REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2147/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vizentin Brnabić & Rus j.t.d. iz Rijeke, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2498/2023-3 od 23. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1261/2022-25 od 3. srpnja 2023., u sjednici održanoj 8. listopada 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“– Međunarodni ugovori“, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. U pogledu pitanja koja su u prijedlogu naznačena pod „a.“ i „b.“, a u pogledu utjecaja utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih prava i interesa na ovaj spor, je za navesti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci podudarno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.
5.1. Samo je za nadodati da, ako bi se ta pitanja promatrala kroz prizmu problematiziranja neprovođenja iskaza svjedoka, za uputiti je na toč. 13. do 15. ovoga obrazloženja.
6. U pravnom pitanju naznačenom pod „c.“ tužena problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd-911/2022-2 od 16. ožujka 2022.).
7. Pravno pitanje naznačeno pod „i.“ polazi od, u nižestupanjskim odlukama neutvrđene činjenice iz koje bi proizlazilo da se ugovor tumači suprotno zajedničkoj namjeri pa to pitanje nema utjecaj na odluku u sporu.
7.1. Samo je za nadodati da je to pitanje potpuno nedorečeno, jer ostaje nejasno u tom pitanju u kojem je smislu ugovor protumačen protivno volji stranaka, pa da bi se, posljedično, davanjem odgovora na to pitanje ovaj sud o njemu očitovao - dakle, ne radi se čak ni o pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
7.2 Ako bi se uzelo da se tim pitanjem spori primjena inicijalno ugovorene visine kamatne stope na cijelo razdoblje (bez promjene te stope) – u tom smislu bi bilo za uputiti na odluku revizijskog suda poslovni broj Rev-308/2022 od 9. ožujka 2019.
8. U pogledu pravnog pitanja naznačenog pod „ii.“, kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.
9. U pogledu pravnog pitanja naznačenog pod „iii.“, koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt- 249/2014. od 9. travnja 2015.
10. U pogledu pravnog pitanja naznačenog pod „iv.“, za uputiti je na obrazloženje iz toč. 8.
11. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod „(v)“), koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
12. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije, u pogledu postavljenih pravnih pitanja, valjalo odbiti, na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP, dakle, odlučiti kao u izreci, pod toč. I. O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
13. Pozivanja tužene na temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom se zapravo iscrpljuju u navodima o neprovođenju personalnih dokaza; međutim, u postupku pred nižestupanjskim sudom je proveden dokaz saslušanjem svjedokinje, zaposlenice tužene. Sud je dao ocjenu o neutjecajnosti tog dokaza na odluku u sporu, uzimajući u obzir sadržaj iskaza svjedokinje – iz kojeg bi u bitnom proizlazilo, (kako to ocjenjuje nižestupanjski sud) da su potrošači bili obaviješteni samo na općoj razini o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali bez stvarnog objašnjena u pogledu
u posebnih uvjeta i parametra zbog kojih dolazi do promjene, a osobito u smislu zaštitite, dakle elemenata koje taj sud smatra relevantnim za obavijestiti potrošača. Tužena u prijedlogu ne navodi kako bi taj iskaz (ili eventualno koji drugi, i na koji način) utjecao na promjenu odluke u ovoj pravnoj stvari, pa da bi došla, s obzirom na sadržaj tog iskaza, u povoljniju poziciju.
14. Tužena ne problematizira neizvođenje nekog drugog personalnog dokaza, a, ako bi se uzelo da se tim pitanjima problematizira neizvođenje dokaza saslušanjem javnog bilježnika koji je sudjelovao u ovjeri ugovora, onda je za uputiti na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021. i U-III- 3540/2021 od 30. lipnja 2022.
15. Osim toga, tužena uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavila dijelove spisa (kao npr. žalbu) kojim bi dokazala da je aspekte razmatrane u prethodne dvije točke ovoga obrazloženja uopće osporavala žalbom, pa da bi to, posljedično mogla isticati i u ovom stadiju postupka (čl. 387. st. 3. ZPP).
16. Proizlazi, dakle, da tužena nije učinila vjerojatnim da bi joj u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje i jednakost oružja.
17. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo je, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II. Zagreb, 8. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
