REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-403/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-30/2023-3 od 10. listopada 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-243/2021-19 od 25. studenoga 2022., u sjednici održanoj 8. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-30/2023-3 od 10. listopada 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-243/2021-19 od 25. studenoga 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Pitanja koje je tuženica u prijedlogu naznačila glase:
''1) Obzirom na primijenjeni stav VS RH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VS RH sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora;
2) Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženica), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. ZOO (ranije članak 214.) ZOO;
3) Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog Ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO;
4) Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita?".
2.1. Tuženica smatra da su naznačena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu cijeneći da se radi o pitanjima koja se primjenjuju na veliki broj CHF ugovora s promjenjivom kamatnom stopom. Kao razlog važnosti istaknuta je nepodudarnost s praksom Suda EU (odluke broj C-186/2016, C-51/2017, C- 81/2019, C-243/2020), revizijskog suda (Rev-2563/2014. od 13. lipnja 2018., Revx- 961/2014-2 od 26. siječnja 2016., Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015., Rev- 2288/2000-2 od 28. siječnja 2004.), kao i neujednačena praksa drugostupanjskih sudova (Županijski sud u Bjelovaru, broj Gž-1336/2021 od 28. travnja 2022., broj Gž- 718/2021-2 od 8. srpnja 2021., Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž-1077/2020 od 2. veljače 2021. i dr.).
3. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženice.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da naznačena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda u odnosu na prvo, drugo i treće pitanje podudarna je s dosljednim pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u brojnim odlukama, primjerice Revt-249/19 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/17 od 17. ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i dr.
6. Pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda u vezi s četvrtim naznačenim pitanjem podudarno je s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koja je donesena na temelju odredbe članka 390. stavka 2. ZPP, a to kod činjenice da iz sadržaja pobijane presude proizlazi da tuženica do zaključenja glavne rasprave u ovom postupku nije istakla prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja, kao ni protutužbeni zahtjev.
7. Pored toga, predlagateljica ne obrazlaže ni koje su to potrebe razvoja prava koje bi opravdavale dopuštenje revizije, poput usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično, a niti takve potrebe nalazi ovaj sud.
8. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreke ovog rješenja na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP.
Zagreb, 8. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
