Poslovni broj: P-7/2023.-17.

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-7/2023.-17.

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

                   Općinski su u Kutini po sucu pojedincu Jasmini Pintarić,  u pravnoj stvari tužitelja R. A. iz K., K. P. K., OIB: , kojeg zastupa o. M. G. iz K., protiv tuženika P. B. Z. d.d., OIB:  iz Z., R. c., kojeg zastupa o. P. V. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 9. studenog 2023. u prisutnosti  punomoćnika tužitelja o. M. G. i zamjenika punomoćnice tuženika o. S. B., na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08.,  57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22.-  dalje: ZPP) 13. prosinca  2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I              Utvrđuje se da je ništetna odredba  Ugovora o kreditu broj 9012558491 kojeg su 4. lipnja 2007. sklopili tužitelj R. A. iz K., K. P. K.   kao korisnik kredita i tuženik P. b. Z., R. c. kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

 

II              Nalaže se tuženiku P. b. Z., R. c. da tužitelju R. A. iz K., P. K. isplati iznos od 3.555,27 € / 26.787,25 kn (tri tisuće sto petsto pedeset i pet eur i dvadeset i sedam cent / dvadeset i šest tisuća sedamsto osamdeset i sedam kuna i dvadeset i pet lipa), sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015.  po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako

 

polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena  i to:

 

-          na iznos od        0,26 €   od    31.7.2007.,

-          na iznos od        1,14 €   od    31.8.2007.,

-          na iznos od         0,25 €   od  30.11.2007.,

-          na iznos od        2,03 €   od    31.1.2008.,

-          na iznos od        4,45 €   od    29.2.2008.,

-          na iznos od        7,60 €   od    31.3.2008.,

-          na iznos od        2,41 €   od    30.4.2008.,

-          na iznos od        1,27 €   od    31.5.2008.,

-          na iznos od        2,98 €   od    30.6.2008.,

-          na iznos od        1,77 €   od    30.9.2008.,  

-          na iznos od      18,39 €  od    1.10.2008.,

-          na iznos od        7,18 €  od  30.11.2008.,

-          na iznos od      19,15 €   od  31.12.2008.,

-          na iznos od      20,98 €   od    31.1.2009.,

-          na iznos od     21,78 €  od   28.2.2009.,

-          na iznos od     19,26 €  od   31.3.2009.,

-          na iznos od    19,66 €  od   30.4.2009.,

-          na iznos od     16,38 €  od   31.5.2009.,

-          na iznos od      13,57 €  od   30.6.2009.,

-          na iznos od   14,20 €  od   31.7.2009.,

-          na iznos od   15,82 €  od   31.8.2009.,

-          na iznos od   15,63 €  od   30.9.2009.,

-          na iznos od      14,09 €  od 31.10.2009.,

-          na iznos od   16,98 €  od 30.11.2009.,

-          na iznos od     19,08 €  od 31.12.2009.,

-          na iznos od     22,46 €  od   31.1.2010.,

-          na iznos od     21,58 €  od   28.2.2010.,

-          na iznos od   25,95 €   od   31.3.2010.,

-          na iznos od     24,99 €   od   30.4.2010.,

-          na iznos od     26,98 €   od   31.5.2010.,

-          na iznos od     40,20 €   od   30.6.2010.,

-          na iznos od     37,38 €   od   31.7.2010.,

-          na iznos od   45,00 €   od   31.8.2010.,

-          na iznos od     42,55 €   od    30.9.2010.,

-          na iznos od   37,36 €   od 31.10.2010.,

-          na iznos od   47,39 €   od 30.11.2010.,

-          na iznos od   59,89 €   od 31.12.2010.,

-          na iznos od     51,27 €   od   31.1.2011.,

-          na iznos od     54,40 €  od   28.2.2011.,

-          na iznos od   50,20 €  od   31.3.2011.,

-          na iznos od   50,83 €  od  30.4.2011.,

-          na iznos od     67,53 €  od   31.5.2011.,

-          na iznos od     68,65 €  od   30.6.2011.,

-          na iznos od   83,06 €  od  31.7.2011.,

-          na iznos od     76,07 €  od   31.8.2011.,

-          na iznos od     68,37 €  od   30.9.2011.,

-          na iznos od   67,41 €  od 31.10.2011.,

-          na iznos od   66,73 €  od 30.11.2011.,

-          na iznos od     70,11 €  od 31.12.2011.,

-          na iznos od     73,67 €  od   31.1.2012.,

-          na iznos od     73,94 €  od  29.2.2012.,

-          na iznos od     71,55 €  od   31.3.2012.,

-          na iznos od      72,73 €   od    30.4.2012.,

-          na iznos od 1.780,73 €   od      9.5.2012.  do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

III              Nalaže se tuženiku  da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.859,65 € / 14.011,53 kn,  zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 13.12.2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 4.6.2007. Ugovor o kreditu broj 9012558491, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 21.267,74 CHF, u kunskoj protuvrijednosti.

Odredbom članka 6. Ugovora ugovoreno je da se kredit u iznosu od 21.267,74 CHF i kamata otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja j e sastavni dio ugovora.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika P. b. Z., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je P. b. Z. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da je ništetna odredba  Ugovora o kreditu broj 9012558491 kojeg su 4. lipnja 2007. sklopili tužitelj   kao korisnik kredita i tuženik  kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i da se tuženiku naloži da tužitelju isplati na ime tečajne razlike iznos od 3.778,01 € / 28.465,42 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje na ime tečajne razlike isplatu iznosa od 3.555,27 € / 26.787,25 kn.

             

2.              U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva i ističe da je tužba u cijelosti neosnovana.

Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja.

 

 

 

Nadalje tuženik navodi da tužitelj neosnovano smatra da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

U predmetnom ugovoru o kreditu nije određeno da je anuitet izražen u kunama, niti da se kredit otplaćuje u kunama, već je u ugovoru jasno određeno da se kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta   plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora o kreditu.

Tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Navedene odredbe su nedvojbeno jasne i unesene su u ugovor o kreditu na uočljivim mjestima i bez dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ugovora o kreditu. Te odredbe su jasno koncipiranje ugovorom o kreditu, te je jasno i nesumljivo izražena volja ugovornih strana.

Predmetni ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika, a tužiteljici je bilo razumljivo da isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje proizlaze iz ugovaranja takve odredbe.

Tuženik ističe da je valutna klauzula izričito dopuštena zakonom i da je tuženik tužitelja informirao o svim okolnostima vezanim za kretanje tečaja CHF o kojima je imao saznanja.

 

3.              Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o kreditu od 4.6.2007., izvršio uvid u plan otplate, pregled uplata po kreditu na dan 12.1.2023., knjigovodstvenu karticu, pročitao nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka J. F. sa dopunom i saslušao tužitelja.

 

4.              Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

             

5.              Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 4.6.2007. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.267,74 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita.

 

6.              Odredbom članka 6. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 21.267,74 CHF i kamata otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

 

7.              Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on u banci potpisao već unaprijed sastavljeni tipski ugovor i bilo mu je samo rečeno da ugovor mora biti vezan uz valutu zbog inflacije, a nije mu ništa posebno pojašnjavano što to znači valutna klauzula i koji su rizici sklapanja takvog ugovora.

              Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljem nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.

 

8.              Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.- dalje: ZZP) ugovorna

 

 

odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

9.              Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

 

10.              Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

 

11.              Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

 

12.              Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

 

13.              Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

 

14.              Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 6. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

 

15.              Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.

 

16.              Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedenu odredbu, a na koju tužitelj nije mogao utjecati.

 

 

 

17.              Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, te je stoga odredba članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna.

 

18.              Kako su odredbe članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

19.              U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom ističe se da je  isti osnovan u cijelosti.

 

20.              Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka J. F. proizlazi da razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule plaćao i iznosa koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan u CHF tijekom cjelokupne otplate kredita iznosi 3.549,47 eur / 26.743,56 kn, pri čemu se iznos od 3.555,27 eur odnosi na rast tečaja, a iznos od 5,80 eur se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita.

 

21.              Kod usmene dopune nalaza i mišljenja vještakinja je u cijelosti ostala kod svog pismenog nalaza i mišljenja kog je dala prema postavljenom zadatku od strane suda.

Prigovori tužene su većim dijelom pravne prirode pa se vještakinja na iste niti ne može očitovati.

             

22.              Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke ne prigovaraju matematičkom izračunu već su prigovori tuženika pravne prirode, te stoga sud nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

 

23.               Prigovor zastare potraživanja je neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu

Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika.

Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018.  potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena P. b. Z. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju  - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe  članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva  počinje teći

 

ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 13.1.2023., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

             

24.              Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 199,08 €, sastava podneska od 22.2.2023. 199,08 €, zastupanja na ročištu od 2.5.2023. 199,08 €, sastava podneska od 22.5.2023. 199,08 €, zastupanja na ročištu od 19.9.2023. 199,08 €, na ročištu od 9.11.2023. 199,08 €, na ročištu od 13.12.2023. 99,54 €, PDV 323,51 €, sudske pristojbe na tužbu 42,12 € i  trošak predujma za financijsko vještačenje 200,00 €.

Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu budući da je tužitelj na temelju odredbe članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskom pristojbama (''Narodne novine'' broj 51/23) oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

 

25.              Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.             

             

U Kutini 13 prosinca. studenog 2023.

 

Sudac

Jasmina Pintarić

                                                                     

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom .

 

Dna

1.O. M. G., K.

2.O. P. V., Z.