- 1 -              Revd 2904/2023-2

Broj: Revd 2904/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Š. iz N., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z. protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž R-53/2022-2 od 3. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-484/2016-56 od 26. svibnja 2022., na sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e :

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.

II. Prijedlog tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž R-53/2022-2 od 3. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-484/2016-56 od 26. svibnja 2022., postavljajući sljedeće pravno pitanje:

„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica ukazuje na odluke ovoga revizijskoga suda (poslovni broj Revd-2673/2021-2 od 15. veljače 2022. i dr), a navodi i odluke županijskih sudova (Županijskog suda u Zagrebu iz odluke Gž R-480/2019 od 18. travnja 2019. i dr.), tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj isti predlaže odbaciti. Traži naknadu troškova za sastav odgovora na prijedlog.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje tuženice nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6.1. Naime, u odnosu na postavljeno pitanje ističe se da je u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 927/22-3 od 7. veljače 2023., odgovoreno na postavljeno pitanje, na način da je rečeno da pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

6.2. Stoga, kako je o postavljenom pitanju već zauzeto shvaćanje, a pobijana je odluka donesena je u skladu s navedenim shvaćanjem ovoga revizijskog suda, ne radi se o pitanju koje bi omogućilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pozivom na odredbu čl. 385.a ZPP dopusti reviziju i izrazi pravno shvaćanje o njima.

7. S obzirom na gore navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

8. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog, jer se ne radi o troškovima potrebnima za odluku o prijedlogu (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 13. prosinca 2023.