Pristupanje sadržaju
- 1 - Revr-1103/2016-5
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz … OIB … , kojeg zastupa punomoćnica mr. sc. A. F.-R., odvjetnica u Č., protiv tuženika F.-P. d.o.o. Č., OIB … , kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. i Š. iz V., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž R-2/2016-2 od 17. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-602/14-12 od 23. studenoga 2015., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e:
Preinačuju se presuda Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž R-2/2016-2 od 17. ožujka 2016., u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena toč. 1. I. te toč. 1.II. izreke presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-602/14-12 od 23. studenoga 2015., kojim je odbijen zahtjev na utvrđenje da je između tužitelja B. K. iz … kao radnika s jedne strane i tuženika F.-P. d.o.o. Č., kao poslodavca s druge strane, sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova ”ručno kalupiranje (rundel)", kao i presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-602/14-12 od 23. studenog 2015., u navedenim točkama njene izreke i sudi:
„I. Utvrđuje se da je između tužitelja B. K. iz … kao radnika s jedne strane i tuženika F.-P. d.o.o. Č., kao poslodavca s druge strane, s danom 1. siječnja 2006., sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova ”ručno kalupiranje (rundel)“.
II. Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao dana 22. svibnja 2008.“
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž R-2/2016-2 od 17. ožujka 2016., te presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-602/14-12 od 23. studenog 2015., u preostalom dijelu, kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u ostalom dijelu toč. 1.I., toč. 1.III., te toč.2. (odluka o troškovima parnice) - a predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se sudu prvog stupnja svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima ovog revizijskog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-602/14-12 od 23. studenoga 2015., odbijeni su (toč. I. izreke) zahtjevi tužitelja koji glase:
„I. Utvrđuje se da je između tužitelja B. K. iz … kao radnika s jedne strane i tuženika F.-P. d.o.o. Č., kao poslodavca s druge strane, sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova ”ručno kalupiranje (rundel)" slijedećeg sadržaja:
„Između tuženika F.-P. d.o.o, Č., kao poslodavca i tužitelja B. K. iz … kao radnika, sklopljen je ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Radnik će obavljati slijedeće poslove: ručno kalupiranje (rundel).
Radnik će „poslove iz čl. 2. ovog ugovora obavljati u sjedištu poslodavca u Č., … .
Radnik je rad po ugovoru na neodređeno vrijeme otpočeo s danom 01.01.2006. godine.
Radnik će raditi u punom radnom vremenu od 8 sati dnevno, 40 sati tjedno, u smjenama, te duže od punog radnog vremena u skladu sa zakonskim odredbama o radu dužem od punog radnog vremena. Raspored radnog vremena, početak i završetak radnog vremena kao i korištenje dnevnog, tjednog odmora određeno je Pravilnikom o radu, na temelju zakonskih odredbi.
Za obavljanje poslova iz čl. 2. ovog ugovora u redovitom radnom vremenu, poslodavac će radniku isplaćivati:
- plaću u neto iznosu od 2000, ()() kn (iznos po odbitku poreza i doprinosa) a u kojoj je sadržan stalni mjesečni dohodak i minuli rad odnosno ako se radi na radnom mjestu koje podliježe obračunu prema izvršenom učinku — osnovnu plaću prema obračunu izvršenog učinka (broj urađenih pozicija pomnoženih sa cijenom prema cjeniku normativa) temeljem članka 60. Pravilnika o radu za radno mjesto na kojem je obavljao povjerene mu poslove-radne zadatke (uključen stalni mjesečni dodatak), odnosno minimalnu plaću od ukupno 2.080, 75 kuna (bruto) prema zakonskim propisima za redovno radno vrijeme ukoliko ne ostvari normativ, uz plaću u određenom neto iznosu ili prema obračunu izvršenog učinka, isplaćuje se naknada troškova prijevoza u skladu sa zakonskim odredbama.
Poslodavac će isplaćivati ugovorenu plaću za prethodni mjesec sredinom tekućeg mjeseca, a najkasnije do 15. dana u tekućem mjesecu.
Sva ostala prava i obveze radnika koje nisu iznijete u ovom ugovoru utvrđene su Zakonom o radu odnosno Pravilnikom o radu, te Kolektivnim ugovorom, te se s tog osnova primjenjuju.“
II. Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao dana 22.05.2008. godine.
III. Nalaže se tuženiku F.-P. d.o.o. Č., OIB … , da isplati tužitelju B. K. iz … , OIB … , s osnova naknade plaće za studeni i prosinac 2006. godine, te siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac 2007. godine i siječanj, veljaču, ožujak, travanj te razdoblje od 01. do 22. svibnja 2008. godine bruto iznos od 67.983,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u skladu sa člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Objavom Hrvatske narodne banke o eskontnoj stopi, računatom na iznos od 3.630,21 kn od 15.12.2006. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.01.2007. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.02.2007. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.03.2007. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.04.2007. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.05.2007. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.06.2007. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.07.2007. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.08.2007. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.09.2007. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.10.2007. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.11.2007. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.12.2007. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.01.2008. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.02.2008. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.03.2008. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.04.2008. godine pa do isplate, na iznos od 3.630,21 kn od 15.05.2008. godine pa do isplate, na iznos od 2.640,15 kn od 15.06.2008. godine pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.”
1.1. Odlukom o troškovima parnice iz toč. 2. izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 10.440,00 kuna.
2. Presudom suda drugog stupnja - Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž R-2/2016-2 od 17. ožujka 2016., odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv ove presude tužitelj je podnio pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku učinjenih u odlukama oba suda nižeg stupnja, s prijedlogom da se preinače obje presude tako da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev i dosude prouzročeni parnični troškovi, odnosno da se ukinu pobijane presude i predmet vrati na ponovno postupanje kako bi se donijela pravilna i na zakonu osnovana odluka.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.
5. Revizija je osnovana.
6. U ovom predmetu donesena je presuda u sporu o postojanju ugovora o radu (njegovim pretvaranjem iz ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme) kada je sukladno odredbi članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) dopuštena revizija iz navedene zakonske odredbe.
7. Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se u reviziji pozivao tužitelj. Suprotno tvrdnji revidenta, pobijana presuda sadrži pravilno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP), s jasnim razlozima iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava te na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti zahtjeva, pa u revidiranoj odluci nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8.1. Neosnovano tužitelj ukazuje na postojanje bitne povrede postupka učinjene sudom prvog stupnja (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP) koja bi se ostvarivala u tome sto je presuda suda prvog stupnja ima nejasnoća u vezi s utvrđenim činjenicama, koje ni odlukom suda drugog stupnja nisu otklonjene. Suprotno ovim tvrdnjama u toj presudi nisu počinjena bitne povrede postupka na koje u reviziji ukazuju tužitelj jer u odnosu na utvrđene relevantne činjenice ovaj sud ne nalazi nikakvih nelogičnosti u razlozima obrazloženja, niti suprotnosti sa stanjem spisa.
9. Međutim, ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, koji temelji na tvrdnji da su ugovori o radu na određeno vrijeme sklopljeni između stranaka kao posljedica „manipulacija i zloupotrebe poslodavca“ suprotni odredbi čl. 10. st. 2. i 5. Zakona o radu (“Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 137/04 – pročišćeni tekst - dalje: ZR), zbog čega se smatra da je među strankama sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s početkom i ostalim sadržajem kakav je naveden u toč. 1.I. izreke presude suda prvog stupnja. Također je predmet spora zahtjev tužitelja za utvrđenjem prestanka radnog odnosa i isplatom naknade plaće.
11. U postupku pred sudovima nižeg stupnja je utvrđeno:
- da je tužitelj kod tuženika radio u razdoblju od 1. siječnja 2000., odnosno prema navodima tužitelja te prema provedenim dokazima, i prije toga tj. još od 2. studenoga 1999., pa do 31. listopada 2006., dakle, neprekinuto gotovo sedam godina temeljem većeg broja ugovora (više od 40) o radu na određeno vrijeme;
- da su svi navedeni ugovori o radu na određeno vrijeme sklopljeni radi privremenog povećanja opsega posla - kako je to navedeno u člancima 1. svih ugovora;
- da je prvi ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta "ručno kalupiranje" između stranaka formalno sklopljen 1. srpnja 2004.,ali da je tužitelja poslove tog radnog mjesta obavljao i ranije tj. još u vremenu kada je formalno imao ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto ”ručna manipulacija teretom" jer je s danom 21. listopada 2002. premješten na obavljanje poslova sklapanja kalupa;
- da poslovi sklapanja kalupa, kao i poslovi izrade gornjaka i donjaka, predstavljaju poslove radnog mjesta ”ručno kalupiranje", što proizlazi iz priloženih Podataka o radnom mjestu - opisa i popisa poslova/radnih zadataka za radno mjesto "ručno kalupiranje" (list br. 13 spisa), pa je tužitelj kroz cijelo razdoblje od jeseni 2002. kod tuženika radio na poslovima radnog mjesta „ručno kalupiranje”;
- da je posljednji Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 30. lipnja 2006., za radno mjesto "završni poslovi" i da je njime ugovoren početak rada od 1. srpnja 2006., a završetak s danom 31. listopada 2006., te da je toga dana tuženik (poslodavac) obavijestio tuženika o prestanku radnog odnosa i da ne želi s tužiteljem više zaključiti novi ugovor o radu te
- da za trajanja posljednjeg ugovora o radu na određeno vrijeme tužitelj faktično nije radio jer je bio na bolovanju, ali mu je obračun plaće odnosno naknade za bolovanje izvršen za radno mjesto ručno kalupiranje”.
12. Unatoč utvrđenju i zaključku sudova o višegodišnjem neprekinutom radu tužitelja kod tuženika na temelju četrdesetak ugovora o radu na određeno vrijeme na istim ili vrlo sličnim poslovima koji se odnose na obavljanje osnovne djelatnosti tuženika, sudovi su odbili zahtjev tužitelja. Takva odluka sudova temelji se, u bitnom, na shvaćanju o primjeni različitih zakonskih uređenja pravnih posljedica sklapanja uzastopnih ugovora o radu (mogućnost pretvaranja radnog odnosa na određeno vrijeme u radni odnos na neodređeno vrijeme) prema odredbi čl. 10. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/2001) i kasnije izmijenjene odredbe prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o radu od 14. srpnja 2003. („Narodne novine“ broj 114/03 - dalje: ZIDZOR/03).
12.1. Naime, nižestupanjski sudovi smatraju da takva mogućnost postoji tek od stupanja na snagu ZIDZOR/03, pa polazeći od toga da je relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu stjecanja prava na radni odnos na neodređeno vrijeme samo razdoblje od 19. srpnja 2003. (dana stupanja na snagu izmijenjene odredbe) s obzirom na to da prije toga nije bilo zakonom propisane mogućnosti pretvaranja tj. "prerastanja“ radnog odnosa na određeno vrijeme u radni odnos na neodređeno vrijeme. Shodno iznesenom, sudovi su zaključili kako se kod tužitelja nisu stekli uvjeti za utvrđenje da se sklopljeni ugovor o radu na određeno vrijeme na poslovima radnog mjesta 'ručno kalupiranje” ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme jer bi tužitelj na poslovima tog radnog mjesta trebao raditi duže od țri godine u razdoblju nakon 19. srpnja 2003. (dakle, barem do 19. srpnja 2006.), dok iz provedenih dokaza proizlazi da je na tim poslovima radio samo do dana 31. ožujka 2006.
13. Prije svega potrebno je navesti da nižestupanjski sudovi pravilno navode kako okolnost kontinuiranog i višekratnog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme protivno odredbi čl. 10. st. 4. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/2001 - dalje: ZR/01) ne dovodi do pretvaranja radnog odnosa na određeno vrijeme u radni odnos na neodređeno vrijeme. Kršenje te odredbe moglo je imati za posljedicu samo prekršajnu odgovornost sukladno odredbi čl. 228. st. 1. toč. 5. ZR/01.
13.1. Međutim, za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovom predmetu potrebno je naglasiti kako odredbe čl. 10. st. 4. ZR/01 glasi „(...) poslodavac ne smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih se radni odnos na istim poslovima zasniva za neprekinuto razdoblje duže od tri godine, osim ako je to zakonom ili kolektivnim ugovorom dopušteno.“
14. Nadalje, pravilno se navodi i kako se prema kasnijoj odredbi čl. 10. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 114/03 - dalje: ZR/03) ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja (st. 1.); da poslodavac ne smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih se radni odnos s istim radnikom zasniva za neprekinuto razdoblje duže od tri godine (st. 2.); da iznimno ugovor o radu na određeno vrijeme može trajati duže od tri godine, samo ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom (st. 3.); da se prekid kraći od dva mjeseca ne smatra prekidom razdoblja od tri godine (st. 4.); te da se, u slučaju kada je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZR/03 ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra da je sklopljen na neodređeno vrijeme (st. 5.).
15. U primjeni citiranih odredbe čl. 10. ZR/01 i čl. 10. ZR/03, za ovaj spor relevantno, treba ukazati na još jednu bitnu razliku (osim same posljedice nedopuštenog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme). Naime, iz sadržaja odredbe čl. 10. st. 4. ZR/01 jasno proizlazi da je težište za nedopuštenost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme stavljeno na okolnost da se „radni odnos na istim poslovima zasniva za neprekinuto razdoblje duže od tri godine,“, dakle „na istim poslovima“, dok se u odredbi čl. 10. st. 2. ZR/03 zabrana odnosi na „(...) radni odnos s istim radnikom zasniva za neprekinuto razdoblje duže od tri godine“, dakle „istim radnikom“. U smislu navedenog, za nastupanje pravnih posljedica nedopuštenog sklapanja ugovora o radu prema odredbi čl. 10. ZR/03, odlučno je da se nedopušteno sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme odnosi na istog radnika, ali ne više i na istim poslovima.
16. Stoga, kod tužitelja koji je kod tuženika faktično obavljao iste ili slične poslove (iako to više nije odlučno) iz djelatnosti tuženika kroz razdoblje dulje od tri godine, nastupile su pravne posljedice (presumpcija) prerastanja ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme i prema kriterijima ZR/03 jer je tužitelj (isti radnik) kod tuženika neprekinuto radio od 19. srpnja 2003. (dana stupanja na snagu izmijenjene odredbe) do 31. listopada 2006.
17. Međutim, s obzirom na to da tužitelj zahtjeva utvrđenje da je „Radnik je rad po ugovoru na neodređeno vrijeme otpočeo s danom 01.01.2006.“, što znači da zahtjeva utvrđenje da je s tim datumom (a ne istekom posljednjeg ugovora) njegov radni odnos na neodređeno vrijeme prerastao u radni odnos na neodređeno vrijeme, te da su sudovi utvrđivali osnovanost zahtjeva upravo u odnosu na taj dan, ovdje treba navesti kako su pritom pogrešno tumačili odredbu čl. 10. st. 2. i st. 5. ZR/03 u smislu računanja roka od tri godine samo u odnosu na ugovore sklopljene tek nakon stupanja na snagu ZIDZR.
17.1. Prema shvaćanju iz odluke ovoga suda broj: Revr 1940/09-2 od 26. svibnja 2010. „(...) nižestupanjski sudovi pogrešno smatraju da rok od tri godine iz čl. 10. st. 2. ZR počinje teći tek od stupanja na snagu ZIDZR. Prema pravnom shvaćanju ovog suda kod svakog ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog nakon stupanja na snagu ZIDZR ako je već protekao rok od tri godine iz čl. 10. st. 2. ZR, ispunjene su pretpostavke iz čl. 10. st. 5. ZR i treba primijeniti presumpciju da ugovor o radu na određeno vrijeme se ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme. U trenutku sklapanja ugovora od 2. lipnja 2004. bile su ispunjene navedene pretpostavke iz čl. 10. st. 2. i čl. 10. st. 5. ZR o presumpciji sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a razdoblje od tri godine uzima se u neprekinutom trajanju i u odnosu na ugovore sklopljene prije stupanja na snagu ZIDZR.“
18. Stoga je, s obzirom na ukupno vrijeme koje je tužitelj proveo na radu kod tuženika po ugovorima o radu na određeno vrijeme, tužiteljev radni odnos ugovoren na određeno vrijeme pretvoren je u radni odnos na neodređeno vrijeme. Kod toga valja naglasiti kako su odredbe čl. 10. st. 1. i 5. ZR-a kogentne naravi pa okolnost da je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen suprotno odredbi čl. 10. st. 1. ZR-a, automatski dovodi do toga da se takav ugovor, neovisno o volji poslodavca – po sili zakona, smatra ugovorom o radu na neodređeno vrijeme. (tako ovaj sud u odluci broj: Revr 1706/2014-5 od 6. srpnja 2021.)
18.1. Stoga je djelomičnim preinačavanjem nižestupanjskih odluka (čl. 395. st. 1. ZPP) prihvaćen tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 10. st. 1., 2. i 5. ZR/03, a kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude u točki I.
19. Osim zahtjeva na utvrđenje sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme (s pripadajućim ugovorom sadržanim u drugom dijelu toč. 1.I. prvostupanjske odluke) tužitelj je istaknuo i zahtjev za utvrđenje da je takav njegov ugovor kod tuženika prestao s danom 22. svibnja 2008. jer je on sklopio ugovor o radu s novim poslodavcem po kojem je otpočeo s radom 23. svibnja 2008. Naime, u ovoj parnici je tužbeni zahtjev nekoliko puta mijenjan – od početnog koji je sadržavao i zahtjev za vraćanje na rad do ovog konačnog u kojem je tužitelj postavio zahtjev na utvrđenje postojanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme za točno određeno razdoblje, a završetak kojeg razdoblja veže uz okolnost sklapanja ugovora o radu s novim poslodavcem na što je bio prisiljen postupkom tuženika koji je odbio sklapanje takvog ugovora „(...) kao i vrlo grubim i nekorektnim odnosom tuženika prema njemu, zbog čega nastavak radnog odnosa nikako ne bi bio moguć“.
20. Ovaj zahtjev za utvrđenjem dana prestanka radnog odnosa ima svoj temelj u analognoj primjeni odredbe čl. 123. ZR/03, tj. u institutu sudskog raskida ugovora o radu koji je moguće koristiti do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja u postupku u kojem se odlučuje o zakonitosti otkaza (st. 1). Taj institut propisan je sa svrhom da se radniku, pod uvjetom da se pobijana odluka o otkazu ugovora o radu poslodavca proglasi nezakonitom, omogući da istakne zahtjev sudu za raskidom radnog odnosa ako mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos (tako ovaj sud u, primjerice, odluci broj Rev-2830/99 od 3. svibnja 2000.). S obzirom na to da zahtjev na utvrđenje postojanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme u sebi, po prirodi stvari, sadrži i utvrđenja koja se odnose na valjanost otkazivanja ugovora o radu (prestanka ugovora o radu koji je do tada bio ugovor na određeno vrijeme), to je po mišljenju suda (u svim okolnostima konkretnog slučaja) tužitelj osnovano zahtijevao utvrđenje dana s kojim je ugovor o radu na neodređeno vrijeme prestao.
20.1. Podredno, ovaj sud smatra korisnim primijetiti kako je pri ovakvom pristupu tumačenju mjerodavnih odredbi ZR imao u vidu sve posebne okolnosti kako konkretnog dugotrajnog spora tako i smisao radnopravnog instituta ugovora o radu na određeno vrijeme u skladu s Direktivom Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme (koja ustanovljuje okvire za sprečavanje zlouporaba koje proizlaze iz primjene uzastopnih ugovora o radu ili radnih odnosa na određeno vrijeme). Na taj način postupljeno je i sukladno preporukama i uputama koje izravno ili neizravno proizlaze iz brojnih odluka ESLJP te Ustavnog suda RH prema kojima sudovi trebaju nastojati osigurati pravično rješenje za zaštitu interesa radnika zahtjev radnika za sigurnošću zaposlenja, tj. zahtjevom da kontinuirano svojim radom ostvaruju prihod. Tako primjerice, Ustavni sud RH u predmetu U-III/4034/2016 od 13. ožujka 2018., neizravno naglašava broj sklopljenih ugovora o radu kao primjer nezakonitosti pri uzastopnom sklapanju ugovora o radu na određeno vrijeme pa upućuje potrebnim ocijeniti „(...) je li postupanjem tuženika koji je s podnositeljem sklopio 27 ugovora o radu na određeno vrijeme došlo do nastupanja takve nezakonitosti zbog koje bi se moglo utvrditi da se odnos podnositelja iz radnog odnosa na određeno vrijeme pretvorio u radni odnos na neodređeno vrijeme.“
20.2. Stoga su, i u odnosu na ovaj zahtjev (toč. 1.II. prvostupanjske presude) preinačene nižestupanjske odluke kako je to odlučeno u izreci ove presude u točki II. (čl. 395. st. 1. ZPP).
21. Međutim, kao posljedicu pogrešnog pravnog pristupa pitanju ispunjenja pretpostavki za utvrđenje da su stranke zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sudovi nisu utvrđivali činjenice vezane uz sadržaj ugovora (drugi dio toč. 1.I. izreke prvostupanjske odluke), niti činjenice odlučne za odluku o osnovanosti i visini zahtjeva tužitelja za isplatu naknade plaće za razdoblje od studenoga 2006. do lipnja 2008. Zbog navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za preinačenje nižestupanjskih presuda pa je valjalo ukinuti nižestupanjske presude u tom dijelu (čl. 395. st. 1. ZPP) i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, kako je to u toč. 1. izreke ovog rješenja.
22. U nastavku ovog postupka sud će utvrditi (ako tužitelj za to uopće još bude imao interesa) odgovara li sadržaj ugovora o radu (čije utvrđenje se zahtjeva) sadržaju onog ugovora na određeno vrijeme koji je prerastao u predmetni ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Provesti će predložene dokaze za ocjenu visine novčanog zahtjeva (naknade plaće) i nakon toga donijeti novu odluku o tom dijelu zahtjeva.
23. Odluka o troškovima iz točke 2. ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 13. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.