Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6130/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. K., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. M. K. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajni odjel od 24. ožujka 2023., broj: 27 Pp-2502/2022-14, u sjednici Vijeća održanoj 8. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. M. K. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. M. K. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 20,00 eura (dvadeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajni odjel od 24. ožujka 2023., broj: 27 Pp-2502/2022-14, proglašen je krivim okr. M. K. da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna 1.590,00 eura/11.979,86 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 20,00 eura/150,69 kuna.

2. Protiv te presude okr. M. K. osobno je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda postupka i odluke o sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da sud pogrešno utvrđuje činjenično stanje jer je u pisanoj obrani predložio da se od Centra za socijalnu skrb u Ozlju pribavi podatak o dostavljenoj izjavi oštećenika i da se sasluša svjedok M. P. koji je bio prisutan davanju izjave u kojoj oštećenik odustaje od progona okrivljenika jer mu to omogućuje blagodat nesvjedočenja (otac oštećenik, sin okrivljenik). Žalbom se, nadalje, navodi da sud ignorira činjenicu da se okrivljenik dugi niz godina brine o svojim roditeljima, pa tako i oštećeniku, a svjedok, majka okrivljenika u svom podnesku također se poziva na blagodat nesvjedočenja, koju činjenicu sud ignorira. Sud ignorira i činjenicu da se na blagodat nesvjedočenja pozvao i sam oštećenik, koji je umro, pa sud zaključuje da isti ne može svjedočiti, dok je majka živa, a prihvatila je blagodat nesvjedočenja. Zbog svega navedenog okrivljenik smatra da mu je povrijeđeno pravo na obranu.

5.1. Pogrešno okrivljenik smatra da bi mu na način koji ističe u žalbi bilo povrijeđeno pravo obrane. Naime, na opisani način okrivljenik, iako posredno, u stvari ističe da se presuda temelji na nezakonitim dokazima (čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona), o čemu se, međutim, u ovoj situaciji ne radi.

6. Prvostupanjski je sud u dokaznom postupku pročitao pisanu obranu okrivljenika, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika M. K. pred policijom, zapisnike o ispitivanju oca okrivljenika, M. K. i majke okrivljenika I. K. u svojstvu svjedoka pred policijom i Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji te ostale materijalne dokaze koji prileže spisu predmeta i na temelju provedenih dokaza neprijeporno utvrdio da je okrivljenik počinio psihičko i fizičko nasilje prema svom ocu, a za svoju odluku dao je jasne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Prvenstveno, treba navesti da je iskaz sa zapisnika o ispitivanju M. K. u svojstvu osumnjičenika sastavljen 12. rujna 2022. po policijskim službenicima PP Ozalj zakonit dokaz sukladno čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da prikupljajući obavijesti ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika sukladno odredbama toga Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku, a takvi zapisnici o ispitivanju osumnjičenika, sukladno odredbi čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona, mogu se koristiti kao dokaz u postupku. Jednako tako, iskazi sa zapisnika o ispitivanju svjedoka I. K., majke okrivljenika i M. K., oca okrivljenika pred policijom od 12. rujna 2022. zakoniti su dokazi, sukladno odredbi čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona i mogu se koristiti kao dokaz u postupku.

8. Iz navedenih razloga neosnovano okrivljenik ističe da se presuda temelji na nezakonitim dokazima, niti mu je, kako to pogrešno smatra, na opisani način u postupku povrijeđeno pravo na obranu.

9. Iz izvedenih materijalnih dokaza u postupku proizlazi da je okrivljenik pred policijom u bitnom priznao počinjenje djela prema optužbi („…te sam se naljutio i malo sam bio pod utjecajem alkohola jer sam pio pivo pa sam na oca počeo vikati nakon čega sam ga udario, ali mi je danas stvarno žao i krivo i obećajem da to više neću raditi“). Otac i majka okrivljenika, nakon što su se odrekli blagodati nesvjedočenja na zapisnik pred policijom, suglasno su teretili okrivljenika za počinjeno verbalno i psihičko nasilje prema ocu. Dakle, radi se o zakonitim dokazima koji se mogu koristiti kao dokaz u postupku.

9.1. Nadalje, čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona propisuje supsidijarnu primjenu Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24.; dalje ZKP/08.), ako taj Zakon ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima postupka. Čl. 431. st. 1. t. 2. ZKP/08 propisano je da će se zapisnici o iskazima svjedoka mogu pročitati odnosno reproducirati ako je ispitana osoba umrla te je prvostupanjski sud zakonito pročitao zapisnik o iskaz svjedoka M. K., oca okrivljenika, koji je u međuvremenu umro.

9.2. Također, osnovano je prvostupanjski sud koristio kao dokaz u postupku iskaz majke okrivljenika dan pred policijom, budući da je svjedokinja ispričala svoj nedolazak na sud radi bolesti (amputacija noge).

9.3. Izjava I. K., majke okrivljenika koju je dostavila sudu u podnesku 22. ožujka 2023. da koristi blagodat nesvjedočenja kao i izjava M. K., oca okrivljenika u kojoj izjavljuje da koristi blagodat nesvjedočenja nemaju nikakvu dokaznu snagu, budući da navedene izjave nisu dane pod uvjetima propisanim za ispitivanje svjedoka u prekršajnom postupku. Iz navedenih razloga osnovano je prvostupanjski sud odbio i dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedoka M. P. na okolnost davanja navedene izjave M. K., oca okrivljenika, koji, osim svega, nije ni mogao odustati od „prijave“ (optužnog prijedloga) protiv sina, kojeg nije ni podnio on, nego PP Ozalj.

10. Prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, imajući u vidu obranu okrivljenika, u kojoj u bitnom priznaje prekršaj prema optuženju, kao i iskaze ispitanih svjedoka. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka, oca i majke okrivljenika u kojima su suglasno teretili okrivljenika za psihičko i tjelesno nasilje prema ocu i njihove je iskaze kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.

11. Iz navedenih razloga, nije osnovana ni žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Žaleći se zbog prekršajnopravne sankcije okrivljenik navodi da je ista drastično visoka i neosnovana.

12.1. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka te je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

12.2. Za prekršaj iz č. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao kvalificirani oblik osnovnog prekršaja iz čl. 22. st. 1. istog Zakona, počinjenog na štetu starije osobe u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna od najmanje 7.000,00 kuna (do zakonskog maksimuma 50.000,00 kuna.) ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana. Prvostupanjski je sud vodio računa da je,

Zakona o uvođenju eura kao

nakon počinjenja prekršaja, kao posljedica donošenja

službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži minimum (1.590,00 eura) novčane kazne te na temelju odredbe čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona primijenio taj Zakon kao blaži za počinitelja i izrekao okr. M. K. minimum novčane kazne 1.590,00 eura propisane blažim Zakonom za počinitelja, odnosno prema fiksnom tečaju konverzije 11.979,86 kuna.

12.3. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja i da okrivljenik u žalbi nije iznio nikakve nove okolnosti, koje nisu bile poznate prvostupanjskom sudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu te da naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje novčane kazne blaže od propisane nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići još blažim kažnjavanjem. Okolnost koja se navodi u žalbi, da okrivljenik niz godina brine o svojim roditeljima, pa je tako brinuo i o oštećenom je svakako hvale vrijedna, ali se ne može cijeniti naročito olakotnom prilikom odmjere visine kazne zbog psihičkog i tjelesnog nasilja prema ocu.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 20 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

14. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. listopada 2024.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.