Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1444/2024-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Z. V. d.o.o., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. S., odvjetniku u Z., protiv ovršenika S. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr- 1399/2024-13 od 5. rujna 2024. godine, dana 8. listopada 2024. godine

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1399/2024-13 od 5. rujna 2024. godine.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

" Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 31. srpnja 2024."

2. Protiv ovog rješenja žali se ovršenik iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnome navodi slijedeće:

"Prema odredbi čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje i ako postoji neki od taksativno navedenih razloga za odgodom ovrhe, od kojih je jedan izjavljivanje žalbe iz članaka 52. ili 53. OZ ili podnošenje tužbe iz članaka 52. ili 55. OZ.

S obzirom da je ovršenik podneskom od 31. srpnja 2024. podnio žalbu u kojoj ističe žalbeni razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., ocjena je ovog suda da je ovršenik podnio žalbu iz čl. 52. OZ, zbog čega je ispunjen jedan od posebnih uvjeta za odgodu ovrhe.

Međutim, stav je ovog suda ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, ovršenik obrazlažući prijedlog prvenstveno ukazuje da ne bi mogao obavljati djelatnost zabavnog centra u slučaju provedbe ovrhe.

Prema ocjeni ovog suda, radi se o posljedici koja po redovitom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku radi ispražnjenja i predaje nekretnina koji se provodi na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora. Naime, ovršenik je pristajući na prisilnu ovrhu radi predaje u posjed (čl. 25. Ugovora) pristao i na to da će provedbom ovrhe prestati obavljanje njegove djelatnosti u predmetnoj nekretnini. Stoga je ocjena ovoga suda da samo obavljanje poslovne djelatnosti ovršenika u predmetnom poslovnom prostoru nije dovoljan razlog za odgodu ovrhe radi prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, koja se u načelu provodi hitno (čl. 13. st. 1. OZ). Pritom valja istaknuti da iz navoda prijedloga nije jasno zašto ovršenik svoju djelatnost ne bi mogao obavljati i u nekom drugom poslovnom prostoru na području Z..

Osim toga, ukazuje se da ovršenik ni na koji način nije učinio vjerojatnim da eventualnu štetu koja bi mu nastala prestankom obavljanja poslovne djelatnosti ne bi mogao naknaditi od ovrhovoditelja, odnosno nije učinio vjerojatnim da bi naknađivanje te štete bilo povezano s iznimnim teškoćama, što je nužan uvjet za odgodu ovrhe propisan čl. 65. st. 1. OZ.

Nadalje, ovršenik ni na koji način nije učinio vjerojatnim svoje navode o tome da u slučaju provedbe ovrhe neće biti u mogućnosti vraćati zaduženja i kredite svojim poslovnim bankama. Naime, ovršenik uz prijedlog za odgodu ovršenik nije dostavio niti jedan dokaz o postojanju bilo kakvog zaduženja ili kredita koje ne bi mogao vraćati u slučaju prestanka djelatnosti u predmetnom poslovnom prostoru.

Što se tiče tvrdnji ovršenika o značajnim ulaganjima u uređenje i adaptaciju poslovnog prostora, ovaj sud je stava da ta ulaganja nisu relevantna za osnovanost prijedloga za odgodu ovrhe, već da se o pitanju prava na naknadu tih ulaganja treba odlučivati u skladu s propisima građanskog materijalnog prava. Međutim, sud primjećuje da se već prilikom sklapanja Ugovora vodilo računa o potrebi znatnog ulaganja u predmetni poslovni prostor, zbog čega je i ugovorena zakupnina umanjena za 40%, kako to proizlazi iz Općih uvjeta natječaja koje je u spis dostavio sam ovršenik (list 63 spisa).

Konačno, u odnosu na tvrdnje ovršenika o tome da bi za njegove zaposlenike i posjetitelje nastala nenadoknadiva šteta, ocjena je ovog suda da se ne radi o razlogu za odgodu ovrhe, s obzirom da se ne radi o šteti koju bi provedbom ovrhe trpio ovršenik.

Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, zbog čega je valjalo na temelju čl. 65. st. 1. OZ odlučiti kao u izreci ovog rješenja."

5. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju, pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje iz pobijanog rješenja.

6. Ipak, na navode žalbe ovršenika valja reći da odgovara da bi provedbom ovrhe, dakle ispražnjenjem i predajom u posjed zakupljenog prostora svakako za ovršenika nastala šteta iz razloga što ne bi mogao i dalje obavljati svoju poslovnu djelatnost na toj lokaciji gdje se nalazi zabavni centar A..

7. Odgovara da je ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen dana 25. travnja 2018. godine, s tim da sukladno čl. 6. se ugovor sklapa na određeno vrijeme od pet godina za razdoblje od 8. travnja 2019. pa do 7. travnja 2024. godine, da je propisano da se zakupnik obvezuje da će slijedeći dan po proteku roka iz st. 1. tog članka zakupodavcu predati poslovni prostor u neposredan posjed, slobodan od osoba i stvari koje je zakupnik unio u poslovni prostor za vrijeme trajanja zakupa, kao što je i ugovoreno da će zakupodavac sadašnjem zakupniku koji u potpunosti izvršava obveze iz ugovora o zakupu, a najkasnije 60 dana prije isteka roka na koji je ugovor sklopljen, ponuditi sklapanje novog ugovora o zakupu poslovnog prostora na daljnjih pet godina pod uvjetima u kojima se neće primjenjivati točka 3. zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor.

8. Među strankama nije prijeporno da ovršenik je ispunjavao uredno svoje obveze iz ugovora o zakupu poslovnog prostora, a iz stanja spisa proizlazi da ovrhovoditelj nije sukladno čl. 6. ugovora ponudio ovršeniku sklapanje novog ugovora iz razloga što nakon sklapanja ugovora o zakupu dana 25. travnja 2018. godine, u mjesecu prosincu te godine je donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora te je člankom 5. članak 6. mijenjan na način da je bilo propisano da se poslovni prostor (Narodne novine broj 112/18) u vlasništvu Republike Hrvatske, Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba u njihovom vlasništvu ili pretežitom vlasništvu (a što je ovrhovoditelj) daje u zakup javnim natječajem pa ovrhovoditelj, a o čemu je i priložena sudska praksa pa i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nakon isteka ugovora o zakupu ne bi mogao sklopiti novi ugovor bez javnog natječaja na koji se onda primjenjuje zakon koji je na snazi u vrijeme zaključenja novog ugovora, pa suprotno postupanje ovrhovoditelja bi bilo protivno zakonu.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršenik podnio tužbu radi sklapanja novog ugovora, međutim, ne prejudicirajući sudsku odluku u tom predmetu, a obzirom na gore izneseno, za zaključiti je da je izvjesno da se ugovorni odnos na iduće razdoblje od pet godina neće nastaviti.

10. Valja reći da su te izmjene i dopune zakona stupile na snagu odmah nakon što je zaključen ugovor o zakupu, da te izmjene i dopune zakona nisu mogle ostati nepoznate strankama (jer nepoznavanje prava ne ispričava), kao i što valja reći da je prvostupanjski sud pravilno naveo da se je vodilo računa o potrebi znatnog ulaganja u predmetni prostor, a zbog čega je ugovorena zakupnina smanjena za 40% a kako to proizlazi iz općih uvjeta natječaja, kao što i proizlazi to da je ovršenik bio u mogućnosti, uz tu opciju, i birati opciju ugovora o zakupu na 10 godina ali bez umanjenja zakupnine, a u kojem slučaju ne bi došle u obzir izmjene i dopune zakona iz mjeseca prosinca 2018. godine.

11. Dakle, kako je nužna posljedica svake ovrhe radi iseljenja i predaje u posjed i prestanak poslovne djelatnosti u tom prostoru, a što svakako podrazumijeva i gubitak prihoda od te djelatnosti ovršenik je trebao učiniti vjerojatnim da u situaciji ukoliko bi se prihvatila njegova tužba za proglašenje nedopuštenim ovrhe iz razloga koje je istkanu o u žalbi da njemu nastalu štetu provedbom ovrhe neće moći naknaditi od ovrhovoditelja pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

12. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci (točka I).

13. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 14. st. 6. OZ (točka II).

U Zagrebu, 8. listopada 2024. godine

Sudac:

Marijan Vugić, v.r.