REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1118/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Pula – Pola, protiv tuženika Općine Vrsar, Trg Degrassi 1, Vrsar, OIB 03592077573, kojeg zastupa punomoćnik Anka Zaharija, odvjetnica u Rovinju, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3595/2022-2 od 7. rujna 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-503/2019-86 od 2. lipnja 2022., na sjednici održanoj 8. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3595/2022-2 od 7. rujna 2022. i sudi:

„Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-503/2019-86 od 2. lipnja 2022.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan“.

II. Nalaže se tuženiku Općini Vrsar tužiteljici Republici Hrvatskoj naknaditi troškove postupka u povodu revizije u iznosu od 1.219,32 eura, u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnine kč. br. [katastarska čestica], dio autokampa, šuma, dio autokampa, dio autokampa, ceste i putovi, dio autokampa površine 46.623 m2, u dijelu 5605/46623 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je tuženik dužan trpjeti brisanje prava (su)vlasništva, uz istovremenu uknjižbu prava (su)vlasništva tužiteljice na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] dio autokampa, šuma, dio autokampa, dio autokampa, ceste i putovi, dio autokampa površine 46.623 m2, u dijelu od 5605/46623 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.320,00 kn (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen kao i zahtjev za naknadu troškova postupka, a tužiteljici je naloženo tuženiku nadoknaditi troškove postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju sukladno odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22.- dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud drugostupanjsku presudu preinači, uz naknadu troškova u povodu revizije.

4. U ovoj pravnoj stvari rješenjem ovog suda Revd-938/2023-2 od 26. travnja 2023. dopušteno je tužiteljici podnošenje revizije protiv citirane drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Da li se nakon okončanog postupka preoblikovanja zemljišne knjige može podnijeti tužba za utvrđenje prava (su) vlasništva koje je stečeno ranije prije postupka preoblikovanja zemljišne knjige temeljem Zakona u realnom dijelu ili je nastupila zastara prava na podnošenje tužbe sukladno članku članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 107/07 i 152/08; dalje: ZZK).

Da li neosporavanje upisa suvlasničkog udjela tuženika u postupku preoblikovanja zemljišne knjige ili nepodnošenje tužbe za ispravak iz članka 197. ZZK) je procesna pretpostavka koja onemogućava pravnu zaštitu i podnošenje tužbe za utvrđenje prava (su)vlasništva koje je stečeno prije postupka preoblikovanja zemljišne knjige temeljem Zakona u realnom dijelu?“.

5. U odgovoru na reviziju tuženik se istoj protivi, predlaže je odbiti te zahtijeva troškove postupka u povodu revizije.

6. Revizija tužiteljice je osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da je utužena nekretnina nastala između ostalih i od čestica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koje su se nalazile unutar Autokampa Koversada i nisu bile procijenjene u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Anita“ s.p.o. Vrsar. Polazeći od odredbe Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“- br. 92/10., - dalje ZTZ) kojom da je propisano da se turističkim zemljištem smatra građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, koje na dan stupanja na snagu tog zakona dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemljište na kojem su izgrađene građevine turističko-ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja) na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća (čl. 2. st.1. ZTZ), te turističko zemljište u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, prema odredbi čl. 6. st. 1. ZTZ je vlasništvo Republike Hrvatske, to prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja s obzirom da su ispunjene pretpostavke iz te odredbe.

8.2. Drugostupanjski sud preinačuje navedenu prvostupanjsku presudu iz razloga jer da tužiteljica tvrdi da je vlasnica točno određenog dijela nepodijeljene nekretnine koja da je u suvlasništvu stranaka, a da s druge strane traži da se utvrdi njegovo suvlasništvo, pa da se tako postavljenom zahtjevu ne može udovoljiti, jer da suvlasništvo znači vlasništvo više osoba na jednoj nepodijeljenoj stvari zbog čega da suvlasnik ne može biti vlasnik u naravi točno određenog dijela nepodijeljene nekretnine. Iz toga razloga odbija tužbeni zahtjev kao i iz daljnjeg razloga što iz zapisnika sastavljenom povodom obnove i preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] proizlazi da je tužiteljica u tom postupku sudjelovala te da je sud donio rješenje o preoblikovanju zemljišne knjige i novi zk. ul. [broj ZK uloška] u kojem je upisana kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kao suvlasnici su upisani Hrvatski fond za privatizaciju, tuženik i tužiteljica. Polazeći od odredbe čl. 197. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.) taj sud je zaključio da ako upis prava vlasništva određen i proveden u postupku obnove zemljišne knjige nije osporavan prigovorom da tada pravo zahtijevati njegovo brisanje u parničnom postupku prestaje protekom tri godine od njegove provedbe u zemljišnoj knjizi, pa kako je tužba podnesena nakon što je to pravo prestalo sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan jer da je od upisa 15. srpnja 2010. do podnošenja tužbe 30. ožujka 2015. protekao taj trogodišnji rok.

9. Prvenstveno valja napomenuti da je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da tužiteljica traži utvrđenje vlasništva na točno određenom realnom dijelu jer ona tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu.

10. Nadalje, u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu nije se raspravljalo pitanje suvlasništva na novonastaloj nekretnini koja je predmet ovog postupka već je predmetna nekretnina formirana od prethodno citiranih čestica (u tom smislu i Rev-869/2019-3 od 5. travnja 2022.).

11. Republika Hrvatska je postala vlasnicom sporne nekretnine na temelju samoga zakona. Pri tome postupak preoblikovanja zemljišne knjige i sam upis proveden je u 15. srpnja 2010. Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije donesen je 24. srpnja 2010. i stupio je na snagu osam dana od te objave, nakon rečene provedbe u zemljišnim knjigama.

12. U okolnostima ovog konkretnog slučaja kada je vlasništvo na temelju zakona (ZTZ) stečeno nakon preoblikovanja zemljišne knjige, pri čemu se u postupku preoblikovanja nije raspravljalo pitanje vlasništva, onda odgovor na postavljena pitanja je da se nakon okončanja postupka preoblikovanja zemljišne knjige može podnijeti tužba za utvrđenje prava (su)vlasništva. U opisanoj pravnoj situaciji neosporavanje upisa suvlasničkog udjela tuženika u postupku preoblikovanja zemljišne knjige ili nepodnošenje tužbe za ispravak iz čl. 197. ZZK nije procesna pretpostavka koja onemogućuje pravnu zaštitu i podnošenje tužbe za utvrđenje prava (su)vlasništva.

13. Pri tom se napominje da je već u ovosudnoj odluci Rev-273/2019-4 od 4. travnja 2023. odgovoreno da se tužbom može tražiti utvrđenje prava suvlasništva na idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine iako je realni dio koji je stečen na temelju zakona pretvoren u za to propisanom postupku u idealni suvlasnički dio na koji je uknjižen tuženik (u tom postupku također Općina Vrsar).

14. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti. Potvrđujući naprijed navedena ranija pravna shvaćanja ovoga suda, koja su i odgovor na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u ovom predmetu, odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke na temelju odredbe čl. 393 ZPP, na način da je odbijena žalba tuženika i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

15. Tužiteljica je za sastavljanje prijedloga za dopuštenje revizije zatražila trošak od 995,42 eura, a za sastavljanje revizije trošak od 223,90 eura, ukupno iznos od 1.219,32 eur. U postupku je utvrđena vrijednosti predmeta spora od ondašnjih 501.000,00 kuna, (na raspravnom zapisniku od 17. svibnja 2016.). Prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 vrijednost predmeta spora je 66.494,00 eura. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., - dalje: Tarifa ) u odredbi Tbr 52. točka 3. određuje: „Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.“ Stoga, prema Tbr 7. točka 1. Tarife (uz podtočku 2.) tužitelju pripada za radnje u postupku 501 bod, a primjenom Tbr 10. točka 5. Tarife uvećanje od 50% za prijedlog za dopuštenje revizije i za reviziju. Vrijednost boda prema Tbr 54. Tarife je dva (2) eura. U ovosudnom rješenju Revd-938/2023 od 26. travnja 2023., iz ovog postupka, odlučeno je da se o troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odluči konačnom odlukom. Stoga je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.219,32 eura. Isti je dosuđen na temelju odredbe čl. 154. st.1. ZPP uz primjenu odredbe čl. 155. st.1. i 2. ZPP, a na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

16. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i odgovora na reviziju jer, osim što nije uspio u sporu, te postupovne radnje nisu potrebne za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 8. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug