Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2700/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Jasenke Grgić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. OIB:… iz S., zastupanog po punomoćniku M. P.-P., odvjetniku u Š., protiv tužene Republike Hrvatske OIB:… zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu posl. br. P-1430/2022-27 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu posl. br. P-1430/2022-27 od 22. ožujka 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke te iz stavka II izreke u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.769,63 eura.
II Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-1430/2022-27 odlučeno je slijedeće: "I Ovlašćuje se tužitelj D. P., OIB:…, …, S., temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva k.č.br. 1366/32 zk.ul. 346 k.o. V., na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena upisane Republike Hrvatske.
II Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.769,63 Eur, dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan."
2.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I te iz stavka II izreke u dijelu u kojem joj je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.769,63 eura žali se tužena zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška a podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno prvostupanjsko suđenje. Traži naknadu troška sastava žalbe uz zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
2.2. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra da je žalba neosnovana te predlaže žalbu kao takvu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
3. Žalba je neosnovana.
4. U presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje ZPP) na koju tužena u žalbi upire jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje sudske zaštite donošenjem presude kojom će ga sud ovlastiti na uknjižbu prava vlasništva k.č.br. 1366/32 zk.ul. 346 k.o.
V., na svoje ime uz brisanje toga prava tužene.
6. Tužitelj je činjeničnim navodima iz tužbe i tijekom postupka odredio činjenične osnove stjecanja prava vlasništva na kojima je temeljio svoj zahtjev a to su pravni posao - Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 4. lipnja 2020. zaključen s prodavateljem I. P., odluka vlasti - rješenja Komisije za uzurpaciju Općine B. br. UP/I-… od 6. siječnja 1988., građenje i dosjelost.
7.1. Prvostupanjski je sud iz činjenica koje je pravilno utvrdio pogrešno zaključio da su temeljem pravnog posla – Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 4. lipnja 2020. između tužitelja i I. P. kao prodavatelja, zatim temeljem odluke vlasti - rješenja Komisije za uzurpaciju Općine B. br. UP/I-… od 6. siječnja 1988. te građenjem na tuđem zemljištu ostvarene pretpostavke za primjenu čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) i potom je usvojio tužbeni zahtjev kojim je ovlastio tužitelja da zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva zk.č.br. 1366/32 koja je upisana u zk.ul.br. 346 k.o. V. Zemljišnoknjižnog odjela B. kao vlasništvo tužene. U tom je dijelu ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 115. st. 1. i čl. 119. st. 1, čl. 127. st. 1. u vezi čl. 126. st. 1. te čl. 130. st. 1. u vezi čl. 388. st. 2. ZV i čl. 24.-26. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90 "Narodne novine" br. 53/91 i 91/96, dalje: ZOVO)
7.2. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su ostvarene pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću i u tom je dijelu pravilno primijenio mjerodavne odredbe materijalnog prava iz odredbi čl. 159. st. 1. i 4. u vezi čl. 10. st. 1., čl. 17. st. 1., čl. 18. st. 3. i 5., čl. 114., čl. 129. st. 1., čl. 130. st. 1. i čl. 160. ZV kada je ovlastio tužitelja da zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne zk.č.br. 1366/32 k.o. V..
8. Prvenstveno valja reći kako se ovlast za ishođenje uknjižbe stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi – o kojoj je prvostupanjski sud odlučio osporenom presudom, vezuje za slučajeve stjecanja prava vlasništva odlukom suda ili druge vlasti (čl. 127. st. 1. ZV), nasljeđivanjem (čl. 128. st. 2. ZV) i na temelju zakona (čl. 130. st. 1. ZV).
9. Stoga tužitelj pozivanjem na pravni posao ne može ostvariti sudsku zaštitu u vidu ovlasti na uknjižbu prava vlasništva jer se prema odredbi čl. 119. st. 1. ZV vlasništvo nekretnine temeljem pravnog posla stječe uknjižbom stjecateljevog vlasništva na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo
opredijelio za
vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Pozivanjem na pravni posao tužitelj se derivativno stjecanje prava vlasništva nekretnine uknjižbom toga prava a derivatno stjecanje prava vlasništva nekretnina nije moguće bez vlasništva knjižnog prednika. Polazeći od načela nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet, tužitelj se ne može s uspjehom pozivati na stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem pravnog posla - Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 4. lipnja 2020. zaključenog s prodavateljem Ivanom Pericom koji nije uknjiženi vlasnik niti je dokazao neprekinuti niz vanknjižnih stjecanja od knjižnog prednika do sebe, tako da tužitelj ne ostvaruje pretpostavke za uknjižbu prava vlasništva iz čl. 115. st. 1. i čl. 119. st. 1. ZV
10. Budući da se rješenje Komisije za uzurpaciju Općine B. br. UP/I-… od 6. siječnja 1988. odnosi na dio čestice zk.č.br. 1366/1 k.o. V. u površini od 619 m2, navedena odluka vlasti ne može predstavljati temelj stjecanja prava vlasništva predmetne zk.č.br. 1366/32 k.o. V. s površinom od 1538 m2 tako da u odnosu na to rješenje nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 127. st. 1. ZV.
11.1. U odnosu na građenje na tuđem zemljištu kao zakonom predviđenu osnovu stjecanja prava vlasništva nekretnine, pravilno je prvostupanjski sud pošao od odredbe čl. 388. st. 2. ZV po kojoj se stjecanje prava vlasništva prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku toga stjecanja. Kao što je u postupku utvrđeno, građenje je dovršeno 1985. U ovom slučaju pretpostavke stjecanja prava vlasništva građenjem kuće na zk.č.br. 1366/32 nisu mogle biti ostvarene jer je u trenutku dovršetka građenje 1985. predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu a tužitelj, suprotno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. dodijeljena na korištenje u svrhu izgradnje ZPP, ni ne tvrdi da bi nekretnina bila
prema propisima tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" br. 54/80, 42/86, 41/88, 16/90, 53/90, 44/92 i 91/96).
11.2. Odredbe čl. 24. - 26. ZOVO o stjecanju vlasništva građenjem nije moguće primijeniti kada fizička osoba bez valjane osnove odnosno akta nadležnog tijela o dodjeli zemljišta na korištenje kao što je to ovdje slučaj, gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu. Stoga se u odnosu na predmetno građenje na društvenom zemljištu ne može utvrditi stjecanje prava vlasništva građenjem odnosno temeljem zakona. U izostanku utvrđenja ostvarenja pretpostavki za utvrđenje stjecanja prava vlasništva građenjem temeljem odredaba čl. 24. - 26. ZOVO, nisu ostvarene ni pretpostavke za primjenu čl. 130. st. 1. ZV.
12.1. Kao što je navedeno u toč. 7.2. prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 159. st. 1. i 4. u vezi čl. 10. st. 1., čl. 11. st. 1.., čl. 18. st. 3. i 5., čl. 114., čl. 129. st. 1., čl. 130. st. 1. i čl. 160. ZV a temeljem valjane ocjene rezultata dokaznog postupka utvrdio ostvarenje pretpostavki stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću. Ovo stoga što je iz spisu priloženih isprava, očevida uz identifikaciju predmetne nekretnine od strane vještaka geodetske struke te iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno da je tužitelj u posjed predmetne nekretnine na adresi … – stambena zgrada i dvorište, uveden 2020. temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine s I. P.. Posjed te nekretnine su I. P. i prije njega njegov otac Š. P. stekli putem svojih prednika još 1922.-1925. te su ju nesmetano i kontinuirano posjedovali svakako 1972. kada su započeli gradnju predmetne stambene zgrade na dalje, što s tužiteljevim posjedom do podnošenja tužbe 27. srpnja 2022. i premašuje potrebnih 40 godina samostalnog i nesmetanog neprekidnog posjeda predmetne nekretnine iz čl. 159. st. 4. ZV.
12.2. U odnosu na računanje roka dosjedanja prije 8. listopada 1991. jer je predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu, valja reći da su se, uz primjenu mjerodavnog st. 1. čl. 1. Protokola I uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" br. 6-142/99 i 13-69/17, dalje: Konvencija) i u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo po zahtjevu br. 35298/04, Radomilja i dr. po zahtjevu br. 37685/10 i Jakeljić po zahtjevu br. 22768/12 a u okolnostima u kojima se ni ne tvrdi da bi postojalo kakvo ugroženo pravo trećih, ostvarile pretpostavke izvanrednog dosjedanja samostalnim poštenim posjedovanjem predmetne nekretnine kroz dvostruko dulje razdoblje od onog iz čl. 160. st. 3. ZV odnosno kroz razdoblje dulje od 40 godina iz čl. 160. st. 4. ZV.
12.3. Pri utvrđivanju odlučne činjenice savjesnosti odnosno poštenja tužitelja u posjedovanju predmetne nekretnine valja poći od odredbe čl. 18. st. 5. u vezi st. 3. ZV po kojoj se poštenje posjeda pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno. Uz neoborenu presumpciju poštenog posjeda u predmetnom je postupku tužitelj odgovarajućim postupanjem po čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. ZPP dokazao navedenu odlučnu činjenicu neprekinutog samostalnog posjeda navedene zk.č.br. 1366/32 k.o. V. putem svojih prednika i osobno, u potrebnom vremenu dužem od 40 godina za izvanrednu dosjelost iz čl. 159. st. 4. ZV.
13.1. Kada je ovlastio tužitelja na uknjižbu kao u izreci osporene presude, prvostupanjski je sud usvojio kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj temeljem kao nositelj prava vlasništva nekretnine čl. 130. st. 1. ZV ovlašten ishoditi uknjižbu
stečenog temeljem zakona - u ovom slučaju dosjelošću. Pri tom nije nužno da tom kondemnatornom zahtjevu prethodi deklaratorni zahtjev već je ostvarenje pretpostavki stjecanja prava vlasništva dosjelošću sud ovlašten raspraviti kao prethodno pitanje (čl. 12. st. 1. ZPP). Ovo stoga što se tužbom na utvrđenje (čl. 187. ZPP) ne osnivaju novi ni ne preinačavaju postojeći pravni odnosi niti se traži određena činidba već se stjecatelj štiti od povrede svojih prava ili pravnih interesa a u ovom slučaju tužitelj uknjižbu stečenog prava vlasništva postiže kondemnatornim pružanjem sudske zaštite s ovlašću na uknjižbu prava vlasništva k.č.br. 1366/32 zk.ul. 346 k.o. V., na svoje ime uz brisanje toga prava tužene.
13.2. Ispitujući primjenom čl. 365. st. 2. ZPP prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tužene, valja reći kako to što tužitelj nije upisan u "povijest posjedovanja" odnosno u evidenciju Odjela za katastar nekretnina B. ne dovodi u dvojbu pravilno utvrđenje odlučne činjenice samostalnog i nesmetanog neprekidnog posjeda predmetne nekretnine. Za primjenu čl. 159. st. 1. ZV odlučan je samostalan posjed kao faktična vlast na stvari, u smislu čl. 10. st. 1. i čl. 11. st. 1. ZV, za koji se smatra da, nakon što je stečen, traje neprekidno dok traje posjednikova faktična vlast na stvari sukladno čl. 19. ZV.
13.3. Prvostupanjski je sud pri utvrđenju odlučnih činjenica potrebnih 40 godina samostalnog i nesmetanog neprekidnog posjeda predmetne nekretnine pravilno primijenio čl. 8. ZPP. Budući da odredbe mjerodavnog ZPP ne predviđaju da bi primarnu dokaznu snagu imali samo materijalni dokazi kao što to proizlazi iz navoda preocjenjuje pravilno izvedene dokaze te se žalbe, tužena u žalbi neutemeljeno
njezini žalbeni prigovori u tom smislu otklanjaju kao neosnovani.
13.4. S obzirom da se odluka suda prvog stupnja ne zasniva na "rješenju o izvedenom stanju o ozakonjenju zgrade" odnosno na rješenju Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Ispostave B. KLASA:UP/I-… URBROJ: … od 17. studenog 2014., žalbeno osporavanje zakonitosti i pravilnosti prvostupanjske presude iz tog razloga je bespredmetno.
14. U navedenim okolnostima se odluka o naknadi parničnog troška temelji na pravilnoj primjeni čl. 154. st. 1. ZPP te su suprotne tvrdnje tužene da njoj pripada pravo na naknadu parničnog troška otklonjene kao neosnovane.
15. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer tužena svojim žalbenim navodima nije osnovano osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2 ZPP ovaj sud odlučio kao u stavku I izreke.
16. Nije prihvaćen zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku II izreke.
17. U stavku III izreke odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao radnje koja nije nužna za tijek postupka, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl.155. st. 1 ZPP.
U Zagrebu 8. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Gabriela Topić Kordej, v.r.
