Poslovni broj: Usž-1183/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZP, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 1804/2023-7 od 18. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 1804/2023-7 od 18. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 141-02/23-03/01221698998, urbroj: 341-99-06/2-23-1980 od 15. lipnja 2023.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Split, klasa: UP/I 141-02/21-03/01221698998, urbroj: 341-18-06/2-21-25865 od 3. travnja 2023. Tim rješenjem tužitelju je kao pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane odbijen zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da zbog činjenice da ne ispunjava uvjete iz članka 142. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji u upravnom postupku, nakon revizije, nije bilo potrebno analizirati medicinsku dokumentaciju, te provoditi vještačenje. Navedeno da je u suprotnosti s odlukama Upravnog suda u Splitu i Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva, a iz kojih proizlazi da je odluka o postojanju invaliditeta prepuštena upravo vještacima. Poziva se na zaključak sa sjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Mirovinsko-zdravstvenog odjela održane dana 14. lipnja 2013., poslovni broj: Su-407/2013-2 prema kojem se osnova oštećenja organizma određuje na temelju dokaza izvedenih u postupku priznavanja prava prema propisima Republike Hrvatske, što uključuje i nalaze i mišljenja ovlaštenih tijela medicinskog vještačenja predviđenih propisima Republike Hrvatske. Navodi da se ocjena o postojanju invalidnosti pojedinog pripadnika HVO-a utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja stručnog tijela medicinskog vještačenja, a koji mora imati u vidu rješenje nadležnog tijela BiH o osnovi oštećenja organizma. Zbog navedenog smatra da u provedenom postupku nije na pravilan način utvrđeno činjenično stanje, što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava na njegovu štetu. Osporava pravilnost obrazloženja nalaza Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti i nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka navodeći kako iz istih ne proizlazi na temelju čega je zaključeno da kod njega nema gubitka radne sposobnosti. Ističe da presuda prvostupanjskog suda ne sadrži obrazloženje u pogledu svih relevantnih činjenica za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu prvostupanjskog suda i donijeti odluku kojom će se u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS/10), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonito ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a/10.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupak pokrenut na zahtjev tužitelja od 12. ožujka 2021. radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu na temelju članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17 i 98/19, dalje: ZoHBDR). Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pretpostavka za priznavanje prava na invalidsku mirovinu pod uvjetima određenim ZoHBDR-om i Zakonom o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., u daljnjem tekstu: ZOMO) je da hrvatski državljanin, pripadnik borbenog sektora HVO-a u BiH ima ostvaren status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva (stavak 1.), odnosno sukladno stavku 2. istog članka ZoHBDR-a ostvaren status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede.
8. U upravnom postupku provedeno je vještačenje radne sposobnosti tužitelja te je nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Split od 6. veljače 2023. utvrđeno postojanje djelomičnog gubitka radne sposobnosti i to 20% s osnova ranjavanja zadobivenog u obrani suvereniteta i 80% bolesti izvan tih okolnosti počevši od 3. veljače 2023., koji nalaz nije potvrđen od strane Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja klasa: 140-01/07-02/4947, urbroj: 522-4/4-23-3 od 22. veljače 2023. te je predmet vraćen na ponovno postupanje.
9. U ponovljenom postupku, na temelju cjelokupne dokumentacije, uvjerenja Uprave za obranu Grude broj: 17-24-3-03-41-1-83-06-295 od 31. srpnja 2006. prema kojem je tužitelj na vojnoj dužnosti ranjen, obolio i ozlijeđen, kao i nalaza i mišljenja Vijeća vještaka od 6. ožujka 2023., utvrđeno je, da lakše ranjavanje u meke česti lijeve potkoljenice i desne natkoljenice nije ostavilo funkcionalne posljedice, odnosno da ne postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti prouzročen ranjavanjem u obrani suvereniteta, kao ni nova dokumentacija u odnosu na već provedeno vještačenje tog Povjerenstva od 22. travnja 2008. Također, utvrđeno je da stanje nakon ozljede i bolesti tužitelja nisu predmet ocjene sukladno odredbi članka 142. stavka 2. ZPHBDR, jer tužitelj rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini, Županije zapadno hercegovačke, Općine Široki Brijeg , Službe za branitelje iz Domovinskog rata broj: 10-41-1758/06 od 6. studenoga 2006. ima priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. skupine sa 70% vojnog invaliditeta stalno po osnovi stradavanja u obnašanju vojne dužnosti u postrojbama HVO-a počev od dana 1. listopada 2006. Navedeni nalaz i mišljenje potvrđeni su nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka od 12. lipnja 2023. pribavljenim u žalbenom postupku.
10. Kako su nalazi i mišljenja Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti i nalazi i mišljenja vještaka u oba stupnja suglasni i valjano obrazloženi, te su sačinjeni u skladu s mjerodavnim odredbama ZOMO-a to i ovaj Sud smatra da je u konkretnom slučaju u upravnom postupku činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno. Kako kod tužitelja ne postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti po osnovi ranjavanja a tužitelj nema priznato svojstvo ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, pravilno je prvostupanjski sud imajući na umu članak 39. ZOMO-a i članak 142. stavka 1. ZoHBDR ocijenio da je rješenje tuženika zakonito.
11. Tužitelj u upravnom sporu nije predlagao izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku, čiji bi nalaz eventualno doveo u sumnju nalaze pribavljene u ponovno provedenom postupku. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke.
12. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a/10 odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 8. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
