Poslovni broj: Usž-3072/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČT iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, Trg Mažuranića 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zatvorske bolnice u Zagrebu, Zagreb, Svetošimunska 107, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2290/2021-26 od 28. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2290/2021-26 od 28. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-03/21-01/323, urbroj: 338-01-06-05-21-03 od 30 lipnja 2021. (ispravljeno rješenjem od 17. rujna 2021.) i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-502-03/19-02/3860, urbroj: 338- 21-02-02-19-04 od 18. prosinca 2019., te za priznanje ozljede pretrpljene 23. kolovoza 2019. izražene dijagnozom šifre prema MKB 10 klasifikaciji S 46.2 ozljedom na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika od 30. lipnja 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-502-03/19-02/3860, urbroj: 338-21-02-02-19-04 od 18. prosinca 2019., (pravilno klasa: UP/I-502-03/20-02/38, ur.broj: 338-21-02-21-09 od 7. travnja 2021.), kojim tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Zatvorske bolnice u Zagrebu, ozljeda nastala 23. kolovoza 2019. izražena dijagnozom šifre prema MKB 10 klasifikaciji S 46.2 nije priznata ozljedom na radu, te mu u vezi navedene dijagnoze nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede pravila postupka. Navodi da je sud izveo pogrešan zaključak da postoje suglasni nalazi i mišljenja tijela vještaka tuženika i sudske vještakinje da se kod njega ne radi o ozljedi na radu. S tim u vezi ističe da činjenice nisu u potpunosti utvrđene jer tuženik nije dostavio UZV nalaz desne podlaktice na što ga je sud obvezao, iz kojeg razloga sudska vještakinja nije mogla sa 100%-tnom sigurnošću zaključiti da se radi o ranijem oštećenju mišića nadlaktice. Smatra da je kod njega 23. kolovoza 2019. nastala potpuna ruptura, te da se radi o ozljedi na radu prema članku 66. stavku 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 37/13., 28/19. i 33/23., dalje: Zakon). Predlaže usvojiti žalbu, te poništiti prvostupanjsku presudu i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1562,50 eura.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod razloga osporenog rješenja i predlaže Sudu da žalbu odbije. U bitnome ističe da tužitelj pogrešno interpretira nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje. S tim u vezi navodi da je dežurna liječnica Zatvorske bolnice potvrdila da je tužitelj klinički pregledan, pa da se i bez pisanog UZV nalaza desne nadlaktice, uz ostale dokaze, može zaključiti da se ne radi o ozljedi na radu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine”, broj: 36/24), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Odredbom članka 66. Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznog kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, te bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točke 1. i 2.). Točkom 3. istog članka Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koji osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

8. Člankom 67. točkom 5. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest 9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da se tužitelj 23. kolovoza 2019. ozlijedilo prilikom spašavanja života zatvorenika, koji je pokušao izvršiti samoubojstvo vješanjem pomoću plahte, kad ga je podignuo (između 110 i 120 kg) i cijelo vrijeme držao dok drugi službenik nije uspio odvezati plahtu, te je tom prilikom zadobio dijagnozu prema MKB klasifikaciji S 46.2 (Ozljeda mišića i tetive drugih dijelova bicepsa).

9. U upravnom postupku pribavljeni su nalazi i mišljenja stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika oba stupnja (Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb od 30. ožujka 2021., te Liječničkog povjerenstva Direkcije od 11. svibnja 2022.). Ocijenjeno je da se dijagnoza šifre S 46.2 ne može priznati kao ozljeda na radu, s obzirom da postoje zapreke za priznanje jer kod tužitelja postoji stečena predispozicija zdravstvenog stanja koja može imati za posljedicu bolest.

10. Na prijedlog tužitelja u upravnom sporu provedeno je vještačenje po sudskoj vještakinji Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada, koja je nakon analize podataka iz medicinske dokumentacije, te mehanizma ozljeđivanja i uvida u presliku zdravstvenog kartona, zaključila da se dijagnoza S 46.2 (Ozljeda mišića i tetive drugih dijelova bicepsa) ne može priznati kao ozljeda na radu. Vještakinja je konstatirala da je kod tužitelja prije 23. kolovoza 2019. postojalo oštećenje nadlaktičnog mišića u distalnom dijelu istoga (hematom u distalnom dijelu desne nadlaktice i edem prema kirurškom pregledu u OHBP KBC Zagreb od 19. kolovoza 2019.) Kod ozljede od 23. kolovoza 2019. došlo je do daljnjeg oštećenja mišića te do rupture tog ozljeđenog mišića u području gdje mišić prelazi u tetivu. Pojasnila je da je ranija ozljeda mišića u distalnom dijelu bila subakutna, pa da je uslijed daljnje uporabe ruke pri padu i izlaganju sili, protivno opisanim preporukama kirurga o mirovanju i liječenju, ona uzrok daljnjem oštećenju mišića i njegovoj potpunoj rupturi. Zaključila je da je ranije opisana subakutna ozljeda desnog nadlaktičnog mišića jasna stečena predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak rupture od 23. kolovoza 2019., iz kojeg razloga se ne radi o ozljedi na radu.

11. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, te da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu. U pobijanoj presudi navedeni su jasni i dostatni razlozi za utvrđenje da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu. Sudska vještakinja je na raspravi 9. travnja 2024. odgovorila na sve primjedbe tužitelja, koje on neosnovano ponavlja u ovdje podnesenoj žalbi. Naime, iz medicinske i ostale dokumentacije koja prileži spisu razvidno je da je kod tužitelja od ranije postojala subakutna ozljeda mišića, što je prouzročilo predmetnu ozljedu.

12. S obzirom na suglasne nalaze i mišljenja sudskog vještaka i stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika, i ovaj Sud smatra da nije bilo ni činjenične ni pravne osnove za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, te da se dijagnoza S 46.2 (Ozljeda mišića i tetive drugih dijelova bicepsa) prizna kao ozljeda na radu.

13. Slijedom iznijetog, prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev osnovano odbio. 14. U odnosu na navode tužitelja ističe se da nedostatak pisanog UZV nalaza nije od utjecaja na drugačiju odluku, budući da je liječnica Zatvorske bolnice, dr. ČTU izvršila klinički pregled tužitelja UZV sondom, te je uočila hematom, što potvrđuje i nalaz specijaliste kirurga, te sudske vještakinje. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

15. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 8. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska