Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2271/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz D. M., …, OIB: …, zastupan po punomoćnici M. M., odvjetnici u D. M., …, protiv tuženika T. H. d.o.o. za telekomunikacijske usluge, OIB: …, sa sjedištem u Z., …, zastupan po punomoćniku H. S., odvjetniku u Z., …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1333/2023-11 od 14. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1333/2023-11 od 14. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja M. M. iz D. M., …, OIB: …, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika T. H. d.o.o., …, Z., OIB: …, podnesenog temeljem osnove za plaćanje – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. G. iz Z. posl. br. Ovrv-8422/07 od 17. travnja 2007., pravomoćnog i ovršnog dana 17. svibnja 2007."

II. Nalaže se da tužitelj M. M., OIB: …, iz D. M., …, naknadi prouzročeni parnični trošak tuženiku T. H. d.o.o. za telekomunikacijske usluge, OIB: …, u iznosu od 375,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na „ponovni postupak i odluku“. Zatražio je trošak žalbe specificiran u žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi da nije dopuštena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja M. M. iz D. M., … OIB: …, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika T. H. d.o.o., …, Zagreb, OIB: …, podnesenog temeljem osnove za plaćanje – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. G. iz Z. poslovni broj Ovrv-8422/07 od 17. travnja 2007., pravomoćnog i ovršnog dana 17. svibnja 2007., jer je nastupila zastara tražbine tuženika.

6. Presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih isprava i zapisnika, tako da se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno ukazuje žalba tužitelja.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 1. ZPP. ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, kako i zašto ih je utvrdio, koje je od tih činjenica utvrdio dokazivanjem, izjasnio se o pravnoj osnovi te prijedlozima i prigovorima stranaka te je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

9. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) utvrdio sve odlučne činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

10. Valja navesti da prema odredbi čl. 220. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

11. Prvostupanjski sud je u skladu s citiranom odredbom ocijenio da izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja nije potrebno radi čega taj dokaz nije proveo.

12. Dakle, ovlaštenje je suda ocijeniti postojanje potrebe za izvođenje dokaza, pa odbijanjem prijedloga za izvođenje dokaza sud nije postupio protivno odredbama ZPP, niti je neizvođenjem predloženih dokaza u ovom predmetu tužitelj onemogućen raspravljati pred sudom, radi čega nisu počinjene gore navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba tužitelja niti je zbog toga činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

13. Prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije je prigovor materijalnopravne naravi na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti. Tužitelj tijekom prvostupanjskom postupka nije isticao činjenice iz kojih bi proizlazila osnovanost takvog prigovora, pa se taj prigovor ne može po prvi puta isticati tek u žalbi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u premetu poslovni broj Revd-4336/2023-3 od 27. ožujka 2024.). Neovisno od navedenog valja navesti da sve da je i takav prigovor istaknut tijekom prvostupanjskog postupka radilo bi se o prigovoru iz čl. 46. st. 1. toč. 7. OZ, a zbog kojeg prigovora tužitelj nije upućen podnijeti tužbu za proglašenje ovrhe nedopuštenom, pa ga niti ne bi mogao isticati u tužbi.

14. Sporno je u stadiju žalbenog postupka da li je potraživanje tuženika u zastari.

15. Odlučujući o prigovoru zastare prvostupanjski sud je utvrdio da je tražbina tuženika utvrđena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. G. iz Z. poslovni broj Ovrv-8422/07 od 17. travnja 2007. koje je pravomoćno i ovršno 17. svibnja 2007., odnosno odlukom nadležnog tijela javne vlasti i da se na nju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21 – dalje: ZOO), da je zastarni rok sukladno odredbi čl. 241. ZOO prekinut podnošenjem zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji 13. srpnja 2011. od strane prednika tuženika, da je Financijska agencija izknjižila navedenu osnovu iz redoslijeda osnova za plaćanje temeljem čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 91/10, 112/12, 68/18 i 47/20 – dalje. ZPONS) i to 4. kolovoza 2018., te da po istom nije ništa naplatila,od kada je zastarijevanje iznova počelo teći u smislu odredbe čl. 245. st. 3. ZOO, te da je ovdje tuženik u svojstvu ovrhovoditelja pred Financijskom agencijom po drugi put pokrenuo naplatu temeljem ovršne isprave protiv tužitelja kao ovršenika 13. rujna 2023. te da je Financijska agencija postupajući po drugi put po pokrenutoj naplati 24. siječnja 2024. naplatila cjelokupno potraživanje po toj ispravi.

16. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik ovlašten provoditi izvansudsku ovrhu temeljem odredbe čl. 284. st. 1. OZ, te da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 46. st. 1. toč. 11. OZ za proglašenje ovrhe nedopuštenom, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

18. Pobijana presuda, suprotno navodima žalbe sadrži potpune, jasne i valjane razloge o neosnovanosti prigovora zastare zbog kojeg je tužitelj kao ovršenik bio upućen u ovu parnicu.

19. Radnja Financijske agencije kojom prestaje s izvršenjem osnove za plaćanje smatra se relevantnom radnjom kojom bi spor trebao biti okončan ili završen na drugi način. Čl. 245. st. 3. ZOO propisuje da prekinuta zastara, između ostaloga, počinje iznova teći kada je spor završen na neki drugi način.

20. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPONS ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

21. Nadalje, čl. 10. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 71/18), propisano je da Financijska agencija, kada utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu sukladno čl. 12. st. 1. ZPONS, prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i istu pohranjuje do ispunjenja uvjeta za njezino uništenje sukladno čl. 21. toga Zakona.

22. U konkretnom slučaju prekid zastare trajao je sve vrijeme dok je Financijska agencija postupala po osnovi za plaćanje za ovršenika, te je zastara ponovno počela teći 4. kolovoza 2018., u trenutku kada je Financijska agencija prestala izvršavati osnovu zbog nemogućnosti naplate potraživanja tuženika, dakle iz razloga koji leže isključivo na ovršenku (ovdje tužitelju).

23. Tužitelj neosnovano smatra da se u ovom predmetu ima primijeniti jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. st. 1. toč. 3. ZOO budući se radi o ugovornom odnosu između tužitelja i tuženika vezano uz telefonske usluge.

24. Točno je da tražbina vezana uz ugovorni odnos za telefonske usluge zastarijeva u roku od jedne godine, no u ovom slučaju se radi o tražbini s tog osnova koja je pravomoćno utvrđena odlukom tijela javne vlasti, a na tražbine koje su pravomoćno utvrđene odlukom tijela javne vlasti primjenjuje se desetogodišnji zastarni rok. 25. S obzirom da potraživanje ovrhovoditelja (ovdje tuženika) nije u zastari, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 46. st. 1. toč. 11. OZ, te je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

26. Odluka o troškovima postupka žalbom se određeno ne osporava, a sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

27. Slijedom izloženoga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

28. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žalbom nije uspio.

29. Obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš, v.r.