REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3504/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-200/2021-13 od 26. travnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-125/20-11 od 1. prosinca 2020., u sjednici održanoj 8. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-200/2021-13 od 26. travnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-125/20-11 od 1. prosinca 2020. u odnosu na pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i zbog pogrešne materijalnog prava kojim joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pri tome posebice navode da su joj povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), kao i prava iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) i Protokola broj 1 uz Konvenciju.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je navela da prijedlog podnosi u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

"1. Mora li prilikom odlučivanja o (nekom) pravu iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sud uzeti u obzir (primijeniti) tumačenje/tumačenja Zajedničke komisije koje je doneseno upravo u vezi s tim konkretnim pravom kao izvor materijalnog prava, odnosno objasniti zašto ga nije primijenio ako takvo tumačenje postoji?

2. Mora li sud kada odlučuje o pravu koje je dogovoreno ranijim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, a za koje pravo Zajednička komisija za tumačenje tog Kolektivnog ugovora nije dala tumačenje, primijeniti tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje kasnijeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ako je riječ o sadržajno istovjetnim/identičnim odredbama (tj. ako je riječ o odredbama koje na identičan način uređuju to konkretno pravo) kolektivnog ugovora kao što su to odredbe članka 56. KU/13 i članka 50. KU/17?

3. Ako Vlada Republike Hrvatske dogovori s vladom druge države da će hrvatski službenici svoju službu obavljati na određenom području (lokalitetu) koje se nalazi na državnom području te druge države, je li sporazumom dviju vlada (automatizam) izmijenjen i akt o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela u kojem je hrvatski službenik obavljao svoju službu do dana sklapanja dogovora dviju vlada, odnosno prije stupanja na snagu dogovora dviju vlada?

4. Ima li dogovor Vlade Republike Hrvatske s vladom druge države kojim se umjesto kontrola na državnoj granici svake države uspostavlja jedna kontrola na zajedničkom graničnom prijelazu smještenom na državnom području druge države pravni učinak na prava i obveze iz radnog odnosa između Republike Hrvatske kao poslodavca i državnog službenika kao zaposlenika uzimajući u obzir da bi pozitivan odgovor na ovo pitanje značio da je do izmjene ugovora o radu došlo jednostrano, tj. bez suglasnosti zaposlenika?"

2. U odgovoru na prijedlog tuženica je osporila navode iz prijedloga, predložila je odbaciti odnosno odbiti prijedlog uz zahtjev za naknadu troška odgovora na prijedlog. 3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a u odnosu na pravna pitanja navedena u prijedlogu, jer je riječ o pitanjima o kojim je ovaj sud već zauzeo pravna shvaćanja, a iznesena pravna shvaćanja u pobijanoj odluci ne odstupaju od pravnih shvaćanja ovoga (revizijskog) suda iznesenih u brojnim odlukama (tako u odluke broj: Rev- 1206/2022 od 17. siječnja 2023., Rev-1183/2022 od 17. siječnja 2023., Rev- 1284/2022 od 31. siječnja 2023., Rev- 142/2023 od 7. ožujka 2023. i dr.). Dakle, u odnosu na postavljena pitanja praksa ovoga suda je stabilna i određena pa nije od utjecaja pozivanje tužiteljice na odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije, jer u njima nisu zauzimana pravna shvaćanja o konkretnim pitanjima već je samo odlučivano o dopustivosti revizije.

5. Stoga u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

6. Tužiteljica se poziva i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Međutim, s obzirom na gore izneseno te stabilnost i određenost prakse ovoga suda u pogledu pitanja tumačenja pojma stalnog mjesta rada nije učinila vjerojatnim da bi joj zbog pogrešne primjene materijalnog prava bila povrijeđena ustavna i konvencijska prava.

7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on sastavljen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

8. Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 8. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil