Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2191/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Jasenke Grgić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. OIB:… iz Z.¹, zastupanog po punomoćnicima G. L. i M. S., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. L. i M. S. u Z.², protiv I- tuženika K. M. OIB:… iz Z.¹, zastupanog po punomoćnici L. M., odvjetnici u Z.² i II- tužene V. M. OIB:… iz Z.¹, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-557/2022-11 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-557/2022-11 od 1. ožujka 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-557/2022-11 odbijen je tužbeni zahtjev koji je glasio: "I. Utvrđuje se da je tužitelj Z. S. iz Z.¹, OIB:… stekao kupnjom pravo vlasništva nekretnine i to zk.čest. 3067/103 u naravi kuća broj 32 u Ulici … i dvorište, ukupne površine 225 m2, od čega kuća br. 32 u ul. … površine 72 m2, dvorište površine 153 m2 , a sve upisano u zk.ul. 5060 K.O. Z. pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela u Z.¹.

II. Tuženi K. M. OIB:… i V. M. OIB:…, oboje sada na adresi Z.¹, a prije K. M. na adresi Z.² i V. M. prije na adresi Z., … dužni su trpjeti da se u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Z.¹, Općinskog suda u Novom Zagrebu na nekretnini i to zk.čest. 3067/103 u naravi kuća broj 32 u Ulici … i dvorište, ukupne površine 225 m2, od čega kuća br. 32. u ul. ... površine 72 m2 i dvorište površine 153 m2, a sve upisano u zk.ul. 5060 K.O. Z.¹ izvrši upis prava vlasništva sa njihovih imena svakog u 1/2 dijela na ime tužitelja Z. S. iz Z.¹, OIB: 41599619293, u cijelosti 1/1 dijela.", kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev I. tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I izreke žali se tužitelj zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti.

3. Žalba je neosnovana.

4. U presudi suda prvog stupnja i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, Zakona o parničnom postupku

6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje sudske zaštite donošenjem presude kojom će se utvrditi da je tužitelj kupnjom stekao pravo vlasništva nekretnine zk.č.br. 3067/103 upisane u zk.ul.br. 5060 k.o. Z.¹ uz nalog I i II-tuženima da trpe uknjižbu toga prava s njihovih imena na ime tužitelja.

5.2. Tužitelj je činjeničnim navodima iz tužbe i tijekom postupka odredio činjeničnu osnovu stjecanja prava vlasništva na kojoj je temeljio svoj zahtjev a to je pravni posao – navodni dogovor s I i II-tuženima da će navedenu nekretninu kupiti u njegovo ime i za račun i formalno se upisati kao vlasnici u zemljišne knjige priznajući pri tom vlasništvo tužitelja kao osobe koja je isplatila kupoprodajnu cijenu i u čije ime i za račun su kupili predmetnu nekretninu.

6. Prvostupanjski je sud utemeljeno zaključio kako tužitelj, suprotno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP, nije dokazao pretpostavke za osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva i trpljenje upisa vlasništva tužitelja. U tom je smislu osporena odluka odraz odgovarajuće primjene

Zakona o vlasništvu i drugim

mjerodavnih odredbi čl. 115. st. 1. i čl. 119. st. 1. stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV).

7.1. Prvenstveno valja reći kako I i II-tuženi temeljem odredbe čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) kao upisani zemljišno-knjižni vlasnici navedene nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji od 14. rujna 2006. s prodavateljem Solin- Mandić d.o.o. uživaju zaštitu svoga vlasništva do dokazivanja suprotnog jer se po Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne odredbama čl. 122. st. 1. ZV i čl. 8. st. 2. novine" br. 63/19, 128/22 i 155/23) smatra da zemljišne knjige istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine. Slijedom ovih odredbi presumira se da je ono što je u tim knjigama upisano i istinito, dok je eventualno utvrđenje stjecanja prava vlasništva iste nekretnine moguće po ostvarenju zakonom propisanih pretpostavki, među kojima nije stjecanje temeljem pravnog posla.

7.2. Ovo stoga jer se sudska zaštita utvrđenjem stjecanja prava vlasništva i nalogom za trpljenje uknjižbe stjecateljevog prava vezuje za slučajeve stjecanja prava vlasništva odlukom suda ili druge vlasti (čl. 127. st. 1. ZV), nasljeđivanjem (čl. 128. st. 2. ZV) i na temelju zakona (čl. 130. st. 1. ZV).

8.1. Tužitelj pozivanjem na pravni posao ne može ostvariti traženu sudsku zaštitu utvrđenjem da je dogovorom s I i II-tuženicima stekao pravo vlasništva s ovlašću na uknjižbu tog prava. Da bi se ostvarilo stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla potrebno je kumulativno ostvarenje potrebnih pretpostavki i to vlasništva prednika, koja pretpostavka je u odnosu na I i II-tuženike kao uknjižene suvlasnike predmetne zk.č.br. 3067/103 ostvarena, zatim pretpostavka valjanog pravnog posla, koja u smislu mjerodavne odredbe čl. 115. st. 3. ZV nije ostvarena a nije ostvarena ni treća pretpostavka iz čl. 119. st. 1. ZV a to je valjani način stjecanja.

8.2. Kada se pozva na dogovor s I i II-tuženicima dakle na pravni posao, tužitelj gubi iz vida da je odredbom čl. 115. st. 3 ZV propisano kako pravni posao kojem je cilj stjecanje prava vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja tužitelj nije tvrdio ni dokazao da je navodni dogovor s I i II-tuženicima o tome da će navedenu nekretninu kupiti u njegovo ime i za račun i formalno se upisati kao vlasnici u zemljišne knjige priznajući pri tom vlasništvo tužitelja zaključio u pisanom obliku. Stoga za valjanost tog pravnog posla u smislu čl. 115. st. 1. i 3. ZV nedostaje propisana forma.

9.1. Načelno i sukladno odredbi čl. 119. st. 1. ZV, do stjecanja prava vlasništva temeljem pravnog posla ne dolazi samim time što je pravni posao navodno zaključen već će se stjecanje temeljem pravnog posla ostvaruje uknjižbom toga prava u zemljišnim knjigama i to na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika da

Pravni posao predstavlja samo titulus njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.

odnosno pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva dok bi modus toga stjecanja trebala bila uknjižba zemljišnim knjigama i to na temelju tabularne izjave odnosno valjanog očitovanja volje I i II-tuženika kao uknjiženih suvlasnika da vlasništvo svakog od njih prijeđe na tužitelja.

9.2. Međutim, u predmetnom slučaju tužitelj ne zahtjeva sudsku zaštitu izdavanjem tabularne isprave u svrhu uknjižbe kao zakonom predviđenog modusa stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla na koji se poziva.

10.1. Budući da prema odredbi čl. 251. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22,

I i 145/23 i 155/23 dalje ZOO) pregovori ne obvezuju, to što je tužitelj pregovarao s II-tuženikovim prodavateljem (Solin Mandić d.o.o.) ne podrazumijeva da je on stvarni kupac iz Ugovora o kupoprodaji od 14. rujna 2006.

10.2. Nakon što je na ročištu od 8. veljače 2024. za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom izričito naveo da pravna osnova njegove tužbe nije kupoprodaja s prethodnim prodavateljem kao što je vidljivo iz sadržaja zapisnika s tog ročišta, tužiteljevi žalbeni navodi o tome da je s prodavateljem dogovorio sve bitne sastojke ugovora o kupoprodaji predstavljaju iznošenje novih činjenica u žalbi, što kao takvo temeljem čl. 352. st. 1. ZPP ne utječe na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke.

10.3. Za razliku od žalbenih navoda, tužitelj se ne može s uspjehom pozivati na to da uknjiženi I i II-tuženici nisu u dobroj vjeri. Osporavanje dobre vjere stjecatelja iz čl. 122. st. 2 ZV moguće je kada se uknjiženom pravu suprotstavlja pravo stečeno odlukom suda ili drugog tijela (čl. 127. ZV) ili temeljem zakona (čl. 130. ZV) dok se u slučaju tužiteljevog pozivanja na pravni posao pitanje dobre vjere može postaviti pri višestrukom ugovaranju otuđenja. Budući da se tužitelj pozva na navodni dogovor s I i II-tuženicima a ne na to da je i on s njihovim prodavateljem (S. M. d.o.o.) sklopio pravni posao slijedom čega nije ni tražio uknjižbu niti mu je nekretnina predana u posjed, ne radi se o višestrukom otuđenju da bi bila odlučna dobra vjera I i II-tuženika kao stjecatelja.

11. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer tužitelj svojim žalbenim navodima nije osnovano osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 8. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej, v.r.