REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-2193/2020-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Ivanović, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Pinculić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog LV, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.) u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-4848/2020. od 3. prosinca 2020. s izmjenom od 4. srpnja 2024., u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, MV, optuženog LV i branitelja, odvjetnika Emila Kote, dana 7. listopada 2024. objavio je, a dana 2. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 84/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08.) stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda broj K-2193/2020. od 8. prosinca 2020.

II Optuženi LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i DV rođene M, rođen **.**.1936. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s mjestom stanovanja u [adresa], državljanina RH, elektromehaničara, umirovljenog, vlasnik kuće na adresi u [adresa] i stana u [adresa], sa završenom srednjom školom, udovac, otac dvoje djece, sa činom vodnika, višestruko odlikovanog, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nekažnjavan

k r i v  j e

što je

- dana 13. lipnja 2020. oko 12,00 sati u Zagrebu, u podnožju kuće na adresi [adresa], tijekom verbalnog i fizičkog sukoba između BV i CV te LVŠ i NV, prišao LVŠ i NV, koja je osoba dobi 92 godine, te u namjeri da ih ustraši, istima rekao: „Maknite se, ubit ću vas, ovo je sve moje!“, što je kod LVŠ i NV izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost,

- d a k l e, drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a od čega je jedno djelo počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

- čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – od čega jedno opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11., a drugo opisano u članku 139. stavcima 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., sve u vezi sa člankom 51. KZ/11.

II Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. optuženom LV se za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11. na štetu LVŠ

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

III Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. optuženom LV se za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11. na štetu NV

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

IV Na temelju članka 51. KZ/11. optuženi LV se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

V Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom LV se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženi LV u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo

VI Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi LV se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog LV, zbog dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i članka 139. stavka 3. KZ/11., s izmjenom činjeničnog opisa od 4. srpnja 2024.

2. Optuženi LV pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se djelomično činjenično izmijenjenom optužnicom stavljaju na teret.

3. U svojoj obrani iznesenoj na početku dokaznog postupka, optuženik je naveo da su tog inkriminiranog dana njegova dva sina CV i BV vozili drva jer su ih htjeli odvesti do garaže, a zna da su se oštećenice odnosno LVŠ i NV nalazile na mostu, te im nisu dale da prođu. Oni imaju problem jer njih dvije ne dozvoljavaju da prolaze tim putem odnosno mostom kako bi mogli doći do dvije garaže koje se tamo nalaze, a radi se o garažama za koje on plaća redovito 37,00 kuna i nema pristup do njih. Napomenuo je da oštećenice često svašta bacaju na tom putu tj. mostu, a zna da su tog dana čak bacale fekalije na njegova dva sina. Zna da su se tada nešto raspravljali, a on je došao naknadno i govorio im „ne želim da se svađate“. Nakon toga njih dvojica su otišla u kuću. Dodao je da se radi o putu u odnosu na koji se vodio i imovinskopravni spor koji je riješen te je njemu pravomoćno dodijeljena služnost puta.

3.1. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da u zadnje godinu dvije slabije čuje jer su mu pukli bubnjići pa je u međuvremenu dobio i slušne aparatiće koje nosi. Na daljnje pitanje branitelja kako to da je došao u inkriminiranom trenutku odgovorio je da ga je supruga zvala da se tamo svađaju pa je otišao. Sve skupa je to trajalo oko 10-ak minuta pa ih je on sve potjerao.

3.2. Na posebno pitanje ZOKDO tko je to točno i što je bacao na oštećenice odgovorio je da je njegov sin BV bacao fekalije prema njima. Na posebno pitanje ZOKDO da pojasni koga je to točno tjerao odgovorio je da je potjerao svoje sinove, a ne oštećenice. Na daljnje pitanje ZOKDO odgovorio je da je doista rekao oštećenicama da je ovo sve njegovo.

3.4. Na posebno pitanje suca odgovorio je da on i dalje ne razgovara sa oštećenicama.

3.5. Na naknadno pitanje branitelja odgovorio je da on nije njima rekao „makni se ubit ću te“.

3.6. Optuženik je na raspravi od 2. listopada 2024. naveo da u cijelosti ostaje ranije obrane te dodao da se sjeća da su tog dana njegova dva sina CV i BV bili dolje te su se svađali sa oštećenicama, a on se spustio samo kako bi im rekao da odu gore te im je tom prilikom rekao "Odite gore, neću se svađati". Napomenuo je da on nije izgovorio te prijeteće riječi, „djece mu njegove“, kao D, on to ne bi nikad rekao.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je službena zabilješka o dojavi od 13. lipnja 2020. (list 7), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 30. lipnja 2020. sa pripadajućom audio-video snimkom ispitivanja (list 9-11), medicinska dokumentacija oštećene LVŠ (list 22-27, 36-56, 80-105, 123-125), sudskomedicinsko vještačenje po vještaku po dr. Davoru Mayeru od 24. rujna 2020. (list 130-134). Pročitana je izreka presude i rješenja od 6. travnja 2010. broj IX-P- 1521/01-101 Općinskog građanskog suda u Zagrebu sa listova 155-156 spisa, medicinska dokumentacija za optuženika s listova 170-173 spisa, liječnička potvrda za oštećenu NV s lista 182 spisa, izvadak iz zemljišne knjiga s lista 198 spisa te izvod iz katastarskog plana list 199 spisa. Pročitana je izreka presude Općinskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2003. broj KO-1433/2002, list 183-184 spisa. Pročitano je izvješće III PP Zagreb od 19. prosinca 2023. s lista 214 spisa.

4.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 5. ZKP/08. pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka BV i CV sa zapisnika o ispitivanju od 25. kolovoza 2023., kao i oštećene LVŠ sa zapisnika o ispitivanju od 25. kolovoza 2023., oštećenice NV sa zapisnika o ispitivanju od 2. listopada 2023. te svjedokinje MVŠ sa zapisnika o ispitivanju od 14. studenog 2023. godine, a na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitani su zapisnici o ispitivanju oštećene LVŠ s lista 224-225 spisa te svjedokinje MVŠ sa listova 225-226 spisa sa zapisnika od 4. srpnja 2024.

5. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz KE za optuženika na listu 140 i 205-206 spisa.

6. U ovom postupku kao sporno pojavilo se pitanje je li 13. lipnja 2020. oko 12,00 sati u Zagrebu, u podnožju kuće na adresi [adresa], došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između oštećenica LVŠ i NV te BV i CV te je li optuženik prišao oštećenicama LVŠ i NV, koja je osoba dobi 92 godine, te u namjeri da ih ustraši, istima rekao: „Maknite se, ubit ću vas, ovo je sve moje!“. Također, bilo je sporno je li cjelokupno postupanje optuženika kod oštećenica izazvalo strah za njihov život i sigurnost. 7. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu sa obranom optuženika, ovaj sud je utvrdio da je optuženi LV počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode, i to kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. na štetu LVŠ i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. na štetu NV, na način kako mu je stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom.

8. Iz iskaza svjedokinje - oštećene NV od 2. listopada 2023. godine proizlazi da je tog dana došla njezina kćerka LVŠ kod nje i radila je svoj posao. Sjeća se da je otišla do garaže gdje je zatekla njih troje i pri tome misli na BV, CV i LV koji su držali tačke, a ona je zbog toga zvala LVŠ da dođe dolje da oni ne bi ogrebali auto tačkama. Dok se nalazila dolje CV i BV su skočili na nju, i uzeli govna od pesa i nju mazali po licu. Tada je zvala LVŠ da dođe koja je došla do garaže, a CV i BV su tada krenuli na LVŠ te su je počeli lupati šakama po glavi, a oni su i nju namazali govnima. Sjeća se da ju je BV gurnuo te je ona zbog toga pala na panj i jedva se digla. Sjeća se da je LV raširio ruke i vikao „maknite se ovo je sve moje, ubit ću vas“, a tada je došla i njegova supruga FV te ih je svo troje potjerala.

8.1. Na posebno pitanje branitelja odgovorila je da misli da se taj događaj dogodio negdje u 6. mjesecu, a točan dan ne zna. Mora napomenuti da osjeća strah zbog ovog događaja za život i sigurnost, te da već 30 godina trpi sve ovo što se događa. Smatra da se sve ovo događa zbog toga što se često sukobljavaju oko puta kojim optuženik i njegova obitelj žele prolaziti, a radi se o njezinom dvorištu i njezinom zemljištu kojim oni ne smiju prolaziti.

9. Iz iskaza svjedokinje - oštećenice LVŠ proizlazi da se inkriminirani događaj zbio prije tri godine u 6.mjesecu, bila je subota, a ona je tog dana bila kod majke u posjeti odnosno sjeća se da je bila pasivno dežurna i imala je upaljen mobitel zbog mogućeg poziva. Negdje oko 12 sati su je zvali sa posla da bi trebala doći dežurati, a tada tijekom razgovora je čula nekakvu deračinu kod garaže te ju je majka zvala da dođe. Završila je razgovor i vidjela je na zemljištu uz svoju majku da se tamo nalaze BV, LV i CV a nalazili su se na njihovom zemljištu. Vidjela je da je njena majka namazana psećim izmetom po licu. U tom trenutku, CV i BV su je lupili zatvorenim šakama rukama po glavi i nju namazali psećim govnom. Ona je zvala svoju kćerku i rekla joj da zove policiju. Inače ona je svoj automobil sparkirala na svoje zemljište na kojem oni nemaju pravo služnosti odnosno tereta odnosno to je njihovo zemljište, a očito su CV i BV htjeli proći kraj njenog auta sa tačkama ali nisu mogli jer nije bilo mjesta dok je njena majka rekla da ne mogu prolaziti da ne oštete auto. Okrivljenik je nakon tog događaja raširio ruke prema njima obje te je vikao „maknite se, ovo je sve moje, ubit ću vas“. Nju je tada BV povukao za ruku i ona je pala na panj, a htio ju je i sa ciglom ali je odustao od toga. Tada je došla supruga optuženika FV te ih je sve potjerala prema cesti, ona je zbog tog događaja provela određeno vrijeme na bolovanju te je i operirana. Ona je zbog ovog događaja osjećala strah i stres odnosno osjećala se uznemireno za svoj život dakle prijetnju je shvatila ozbiljno pogotovo zato što je supruga optuženika strgala ruku njezinoj majci.

9.1. Na posebno pitanje branitelja vodi li se kakav kazneni postupak protiv CV i BV zbog nanošenja tjelesnih ozljeda na njezinu štetu odgovorila je da je vještak proveo vještačenje međutim odbačena je prijava u odnosu na to kazneno djelo.

10. Na raspravi 4. srpnja 2024. svjedokinja LVŠ dodatno je pojasnila kao se sve to dogodilo zato što su optuženik i njegova dva sina, BV i CV, htjeli s tačkama prolaziti preko njihove zemlje bez pitanja. Njezina majka se već nalazila kod garaže njihove kuće te je počela vikati jer su je svo troje počeli verbalno napadati. Ona se zbog toga spustila u podnožje kuće te je došlo do međusobne prepirke i svađe, a ona je dobila udarac u glavu od CV i od BV sa šakama (dok je svjedokinja oštećenica ovo iskazivala optuženik je vikao: "ona sve laže". Svjedokinja je dalje navela da su je njih dvojica namazali sa psećim govnima, kao što su i njezinu majku namazali. Nakon toga LV je stao i raširio ruke i vikao njoj i njezinoj majci " Maknite se, ovo je sve moje, ubit ću vas". Mora reći da se radi o dugogodišnjem sporu oko zemljišta, te može nazvati optuženika nesposobnim starcem koji im otežava život. Dok je to oštećenica govorila, optuženik je vikao "kad je to sve moje!".

10.1. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorila je dok su te prijetnje bile izgovarane njezina kćerka GV se nalazila u kući te je zvala policiju.

10.2. Na posebno pitanje zastupnice optužbe kome se optuženik obraćao kada je izgovarao te prijeteće riječi odgovorila je da se obraćao njoj i njezinoj majci te je govorio "Ubit ću vas, maknite se, ovo je sve moje". Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da se njezina majka strašno uplašila za život i sigurnost jer se radi o ženi koja je tada imala 92 godine, a pored nje su bili tri muškarca pa kako se ne bi uplašila kada joj optuženik govori takve prijetnje.

10.3. Na posebno pitanje suda odgovorila je da sam se ona osjećala užasno, odnosno osjećala je strah jer su se u tom trenutku nalazila trojica muškaraca. Na daljnje pitanje suda pojasnila je da se ona doista bojala optuženika i osjećala strah za vlastiti život i sigurnost jer on inače kopa rupe po zemljištu i nije tako star kako se čini.

11. Iz iskaza svjedoka BV proizlazi da mora samo napomenuti da je vezano uz probleme sa susjedama bio optuženik, a da njihovi problemi oko prolaza na zemljištu traju oko 20-30 godina. Mora reći kako je njegov otac napravio prolaz na tom zemljištu kako bi oni mogli doći do dvije garaže, napravio je i 12 malih cijevi i 4 velike cijevi kako bi im olakšao put do garaža. Naravno oni imaju pravomoćnu presudu da imaju pravo služnosti puta do svojih garaža te taj put pokušavaju koristiti kako bi donijeli drva. Tog dana su brat i on unosili drva do garaže, ali mora napomenuti da se ništa posebno nije dogodilo osim što imaju problema sa prolazom jer im oštećenice to ne dozvoljavaju. Njegov otac je došao u zadnji trenutak, on zapravo nije bio prisutan tijekom tog događaja i nakon što je njihova majka rekla da idu, oni su otišli. Dakle, nije bilo nikakvih kontakta niti je njegov otac nešto govorio. Naime, samo bi napomenuo da on zapravo ne čuje, ima dva slušna aparatića te kada priča onda zapravo viče.

11.1. Na posebno pitanje ZOKDO je li on tog dana bio revoltiran odgovorio je da kako ne bi bio revoltiran kada je tog dana pokušavao nositi drva, a nije mogao proći jer mu to nisu dozvoljavale oštećenice. Na daljnje pitanje je li netko nekoga mazao fekalijama kako je to navela oštećenica danas navodi da to nije točno jer da zapravo oštećenica NV ima psa te da baca fekalije po putu i u potok zato što u kući gdje živi nema kupaonicu ni septičku jamu. Na daljnje pitanje odgovorio je da oštećenica NV toga dana nije imala nikakav štap, već je unuka mahala sa štapom za hokej budući da inače trenira hokej. Na pitanje da li je oštećenica NV pala na tlo odgovorio je da nije vidio, da ne zna. Pri čemu napominje da nikoga nije taknuo kao niti njegov otac niti njegov brat. Na daljnje pitanje je li njegov otac nešto rekao oštećenicama odgovorio je da je rekao je da je to njegovo i maknite se jer je to doista njihovo zemljište, a oštećenice im nikako ne daju proći.

11.2. Na posebno pitanje branitelja je li to jedini put kojim oni mogu prolaziti odgovorio je da je to je jedini put kojim oni mogu prolaziti, tu mogu proći vatrogasci kada je hitna situacija ali s obzirom da se na putu nalaze njezina drva, stari panjevi, nemoguće je proći, pa su oni ostali i bez struje zbog toga.

11.3. Na posebno pitanje branitelja jeste li čuli da bi njihov otac govorio inkriminirajuće riječi odnosno da bi oštećenicama rekao „ubit ću vas“ , odgovorio je da on to nije rekao a bio je prisutan cijelo vrijeme, on takve stvari ne izgovara. Radi se o časnoj osobi, odlikovanoj osobi, koja cijeli život je pošteno radila i takve riječi nije izgovorio, već je oštećenica ta koja kaže „ubite me“.

12. Iz iskaza svjedoka CV proizlazi da su tog dana brat i on vozili drva do svojih garaža, a LVŠ se parkirala sa svojim autom na tom zemljištu ispred njihovog ulaza prema garažama. Mora napomenuti kako postoji most na tom zemljištu na kojem su njegov otac, brat i on napravili dok su njih dvoje bili mali, a ispod tog mosta je bio i potok koji je oštećena B htjela zatvoriti ali nije mogla jer joj to nije dozvolila Vodoopskrba da bi ona kasnije nasula zemlju i stavila cijevi ispod tog mosta. Naime, ona cijelo vrijeme tvrdi da je to njezin most odnosno zemljište, a oni imaju problema kada žele nositi drva u naše garaže. Naime, sjeća se da je oštećena LVŠ sparkirala svoj automobil tako da oni nisu mogli proći sa tačkama u kojima su bila drva te su se svi porječkali, bilo je malo natezanja rukama ali ništa posebno. Već je tada sišla i oštećena NV. Dakle, LVŠ je prva bila pa onda joj se pridružila oštećena B. Njemu je tada „puko film“ a zna da je došao i njegov otac jer mu je njihova majka rekla da siđe jer je čula galamu. Zna da je njegov otac tada samo rekao „maknite se od vragova,“ a onda su brat i on zaključili da se trebaju maknuti i on je potom otišao biciklom kući u [adresa], a njegov otac i brat su otišli gore u kuću.

12.1. Na posebno pitanja ZOKDO je li njegov otac oštećenicama rekao „to je moje“ odgovorio je da to sada ne može baš tvrditi, ali to je njihove zemljište i moguće je da je to rekao. Na posebno pitanje ZOKDO da li je oštećena NV imala sa sobom štaku odgovorio je da se ne sjeća kako je zamahnula prema njegovom bratu, a on se vjerojatno izmaknuo. Na posebno pitanje ZOKDO je li bilo kakvih kaznenih ili prekršajnih postupaka koji bi se vodili između njihovih obitelji odnosno optuženikove obitelji i obitelji oštećenice odgovorio je da nije bilo nikakvih kaznenih postupaka niti ih sad ima osim neki prekršajni postupak koji se vodio za zemljište, a zna da kako je rekao da se vodio postupak o pravu služnosti na tom zemljištu koji je pravomoćno okončan te su oštećenici zbog ovrha vjerojatno sjeli na njezine nekretnine. Na posebno pitanja ZOKDO je li netko pao na tlo prilikom tog naguravanja odgovorio je da ne zna, možda je oštećena NV pala jer se poskliznula.

12.2. Na posebno pitanje branitelja je li tog dana bilo kakvog fizičkog kontakta njega i njegovog brata sa oštećenicama odgovorio je da nije, osim što je bilo samo malo naguravanja. Također odgovorio je da nitko nikog nije mazao fekalijama, osim što mora reći kako oštećenica NV stalno baca fekalije po tom putu po kojem oni prolaze. Također odgovorio je da je njegov otac došao malo kasnije te se sve dogodilo onako kako je već rekao te je njegov otac rekao „maknite se od vragova“ a nije rekao „ubit ću vas“. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da je oštećenica NV njegovoj majci nanijela laku tjelesnu ozljedu a to se dogodilo davnih dana, ne sjeća se, zna samo da je njegova majka nosila nekakav zavoj.

13. Iz iskaza svjedokinje MVŠ od 14. studenog 2023. proizlazi da iskazuje suglasno kao na zapisniku od 24. srpnja 2020. pa je njezin iskaz uz suglasnost stranaka pročitan.

13.2. U svom iskazu MVŠ od 24. srpnja 2020. navela je da živi na adresi u [adresa], u stanu zajedno sa svojom majkom LVŠ. Trenutno je nezaposlena. Dana 13.6.2020. godine ona je sa svojom majkom bila kod svoje bake NV na adresi u [adresa]. Sve tri su tada bile u sobi, a njezina je majka tada negdje prije 12 sati nazvana sa posla da dođe raditi. Njezina baka je otišla van na dvorište do garaže i odjedanput je čula da je baka počela vikati. Njezina majka je nakon toga izašla van iz kuće da vidi što se dešava, a ona je ostala u kući. Majka je otišla van do bake, a ona je nakon nekoliko minuta čula da je majka zove i govori joj da dođe kod nje van. Izašla je van i imala je što vidjeti, odnosno vidjela je svoju majku i svoju baku koje su po licu i tijelu odnosno odjeći bile namazane psećim govnima. Također je u neposrednoj blizini njih dvije vidjela i HV, OV i ĐV. Njoj je tada njezina majka rekla da ide zvati policiju što je ona odmah i napravila na način da se vratila u kuću i sa svog telefona nazvala policiju i zatražila intervenciju. Misli da je tada zvala dva puta jer joj se prilikom prvog poziva nije nitko javio. Nakon pozivanja policije ona je ponovno otišla van kod garaže, a majka joj je rekla da se makne i vrati u kuću iz straha da ne bi i nju obitelj ĐV napala. Na kraju je napomenula da je nakon toga događaja njezina majka završila na bolovanju i na bolničkom liječenju, da je od tada pod stresom kao i ona i baka, te se boje svi zajedno neke sljedeće moguće neugodne situacije sa obitelji ĐV.

13.2. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorila je da ovo što je sada ispričala joj je rekla njezina majka, nije osobno vidjela i čula.

13.2. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da je točno da je izašla van jer je čula da ga majka zove te je imala što vidjeti, a vidjela je majku i baku koje su bile namazane psećim govnima.

13.3. Na posebno pitanje suda odgovorio je da joj je majka rekla da je optuženi LV raširio ruke i vikao „Maknite se, ovo je sve moje, ubit ću vas“. Koliko se sjeća optuženik je prijetio baki, a ne majci jer je majka pala na panj kada ju je gurnuo BV te je sedam dana ležala u bolnici.

13.4. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da je tog dana 13. lipnja 2020. bila sa majkom u kući kod bake, a majka se poslije spustila dolje u dvorište jer je čula baku kako viče te je ona poslije kada je izašla van kao što je već ranije iskazala, vidjela ih da su bile namazale psećim govnima nakon čega je zvala i policiju, a njoj je majka rekla da je optuženik izgovorio prijetnje tako što je raširio ruke te je vikao „Maknite se, ovo je sve moje, ubit ću vas“, time da dodaje da je još kada joj je majka rekla da zove policiju rekao „jebala te policija“, a to je rekao, kada je se pita, upravo optuženik.

14. Na raspravi 4. srpnja 2024. dodatno ispitana svjedokinja MVŠ, navela je da se ovaj događaj odigrao prije 4 godine, 2020., zbog kojeg je ona zvala policiju. Odigrao se oko 12 sati, kod njezine bake u Čučerju, na adresi [adresa]. Tom prilikom su majka, baka i ona bile u kući. Iz kuće je prvo izašla baka, kako bi se prošetala, a nakon nje njezina majka, zna da su dolje bili još i optuženik LV kao i njegovi sinovi BV i CV, čula se galama i svađa, a njezina majka je nju tada zvala te joj rekla da odmah zove policiju jer su je BV i CV namazali nju i baku psećim govnima. Zna da je optuženik LV rekao "jebala te policija". Zna da je njezina majka pala na panj jer su je gurnuli. Kad je se pita jesu li bile kakve druge riječi izgovarane odgovorila je da nisu bile nekakve druge riječi, kada joj se predočava dio njezinog iskazivanja sa zapisnika od 14. studenog 2023. s lista 203 spisa, kada je iskazala u četvrtom odlomku, 5. redak koji počinje riječima "Meni je majka rekla da je optuženik izgovorio prijetnje tako što je raširio ruke te je vikao "maknite se, ovo je sve moje, ubit ću vas", odgovorila je da je to točno da je tako iskazala, ali prvo odgovara da je rekao da je optuženik te riječi izgovarao baki, a kad je se pita da pojasni razliku kome je to točno zapravo izgovarao budući da je prošli put iskazala da joj je majka navela prijetnje u množini, odgovorila je da se to odnosilo i na njezinu majku i na baku.

14.1. Kad joj je predočeno da je na zapisniku od 14. studenog 2023. iskazala u trećem odlomku, dio koji počinje riječima u drugom redu "koliko se sjećam optuženik je prijetio baki, a ne majci", a upitana da pojasni razliku budući da je danas rekla da je prijetio majci, odgovorila je da joj je majka rekla da je prijetio majci i baki. Dalje je odgovorila kako je bakina kuća udaljena metar od mjesta događaja gdje se to sve odigralo.

14.2. Na posebno pitanje branitelja odgovorila je da ona nije vidjela događaj, već je njoj majka prenijela što se dogodilo, tako da ona ima saznanja posredno od majke. Na daljnje pitanje branitelja odgovorila je da optuženik ima mogućnost za pristupiti i da prođe po zemljištu susjede EV, dakle ima mogućnost prolaziti drugim putem, a ne njihovim putem oko kojeg se vodio spor. Na daljnje pitanje branitelja da li je njoj poznato da je donesena pravomoćna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1521/01 od 6. travnja 2010. kojem je utvrđeno pravo stvarne služnosti u korist optuženog LV u dužini 18,5 metara i širine 3 metra, odgovorila je da joj je poznato.

15. Iz službene bilješke o dojavi od 13. lipnja 2020. sa lista 7 spisa, proizlazi da je **.**.2020. GV“ iz [adresa] u 11:50 sati dojavila da ima problema sa susjedom LV.

16. Iz sudskomedicinskog vještačenja provedenog po stalnom sudskom vještaku dr. Davoru Mayeru od 24. rujna 2020. proizlazi da je oštećenica LVŠ **.**.2020. sudjelovala u događaju koji je uključivao verbalni sukob i naguravanje te da oštećenica nakon događaja nije odmah zatražila medicinsku pomoć već da je prvi pregled učinjen dva dana kasnije i to 15. lipnja 2020. te je njime konstatirana ozljeda krvnog podljeva lijevog koljena. Navedena ozljeda čini cjelinu s postavljenom dijagnozom natučenja lijevog koljena i predstavlja tjelesnu ozljedu. Lokalizacija ozljeda govori za njezin nastanak padom uz dočekivanje na lijevo koljeno. Ova je ozljeda ujedno i jedino medicinsko stanje koje je izvjesno pripisivo predmetnom događaju.

17. Iz izreke presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. travnja 2020. broj IX-P-1521/01-101 između ostalog proizlazi da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice - protutužene NV koji glasi točka I "Tuženicima, protutužiteljima se nalaže da prestanu uznemiravati tužiteljicu - protutuženu u izvršavanju svojih vlasničkih prava kuće i dvorišta što se nalaze na z. k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 199 čhv upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] na način da im se zabranjuje prolaz i provoz preko te čestice te im se zabranjuje svako dalje takvo ili slično uznemiravanje pod prijetnjom novčane kazne, a pod točkom II je utvrđeno pravo stvarne služnosti prolaza i provoza dužine 18,5 metara, i širine 3 metra koji se put proteže sjeveroistočnim dijelom zk čestice broj 4125/4 k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška], a za korist vlasnika čestice broj 4126/1 i to tuženika - protutužitelja LV, dok je tužiteljica - protutužena NV dužna trpjeti da tuženik - protutužitelj LV svakodobno koristi pravo navedene stvarne služnosti preko poslužne nekretnine za korist povlasne nekretnine.

18. Iz liječničke potvrde za oštećenu NV s lista 182 spisa, proizlazi da ista boluje od niza dijagnoza te da se radi o bolesnici visoke starosne dobi za multimorbiditetom koja nije samostalno pokretna, ali je psihički orijentirana te da između ostalog ima dijagnozu senilne katarkte, osteoporozu, kardiomiopatiju te ostale dijagnoze.

19. Iz presude Općinskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2003. broj KO-1433/2002 proizlazi da je FV proglašena krivom zbog kaznenog djela iz članka 99. stavak 1. KZ/97. te osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uz primjenu uvjetne osude, a na štetu NV.

20. Iz ZK uloška broj [broj ZK uloška] broj katastarske čestice [katastarska čestica] proizlazi da je kao vlasnik u dijelu vlastovnice upisana NV [adresa] u [adresa], zgrada i dvorište.

21. Iz izvješća s lista 214, III PP Zagreb, proizlazi da je podneseno posebno izvješće 2008. vezano za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ-a na štetu NV od strane LV kao i da je podneseno posebno izvješće 2017. godine vezano za kaznenu prijavu NV protiv LV zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

22. Naime, iako je optuženi LV u svojoj obrani, koju u tom dijelu sud nije prihvatio istinitom i vjerodostojnom, već je ocijenio obranom usmjerenom otklanjanju kaznenopravne odgovornosti, poricao da bi prijetio oštećenicama, navodeći kako se on spustio kod garaža kako bi sinovima rekao da se ne svađaju i tom prilikom je rekao oštećenicima da je ovo sve njegovo, misleći pri tome na prolaz do garaža, sud je tijekom postupka utvrdio suprotno.

23. Činjenica da je dana 13. lipnja 2020. oko 12,00 sati u Zagrebu, u podnožju kuće na adresi [adresa], došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između BV i CV te LVŠ i NV, proizlazi iz iskaza oštećenica NV i LVŠ te svjedokinje MVŠ, kao i službene bilješke o dojavi, a što djelomično potvrđuju i optuženik, svjedok CV kao i sudskomedicinsko vještačenje.

23.1. Naime, iz iskaza oštećene NV, kojeg je sud ocijenio vjerodostojnim i uvjerljivim, proizlazi kako je ona tog dana došla do garaže gdje su se već nalazili optuženi LV i njegovi sinovi CV i BV sa tačkama pa je ona pozvala svoju kćerku, DVŠ da dođe dolje da joj tačkama ne ogrebu auto. Opisala je kako su CV i BV skočili na nju i uzeli „govna od pesa“ i mazali je po licu, a kada je došla njezina kćerka, njih dvojica su krenuli nju te je lupali šakama po glavi i mazali je govnima, dok ju je BV gurnuo pa je ona zbog toga pala na panj i jedva se digla. Suglasno tome iskazala je oštećena LVŠ, čiji iskaz je sud prihvatio kao vjerodostojnim, koja je opisala kako je tog dana čula deračinu ispred kuće kod garaža. Majka ju je pozvala da dođe dolje te je tada zatekla optuženika, kao i CV i BV, dok je njezina majka bila namazana psećim izmetom po licu. Oštećenica je sukladno iskazu oštećene NV opisala verbalni i fizički sukob, pojašnjavajući kako su tog inkriminiranog dana optuženik i njegova dva sina htjeli s tačkama prolaziti preko njihove zemlje. Opisala je kako su nju tada CV i BV lupili zatvorenim šakama po licu i potom je namazali psećim „govnom“, dok ju je BV povukao za ruku te je pala na panj. Htio ju je udariti i ciglom, ali je odustao od toga.

23.2. Sve navedeno je potvrdila i posredna svjedokinja MVŠ koja je iskazala kako se sjeća da su inkriminiranog dana prvo iz kuće izašla njezina baka, kako bi se prošetala, a nakon nje njezina majka. Suglasno iskazima oštećenica, te svjedoka BV i CV, potvrdila je kako su tamo bili optuženi LV kao i njegovi sinovi BV i CV te da se čula galama i svađa. Ova svjedokinja je suglasno iskazala kao i oštećena LVŠ da je nju majka tada zvala te joj rekla da odmah zove policiju jer su BV i CV namazali nju i baku psećim govnima, a također da joj je majka pala na panj jer ju je gurnuo BV. Ova svjedokinja je dodala još kako je optuženik rekao „jebala te policija“ kada joj je njezina majka rekla da zove policiju. Osim toga, iz sudskomedicinskog vještačenja proizlazi da je oštećena LVŠ **.**.2020. sudjelovala u događaju koji je uključivao verbalni sukob i naguravanje te da oštećenica nakon događaja nije odmah zatražila medicinsku pomoć već da je prvi pregled učinjen dva dana kasnije i to 15. lipnja 2020. te je njime konstatirana ozljeda krvnog podljeva lijevog koljena. Navedena ozljeda čini cjelinu s postavljenom dijagnozom natučenja lijevog koljena i predstavlja tjelesnu ozljedu. Lokalizacija ozljeda govori za njezin nastanak padom uz dočekivanje na lijevo koljeno te je jedino medicinsko stanje (uz ostala stanja opisana vještačenjem), a koje je izvjesno pripisivo predmetnom događaju.

23.3. Svjedok CV je iskazao kako je točno da su on i brat htjeli odvesti drva do garaže, dok je na tom putu bio parkiran automobil oštećene LVŠ tako da nisu mogli proći. Iz njegovog iskaza proizlazi da su se tada svi porječkali te da je bilo malo natezanja, navodeći kako je njemu „puko film“, pri čemu je taj svjedok iskazao kako je prvo došla LVŠ, a potom NV, odnosno suprotno od iskaza oštećenica i svjedokinje BVŠ. No, potvrdio je kako je njegov otac, optuženik došao dolje do garaža jer mu je njegova majka, odnosno FV rekla da siđe jer je čula galamu. Iz iskaza ovog svjedoka, dakle, proizlazi da je inkriminiranog dana ipak došlo do nekakvog sukoba između njegovog brata i njega sa oštećenicama, odnosno da je bilo malo naguravanja. Iz suglasnih iskaza oštećenih LVŠ i NV proizlazi kako je taj sukob završio kada je došla supruga optuženika te ih svo troje potjerala, a to je potvrdio i svjedok BV. Suprotno tome, iskazao je svjedok CV koji je naveo da je njegov otac tada samo rekao „maknite se od vragova,“ a onda su brat i on zaključili da se trebaju maknuti i on je potom otišao biciklom kući u [adresa], a njegov otac i brat su otišli gore u kuću.

23.4. Iz obrane optuženika proizlazi kako oštećenice LVŠ i NV nisu dale njegovim sinovima, CV i BV da prođu s drvima do garaža te da su se vi raspravljali, a da su oštećenice i njegov sin BV bacali fekalije jedni prema drugima. Pojasnio je da je sišao dolje jer mu je supruga rekla da se svi dolje svađaju pa je došao kako bi ih sve potjerao i jedino što je rekao bilo je „Ovo je sve moje!“, ali isto tako im je rekao da se neće svađati.

23.5. Suprotno tome, iz iskaza svjedoka BV proizlazi kako su on i brat, svjedok CV htjeli odvesti drva do svojih garaža, što im nisu dozvoljavale oštećenice, osporavajući bilo kakav sukob, dok je optuženik, njihov otac, došao u zadnji trenutak te nije bio prisutan tijekom cijelog događaja.

24. Dakle, neovisno o tome što je optuženik porekao da bi izrekao prijeteće riječi, a koju obranu su potvrdili svjedoci CV i BV, čiji iskazi su pristrani, jer su i sami sudjelovali u sukobu sa oštećenicama, suprotno proizlazi iz uvjerljivih i suglasnih iskaza oštećenica, kao i svjedokinje BVŠ, pri čemu treba primijetiti da su optuženik i svjedok BV ipak potvrdili da je optuženik rekao „Ovo je sve moje!“, dok je svjedok CV iskazao da je moguće da je tako nešto rekao optuženik, dok je navedene riječi „Ovo je sve moje!“ optuženik ponovio glasno govoreći na raspravi tijekom iskazivanja oštećene LVŠ.

24.1. No, okolnost da je optuženi LV tijekom verbalnog i fizičkog sukoba prišao LVŠ i NV, te im rekao: „Maknite se, ubit ću vas, ovo je sve moje!“, proizlazi iz suglasnih iskaza oštećenica LVŠ i NV koje su iskazale da je optuženi LV nakon tog fizičkog i verbalnog sukoba oštećenica sa njegovim sinovima, CV i BV, raširio ruke prema njima obje te je vikao „Maknite se, ovo je sve moje, ubit ću vas“. Na raspravi je iskazivala i svjedokinja MVŠ te je dodala kako je njoj majka rekla da je optuženik raširio ruke i vikao „Maknite se, ovo je sve moje, ubit ću vas“, s time da je optuženik te riječi rekao njezinoj baki, dok je na idućoj raspravi kada je ispitivana pojasnila da je u stvari njoj majka rekla kako je te riječi optuženik govorio u množini, te da se to onda odnosilo na majku i baku. No, navedeno nije dovedeno u sumnju, budući da su obje oštećenice iskazale kako im se optuženik obraćao objema u množini, pa je jasno da je prijeteće riječi uputio objema.

25. Činjenica da su navedene inkriminirane riječi kod oštećenica LVŠ i NV izazvale osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, jer su obje oštećenice suglasno, uvjerljivo i životno iskazivale kako su se osjećale prilikom izgovaranja prijetećih riječi od strane optuženika, dok je svjedokinja MVŠ opisala da je njezina majka završila na bolovanju i na bolničkom liječenju, kao i da su od tada pod stresom i ona i baka, pri čemu je navela kako se boje svi zajedno neke sljedeće moguće neugodne situacije sa obitelji BV.

26. Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje je uputio optuženi LV oštećenicama NV i LVŠ i to „Maknite se, ubit ću vas, ovo je sve moje !“. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi od osobe s kojima obje oštećenice vode dugogodišnji imovinskopravni spor, u kojem je očito optuženik pravomoćnom odlukom dobio pravo služnosti puta, a koje oštećenice i dalje osporavaju, što je bio slučaj i inkriminiranog dana, u svakom slučaju predstavljaju ozbiljne prijetnje oštećenicama da će ih isti usmrtiti. Radi se o ozbiljnim prijetnjama koje su po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladne da kod osobe kojoj su upućene izazove osjećaj straha za život, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećene NV i oštećene LVŠ koje su u svom iskazu navele da su zbog postupanja optuženika i izgovorenih riječi bila u strahu za sebe. Da su uslijed izgovorenih prijetnji i ponašanja optuženika osjetile ozbiljan strah za vlastiti život potvrđuje i činjenica da su iste odmah sve prijavile policiji.

27. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženika koji oštećenicama upućuje inkriminirane riječi stekla sva objektivna obilježja dva kaznena djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i proglasio krivim, a optuženik je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera prvog stupnja. To znači da je bio svjestan svojih djela, te da je htio radnju počinjenja istih, vršeći i želeći predmetna djela kao takva i kao svoja. Naime, sam optuženik je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo, bio svjestan da riječi koje izgovara kod oštećenica moraju izazvati strah, a radi se o riječima koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj straha za njihov život, te ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje i uznemiravanje adresata, a za to je optuženik svakako imao motiv koji sud prepoznaje u želji da zastraši oštećenice nezadovoljan činjenicom što iste već godinama ne dozvoljavaju njegovoj obitelji da prođe putem do garaža, pa niti nakon pravomoćne odluke kojom su isti dobili pravo služnosti puta. Ujedno, za ostvarenje kaznenog djela prijetnje nije odlučno postojanje namjere da se ozbiljna prijetnja i ostvari nego je bitno da je ona po svom karakteru i s obzirom na okolnosti pod kojima je učinjena takva da je objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izaziva osjećaj straha, osobne ugroženosti i nesigurnosti, kao i da je prijetnja poduzeta s namjerom da se druga osoba ustraši ili uznemiri, a u ovom slučaju sve navedeno je ispunjeno. 28. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženika, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi LV upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. na štetu oštećene LVŠ te kvalificiranog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11., na štetu NV, koja je posebno ranjiva zbog svoje dobi, jer se radi o osobi u dobi od 92 godine, a koja je posebno ranjiva, ne samo zbog svoje dob,i već i svog zdravstvenog stanja, a kako proizlazi iz medicinske dokumentacije prema kojoj se radi o osobi visoke starosne dobi za multimorbiditetom koja nije samostalno pokretna, ali je psihički orijentirana te, između ostalog, ima dijagnozu senilne katarkte, osteoporozu, kardiomiopatiju te ostale dijagnoze.

29. Sud je obranu optuženika djelomično prihvatio. Sud je prihvatio da između obitelji LV i oštećenica postoji dugogodišnji imovinskopravni spor i nezadovoljstvo, jer im oštećenice nisu dozvoljavale da prođu putem koji vodi do njihovih garaža, pa čak ni nakon što je optuženik pravomoćnom odlukom dobio pravo služnosti tog puta. Također, prihvaćena je obrana optuženika kako ni tog inkriminiranog dana njegovi sinovi nisu mogli proći tim putem, kada su htjeli drva odvesti do garaže. Također, sud je prihvatio dio obrane u kojem je optuženik opisao kako zna da su se zbog toga njegovi sinovi raspravljali sa oštećenicama, a da je on sišao dolje jer mu je to njegova supruga rekla. Prihvaćen je dio njegove obrane u kojem je naveo kako je tijekom te svađe njegov sin BV bacao fekalije prema oštećenicama, jer je taj dio suglasan iskazima oštećenica. Također, sud vjeruje optuženiku da je oštećenicama govorio da je ovo sve njegovo, budući da je navedene riječi optuženik ponovio i na raspravi prilikom iskazivanja oštećene LVŠ. No, nije uvjerljiva obrana optuženika da je on sišao dolje samo kako bi rekao svima da ne želi da se svađaju i da ih je on sve potjerao, odnosno da je potjerao njegove sinove. Naime, obje oštećenice su uvjerljivo, sukladno, životno i vjerodostojno ponovile više puta prilikom ispitivanja kako je optuženik stao i raširio ruke te im vikao „Maknite se, ubit ću vas, ovo je sve moje!“, te riječi je potvrdila i posredna svjedokinja MVŠ, time da je i sam optuženik kao i njegov sin, svjedok BV suglasno potvrdio dio u kojem je rekao da je ovo sve njegovo, a svjedok CV da je moguće da je to optuženik rekao. Budući da je i svjedok BV potvrdio dio iskaza oštećenica kako je FV, supruga LV došla i rekla im da idu, nije prihvaćen neuvjerljivi dio obrane optuženika kako je on došao reći svima da se ne svađaju i onda ih potjerao kući, čime je optuženik očito nastojao otkloniti svoju kaznenopravnu odgovornost.

30. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze oštećenica NV i LVŠ kao vjerodostojne, istinite, dosljedne i uvjerljive, s obzirom na to da su na životan i logičan način opisale, kako postoje imovinskopravni problemi između njih i obitelji LV, a što je očito kulminiralo inkriminiranog dana kada su se njih dvije verbalno i fizički sukobile sa sinovima optuženika oko prolaza prema garažama. Sud vjeruje iskazima oštećenica da su ih svjedoci CV i BV „namazali govnima“, a da je oštećena LVŠ pala te se ozlijedila, kako to potvrđuje sudskomedicinsko vještačenje, jer je to medicinsko stanje izvjesno pripisivo tom događaju. Obje oštećenice i to NV kao i LVŠ su suglasno i uvjerljivo opisale kako se optuženik pridružio tom sukobu, te je stao i raširio ruke te im vikao „Maknite se, ovo je sve moje, ubit ću vas!“. Njihov iskazi su potvrđeni iskazom svjedokinje B koji je također ocijenjen životnim, logičnim i uvjerljivim te sukladnim iskazima oštećenica, koja je potvrdila i kako su majka i baka bile „namazane psećim govnima“.

28. Svjedok BV potvrdio je da imovinskopravni problemi između ove dvije obitelji traju dugi niz godina, te je sud prihvatio taj dio iskaza jer se suglasan obrani optuženika, svjedoka CV te iskazima oštećenica. Ujedno je prihvaćen i dio iskaza da on i njegov brat nisu tog inkriminiranog dana mogli proći jer im to oštećenice nisu dozvoljavale, kao i dio iskaz koji je suglasan iskazima oštećenica kako su otišli nakon što im je to rekla FV, njihova majka, odnosno supruga optuženika. No, nije prihvaćen dio iskaza tog svjedoka kojim je nastojao otkloniti kaznenopravnu odgovornost optuženika, prvo navodeći kako njegov otac nije ništa govorio oštećenicama, a zatim kako je ipak rekao “Ovo je sve moje i maknite se“, kao i da nitko nije mazao nikoga fekalijama, jer suprotno proizlazi iz iskaza oštećenica, kao i obrane optuženika koji je potvrdio da je njegov sin BV bacao fekalije prema oštećenicama. Ujedno, iskaz svjedoka CV sud je prihvatio u dijelu u kojem je potvrdio dio obrane optuženika kako je on stigao naknadno nakon što mu je supruga rekla da siđe, kao i dio u kojem je potvrdio kako je između njega i brata te oštećenica bilo svađe i natezanja rukama, jer nisu mogli proći s drvima do njihove garaže. Iako je ovaj svjedok rekao da je optuženik rekao „Maknite se od vragova“, osporio je prijeteće riječi optuženika upućene oštećenicama, a taj dio nije prihvaćen jer je suprotan rezultatima dokaznog postupka.

29. U cijelosti je prihvaćena kao istinita i vjerodostojna pročitana materijalna dokumentacija, čiju vjerodostojnost nitko nije osporavao, niti je ičim dovedena u sumnju.

30. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

30.1. Sud je kao olakotne okolnosti da je optuženik osoba visoke životne dobi te narušenog zdravstvenog stanja (slabije čuje i nosi slušni aparat), da nije ranije dolazio u sukob sa zakonom, odnosno da se radi o kazneno neosuđivanoj te prekršajno nekažnjavanoj osobi, kao i da mu je u međuvremenu preminula supruga.

30.2. Kao otegotne okolnosti sud je cijenio upornost i kriminalnu volju u protupravnom postupanju na štetu obje oštećenice.

31. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zaprijećenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11. do tri godine, te zaprijećenu kaznu zatvora za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11., od šest mjeseci do pet godina. Ujedno je posebno cijenjeno postupanje optuženika, odnosno da je isti kaznena djela počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom prvog stupnja, koja ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni, iako je sastavni element kaznenog djela.

31.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, optuženom LV utvrdio pojedinačne kazne zatvora za dva kaznena djela prijetnje, i to kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. na štetu oštećene LVŠ (što je malo više od zakonskog minimuma) i kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci za kazneno djelo prijetnje iz čanka 139. stavka 3. KZ/11., na štetu oštećene NV (što je u visini zakonskog minimuma), te ga uz primjenu pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjena u stjecaju, gdje se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora. Iako je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora, sud smatra tu kaznu zatvora nije potrebno neposredno izvršiti, pa je optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od osam mjeseci od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

31.2. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.

31.3. Stoga, odlučujući o duljini vremena provjeravanja, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženika, ali i okolnosti vezane uz sama djela i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženika da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je vrijeme provjeravanja od jedne godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u tom vremenu optuženik ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti. Ujedno će optuženik doći u priliku pokazati je li se shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo novim imovinskopravnim problemima sa oštećenicima, koje očito i dalje traje, ne može rješavati ispoljavanjem nasilja prema njima.

3. Iako je optuženi LV proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela, sud ga je na temelju zakonske odredbe članka 148. stavka 6. ZKP/08. u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., jer se radi o umirovljeniku, te je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.

Zagreb, 7. listopada 2024.

Zapisničar:

S u d a c:

Ana Pinculić

Maja Ivanović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-4848/2020.

2. Optuženi LV

3. Branitelj, odvjetnik Emil Kota

4. oštećenice – nakon pravomoćnosti.