REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4307/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]., koga zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB 52634238587, Zagreb, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku, broj Gž R-66/2022-3 od 20. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-3279/2019-26 od 16. rujna 2022., u sjednici održanoj 8. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e :

Dopušta se revizija u odnosu na pitanja;

„Je li tuženica Republika Hrvatska obvezna voditi evidenciju o korištenju stanke, te ukoliko je kojim je zakonskim propisom to propisano?“

„S obzirom da se radi o sporu iz radnog odnosa, primjenjuje li se odredba članka 135. stavak 1. Zakona o radu, pa je teret dokazivanja na onome tko tvrdi da mu je pravo iz radnog odnosa povrijeđeno ili je teret dokaza na tuženoj kako tvrdi sud u presudi Županijskog suda u Sisku, broj Gž R 66/2022?“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati 29.685,95 kn/3.939,60 eura bruto, zajedno sa zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate počevši od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te naknaditi trošak postupka u iznosu od 12.625,00 kn/1.675,63 eur, sve u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući dva pitanja uz prijedlog da se dopusti podnošenje revizije.

4. U odgovoru na prijedlog tužitelj ističe da se postavljena pitanja ne mogu smatrati važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.

5. Prijedlog tuženice je dopušten.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su pitanja koja je tuženica postavila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom dijela plaće za koju tvrdi da mu pripada jer mu tuženica nije omogućila korištenje stanke u trajanju od 30, odnosno 60 minuta.

8. Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je tuženica bila dužna dokazati da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora u skladu s odredbama ranijeg Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, dalje: ZR/09) i Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, dalje: ZR/14) navedenim u obrazloženju pobijane presude, te članku 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17, dalje: KU), a što tuženica nije dokazala.

9. Tuženica je u prijedlogu postavila sljedeća pitanja;

„Je li tuženica Republika Hrvatska obvezna voditi evidenciju o korištenju stanke, te ukoliko je kojim je zakonskim propisom to propisano?“

„S obzirom da se radi o sporu iz radnog odnosa, primjenjuje li se odredba članka 135. stavak 1. Zakona o radu, pa je teret dokazivanja na onome tko tvrdi da mu je pravo iz radnog odnosa povrijeđeno ili je teret dokaza na tuženoj kako tvrdi sud u presudi Županijskog suda u Sisku, broj Gž R 66/2022?“

10. Na ova pitanja revizijski sud je u svojim odlukama (primjerice Rev 300/2023-2 od 23. svibnja 2023.) zauzeo shvaćanje koje je suprotno od shvaćanja drugostupanjskog suda, na način da je teret dokazivanja da nije koristio stanku na tužitelju, a ne na tuženici, kao i da nije postojala obveza vođenja evidencije korištenja stanke.

11. Pri tome je za istaknuti da iz odluka ovog suda na koje se poziva drugostupanjski sud u svojoj presudi uopće ne proizlazi da bi teret dokazivanja bio na tuženici. Naime, rješenjem Revr-1153/13 od 19. svibnja 2015. odbačena je revizija tužitelja te uopće nije iznesen stav o obvezi vođenja evidencije dok je u odluci Revr-428/16 od 9. svibnja 2017. također odbačena revizija tužitelja pri čemu je predmet spora bio plaćanje prekovremenog rada a ne nemogućnost korištenja stanke.

12. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 8. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil