Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-670/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Držaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari ovrhovoditelja OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao pravni slijednik Societe Generale Splitske banke d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, zastupana po punomoćnici PE, zaposlenici ovrhovoditelja, protiv ovršenice ŠE iz [adresa], zastupana po punomoćniku Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, Lička 6b, radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1627/2022 od 8. srpnja 2022., 7. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1627/2022 od 8. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda na temelju ovršne isprave, Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 220984 sklopljenog 2. srpnja 2014. između ovrhovoditelja, kao kreditora, ovršenice kao korisnice kredita, ČE sa sudužnikom i Pinifer d.o.o. kao založnim dužnikom, koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Dalibora Pavlovića pod poslovnim brojem Ov-2146/14 3. srpnja 2014., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na ime glavnice u iznosu od 23.582,82 EUR-a, redovne kamate u iznosu od 1.183,21 EUR-a, zatezne kamate u iznosu od 972,94 EUR-a, troška u iznosu od 4.300,00 kn, troškova potvrde ovršnosti u iznosu od 185,00 kn te troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u izreci rješenja, pa do isplate, određena je ovrha na nekretninama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica], suvlasnički dio 59/338 etažno vlasništvo (E-2), u naravi dvosoban stan, dio okućnice, parkirno mjesto, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu je podnijela ovršenica sadržajno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP), a koji se u ovom predmetu primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) s prijedlogom da se rješenje o ovrsi ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu podnio je ovrhovoditelj s prijedlogom da se žalba ovršenice odbije kao neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 5. OZ, a niti su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je na temelju ovršne isprave – ugovora o kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava solemniziranog od strane javnog bilježnika (čl. 23. t. 1. OZ)-a a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja odredio ovrhu na nekretninama ovršenice.

6. Ovršenica u žalbi ističe povredu prava na dom, odnosno da se radi o nekretnini u kojoj stanuje zajedno sa suprugom ČE i dvoje maloljetne djece, da nema u vlasništvu drugih nekretnina te predmetna nekretnina služi za stanovanje i za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba nje i njezine četveročlane obitelji.

7. Takvim žalbenim navodima ovršenica ističe povredu prava na dom iz čl. 34. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori“, broj18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 5/14).

8. Prvenstveno valja navesti da je cilj ovog ovršnog postupka realizacija naplate dospjele tražbine ovrhovoditelja koja tražbina se temelji na ovršnoj ispravi i kojom ovršnom ispravom je ovršenica dobrovoljno koristila predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja kredita. Dobrovoljnim zasnivanjem založnog prava ovršenica je izričito pristala da banka svoju tražbinu može namiriti prodajom založene nekretnine. Ovrha je određena na predmetu koji nije izuzet od ovrhe niti je ovrha na tom predmetu ograničena.

9. Ovršenica u postupku ne prigovara valjanosti ovršne isprave, pa proizlazi da je slobodno sklopila ugovor i pristala da se kredit osigura njezinom nekretninom kao instrumentom osiguranja tražbine ovrhovoditelja, pa je isto tako morala biti svjesna mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ukoliko taj kredit ne vrati.

10. Imajući u vidu gore navedeno ovršenica se ne može protiviti ovoj ovrsi pozivanjem prava na dom.

11. Ovakvo stajalište izraženo je i u odlukama Europskog suda za ljudska prava primjerice P protiv Republike Hrvatske – Zahtjev broj 2545/2014 od 20. rujna 2016., Vrzić protiv Hrvatske od 12. srpnja 2016. - Zahtjev br roj 43777/13 gdje se navodi: „ESLJP nije našao nerazmjernost“ kako su podnositelji zahtjeva dobrovoljno koristili svoj dom kao osiguranje za zajam … izričito pristali da ukoliko … ne otplate nenamirena potraživanja … zajmodavci imaju pravo tražiti naplatu u ovršnom postupku prodajom njihove kuće … nisu osporili niti jedan ugovor o zajmu pred nacionalnim sudovima u odgovarajućim postupcima … mogli su pokrenuti postupak tražeći da se ugovor proglasi ništetnim ili da se poništi …“.. Istovjetno stajalište je zauzeto i u odluci Ustavnog suda Republike broj U-III-2930/2019 od 14. studenog 2019.

12. U odnosu na prigovor ovršenice da je vrijednost nekretnine višestruko veća od tražbine ovrhovoditelja, valja navesti da spisu prileži izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu iz kojeg proizlazi da je za korist ovrhovoditelja upisano i dobrovoljno založno pravo na istoj nekretnini radi osiguranja tražbine u iznosu od 100.000,00 EUR-a na ime glavnice uz sporedne tražbine, a koja tražbina će se također namirivati u ovom postupku uz tražbinu za koju je određena ovrha, to se sveukupno radi o visokoj novčanoj tražbini, pa imajući u vidu procijenjenu vrijednost nekretnine (191.000,00 EUR-a) to se ovršenica ne može protiviti ovrsi pozivanjem na načelo nesrazmjernosti i prava na dom, već ovaj ovršni postupak treba sagledati kao cjelinu radi postizanja legitimnog cilja ovrhovoditelja radi zaštite svojeg vlasništva, odnosno naplate svoje tražbine.

13. Što se tiče prigovora žaliteljice da predmetna nekretnina predstavlja njezinu jedinu nekretninu u kojoj živi sa suprugom i maloljetnom djecom, valja odgovoriti da ovršenica nije dokazivala da ne može pitanje stanovanja riješiti na neki drugi način, primjerice najmom druge nekretnine ili preseljenjem.

14. Svaki ovršni postupak je otegotan za ovršenika, a posebice kada se radi o nekretnini koja služi sa stanovanje, no u okolnostima konkretnog slučaja kada se vodi ovrha na temelju ugovora valjanost kojeg ovršenica ne osporava i na temelju kojeg je uknjiženo dobrovoljno založno pravo, pa je ovrha na založenoj nekretnini posljedica izričitog pristanka ovršenice, vlasnice nekretnine te prodaja nekretnine radi nepodmirenja zalogom osigurane tražbine, u provođenju ovršnog postupka s tim ciljem, nema značaj neusklađenosti s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

15. Slijedom izloženog valjalo je žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

U Zagrebu 7. listopada 2024.

Sutkinja

Gordana Držaić