, i njegovo vrijeme posjedovanja te nekretnine koje je proteklo za vrijeme trajanja postupka u kojemu vlasnik traži iseljenje i predaju u posjed iste nekretnine, odnosno vrijeme posjedovanja od dana podnošenja tužbe do donošenja prvostupanjske presude?

3. Može li sud, prilikom provođenja testa razmjernosti u odnosu na pitanje je li predmetno miješanje nužno u demokratskom društvu za postizanje legitimnog cilja (vlastitog korištenja ili zbrinjavanja potrebitijih), temeljiti odluku o tom pitanju na svojoj ocjeni zakonitosti općeg akta javnopravnog tijela i ne/zakonitosti odluke javnopravnog tijela, odnosno jedinice lokalne samouprave, koja je donesena na temelju tog općeg akta, pri tome zauzimajući stav koji je suprotan od odluke koju je donijela jedinica lokalne samouprave?

4. Je li sud vezan odlukom jedinice lokalne samouprave o tome da li osoba udovoljava ili ne udovoljava, odnosno ispunjava ili ne ispunjava potrebne uvjete za dodjelu korištenja nekretnine kao socijalno ugrožena osoba ili da joj se stan dodijeli na korištenje kao javni najam?"

2.1. Kao razloge važnosti za prvo i drugo postavljeno pitanje naveo je odluku revizijskog suda broj Revd-1220/2020 od 04.11.2020., u kojoj se isti pozvao na odluke broj Rev-712/17 od 13. prosinca 2017., broj Rev-x-402/2015 od 9. studenoga 2016., broj Rev-2002/14 od 9. studenoga 2016., u kojem je ovaj sud odbio dopustiti podnošenje revizije s obrazloženjem da postoji se isto svodi na pitanje da li je sud u konkretnom slučaju ispravno proveo test razmjernosti, te je naveo da je praksa nižestupanjskih sudova u tom pogledu podudarna sa praksom revizijskog suda i praksom Europskog suda za ljudska prava - dalje: ESLJP), između ostalog i onom iz predmeta Bjedov protiv Hrvatske (Zahtjev br. 42150/09), a prema kojoj odluci:

"Svakoj osobi kojoj prijeti rizik od miješanja u njezino pravo na dom, načelno trebalo biti omogućeno da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost mjere s obzirom na mjerodavna načela sadržana u članku 8. Konvencije, neovisno o tome što ta osoba nema, temeljem domaćeg prava, pravo stanovati u stanu", te ''Dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost, bez obzira na to nastanjuje li ih zakonito ili bez ovlaštenja.''

2.2. Dalje navodi da iznesena praksa nije primjenjiva na ovaj slučaj iz razloga što se u ovom predmetu ne radi niti o stanarskom pravu, kategoriji zaštićenih najmoprimaca, niti o osobama (tuženicima) koji bi dovoljno dugo bili u posjedu nekretnine da bi ostvarivali ''dovoljno jaku, stvarnu i trajnu'' povezanost sa nekretninom iz koje se traži njihovo iseljenje, a da bi se ista mogla kvalificirati kao ''dom'' u kontekstu provedenog testa razmjernosti od strane prvostupanjskog suda, te se poziva na odluku Rev-1853/12-2 od 10. siječnja 2017., u kojoj je izneseno pravno shvaćanje prema kojem: ''Polazeći od nespornih činjenica da je tužitelj u okviru svojih mogućnosti, dana 2. travnja 2009. donio odluku kojom je odredio uvjete za davanje u najam stanova u vlasništvu tužitelja, te da je proveo postupak i sačinio listu prvenstva između 169 podnositelja zahtjeva koji udovoljavaju uvjetima za dodjelu, a tuženici se ne nalaze na listi prvenstva za dodjelu stana, te posebno okolnost što su tuženici neovlašteno nasilno uselili u stan, drugostupanjski sud je zaključio da tuženici ne mogu svoje ustavnom zajamčeno pravo suprotstaviti ustavom zajamčenom pravu tužitelja.''

2.3. Nadalje se pozvao i na odluke Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi u broj Gž-816/2018 od 17. rujna 2019., i odluku ESLJP, u predmetu Prokopovich protiv Rusije, br. 58255/00, stavak 36., ECHR 2004-XI (izvadci), i Globa protiv Ukrajine, br. 15729/07, stavak 37., 5. srpnja 2012.), tvrdeći da je pitanje treba li neku nekretninu smatrati ''domom'' ili ne činjenično pitanje i ne ovisi o zakonitosti korištenja prema domaćem pravu (predmet McCann protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 19009/04, stavak 46., 13. svibnja 2008.).

3. U odnosu na pitanja pod 3. i 4. navodi da su shvaćanja u pobijanoj odluci suprotna pravnim shvaćanjima o tim pitanjima iznesenim u odlukama Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-262/2021-2 od 08. rujna 2021. i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2782/2020 od 19. svibnja 2020.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je osnovan.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, a navedena u izreci ovog rješenja, važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima od kojih zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a glede kojeg postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a uz to i izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda i EU suda.

7. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.b st. 3. ZPP-a u tom dijelu prijedlog je osnovan te je valjalo riješiti kao u izreci.

8. U smislu odredbe čl. 385.b st. 3. ZPP-a prema kojoj u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.

Zagreb, 8. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić