REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2637/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K., OIB ... iz S., ., koga zastupa punomoćnik O. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. & A. j.t.d. iz Z., protiv tuženika Ž. d.o.o., OIB ... iz O., ., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Š., I. K. i I. K. iz O., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-715/2021-5 od 28. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici broj Pr-10/2018-65 od 9. lipnja 2021., u sjednici održanoj 8. listopada 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena drugostupanjskom presudom, naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade isplati 43.485,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako su naznačeni u toč. I izreke presude, kao da mu plaća rentu od 21. prosinca 2016. pa nadalje mjesečne iznose kako su naznačeni pod toč. II izreke. Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka od 21.250,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. III izreke).
2. Tuženik je protiv navedene presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući dva pitanja uz koje ističe i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, uz prijedlog da se dopusti revizija protiv drugostupanjske presude.
3. Odgovor na prijedlog nije izjavljen.
4. Prijedlog tuženika nije dopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koja je tuženik postavio nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te da pozivanje na povredu prava na pravično suđenje nije dopušteno.
6. Tuženik je u prijedlogu postavio sljedeća pitanja;
1. “Je li sud koji još nije odlučio u sporu o dijelu zahtjeva u vezi kojega se već prethodno vodi postupak iz iste činjenične i pravne osnove i u kojem je donesena pravomoćna odluka, vezan tom presudom u pogledu osnova odgovornosti i doprinosa oštećenika pretrpljenoj šteti?”
2. “Mogu li sudovi u sporovima između istih stranaka iz istog činjeničnog i pravnog osnova, a povodom različitih zahtjeva koji proizlaze iz iste činjenične i pravne osnove donositi različite odluke u pogledu pravnog shvaćanja postojanja odgovornosti za štetu i doprinosa nastanku štete?”
7. Budući da tuženik u odnosu na postavljena pitanja nije jasno naznačio razloge važnosti u smislu odluka drugostupanjskih sudova ili ovog revizijskog suda u kome bi bila izražena suprotna pravna shvaćanja od onog koji je u pobijanoj presudi, to prijedlog ne ispunjava pretpostavke koje su propisane čl. 387. ZPP-a.
8. U odnosu na tuženikovo pozivanje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje za istaknuti je da tuženik nije dostavio dokaz da je predlagao prekid postupka, a budući da mu na raspolaganju stoji izvanredni pravni lijek po čl. 421. ZPP-a, prijedlog za ponavljanje postupka. To, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 389. st. 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 8. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
