REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3168/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA IZA RECTUS d.o.o. – „u stečaju“, Metković, Mostarska 14/C, OIB 74357404899, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv 1. tuženika KZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice RZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Maja Bilić Paulić, odvjetnica u Zagrebu, Kružna ulica 48, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-510/2024-2 od 20. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-109/2022 od 21. studenoga 2023., u sjednici održanoj 8. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje podnošenja revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-510/2024-2 od 20. ožujka 2024., u odnosu na postavljena pravna pitanja pod navedena pod: 5., 6., 7., 8. i 20., kao nedopuštena.

II. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv naprijed citirane presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, u odnosu na preostala pravna pitanja (1., 2., 3., 4., i 9.-19.), kao neosnovan.

III. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv naprijed citirane drugostupanjske odluke temeljen na odredbi čl. 388. st. 2. ZPP-a.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koje su nižestupanjski sudovi u ovom sporu razmatrali, a koja su po njemu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a ona glase:

"1.) Je li Sud ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava kad je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti iako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da 1-tuženik, kao dužnik tužitelja, ima u vlasništvu i druge nekretnine prodajom kojih se u ovrsi može namiriti tražbina tužitelja?,

2.) Je li zakonit zaključak Suda da bi 1-tuženik bio nesposoban za plaćanje u trenutku donošenja pobijane presude (2024.g.) na temelju isprave (Specifikacije izvršenja osnova za plaćanje Financijske agencije) iz 2017.g.?,

3.) Je li Sud ostvario žalbeni razloge nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ako je izveo zaključak Suda da bi 1-tuženik bio nesposoban za plaćanje u trenutku donošenja pobijane presude (2024.g.) na temelju isprave (Specifikacije izvršenja osnova za plaćanje Financijske agencije) iz 2017.g.?,

4.) Je li zakonit zaključak Suda da 1-tuženik nema dovoljno sredstava za namirenje tražbine tužitelja, ako je 1-tuženik priložio dokaze (zemljišnoknjižne izvatke) iz kojih je vidljivo da ima i druge nekretnine iz čije se vrijednosti može namiriti tražbina tužitelja i ako tužitelj dokazuje pretpostavku iz čl. 67. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (nedovoljno sredstava za namirenje tražbine) sa Specifikacijom izvršenja osnove za plaćanje Financijska agencije iz 2017.g., koja je izdana 7 godina prije donošenja pobijane presude?,

5.) Može li drugostupanjski sud, u žalbenoj fazi, primijeniti ovlaštenje iz čl. 7. st. 3. Zakona o parničnom postupku i po službenoj dužnosti utvrditi status ovrhe koju je tužitelj, kao vjerovnik, pokrenuo protiv 1-tuženika, kao dužnika?,

6.) Smatra li se 1-tuženik, kao dužnik, nesposobnim za plaćanje cjelokupne tražbine tužitelja (glavnice i troškova postupka) ako je tužitelj, kao vjerovnik i kao ovrhovoditelj, opozvao zahtjev za ovrhu u odnosu na glavnicu, a pritom se dio te tražbine po osnovi troška postupka kontinuirano namiruje, odnosno, ovršava, i to od 2017.g. do 2024.g.?,

7.) Mora li u parnici radi pobijanja pravne radnje dužnika tužitelj, kao vjerovnik, dokazati da je pokrenuo postupak prisilne naplate ili ovrhe protiv 1-tuženika, kao dužnika?,

8.) Mora li u parnici radi pobijanja pravne radnje dužnika tužitelj, kao vjerovnik, dokazati da se njegova tražbina prema dužniku ne može, u cijelosti ili barem djelomično, namiriti u ovrsi?,

9.) Mora li tužitelj, kao vjerovnik, u tužbi protiv tuženika, kao dužnika, navesti konkretan novčani iznos svoje tražbine (iznos, glavnica, zatezne kamate, troškovi postupka) da bi sud mogao usvojiti tužbeni zahtjev?,

10.) Je li (dovoljno) određen tužbeni zahtjev usmjeren na pobijanje pravne radnje dužnika ako tužbeni zahtjev ne sadrži točan iznos novčane tražbine za koji pobijana pravna radnja gubi učinak?,

11.) Je li Sud ostvario žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tako što je usvojio tužbeni zahtjev radi pobijanja pravne radnje dužnika u kojem zahtjevu (i izreci presude) nije bio naveden točan iznos novčane tražbine tužitelja (iznos, glavnica, zatezne kamate, troškovi postupka)?,

12.) Je li Sud ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava tako što je usvojio tužbeni zahtjev radi pobijanja pravne radnje dužnika u kojem zahtjevu (i izreci presude) uopće nije bio naveden točan iznos novčane tražbine tužitelja (iznos, glavnica, zatezne kamate, troškovi postupka)?,

13.) Je li Sud ostvario žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tako što je usvojio tužbeni zahtjev radi pobijanja pravne dužnika u odnosu na nekretninu koja ne postoji u zemljišnoj knjizi?,

14.) Je li Sud ostvario žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tako što je usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na nekretnine koje uopće nisu u (su)vlasništvu 1. i/ili 2.-tuženika?,

15.) Je li Sud ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava tako što je usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na nekretnine koje uopće nisu u (su)vlasništvu 1. i/ili 2.-tuženika?,

16.) Je li Sud ostvario žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tako što je usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na nekretnine koje uopće nisu u (su)vlasništvu 1. i/ili 2.-tuženika?,

17.) Može li Sud presudom usvojiti tužbeni zahtjev radi pobijanja pravne radnje dužnika ako nije tijekom postupka građevinskim vještačenjem utvrđena tržišna vrijednost svake pojedine nekretnine obuhvaćene osporenom pravnom radnjom, i tužbenim zahtjevom a iz čije vrijednosti bi se trebala namiriti tražbina tužitelja?, 18.) Je li Sud ostvario žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tako što je propustio dati razloge u odnosu na tržišnu vrijednost svake pojedine nekretnine obuhvaćene osporenom pravnom radnjom i tužbenim zahtjevom?,

19.) Je li Sud ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava tako što je propustio utvrditi tržišnu vrijednost svake pojedine nekretnine obuhvaćene osporenom pravnom radnjom i tužbenim zahtjevom?,

20.) Može li Sud naložiti obojici tuženika trpljenje namirenja tražbine tužitelja ako je samo 1-tuženik dužnik vjerovnika i ako 2-tuženik nije dužnik vjerovnik?''

2. O dijelu navedenih pravnih pitanja, prema navodima iz prijedloga, nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dok je o nekim pitanjima praksa drugostupanjskih sudova različita od pobijane presude, te kao razlog važnosti postavljenim pitanima navodi rješenje Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž- 251/2020 od 13. svibnja 2020. i rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž- 584/09 od 09. lipnja 2009.

3. Pobijanom presudom, prema daljnjim navodima iz prijedloga, povrijeđena su tuženicima temeljna ljudska prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, i to pravo na jednakost svih pred zakonom i pravo na pravično suđenje, pa prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

4. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava osnovanost prijedloga, predlaže isti odbiti kao neosnovan te traži da mu se dosude troškove sastava odgovora na prijedlog.

5. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je pobijanje pravnih radnji dužnika, konkretno darovnog ugovora zaključenog između tuženika 12. kolovoza 2016., u dijelu u kojem je potrebno namirenje tužiteljeve tražbine prema tuženiku ad. 1., sve prema pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću, posl. br. Ovr-780/2017 od 6. listopada 2017., s obzirom da je FINA je provodeći ovrhu po rješenju o ovrsi Ovr-780/2017 od 6. listopada 2017. od prvo tuženika kao ovršenika prisilno naplatila samo 1.122,77 kuna, a ostalo je nenaplaćeno 514.706,50 kuna.

7. Drugostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je tužitelj dokazao da je 1. tuženik vlasnik ili suvlasnik darovanih nekretnina koje su bile predmet tog ugovora o darovanju, da tuženici nisu dokazali kako su predmetne nekretnine njihova zajednička imovina ili bračna stečevina ili mješavina imovine supružnika i njihove bračne stečevine budući su njihovi iskazi neprecizni, a u odnosu na te okolnosti nisu priložili adekvatne isprave, odnosno pisane dokaze, da su ostvarene i druge pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje, budući da tužitelj ima prema 1. tuženiku tražbinu dospjelu za isplatu, a 1. tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja niti istu želi podmiriti, zbog čega je tužitelj protiv njega pokrenuo ovrhu pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalnom službom u Metkoviću, u kojem je postupku doneseno Rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-780/2017 na računima i novčanim sredstvima 1. tuženika, a koje Rješenje o ovrsi je sud dostavio FINA-a radi pljenidbe računa i novčanih sredstava, da je FINA je provodeći ovrhu po rješenju o ovrsi Ovr-780/2017 od 6. listopada 2017. od 1. tuženika, kao ovršenika, prisilno naplatila samo 1.122,77 kuna, a da je ostalo nenaplaćeno 514.706,50 kuna, da je predmetni ugovor o darovanju besplatan pravni posao, a s obzirom da se radi o bračnim drugima, da vrijedi neoboriva zakonska predmnijeva iz čl. 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, iz dopisa FINA-e proizlazi da na računima 1-tuženika nema dovoljno sredstava za namirenje cjelokupne tražbine tužitelja, te da je ovršen iznos od 1.122,77 kn, te da 1-tuženik nije dokazao da se tužitelj može namiriti iz neke njegove druge imovine. te je slijedom navedenog primjenom čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a, preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Tuženici u prijedlogu tvrde da su navedena pravna argumentacija i pravni stavovi suda protivni stvarnom stanju i stanju spisa ovršnog postupka posl. br. Ovr-780/17, a koje podatke tužitelj nije priopćio sudu, a koji podaci, odnosno činjenice su ključne za donošenje zakonite meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari. Prvenstveno ističe da nije precizirana novčana tražbina tužitelja na način da je točno naveden konkretan novčani iznos koji će uključivati glavnicu, zatezne kamate i troškove, te da su tužbom obuhvaćene i nekretnine koje nisu vlasništvo tuženika.

9. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

10. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije za određena pravna pitanja nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da su pitanja važna u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a. To se odnosi na pitanja pod brojevima: 5., 6., 7., 8. i 20., zbog čega ta pravna pitanja ne mogu biti ni važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog čega je tom dijelu prijedlog valjalo odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 1. ZPP-a i odlučiti kao u točki I. izreke.

11. Ni pravna pitanja koja su postavili tuženici po brojem 1., 2., 3., 4., 13., 14., 15. i 16., nisu važna jer ona ili polaze od pogrešne tvrdnje da drugostupanjski sud nije, preinačujući prvostupanjsku presudu, utvrdio odlučne činjenice, odnosno da je izveo pogrešne zaključke u pogledu instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji, ili osporavaju po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje, što u ovom stupnju sudovanja nije dopušteno, a osim toga shvaćanja drugostupanjskog suda izneseno u pobijanim odlukama ne odstupa od prakse ovoga suda iznesene u odluci broj, Rev-1108/11 od 3. veljače 2015., prema kojoj ''Kad je darovatelj znao da raspolaganjem u korist svoje supruge nanosi štetu tužitelju kao svom vjerovniku, što je moralo biti poznato i tuženici (njegovoj supruzi), ostvarile su se sve pretpostavke za primjenu zakonskih odredbi o pobijanju dužnikovih pravnih radnji'', i Rev-324/08 od 18. lipnja 2008., u kojoj je izneseno shvaćanje po kojem “Pri pobijanju teretnih raspolaganja Zakon razlikuje slučaj pravne radnje poduzete prema bračnom drugu ili određenom srodniku od slučaja kad je pravna radnja poduzeta prema osobama koje nisu dužnikovi srodnici. U prvom slučaju postoji oboriva zakonska presumpcija da je trećoj osobi (dužnikovu srodniku) bilo poznato da poduzetim raspolaganjem dužnik nanosi štetu vjerovniku, pa na tuženiku leži teret dokazivanja da to znanje nije postojalo ni na njegovoj ni na dužnikovoj strani, dok u drugom slučaju postojanje tih činjenica treba dokazivati tužitelj''. Iz navedenih razloga ni ta pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

12.1. Sudska praksa na koju se tuženici pozivaju nije primjenjiva na ovaj slučaj jer su odluke na koje se pozvao tuženik donesene u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-251/2020 od 13. svibnja 2020 ukinuta je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2742/18 od 16. svibnja 2019. i predmet vraćen na ponovni postupak jer je sud prvog stupnja sudio mimo tužbenog zahtjeva kada je umjesto o potraživanju "prema drugotuženiku", odlučio o potraživanju "prema prvotuženici", i time počinio apsolutno bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer proturječi razlozima.

12.2. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-584/09 od 09. lipnja 2009. usvojena je žalba tuženika i ukinuta presuda prvostupanjskog suda posl. br. P- 33/09 od 05. veljače 2009., te je u njoj navedeno da je "od odlučnog značaja da pravna radnja (koja se pobija) gubi pravni učinak samo prema tužitelju i samo u opsegu potrebnom za ispunjenje njegovih potraživanja, iz kojeg razloga je nužno ograničiti pobijanje pravne radnje dužnika na visinu dospjele tražbine tužitelja, imajući u vidu i vrijednost imovine koja je predmet pobijanog pravnog posla, i to vrijednost svake pojedine nekretnine koja predstavlja navedenu imovinu, kako bi se pobijanje dužnikovih pravnih radnji moglo ograničiti na određene nekretnine dostatne za ispunjenje tužiteljevog potraživanja." Pri tome treba pojasniti da se u tom predmetu radilo o naplati duga u iznosu od 13.145,74 kune s kamatama od 20. ožujka 2008., a da su se pobijala pravna radnja, ugovor o darovanju više nekretnina: vinograda, livada, oranica, kuća, za razliku od ovog slučaja u kojem se radilo o naplati duga od 514.706,50 kuna, pri čemu tuženici u prijedlogu ne ističu da su tražili da se ograniči pobijanje pravne radnje na određene nekretnine niti da su u tom smislu tijekom postupka isticali prigovore, zbog čega se drugostupanjski sud o tome nije ni izjašnjavao, te stoga pitanja u tom pravcu nisu važna pitanja.

13. Iz navedenog razloga prijedlog za podnošenje revizije je u tom dijelu odbijen pozivom na odredbu čl. 389.b st. 1. ZPP-a jer u odnosu na navedena pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, pa je riješeno kao u izreci u točki II. ovoga rješenja.

14. Prijedlog tuženika je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), no kako, slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga suda tuženici nisu učinili vjerojatnom povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na jednakost svih pred zakonom i pravo na pravično suđenje, stoga u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, u tom dijelu nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a.

15. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni stavka 2. članka 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

16. Osim toga, odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženicima bilo omogućeno izjasniti se o navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je sud u pobijanoj presudi odgovorio na sve odlučne navode stranaka, što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu dostatno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova dostatno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje. Isto se donosi i na temeljno ljudsko pravo jednakosti sviju pred zakonom jer tuženici nisu obrazložili u čemu bi se sastojala povreda tog prava.

17. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne ocjene dokaza, odnosno pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

18. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženicima bilo omogućeno da se izjasni o navodima tužitelja, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode tuženika. Pobijana presuda je dostatno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje.

19. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. u svezi čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci u točki III. ovoga rješenja.

20. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu odrede čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 8. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić