Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-756/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari I. ovrhovoditelja T. S. iz K., OIB: …, II. ovrhovoditeljice Z. V. iz K., OIB: …, III. ovrhovoditelja B. S. iz K., OIB: …, IV. ovrhovoditelja Ž. S. iz K., OIB: …, V. ovrhovoditelja P. K. iz P., OIB: …, koje sve ovrhovoditelje zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., protiv ovršenice Z. Š. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice i treće osobe B. Š. protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2567/2020-100 od 7. rujna 2023., 8. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice Z. Š. i treće osobe B. Š. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2567/2020-100 od 7. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ročišta/vanjskog uredovanja podnesen ovom sudu 4. rujna 2023., kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika Z. Š. od 5. rujna 2023. za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi naslovnog suda od 22. siječnja 2021. godine, posl. broj Ovr-2567/2020, kao neosnovan.

III. Odbijaj se prijedlog treće osobe B. Š. od 6. rujna 2023. za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi naslovnog suda od 22. siječnja 2021. godine, posl. broj Ovr-2567/2020, kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli ovršenica i treća osoba B. Š. zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti prvostupanjsko rješenje i usvojiti prijedloge ovršenice i treće osobe za odgodu ovrhe, podredno isto ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. U ovom postupku je na temelju pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4829/19-3 od 10. ožujka 2020. doneseno rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha protiv ovršenice Z. Š. udaljenjem ovršenice i uklanjanjem njezinih stvari iz stana u Z., II kat, te predaja tog stana bez osoba i stvari u posjed ovrhovoditeljima,

4. Na temelju utvrđenja da da je ovršenica protiv rješenja o ovrsi podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji postupak je u tijeku, kao i da se vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora od 2. studenoga 1967., a da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, kao i da ovršenica nema prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana, već na adresi u Z., gdje i živi, zaključio da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, te je prijedlog za odgodu ovrhe odbio (točka II. izreke).

4.1. U odnosu na prijedlog treće osobe za odgodu ovrhe, prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja da je treća osoba pokrenula parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena i koja parnica je još u tijeku te da treća osoba nije učinila vjerojatnim postojanje prava na dom, prava na posjed, prava na pravično suđenje i pravo na život i zdravlje, dakle da nije učinila vjerojatnim postojanje prava koje sprječava ovrhu, prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani odredbom čl. 67. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ), slijedom čega je prijedloge treće osobe za odgodu ovrhe odbio (točka III. izreke).

4.2. Prijedlog ovršenice za odgodu ročišta/vanjskog uredovanje podnesen 4. rujna 2023., prvostupanjski sud je odbio (točka I. izreke) uz obrazloženje da ne postoje opravdani razlozi za odgodu uredovanja zakazanog za 11. rujna 2023. iz čl. 116. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ, budući da je ovršenici dostava poziva za uredovanje uredno izvršena, kao i da obavijest trećoj osobi o provedbi ovrhe nije pretpostavka za održavanje uredovanja.

5. Žalba ovršenice je neosnovana.

6. Žalba treće osobe B. Š. je neosnovana.

7. U odnosu na žalbene navode ovršenice, žaliteljici valja posebno naglasiti da je u ovom postupku pravomoćnim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju ovršne isprave – pravomoćne sudske odluke, a radi ostvarenja nenovčane tražbine udaljenjem ovršenice i uklanjanjem svih njezinih stvari iz nekretnine te predajom nekretnine bez osoba i stvari u posjed ovrhovoditeljima, dakle radi se o nužnom kako bi se mogla ostvariti nenovčana tražbina ovrhovoditelja iz postupku, a

pravomoćne sudske odluke, budući da ju ovršenica odbija ostvariti dobrovoljno.

8. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ je određeno da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1.- 11. OZ) i ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

9. Ovršenica je protiv rješenja o ovrsi podnijela žalbu, čime je ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ.

10. U odnosu na drugu pretpostavku za odgodu ovrhe – da je ovršenica učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju ista nije ispunjena, čime nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. OZ.

10.1. Naime, s obzirom na to da je predmet ovog ovršnog postupka ostvarenje nenovčane tražbine ispražnjenjem i predajom ovrhovoditeljima u posjed stana, opširnim žalbenim navodima u vezi imovinskih prilika ovrhovoditelja, ovršenica nije uspjela dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog da nije ispunjena druga pretpostavka za odgodu ovrhe - da je ovršenica učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer je prvostupanjski sud za takav zaključak dao potpune i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj sud.

11. U odnosu na žalbene navodima treće osobe, valja navesti da su pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog treće osobe propisane su odredbom čl. 67. OZ i koje moraju biti kumulativno ispunjene:

- da je treća osoba pokrenula parnicu na koju je upućena,

- da je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje nekog svog prava zbog kojeg je podnijela prigovor radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- da treća osoba učini vjerojatnim da će provedbom ovrhe pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

12. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je pokretanjem parnice na koju je treća osoba upućena, ispunjen jedan od uvjeta za odgodu ovrhe.

13. U odnosu na pretpostavku da je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje nekog svog prava zbog kojeg je podnijela prigovor radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ta pretpostavka nije ispunjena.

13.1. Naime, neosnovano treća osoba opširnim žalbenim navodima teoretizira o povredi prava na dom kao ustavnopravnoj kategoriji osporavajući da je prvostupanjski sud prilikom ocjene je li trećoj osobi povrijeđeno pravo na dom, proveo test razmjernosti. Polazeći od čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prvostupanjski sud je proveo test razmjernosti pomoći tri eliminacijska pitanja i za svoje zaključke u vezi tih pitanja dao jasne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, budući da je u konkretnom slučaju, čin miješanja kojim se trećoj osobi ograničava pravo na dom utemeljeno na zakonu, budući da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude koja predstavlja valjanu ovršnu ispravu sukladno čl. 29. OZ.

13.2. Zatim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je miješanje usmjereno na postizanje „legitimnog čina“, a to je u konkretnom slučaju zaštita prava ovrhovoditelja na mirno uživanje njihovog vlasništva, te končano, da je takvo miješanje je nužno u demokratskom društvu budući da se zaštita prava na mirno uživanje vlasništva ovrhovoditelja ne može postići primjenom blaže mjere.

13.3. U okolnostima konkretnog slučaja blaža mjera bi se eventualno mogla sastojati, samo primjerice, u davanju predmetnog stana trećoj osobi u najam ili plaćanjem naknade za korištenje. Međutim, kada se ima u vidu okolnost da se radi o stanu površine većoj od 130 m2 u kojem treća osoba sama stanuje, a da treća osoba ističe tijekom postupka, svoje teško materijalno stanje ustrajući da predmetna nekretnina predstavlja njegov dom, i što ponavlja u žalbi, nameće se zaključak da treća osoba nije u mogućnosti plaćati naknadu za stanovanje te bi i nadalje stan koristila besplatno, zbog čega se zaštita prava ovrhovoditelja na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo je suprotstavljeno pravu na dom treće osobe, ne može postići primjenom blaže mjere.

13.4. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku u kojem se prisilno ostvaruje nenovčana tražbina ovrhovoditelja (iseljenje ovršenika i predaja u posjed predmetnog stana slobodnog od osoba i stvari), na temelju pravomoćne i ovršne presude donesene u parničnom postupku koji su ovrhovoditelji vodili protiv ovršenika, obzirom na navedene okolnosti koje se odnose na treću osobe, pitanje razmjernosti i razumnosti iseljenja treće osobe nije dovedeno u pitanje.

14. Budući da treća osoba nije učinila vjerojatnim postojanje nekog prava koje sprječava ovrhu, pravilno prvostupanjski sud nije ocjenjivao je li treća osoba učinila vjerojatnim da će provedbom ovrhe pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, budući da sve pretpostavke za odgodu ovrhe po prijedlogu treće osobe (navedeno u točki 11. ovog rješenja), moraju biti kumulativno ispunjene.

15. U odnosu na žalbene navode ovršenice i treće osobe kojima ukazuju na primjenu odredbe čl. 80b. st. 2. i 3. OZ smatrajući da je izostala procjena narušene pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, valja reći da su odredbom čl. 80. b. OZ propisani posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine koja ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, zbog čega se pretpostavke za primjenu te odredbe ne mogu ocjenjivati u ovom postupku radi prisilnog ostvarenja nenovčane tražbine radi ispražnjenja i predaje ovrhovoditeljima u posjed nekretnine. Dodatno se navodi da je tijekom ovog postupka razmotreno i ocijenjeno pitanje razmjernosti i razumnosti iseljenja treće osobe, dok je u odnosu na ovršenicu utvrđeno da predmetna nekretnina ne predstavlja njezin dom, i koje utvrđenje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, zbog čega su naprijed navedeni žalbeni navodi u vezi narušenosti pravične ravnoteže neosnovani.

16. Neosnovani su žalbeni razlozi ovršenice i treće osobe u vezi odluke o odgodi uredovanja, jer žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da ne postoje opravdani razlozi za odgodu ročišta za vanjsko uredovanje, te na temelju takvog utvrđenja, primjena čl. 116. st. 1. ZPP.

17. Slijedom navedenog, a obzirom na to da ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo je žalbu ovršenice i treće osobe odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 8. listopada 2024.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković, v.r.