Poslovni broj: Usž-2906/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. D., S., Republika Sjeverna Makedonija, kojeg zastupa opunomoćenik S. Š., odvjetnik u V., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 3090/2023-9 od 22. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3090/2023-9 od 22. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-224-02/23-01/6190, urbroj: 511-01-203-23-2 od 18. listopada 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).
2. Navedenim rješenjem tuženika od 18. listopada 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je predmetni zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnio sukladno odredbi članka 8. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Smatra da je tuženik odlučujući o njegovom zahtjevu po službenoj dužnosti trebao primijeniti odredbu članka 12. Zakona o hrvatskom državljanstvu te provesti sve dokazne radnje kako bi se utvrdilo postojanje ili nepostojanje osnova za primitak u hrvatsko državljanstvo po tom članku Zakona o hrvatskom državljanstvu. Navodi da je osporavano rješenje nedovoljno obrazloženo. Ističe kako je prvostupanjski sud odbio pribaviti mišljenje nadležnog ministarstva o postojanju interesa za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo, smatrajući predloženi dokaz nepotrebnim za utvrđenje činjenica koje su bitne za donošenje odluke u predmetnom sporu. Smatra da je arbitrarnim odlukama tuženika i suda povrijeđen zakon i njegova ustavna prava, jer su nekritički i pogrešno ocijenjeni dokazi koji se nalaze u spisu predmeta na njegovu štetu. Zbog naprijed navedenog smatra i nepravilnom odluku o trošku. Predlaže usvojiti žalbu te donijeti odluku kojom će se u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, podredno presudu poništiti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje u cijelosti kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Navodi da je zahtjev tužitelja za stjecanje hrvatskog državljanstva odbijen zbog neispunjavanja pretpostavki propisanih odredbom članka 8. stavka 1. točke 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Smatra da je postupanjem prvostupanjskog suda osigurano pravično suđenje jer je sud prihvaćajući navode iz obrazloženja osporavanog rješenja i ocjenjujući sva sporna pitanja donio odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede pravila postupka, a presudu je utemeljio na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju u upravnom postupku i sporu na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te je dao valjano obrazloženje za svoju odluku sukladno odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a. Pravilno prvostupanjski sud nije provodio dokaze koje je tužitelj predložio na okolnosti stjecanja državljanstva s pravne osnove koja nije zatražena u zahtjevu i tijekom provođenja upravnog postupka, jer nisu relevantni za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari.
7. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 19. lipnja 2023. podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, kojem je priložio životopis, presliku osobne iskaznice Republike Sjeverne Makedonije, dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj (od 19. svibnja 2022. do 19. svibnja 2024.), izvadak iz Matične knjige rođenih, uvjerenje o državljanstvu Republike Sjeverne Makedonije, uvjerenje o nekažnjavanju Osnovnog kaznenog suda u Skopju i potvrdu o poznavanju hrvatskog jezika i pisma. U provedenom postupku tuženik je izvršio uvid u službene evidencije te utvrdio da je tužitelju odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj od 25. ožujka 2021. do 19. svibnja 2024. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev nakon što je u postupku utvrđeno da tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo po zatraženoj osnovi iz članka 8. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21., dalje: ZHD).
8. Navedenom odredbom članka 8. stavka 1. ZHD-a propisano je da prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama, između ostalog, da živi u Republici Hrvatskoj s prijavljenim boravkom osam godina neprekidno do podnošenja zahtjeva i ima odobren status stranca na stalnom boravku (točka 3.).
9. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da je pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava zakonom kumulativno propisane uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, odnosno po osnovi koju je naveo u zahtjevu, s obzirom na to da prema dokumentaciji dostavljenoj uz zahtjev i službenim evidencijama nema prijavljeni boravak osam godina neprekinuto do podnošenja zahtjeva, kao ni odobren status stranca na stalnom boravku. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilnom primjenom odredbe članka 79. stavka 4 i 6. ZUS-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
10. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik je pravilno odlučivao o zahtjevu sukladno pravnoj osnovi na kojoj je tužitelj temeljio svoj zahtjev, s obzirom na to da se radi o postupku koji se pokreće na zahtjev stranke, a ne po službenoj dužnosti. Pri tom je tuženik osporavano rješenje donio sukladno odredbi članka 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/24) te valjano obrazložio razloge zbog kojih nije usvojen zahtjev tužitelja.
11. Slijedom navedenog, s obzirom na sve izneseno, navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke.
12. Stoga je primjenom odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu, 8. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić, v.r.
