REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1833/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika TG, OIB [osobni identifikacijski broj] i ČG, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupa punomoćnica Olivera Radoš Šaponja, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika - protutužitelja AG, OIB [osobni identifikacijski broj] i ĆG, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], i oboje zastupa punomoćnik Leopold Aljinović, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika - protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-722/2021-3 od 28. studenoga 2023., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3293/2018 od 18. lipnja 2021., u sjednici održanoj 8. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika - protutužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika - protutužitelja se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženici - protuužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-722/2021-3 od 28. studenoga 2023. kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3293/2018 od 18. lipnja 2021.

2. U prijedlogu su naznačena dva pravna pitanja koja glase:

"1. Je li prigovor prijeboja procesnopravni ili materijalnopravni prigovor i u kakvoj formi je takav prigovor potrebno postaviti s obzirom da ZPP eksplicitno ne navodi način isticanja i formu postavljanja prigovora prijeboja u parnici;

2. Je li sud dužan tražiti specifikaciju i raspraviti pitanje prijeboja ako je isto istaknuto kao prigovor u parnici".

2.1. Predlagatelji nalaze da su naznačena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni cijeneći da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj Revx-1174/2011 i Rev-539/2003 u kojima je zauzeto pravno shvaćanje da je "žalbeni sud dužan obrazložiti i ocijeniti sve navode i prigovore stranka istaknute tijekom postupka u odnosu na činjenične i materijalne prigovore".

2.2. Pored toga, predlagatelji nalaze i da im je u postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, i to u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku.

3. Tužitelji - protuuženici nisu odgovorili na prijedlog tuženika - protutužitelja za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 387. u vezi s člankom 385.a stavcima 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da prijedlog tuženika - protutužitelja za dopuštenje revizije u pogledu naznačenih pravnih pitanja nije osnovan, dok u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava i sloboda predlagatelji nisu učinili vjerojatnim da su im ta prava i slobode povrijeđeni.

5. Naime, predmetnu je tužbu podnio prednik tužitelja - protutuženika protiv tuženika - protutužitelja radi isplate po osnovi bespravnog korištenja kuće u vlasništvu prednika tužitelja - protutuženika i to nakon isteka ugovora o najmu stana i zakupu poslovnog prostora. Tuženici - protutužitelji su osporili tužbeni zahtjev i opreza radi istakli prigovor radi prebijanja, kao i protutužbu zatraživši utvrđenje ništetnim Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 28. ožujka 1998. i Ugovora o najmu stana od 28. ožujka 1997. tvrdeći da je riječ o simuliranom pravnom poslu.

6. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Solinu broj P-8826/2009 od 31. svibnja 2012. tuženicima naloženo u roku od 15 dana isprazniti stan na katu i poslovne prostorije u prizemlju zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], time da je ova presuda svojstvo pravomoćnosti stekla 28. veljače 2013., a ovršnosti 18. lipnja 2013. Ujedno je utvrđeno da su pravni prednik tužitelja - protutuženika, sada pokojni FG i tuženik - protutužitelj AG sklopili niz ugovora čiji je cilj bio da AG kupi spornu kuću FG u [adresa] koja je bila opterećena hipotekama te da je na ime te kupoprodaje AG isplatio dio kupoprodajne cijene, a pokojni FG mu je predao posjed i dao besplatan najam stan na katu (visokom potkrovlju), kao i besplatan zakup poslovnog prostora "stara pekara" sa skladištem u prizemlju, i to do 22. ožujka 2003., a da planirana kupoprodaja nije nikad realizirana. Tuženik - protutužitelj AG je od ovrhovoditelja Croatia banke na temelju pravomoćnog rješenja prvostupanjskog suda broj Ovr-7177/2015 otkupio ovrhovoditeljevu tražbinu prema predniku tužitelja - protutuženika i u ovršnom postupku otkupio kuću u [adresa], anagrafske oznake [adresa] sagrađenu na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] time da je rješenje o dosudi broj Ovr-7177/2015 od 22. siječnja 2016. postalo pravomoćno 14. travnja 2016. Ujedno je utvrđeno da su tuženici - protutužitelji bez pravne osnove koristili sporni stan i sporni poslovni prostor (pekaru), utvrđeno je razdoblje korištenja bez pravne osnove, kao i visina tužbenog zahtjeva, pa je uz ocjenu da su tuženici - protutužitelji bili nepošteni posjednici, tužbeni zahtjev prihvaćen i tuženici - protutužitelji su obvezani tužiteljima - protutuženicima naknaditi utvrđene iznose s pripadajućom kamatom u omjeru njihovog suvlasništva na spornim nekretninama, a sve na temelju odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO).

7. Prvostupanjskim je rješenjem odbačen prigovor radi prebijanja kojeg je istakao tuženik - protutužitelj AG jer je ocijenjeno da je za opstojnost prigovora radi prebijanja potrebno da se određeno navede što se stavlja u prijeboj utuženog potraživanja i da na nesumnjiv način bude u tom pogledu istaknut zahtjev - prigovor radi prebijanja, jer bez tako opredijeljene procesne radnje nema niti prigovora (sudovi su se pritom pozvali na praksu Vrhovnog suda RH, odluka Rev-3027/1990-2 od 23. svibnja 1991.). To stoga što se procesna kompenzacija vrši tako što sud treba u izreci utvrditi postojanje tražbine tužitelja, postojanje tražbine tuženika i potom izvršiti prijeboj. Ako tuženik nije određeno naveo tražbinu koju stavlja u prijeboj, onda sud ne može u izreci presude utvrditi postojanje ili nepostojanje te tražbine, a time ne može ni vršiti prijeboj (članak 338. stavak 2. ZPP). Budući da u konkretnom slučaju tuženik - protutužitelj AG tijekom cijelog postupka nije naveo određeni iznos za koji traži da sud izvrši prijeboj u slučaju da prigovor radi prebijanja utvrdi osnovanim, već je istakao prigovor radi prebijanja tražbine u ovom postupku temeljem njegovih ovršnih tražbina iz premeta ovog suda Ovr-1782/01 i Ovr-487/07 bez navođenja ikakvih iznosa, ocijenjeno je da je takav potpuno neodređen prigovor radi prebijanja nedopušten pa bez tako opredijeljene procesne radnje nema niti prigovora, a stoga niti obveze suda da postupa u tom pravcu.

8. Revizijski sud ocjenjuje da u prijedlogu naznačena pravna pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti koje bi opravdavalo intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije jer razlozi važnosti na koje predlagatelji ukazuju nisu odgovarajući naznačenim pitanjima zato što, ne samo naznačena pitanja, već ukupni sadržaj prijedloga i njegovih priloga, ne ukazuju da je u istim činjeničnim i pravnim okolnostima revizijski sud već zauzeo shvaćanje s kojim nije podudarno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda, kao ni da je o spornim pravnim pitanjima praksa viših sudova nejedinstvena, a niti da bi zbog promjena u pravnom sustavu uvjetovanih novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

9. Sudovi su detaljno obrazložili zbog čega nisu prihvatili prigovor radi prebijanja, a okolnost da predlagatelji s tim razlozima nisu zadovoljni ukazuje da oni zapravo na posredan način ukazuju na nezakonitost pobijane presude kao razlog važnosti. Međutim, prema ocjeni revizijskog suda, zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li prijedlog za dopuštenje revizije neko važno pitanje zbog kojega bi reviziju trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to, zbog privatne funkcije te revizije, bila primarna svrha, dok je reviziji po dopuštenju primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom.

10. Slijedom svega naprijed navedenog, prijedlog je tuženika - protutužitelja za dopuštenje revizije, u pogledu naznačenih pravnih pitanja, valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP.

11. Postupajući u skladu s odredbom članka 389. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 2. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da predlagatelji navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim da su im tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava. Naime, razlozi koje oni vežu uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). Međutim, u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, sadržaj prijedloga i posebno njegovih priloga ne ukazuje da su predlagatelji iscrpili dopušteni pravni put zaštite što je nužno u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP za dopuštenje revizije zato što osporavaju da im u drugom stupnju nije odgovoreno na sve odlučne navode, a žalbu nisu priložili uz prijedlog što im sugerira odredba članka 387. stavka 3. ZPP.

12. U opisanim okolnostima predlagatelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno da su u vezi s povredom temeljnog ljudskog prava na koju ukazuju iscrpili dopušteni pravni put, pa je njihov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja pri čemu se naglašava da je osnova za odlučivanje o prijedlogu za dopuštenje revizije sadržaj tog prijedloga i njegovih priloga (arg. iz članka 387. stavak 1., 2. i 3. ZPP).

Zagreb, 8. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil