Poslovni broj: Usž-3412/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Davorin Grgić, odvjetnik u Zagrebu, Haulikova 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3495/2023-9 od 8. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3495/2023-9 od 8. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1241, URBROJ: 251-02-01/001-23-2, od 28. lipnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/3578, URBROJ: 251- 09-22-1/003-23-2 od 16. ožujka 2023. godine. Točkom II. izreke osporavane presude, odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 28. lipnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja od 16. ožujka 2023. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem zamijenjene su točke II. i III. izreke Zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju Grada Zagreba, KLASA: 551-06/20-013/178, URBROJ: 251-21-21-1/011-20-2 od 11. ožujka 2020., na način da je točkom II. izreke određeno da će se novčana pomoć tužiteljici, za dijete GTČ, isplaćivati mjesečno i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I.-VIII mjeseca prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023., u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023., do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (“Službeni glasnik Grada Zagreba”, broj 10/18., 20/21., 29/21., 25/22., dalje u tekstu: Odluka) u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Točkom III. izreke određeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023., navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisani iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.
3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Bitnu povredu odredaba postupka vidi u okolnosti da sud nije u svom obrazloženju pružio razloge koji su dostatni za razumijevanje njegovog stava. Osobito se ukazuje na dio napadnute presude u dijelu obrazloženja pod točkom 15. obrazloženja, kojim prvostupanjski sud, prema stavu tužiteljice, pogrešno tvrdi da se činjenično stanje u upravnoj stvari moglo utvrditi temeljem poznatih činjenica te da nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke. Smatra da je time propušteno saznanje o svim okolnostima predmeta, a ovdje konkretno o statusu djeteta (zdravstvenom, razvojnom, ocjeni osnova i visine potreba), koja povreda istodobno znači i povredu ustavnopravne zaštite predviđene za stranke da na ravnopravan način sudjeluje u postupku. Mišljenja je da je sud nekritički prihvatio navode odgovora na tužbu koji su paušalni i koji osnovne prigovore iznesene u tužbi ne konkretiziraju, odnosno ne daju na njih odgovarajuće odgovore. Tako, samo paušalnim pozivom na ranije odluke donesene u upravnom postupku, propušta se konstatirati proceduralne povrede koje se odnose na izostanak oznake nadnevka prestanka novčane pomoći, visine te pomoći, kao i naprijed iznesene okolnosti osobnih karakteristika djeteta čiji se status rješava, već se i odluke upravnih tijela, kao i odluka prvostupanjskog suda, u bitnome pozivaju na raniju odluku ovog Suda iz presude broj Usoz-143/22. Također, dio obrazloženja koje ukazuje da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar ako temeljem službenih podataka može donijeti odgovarajuću odluku, upućuje na arbitrarnost u postupanju i ponovno izostanak mogućnosti kontrole pojedinačnog upravnog akta. Tužiteljica predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu prvostupanjskog suda i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, odnosno istu preinačiti na način da usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prema odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje u tekstu: ZUS), protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju Grada Zagreba, KLASA: 551-06/20-013/178, URBROJ: 251-21-21-1/011-20-2 od 11. ožujka 2020., stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Ovdje osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 16. ožujka 2023. izmijenjen je navedeni zaključak samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći, trajanje novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (“Službeni glasnik Grada Zagreba”, broj 25/22., dalje u tekstu: Odluka 25/22.). Navedena odluka ocijenjena je zakonitom u postupku ocjene zakonitosti odlukom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., protiv koje je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom, poslovni broj U-III/1744/2023 od 21. studenog 2023., odbio ustavne tužbe.
9. Odredbom članka 6. Odluke 25/22. propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno toj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama Odluke, do 31. prosinca 2022. godine.
10. Ovaj Sud nalazi neosnovanim žalbene prigovore tužiteljice u pogledu nedostataka obrazloženja prvostupanjske presude, budući da je prvostupanjski sud pravilno i uz dostatno obrazložene razloge otklonio prigovore tužiteljice koja je, u bitnom, osporavala ovlast prvostupanjskog tijela na izmjenu zaključka kojim je tužiteljica ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja kao i ovlast gradonačelnika Grada Zagreba da donese odluku o prigovoru protiv tog prvostupanjskog rješenja, isticala je da je prvostupanjsko rješenje doneseno nakon proteka roka propisanog člankom 6. Odluke 25/22. te da joj nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku. S tim u vezi, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na shvaćanja iz odluke ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., kojom je ocijenjena zakonitom odredba članka 6. Odluke 25/22. i na shvaćanja iz odluke ovog Suda, poslovni broj: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom je pravomoćno odbijen prijedlog za ocjenu zakonitosti odredbe članka 10. Odluke, kojom je propisano da se prigovor protiv pojedinačne odluke upućuje gradonačelniku. Isto tako, prvostupanjski sud je otklonio prigovor tužiteljice u pogledu roka za donošenje prvostupanjskog rješenja, obrazloživši da je rok iz članka 6. Odluke 25/22. instruktivni rok, kao i da je do odluke ovog Suda, u predmetu: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., odredba članka 6. odluke 25/22. bila obustavljena od primjene.
11. Neosnovano tužiteljica smatra da su joj povrijeđena procesna prava time što joj u predmetnom upravnom postupku nije omogućeno izjašnjavanje te je prvostupanjski sud pravilno s tim u vezi prihvatio obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju upravne stvari sukladno odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj 47/09., 110/21.). Navedeno stoga, jer se i prema ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju činjenično stanje moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojim raspolaže javnopravno tijelo te nije bilo potrebno izjašnjavanje stranke, posebice imajući u vidu da se radi o usklađivanju novčane pomoći na temelju ovlasti propisane člankom 6. Odluke 25/22., koja ovlast je ocijenjena zakonitom odlukama ovog Suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske. S tim u vezi, valja istaknuti da tužiteljica procesne povrede ističe tek paušalno, ne navodeći koje su to činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, a da su u konkretnom slučaju ostale neutvrđene zbog neprovođenja ispitnog postupka. Navodi da je prvostupanjsko tijelo propustilo utvrditi činjenice vezano za status djeteta (zdravstveni, razvojni, ocjena osnove i visine potreba), međutim, valja ukazati da navedeno i nije od utjecaja na izmjenu zaključka temeljem članka 6. Odluke 25/22., a sukladno odredbi članka 8. stavka 1. Odluke upravo je tužiteljica, kao korisnik novčane pomoći dužna nadležnom gradskom upravnom tijelu prijaviti promjenu osobnih podataka roditelja i djece te drugih činjenica koje bi utjecale na isplatu, u roku od 15 dana od dana nastanka promjene.
12. Kako, dakle, tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, valjalo je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 8. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
