Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-275/2023-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari prvotužitelja SAŠINA KUHINJA j.d.o.o., OIB: 04880225411, Karlovac, Bartola Kašića 2 i drugotužitelja SAŠE VUKIĆA, OIB: 24193690810, Karlovac, Bartola Kašića 2, koje zastupa punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika PEKARNA MAGISTRALA d.o.o., OIB: 01039351354, Vodice, Magistrala 5, kojeg zastupa punomoćnik Borivoj Mitrić, odvjetnik u Šibeniku, Jerka Machieda 37, radi zaštite autorskog prava, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 9. srpnja 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika prvo i drugotužitelja Nikole Božikovića, odvjetnika u Splitu i zamjenice punomoćnika tuženika Ivane Marić, odvjetnice u odvjetničkom društvu Mamić, Perić, Reberski, Rimac d.o.o. u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 7. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik PEKARNA MAGISTRALA d.o.o. povrijedio imovinska autorska prava prvotužitelja SAŠINA KUHINJA j.d.o.o. na način da je tri fotografije autora Saše Vukića (pinca, burek i slanac) koristio na izlozima svoje prodavaonice Magistrala u Vodicama, sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama te mu se zabranjuje svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja.

II. Utvrđuje se da je tuženik PEKARNA MAGISTRALA d.o.o. povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja SAŠE VUKIĆA na način da je tri fotografije (pinca, burek i slanac) čiji je autor drugotužitelj, koristio na izlozima svoje prodavaonice Magistrala u Vodicama, sve bez navođenja drugotužitelja kao autora te mu se zabranjuje svako takvo postupanje ubuduće.

III. Nalaže se tuženiku PEKARNA MAGISTRALA d.o.o. da isplati prvotužitelju SAŠINA KUHINJA j.d.o.o. iznos od 1.194,51 EUR-a / 9.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. kolovoza 2019. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 22. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se tuženiku PEKARNA MAGISTRALA d.o.o. da isplati drugotužitelju SAŠI VUKIĆU iznos od 530,89 EUR-a / 4.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. kolovoza 2019. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 22. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Izreka ove presude će se po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u "Večernjem listu" u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Nalaže se tuženiku PEKARNA MAGISTRALA d.o.o. da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.993,75 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

VII. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik PEKARNA MAGISTRALA d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.321,75 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2024. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 15. siječnja 2020. ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika, u kojoj navode da je drugotužitelj Saša Vukić autor 3 fotografije (pinca, burek i slanac) koje je tuženik neovlašteno koristio na izlozima svoje prodavaonice Magistrala u Vodicama, a da je prvotužitelj Sašina kuhinja j.d.o.o. nositelj imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama. Dalje navode da tužitelji nisu nikada nikakva autorska prava na predmetnim fotografijama ili pravo iskorištavanja istih prenijeli na tuženika, a da je tuženik bez ikakvog odobrenja, bez sklapanja autorskopravnog ugovora i bez plaćanja ikakve naknade, na izlogu svoje trgovine koristio fotografije tužitelja kao ukras odnosno izlog. Tvrde da drugotužitelj, koji je autor fotografija, kao takav nije naveden prilikom nijedne objave odnosno korištenja fotografija i da je takvo postupanje protivno članku 15. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Također ističu da su fotografije naružene prilikom korištenja od strane tuženika jer su izrezivane, uzimani su detalji iz cijelih fotografija, mijenjane su boje i dr., za što tvrde da predstavlja krajnje grubo narušavanje autorskih dijela i da je to protivno članku 16. Zakona o autorskim pravu i srodnim pravima. Ističu da je tuženik neovlašteno i javno prikazivao predmetna autorska djela, za što tvrde da je protivno članku 21. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Nadalje navode da su se tužitelji 22. kolovoza 2019. obratili tuženiku sa zahtjevom za prestanak vršenja povrede autorskog prava, za isplatu naknade za neovlašteno korištenje fotografije i naknade zbog povrede moralnih autorskih prava, kao i sa zahtjevom za dostavu informacija sukladno članku 187. Zakona o autorskom prvu i srodnim pravima, međutim, da tuženik nije udovoljio njihovom zahtjevu.

2. Slijedom svega, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio imovinska autorska prava prvotužitelja Sašina kuhinja j.d.o.o. na način da je tri predmetne fotografije autora Saše Vukića koristio na izlozima svoje prodavaonice Magistrala u Vodicama, sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama te da mu se zabrani svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja. Nadalje, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja Saše Vukića, na način da je tri predmetne fotografije, čiji je autor drugotužitelj Saša Vukić, koristio na izlozima svoje prodavaonice Magistrala u Vodicama, sve bez navođenja drugotužitelja kao autora te da mu se zabrani svako takvo postupanje ubuduće. Nadalje, prvotužitelj Sašina kuhinja j.d.o.o. zahtijeva od tuženika plaćanje penala sukladno članku 183. stavku 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, navodeći da je pravo autora povrijeđeno, u najmanju ruku, iz krajnje nepažnje tuženika, u iznosu od 1.327,23 eura / 10.000,00 kuna po fotografiji, odnosno ukupno iznos od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. kolovoza 2019. do isplate, ističući pritom da su fotografije učinjene dostupnim i vidljive najširem krugu ljudi, a da je u iste uloženo puno truda i novčanih sredstava. Nadalje, drugotužitelj Saša Vukić na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava zahtijeva plaćanje iznosa od po 663,61 eura / 5.000,00 kuna po fotografiji, odnosno ukupno 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. kolovoza 2019. do isplate, ističući pritom da se on profesionalno bavi kuhanjem i fotografiranjem svojih jela, da ima youtube kanal i blog i da svojem radu poklanja jako puno pažnje i truda, a da su predmetne fotografije nastale upravo u okviru takvog rada. Također, tužitelji zahtijevaju da se odredi da će se izreka presude nakon pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u "Večernjem listu".

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je predmetne fotografije kupio u jednom dućanu na Kosovu i potom ih ugradio na ulazna vrata pekare, ne znajući da su fotografije zaštićene autorskim pravima, te ističe da ih je spreman odmah ukloniti.

4. Presudom ovog suda poslovni broj P-25/2020 od 10. siječnja 2023., pod točkom I. izreke, utvrđeno je da je tuženik povrijedio imovinska autorska prava prvotužitelja na način da je tri fotografije autora Saše Vukića (pinca, burek i slanac) koristio na izlozima svoje prodavaonice Magistrala u Vodicama, sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama te mu je zabranjena svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja. Pod točkom II. izreke presude utvrđeno je da je tuženik povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja na način da je tri fotografije (pinca, burek i slanac) čiji je autor drugotužitelj, koristio na izlozima svoje prodavaonice Magistrala u Vodicama, sve bez navođenja drugotužitelja kao autora te mu se zabranjuje svako takvo postupanje ubuduće. Pod točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati prvotužitelju iznos od 1.194,51 eura / 9.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. kolovoza 2019. do isplate, a pod točkom IV. izreke presude je odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik isplati više zatraženi iznos od 2.787,18 EUR-a / 21.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. kolovoza 2019. do isplate. Pod točkom V. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati drugotužitelju iznos od 530,89 eura / 4.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. kolovoza 2019. do isplate, a pod točkom VI. izreke presude je odbijen tužbeni zahtjev drugotužitelja u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik isplati više zatraženi iznos od 1.459,95 eura / 11.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. kolovoza 2019. do isplate. Pod točkom VII. izreke presude određeno je da će se izreka te presude po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u "Večernjem listu" u roku od 15 dana. Pod točkom VIII. izreke presude naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.673,97 eura / 12.612,50 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, a pod točkom IX. izreke odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik naknadi troškove parničnog postupka u više zatraženom iznosu od 847,77 eura / 6.387,50 kuna.

5. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu. Odlučujući o žalbi tuženika, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-736/2023 od 22. ožujka 2023. ukinuo presudu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-25/2020 od 10. siječnja 2023. u dijelu pod točkama I., II., III., V., VII. i VIII. izreke presude i u tom dijelu je vratio predmet sudu prvog stupnja na ponovni prethodni postupak i suđenje. Istim rješenjem Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je odbacio žalbu tuženika protiv točaka IV., VI. i IX. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-25/2020 od 10. siječnja 2023., te je navedena prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

6. Dakle, sukladno citiranoj odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, u ponovljenom postupku je trebalo ponovno odlučiti o zahtjevu prvotužitelja za utvrđenje povrede autorskog imovinskog prava prvotužitelja i za zabranu takve povrede ubuduće, o zahtjevu drugotužitelja za utvrđenje povrede autorskog moralnog prava drugotužitelja kao autora predmetnih fotografija i za zabranu takve povrede ubuduće, o zahtjevu prvotužitelja za isplatu uobičajene naknade i penala u iznosu od 1.194,51 euro / 9.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. kolovoza 2019. do isplate, o zahtjevu drugotužitelja za naknadu neimovinske štete zbog učinjene povrede autorskog moralnog prava u iznosu od 530,89 eura / 4.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. kolovoza 2019. do isplate, te o zahtjevu prvo i drugotužitelja za objavu izreke pravomoćne prvostupanjske presude u "Večernjem listu".

7. U daljnjem tijeku postupka tuženik je tvrdio da tužitelji nisu dokazali da je drugotužitelj autor predmetnih fotografija te da nisu dokazali da je prvotužitelj nositelj imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama, dakle, tuženik je ustrajao u prigovoru nedostatka aktivne legitimacije oba tužitelja. Tuženik je također tvrdio i da predmetne fotografije nisu autorska djela.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, te su pregledane i pročitane sljedeće isprave i dokumentacija: fotografije ulaznih vrata pekarne Magistrala, dopis tužitelja upućen tuženiku naslova "Poziv za prestanak radnje povrede autorskog prava i zahtjev za naknadu" od 22. kolovoza 2019., dopis tužitelja upućen tuženiku od 24. rujna 2019., te računi društva Romulić d.o.o. za korištenje fotografija.

9. Nadalje, na ročištu od 9. srpnja 2024. pregledane su datoteke pohranjene na CD odnosno DVD medijima koji prileže stranicama 18 i 119a spisa, te datoteke pohranjene na USB medijima koji prileže stranicama 185a i 232a spisa. Izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za fotografiju, intelektualno vlasništvo i autorska prava Davoru Horvatu, koji je izradio pisani nalaz i mišljenje, te je saslušan i usmeno na ročištu od 9. srpnja 2024. Također je u postupku izveden dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu prvotužitelja Tihane Vukić, drugotužitelja Saše Vukića, te zastupnika po zakonu tuženika Nekija Ademquaja.

10. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 5720/11., 14820/11., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev (u dijelu u kojem je predmet vraćen na ponovan postupak) osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev prvotužitelja Sašina kuhinja j.d.o.o. za utvrđenje povrede autorskog imovinskog prava prvotužitelja i za zabranu takve povrede ubuduće, zahtjev drugotužitelja Saše Vukića za utvrđenje povrede autorskog moralnog prava drugotužitelja kao autora tri fotografije naziva "pinca", "burek" i "slanac" (dalje: predmetne fotografije) i za zabranu takve povrede ubuduće, zahtjev prvotužitelja Sašina kuhinja j.d.o.o. za isplatu uobičajene naknade i penala u iznosu od 1.194,51 euro / 9.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. kolovoza 2019. do isplate, zahtjev drugotužitelja Saše Vukića za naknadu neimovinske štete zbog učinjene povrede autorskog moralnog prava u iznosu od 530,89 eura / 4.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. kolovoza 2019. do isplate, te zahtjev prvo i drugotužitelja za objavu izreke pravomoćne prvostupanjske presude u "Večernjem listu".

12. Između strankama nije bilo sporno da su se na izlogu prodavaonice tuženika nalazile fotografije koje prikazuju pincu, burek i slance, da tuženik nije imao odobrenje prvotužitelja za korištenje tih fotografija, da tuženik nije platio naknadu prvotužitelju za korištenje tih fotografija, te da na tim fotografijama nije bilo navedeno ime autora fotografija. Također, među strankama nije bilo sporno da su se fotografije pince, bureka i slanaca nalazile na izlogu prodavaonice tuženika 2-3 mjeseca, te da ih je tuženik uklonio s izloga svoje prodavaonice po primitku dopisa prvo i drugotužitelja kojim ga tužitelji obavještavaju da se radi o fotografijama čiji autor je Saša Vukića, a da je nositelj autorskih prava na tim fotografijama društvo Sašina kuhinja j.d.o.o. 13. Među strankama je bilo sporno je li drugotužitelj Saša Vukić autor fotografija pince, bureka i slanaca koje su se nalazile na izlogu prodavaonice tuženika, te je li drugotužitelj Saša Vukić prenio imovinska prava na predmetnim fotografijama na prvotužitelja Sašina kuhinja j.d.o.o.. Dakle, sporna je aktivna legitimacija oba tužitelja.

14. Nadalje, među strankama je bilo sporno jesu li predmetne fotografije autorska djela, je li tuženik korištenjem predmetnih fotografija na izlogu svoje prodavaonice povrijedio autorska imovinska prava prvotužitelja, zatim visina naknade za neovlašteno korištenje predmetnih fotografija, kao i osnovanost zahtjeva za isplatu penala. Također je bilo sporno je li tuženik povrijedio autorska moralna prava drugotužitelja te visina naknade zbog povrede moralnih prava drugotužitelja kao autora predmetnih fotografija.

15. Prije svega, za navesti je kako pri donošenju odluke o ovoj pravnoj stvari treba poći od svrhe i cilja zaštite autorskog prava kako ga uređuje Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 167/2003., 79/2007., 125/2011., 80/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017. i 96/2018.; dalje: ZAPSP), te obveza koje predmetni zakon pojedinim sudionicima u vezi s navedenom zaštitom određuje.

16. Autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava autora. Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (druga prava autora). Za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako odredbama ZAPSP-a ili ugovorom nije drukčije određeno. Naknada se određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom odnosu (članak 13. ZAPSP-a).

17. Pritom treba reći da je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu (čl 5. st. 1. ZAPSP-a). Autorskim se djelima, između ostalog, smatraju fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom (čl. 5. st. 2. alineja 8 ZAPSP-a), dok je autor autorskog djela fizička osoba koja je djelo stvorila (članak 9. stavak 1. ZAPSP-a).

18. Prema mišljenju ovog suda, suprotno navodima tuženika, fotografije koje su predmet ovog spora jesu autorska djela jer se radi o originalnim intelektualnim tvorevinama koje imaju individualni karakter. Iste su produkt rada fizičke osobe koja se bavi fotografijom te su nastale profesionalnom opremom i posebnim odabirom kadra, kuta snimanja, osvjetljenja, odabirom kompozicije i drugih detalja koji fotografiju čine drugačijom i posebnom. Iako ne predstavlja svaka fotografija autorsko djelo, u konkretnom se slučaju, prema ocjeni ovog suda, radi o umjetničkim i originalnim fotografijama koje uživaju taj status. Navedeno potvrđuje i sama činjenica da je tuženik upravo predmetne fotografije odabrao za ukras na izlogu svoje prodavaonice, u kojoj prodaje proizvode prikazane na tim fotografijama.

19. Nadalje, treba navesti da je odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano kako autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela, a osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim iznimno, ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora (članak 15. ZAPSP- a). Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakog drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća osobito pravo reproduciranja (pravo umnožavanja), pravo distribucije (pravo stavljanja u promet), pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo prerade (članak 18. ZAPSP-a).

20. Radi utvrđivanja odlučne sporne činjenice je li drugotužitelj Saša Vukić autor fotografija koje je tuženik koristio na izlogu svoje prodavaonice i je li tuženik mijenjao te fotografije u odnosu na izvornike fotografija, sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku za fotografiju, intelektualno vlasništvo i autorska prava Davoru Horvatu.

21. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 23. studenoga 2023. (stranica 146-174 spisa) proizlazi da su sve tri predmetne fotografije s motivima pince, bureka i slanaca, koje je tuženik koristio na izlogu svoje prodavaonice, istovjetne dijelovima fotografijama naziva "pinca", "burek" i "slanac", koje su tužitelji priložili tužbi kao vlastite autorske fotografije drugotužitelja Saše Vukića. Naime, vještak je utvrdio da fotografije pince, bureka i slanaca, koje su se nalazile na izlogu prodavaonice tuženika, prikazuju izrezane motive pince, bureka i slanaca prikazanih na fotografijama koje su tužitelji dostavili uz tužbu kao vlastite autorske fotografije drugotužitelja Saše Vukića, dok je preostali sadržaj s tih fotografija uklonjen. Sve navedeno vještak je utvrdio usporedbom specifičnih detalja izraženih na fotografijama dostavljenim uz tužbu sa specifičnim detaljima izraženim na fotografijama pince, bureka i slanaca koje su se nalazile na izlogu prodavaonice tuženika. Naime, vještak je utvrdio da i jedne i druge fotografije imaju specifične zajedničke detalje koji se međusobno podudaraju, te je sud takvo utvrđenje sudskog vještaka prihvatio s obzirom na to da su usporedbe navedenih detalja jasno prikazane u opširnom i obrazloženom nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

22. Nadalje, sud je navedenim vještačenjem utvrdio da je drugotužitelj Saša Vukić autor fotografije naziva "pinca", dok je dopunom vještačenja od 14. veljače 2024. (stranica 210-228 spisa), koje je izvedeno nakon što su mu tužitelji dostavili na uvid fotografsku opremu te dodatnu dokumentaciju pohranjenu na USB mediju, utvrdio da je drugotužitelj Saša Vukić autor i fotografije naziva "burek". Sud je navedena utvrđenja vještaka također prihvatio s obzirom na to da je vještak za isto dao jasne razloge koje je detaljno obrazložio.

23. Tuženik se tijekom postupka protivio korištenju dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka budući da se isto temelji na pregledu fotografske opreme i dodatne dokumentacije koju su tužitelji dostavili na uvid sudskom vještaku nakon što je sudski vještak dostavio u spis nalaz i mišljenje od 23. studenoga 2023.

24. Suprotno stavu tuženika, ovaj sud smatra da zbog navedene okolnosti predmetno dopunsko vještačenje nije nevaljano. Naime, tužitelji su obavijestili sud da nisu u posjedu fotografske opreme kojom su snimljene predmetne fotografije jer su istu prodali (stranica 180 spisa), te su isto tako obavijestili sud, a potom i sudskog vještaka, da će u kratkom roku uspjeti doći u posjed tražene opreme i dostaviti ju na uvid sudskom vještaku, što su i učinili. Stoga, prema mišljenju ovog suda, navedenim postupanjem tužitelja u konkretnom slučaju nije došlo do odugovlačenja postupka, kako to u svojim podnescima tvrdi tuženik. Ovdje je također potrebno navesti da je člankom 259. ZPP-a određena mogućnost izvođenja i novih dokaza da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka. Ti novi dokazi određeni u članku 259. ZPP-a su oni koji nisu prethodno izvedeni i koji se izvode onda kada je to važno za stvaranje mišljenja sudskog vještaka. Tužitelji su smatrali da je dokumentacija koju su prvotno dostavili sudskom vještaku dostatna za stvaranje mišljenja sudskog vještaka, međutim, kada su uvidjeli da je vještaku potrebna dodatna dokumentacija, istu su u kratkom roku dostavili na uvid sudskom vještaku. Naime, tužitelji prilikom predlaganja dokaza vještačenjem nisu dužni znati koje će sve predmete i dokumentaciju trebati vještak da bi izradio nalaz i mišljenje, pa stoga, prema mišljenju ovog suda, okolnost što je sudski vještak prilikom vještačenja koristio i predmete (fotografsku opremu) te dokumentaciju (pohranjenu na USB mediju) koju su tužitelji naknadno dostavili na uvid sudskom vještaku, nije od utjecaja na ispravnost mišljenja vještaka, niti na mogućnost suda da činjenice utvrdi takvim vještačenjem. Posebno se napominje da je tuženik od strane sudskog vještaka bio obaviješten o terminu pregleda fotografske opreme, a sud je tijekom postupka tuženiku dostavio i dodatnu dokumentaciju pohranjenu na USB mediju.

25. U odnosu na fotografiju naziva "slanac" sudski vještak je u pisanom nalazu i mišljenju, te u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja, naveo kako mu tužitelji nisu dostavili dovoljno dokaznog materijala iz kojeg bi mogao zaključiti da je drugotužitelj Saša Vukić autor fotografije naziva "slanac", odnosno da mu nisu dostavili digitalni negativ te fotografije, niti niz fotografija koje bi tvorile zajednički slijed fotografiranja istovjetnog motiva slanaca. Nadalje, prilikom iznošenja nalaza i mišljenja usmeno na glavnoj raspravi održanoj 9. srpnja 2024., sudski vještak izjavio da je drugotužitelj Saša Vukić možebitni autor fotografije naziva "slanac", ali da on to na temelju materijala koje su mu tužitelji dostavili nije mogao sa sigurnošću utvrditi.

26. S obzirom na to da sudski vještak nije mogao utvrditi je li drugotužitelj Saša Vukić autor fotografije naziva "slanac", sud je radi utvrđivanja te sporne činjenice izveo dokaz saslušanjem drugotužitelja Saše Vukića, saslušanjem zastupnice po zakonu prvotužitelja Tihane Vukić, te pregledom videosnimke koju su tužitelji dostavili na USB mediju koji prileži stranici 185a spisa i 232a spisa.

27. Drugotužitelj Saša Vukić je u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. svibnja 2024. izjavio da je on zaposlen u kod prvotuženika, te da opseg poslova koje on radi obuhvaća izradu video filmova koji prikazuju pripremu različitih jela, zatim fotografiranje procesa pripreme jela, kao i fotografiranje gotovih jela, dok njegova supruga Tihana Vukić obavljala korespondenciju s knjigovođom te vrši plaćanje računa. On također dogovara i sve poslove s klijentima. Nadalje je izjavio da sve fotografije i video filmove sam snima i objavljuje na YouTube kanalu prvotužitelja te na internetskoj stranci www.sasina-kuhinja.com, te da to predstavlja 95% predmeta poslovanja prvotužitelja, a da samo 5% predmeta poslovanja predstavlja izrada foto i video materijala za nekog od klijenata po narudžbi. Naveo je da prvotužitelj ima svoj profil na društvenim mrežama poput Facebooka i Instagrama, koje koristi da bi se posjetitelji upućivali na posjet You Tube kanalu prvotužitelja ili na posjet internetskoj stranici prvotužitelja, koje su monetizirane. Drugotužitelj je pojasnio da je prvotužitelj sklopio ugovor s Googleom, prema kojem prvotužitelj na svojoj internetskoj stranici i na svojim profilima na društvenim mrežama objavljuje oglase koje Google plasira na te stranice, a isto tako da prvotužitelj na svom You Tube kanalu objavljuje reklame, te da prihodi od objave svih tih reklama iznose oko 95 % prihoda prvotužitelja, dok se samo oko 5% prihoda odnosi na prihode od izrade foto i video materijala za nekog od klijenata po narudžbi. Izjavio je da je s jednim klijentom sklopio ugovor prema kojem je za tog klijenta izradio 15 fotografija i 15 kratkih video filmova, koje mu je ustupio na trajno i isključivo korištenje, za cijenu od oko 1.000,00 eura uvećano za PDV po jednoj fotografiju odnosno video filmu, a da s drugim klijentima uglavnom dogovara da njihovi proizvodi budu prikazani u video filmovima i na fotografijama koje izrađuje i da za to prvotužitelj dobiva naknadu. Napomenuo je da Google kontrolira nalazi li se na internetskoj stranici prvotužitelja sadržaj koji je već prikazan na nekoj drugoj stranici, pa da zbog toga jako pazi da je na društvenim mrežama i internetskoj stranici prvotužitelja objavljen originalni sadržaj koji je on osobno izradio, budući da bi u protivnom prvotužitelj izgubio suradnju s Googleom i više ne bi mogao zarađivati na taj način.

28. Nadalje, drugotužitelj je u svom iskazu naveo da je on autor predmetnih fotografija naziva "pinca", "burek" i "slanac", te je u odnosu na fotografiju naziva "slanac" osobito naglasio da je prilikom fotografiranja te fotografije odmah brisao fotografije koje nisu dobro ispale te je vršio fotografiranje sve dok nije ulovio kadar koji je želio i tu je fotografiju sačuvao i dostavio sudskom vještaku. Fotografiranje je vršio fotoaparatom marke Nikon D5100, koji je stajao na stalku okomito iznad slanaca. Izjavio je da u sklopu stana gdje živi ima foto studio u kojem se nalazi nekoliko kamera na stalcima i ozvučenje te fotoaparati od kojih su neki na stalcima. Navedene kamere prvo snimaju pripremu jela, nakon toga on opere ruke i uzima fotoaparat te fotografira gotovo jelo. Kada fotografira pojedine faze pripreme jela onda stavlja pauzu na kameri, izvrši fotografiranje te potom uključi nastavak snimanja na kameri i nastavi s pripremom jela. Ponekad uzme i kameru sa stalka i snima iz ruke. Nadalje je naveo da se predmetne fotografije pince, bureka i slanaca i dalje nalaze na YouTube kanalu i internetskoj stranici prvotužitelja, te da kada se u Google tražilicu upiše pojam slanci i stisne pretraživanje fotografija, da među fotografijama koje Google izbaci bude prikazana i predmetna fotografija slanaca, koja vodi na stranicu prvotužitelja, pa da, ako se želi skinuti ta fotografija sa stranice prvotužitelja, to se može učiniti desnim klikom miša i može se spremiti na računalo osobe koja pretražuje Google, u rezoluciji od cca 500 KB. Također je izjavio da fotografije najčešće snima automatski u JPG formatu, a ponekad automatski na način da se odmah stvore 2 datoteke, jedna u JPG formatu, a druga u RAW formatu. Fotografije ne obrađuje, osim što ponekad u osnovnom programu na računalu pojača boju fotografije, a u programu 3D PAINT na fotografije dodaje svoj logo, dok ništa drugo, osim navedenoga, ne obrađuje na fotografijama.

29. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu drugotužitelja budući da je isti iskazivao vrlo uvjerljivo i životno logično, te je detaljno opisao način na koji je snimio predmetnu fotografiju naziva "slanac" i s kojim fotoaparatom, te je općenito vrlo uvjerljivo i s puno detalja iskazivao o poslovima koje on obavlja kod prvotužitelja.

30. Zastupnica po zakonu prvotužitelja Tihana Vukić je u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. svibnja 2024. također potvrdila da je drugotužitelj Saša Vukić autor cjelokupnog foto i video materijala kojeg objavljuje na društvenim mrežama i internetskoj stranici prvotuženika.

31. Nadalje, pregledom videosnimke koju su tužitelji dostavili na USB mediju koji prileži stranici 185a spisa i 232a spisa, sud je utvrdio da je na istoj prikazan proces pripreme i prezentacije upravo onih slanaca koji su prikazani na predmetnoj fotografiji naziva "slanac", a što je u dopuni nalaza i mišljenja potvrdio i sam sudski vještak. 32. Kada se uzme u obzir sve navedeno, dakle, da je drugotužitelj u svom iskazu izuzetno uvjerljivo sudu izložio način nastanka predmetne fotografije naziva "slanac", da je njegovo autorstvo potvrdila i zastupnica po zakonu prvotužitelja, da su tužitelji u posjedu video filma koji prikazuje proces pripreme i prezentacije upravo onih slanaca koji su prikazani na predmetnoj fotografiji naziva "slanac", ovaj sud je na temelju tih izvedenih dokaza zaključio da je drugotužitelj autor i fotografije "slanac".

33. Nadalje, člankom 44. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom, dok je člankom 51. ZAPASP-a propisano da ugovor na temelju kojega se stječe pravo iskorištavanja autorskog prava (autorskopravni ugovor) mora biti sklopljen u pisanom obliku, ako tim zakonom nije drukčije određeno.

34. Iz iskaza drugotužitelja Saše Vukića i zastupnice po zakonu prvotužitelja Tihane Vukić proizlazi da je drugotužitelj Saša Vukić sva imovinska autorska prava na svojim autorskim djelima prenio na prvotužitelja Sašina kuhinja j.d.o.o. usmenim ugovorom, kao i to da su ugovorne strane (Saša Vukić i Sašina kuhinja j.d.o.o.) ispunile obveze koje iz tog ugovora nastaju, pa je sud, sukladno članku 55. ZAPSP-a u vezi s člankom 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/15., 29/2018.; dalje: ZOO/18), zaključio da je valjan usmeni ugovor kojim je drugotužitelj Saša Vukić na prvotužitelja Sašina kuhinja j.d.o.o. prenio imovinska autorska prava na svojim autorskim djelima. Naime, ovdje potrebno navesti da je, prema stajalištu ovog suda, pisana forma autorskopravnog ugovora propisana u cilju zaštite autora, a ne u cilju zaštite osobe koja autorsko djelo (neovlašteno) koristi. Dakle, prema mišljenju ovog suda, tužitelji su dokazali da je drugotužitelj Saša Vukić autorska imovinska prava na svojim fotografijama prenio na prvotužitelja Sašina kuhinja j.d.o.o.

35. S obzirom na to da je sud u ovom postupku utvrdio da predmetne fotografije predstavljaju autorska djela, čiji je autor drugotužitelj Saša Vukić, a da je nositelj imovinskih autorskih prava na tim fotografijama prvotužitelj Sašina kuhinja j.d.o.o., to je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije prvo i drugotužitelja.

36. Nadalje, člankom 172. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da nositelj prava iz tog zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako nije što posebno propisano zakonom, pravo na zaštitu iz stavka 1. toga članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja, popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz toga zakona. Stavkom 3. istog članka propisano je da uz izvornog nositelja prava iz toga zakona, pravo na odgovarajuću zaštitu imaju i osobe koje su na temelju pravnog posla stekle izvedeno pravo iz tih prava, a sukladno sadržaju i naravi tog izvedenog prava.

37. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je drugotužitelj Saša Vukić autor predmetnih fotografija te da je prvotužitelj Sašina kuhinja j.d.o.o. nositelj imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama, koje je tuženik bez odobrenja i bez navođenja imena i prezimena autora koristio na izlogu svoje prodavaonice, to tužitelji imaju pravo na zaštitu autorskog prava utvrđenjem učinjene povrede i zabranom takve povrede ubuduće, zbog čega je na temelju članka 172. stavaka 1., 2. i 3. ZAPSP-a odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

38. Nadalje, u odnosu na zahtjev za plaćanje naknade za neovlašteno korištenje i penala prvotužitelju Sašina kuhinja j.d.o.o., treba reći da kada je autorsko pravo protupravno povrijeđeno, nositelj prava ima pravo na zaštitu toga prava, koje ga ovlašćuje da zahtijeva, između ostalog, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje odnosno plaćanje cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja i plaćanje penala odnosno naknade u dvostrukom iznosu, u skladu s odredbama članaka 172., 179. i 183. ZAPSP-a.

39. Prvotužitelj Sašina kuhinja j.d.o.o. radi povrede imovinskih autorskih prava (neovlaštenim korištenjem predmetnih fotografija), u ovom ponovljenom postupku, potražuje od tuženika naknadu u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, i to u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kuna po fotografiji, odnosno ukupno 1.194,51 euro / 9.000,00 kuna za korištenje tri fotografije.

40. Radi dokazivanja visine uobičajene naknade za korištenje fotografija drugotužitelja Saše Vukića, tužitelji su u spis dostavili preslike računa (stranica 111 – 117 spisa) iz kojih ne proizlazi da bi se radilo o računima za korištenje fotografija drugotužitelja, pa sud navedene račune nije uzeo u obzir prilikom utvrđivanja visine uobičajene naknade za predmetno korištenje fotografija drugotužitelja.

41. S obzirom na to da je drugotužitelj u svom iskazu naveo da tužitelji nisu mogli u spis dostaviti račune iz kojih bi bila vidljiva visina naknade za korištenje fotografija drugotužitelja na način na kojih ih je koristio tuženik, budući da je osnovni prihod prvotužitelja zarada od reklama koje se objavljuju na internetskim stranicama prvotužitelja na kojima su objavljena autorska djela drugotužitelja, pa tužitelji niti nemaju račune za ustupanje fotografija drugotužitelja na korištenje na način kako ih je u konkretnom slučaju koristio tuženik, to je stoga ovaj sud visinu uobičaje naknade za korištenje fotografija drugotužitelja na način na koji ih je koristio tuženik utvrdio po slobodnoj ocjeni, sukladno članku 223. ZPP-a.

42. Pri tom je sud na umu imao činjenicu da je autor predmetnih fotografija osoba kojoj snimanje fotografija i video filmova predstavlja glavni izvor prihoda (iskaz tužitelja na ročištu od 4. ožujka 2021.), kao i sadržaj predmetnih fotografija, i to da se radi o fotografijama jela (pince, bureka i slanaca) koja jela je pripremio upravo autor fotografija - drugotužitelj. Zatim, uzete su u obzir i okolnosti njihovog nastanka kako ih je opisao autor u svojim iskazima od 4. ožujka 2021. i 10. svibnja 2024., i to da se radi o fotografijama za koje, da bi nastale, je potreban prethodni proces koji obuhvaća osmišljavanje jela, određivanje sastojaka i normativa za recept, pripremu jela, snimanje videa i potom snimanje fotografija. Sud je također uzeo u obzir i izjavu drugotužitelja da je jednom prigodom, kada je prvotužitelj imao takvu narudžbu od klijenta, za ustupanje na trajno i isključivo korištenje fotografija drugotužitelja klijentu naplatio 1.000,00 eura po fotografiji uvećano za porez na dodanu vrijednost. Poglavito, sud je na umu imao način i razlog korištenja predmetnih fotografija od strane tuženika. Tuženik je fotografije stavio na izlog svoje prodavaonice kao ukras, učinivši ih time dostupnim i vidljivim širem krugu ljudi, a s ciljem ostvarivanja dobiti odnosno radi privlačenja većeg broja kupaca u svoju prodavaonicu. Međutim, sud je uzeo u obzir i navode tuženika da je tuženik predmetne fotografije uklonio s izloga svoje prodavaonice odmah čim je saznao za povredu, a koji navod tuženik tužitelji nisu osporili.

43. S obzirom na sve navedene okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda cijena koja bi bila uobičajena za predmetnu vrstu korištenja, dakle, za objavu fotografije na izlogu prodavaonice u Vodicama, iznosi 199,08 eura / 1.500,00 kuna po fotografiji odnosno ukupno 597,25 eura / 4.500,00 kuna za korištenje sve tri fotografije.

44. Nadalje, u odnosu na zahtjev prvotužitelja Sašina kuhinja j.d.o.o. za plaćanje penala odnosno naknade za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu, treba reći da je člankom 183. stavkom 1. ZAPSP-a propisano da onaj čije je imovinsko autorsko pravo povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

45. Zastupnik po zakonu tuženika je u svom iskazu danom na ročištu od 10. svibnja 2024. izjavio da je on u dućanu na Kosovu kupio naljepnice na kojima su bile prikazane predmetne fotografije pince, bureka i slanaca, koje je on osobno zalijepio na izlog prodavaonice tuženika. Također je izjavio da nije provjeravao tko je autor predmetnih fotografija, ali da nije niti znao da na taj način može povrijediti nečija autorska prava.

46. U konkretnoj situaciji, korištenje predmetnih fotografija u poslovanju tuženika, bez provjeravanja od kud potječu fotografije odnosno bez provjeravanja postojanja prava iskorištavanja predmetnih fotografija, može se pripisati krivnji tuženika, i to krajnjoj nepažnji tuženika. To što je tuženik to učinio iz neznanja u konkretnom slučaju nije od utjecaja jer je tuženik u okviru obavljanja svoje profesionalne djelatnosti morao postupiti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke, sukladno članku 10. stavku 2. ZOO-a/18, što je u konkretnom slučaju propustio učiniti. Zbog toga je tuženik, kao trgovačko društvo osnovano s ciljem ostvarivanja dobiti, koji je javno koristio predmetna autorska djela, dužan platiti naknadu za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu od odgovarajuće uobičajene naknade (penal), dakle, ukupno iznos od 1.194,51 euro / 9.000,00 kuna (4.500,00 kuna x 2).

47. Tražbina prvotužitelja Sašina kuhinja j.d.o.o. u ovom je dijelu dospjela neovlaštenim korištenjem predmetnih fotografija, no zatezne su kamate, zbog kašnjenja tuženika u ispunjenu ove obveze, dosuđene sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu (članak 2. stavak 1. ZPP-a), počevši od 22. kolovoza 2019. do isplate, po stopi određenoj u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO/23), mjerodavnoj za ostale odnose.

48. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. ove presude.

49. Nadalje, tuženik je u konkretnom slučaju povrijedio i moralna autorska prava drugotužitelja Saše Vukića jer ga nije označio kao autora (čl. 15. ZAPSP-a), a izrezivanjem određenih motiva s fotografija drugotužitelja (pince, bureka i slanaca) te uklanjanjem preostalog sadržaja s fotografija (što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka), tuženik je povrijedio i pravo drugotužitelja na poštivanje integriteta autorskog djela (čl. 16. ZAPSP-a). Tako izmijenjene fotografije, bez oznake drugotužitelja kao autora tuženik je učinio vidljivim i dostupnim širem krugu ljudi čime je istog povrijedio jer je navedeno učinio bez njegovog odobrenja.

50. S obzirom na to da je tuženik na opisani način povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja Saše Vukića, to drugotužitelj ima pravo na popravljanje na opisani mu način nastale neimovinske štete odnosno na dosuđivanje pravične novčane naknade (članak 172. stavak 2. i članak 178. ZAPSP-a u vezi s člankom 1100. ZOO-a/18). Ta pravična novčana naknada ne predstavlja ekvivalentnu novčanu nagradu već satisfakciju za učinjene povrede izraženu u novcu te mora biti unutar konteksta prostora i vremena u kojem živimo. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade ovaj sud je uzeo u obzir karakter učinjene povrede, značenje povrijeđenog dobra, cilj kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Činjenice vezane za pravičnu novčanu naknadu sud je utvrdio iz iskaza drugotužitelja danog na ročištima od 4. ožujka 2021. i 10. svibnja 2024., a u kojima je, među ostalim, naveo da se fotografijom bavi preko 15 godina i da od toga živi, da se jako iznenadio kada je ugledao predmetne fotografije na izlogu trgovine tuženika i da se osjećao jako loše i pokradeno, kao da je netko uzeo dio njega, znajući koliko je truda uložio ne samo u predmetne fotografije nego i u posao kojim se bavi. Prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sud je imao na umu i činjenicu da je tuženik tijekom postupka uklonio predmetne fotografije s izloga svoje trgovine, kao i to da kod tuženika nije bilo namjere povrijediti autora.

51. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, prema ocjeni ovog suda, primjerenom je, u konkretnom slučaju, utvrđena pravična novčana naknada u iznosu od 530,89 eura / 4.000,00 kuna, koliko drugotužitelj i potražuje u ovom ponovljenom postupku.

52. Zatezne kamate zbog kašnjenja tuženika u isplati naknade neimovinske štete drugotužitelju Saši Vukiću pripadaju počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 1103. ZOO-a), po stopi određenoj u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), mjerodavnoj za ostale odnose.

53. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.

54. Nadalje, člankom 180. ZAPSP-a propisano je da osoba čije je pravo iz tog zakona povrijeđeno ima pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će na prijedlog tužitelja odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. Odluči li sud da se objavi samo dio presude mora se objaviti barem izreka kao i onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio odnosno pravo.

55. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju sud utvrdio povredu autorskih imovinskih prava prvotužitelja Sašina kuhinja j.d.o.o., te autorskih moralnih prava drugotužitelja Saše Vukića, to je na temelju članka 180. ZAPSP-a, a sukladno prijedlogu prvo i drugotužitelja, sud odlučio da se izreka ove presude objavi na trošak tuženika u "Večernjem listu", koji se, općepoznato, prodaje na području cijele Republike Hrvatske, pa će tom objavom tužitelji biti dodatno zadovoljeni u svojim traženjima autorskopravne zaštite jer bi takva objava trebala obeshrabriti slična ponašanja trećih osoba u budućnosti.

56. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom V. izreke ove presude.

57. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka temelji se na članku 154. stavak 5., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

58. Pritom je za navesti kako prilikom određivanja razmjernog djela parničnih troškova sud treba voditi računa ne samo o visini prihvaćenog tužbenog zahtjeva, već i o osnovi tužbenog zahtjeva, a u konkretnom slučaju je utvrđena povreda, pa razmjer uspjeha u sporu treba procjenjivati kvalitativno, a ne samo kvantitativno (presuda ESLJP 28963/10 od 18. srpnja 2013.). Naime, prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka treba uzimati u obzir kako uspjeh tužitelja, tako i uspjeh tuženika u parnici, a kod parcijalnog uspjeha stranaka u postupku (članak 154. stavak 2. ZPP- a) potrebno je prilikom određivanja troškova postupka izraze „djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ ocjenjivati kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.

59. U tom smislu treba istaknuti da je prvotužitelj u sporu u odnosu na utvrđenje povrede i zabranu daljnje povrede uspio 100%, da je u odnosu na pravo na naknadu uspio 100%, da je u odnosu na visinu zahtjeva za isplatu naknade uspio 30%, te da je drugotužitelj u sporu u odnosu na utvrđenje povrede i zabranu daljnje povrede uspio 100%, da je u odnosu na pravo na naknadu uspio 100%, da je u odnosu na visinu zahtjeva za isplatu naknade uspio 40%, kao i da su oba tužitelja u odnosu na zahtjev za objavu presude uspjela 100%.

60. Slijedom navedenog, postotak koji je tuženik ostvario u odnosu na prvotužitelja Sašina kuhinja j.d.o.o., kao i u odnosu na drugotužitelja Sašu Vukića, sukladno članku 154. stavku 5. ZPP-a, opravdava dosudu cjelokupnog iznosa troškova upravo tužiteljima jer oni nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-5051/2022 od 27. rujna 2023. te presudi poslovni broj Pž- 504/2018 od 25. rujna 2020.).

61. Kako su oba tužitelja u ovom postupku zastupali isti odvjetnici, to su tužitelji postavili zajednički zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a kako se radi o djeljivoj obvezi u kojoj ima više vjerovnika, to se predmetna tražbina naknade troškova parničnog postupka među njima dijeli na jednake dijelove (članak 41. stavak 1. i 3. ZOO-a/23).

62. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 269-270 spisa), tužiteljima su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 15. siječnja 2020. (Tbr. 7/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- sastav podneska od 15. listopada 2020. (Tbr. 8/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 10. studenoga 2020. (Tbr. 9/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 4. ožujka 2021. (Tbr. 9/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 17. studenoga 2022. (Tbr. 9/1, tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- sastav podneska od 15. svibnja 2023. (Tbr. 8/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- zastupanje na ročište od 14. rujna 2023. (Tbr. 9/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- sastav podneska od 20. rujna 2023. (Tbr. 8/4, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 62,50 eura:

- sastav podneska od 13. prosinca 2023. (Tbr. 8/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 250,00 eura:

- sastav podneska od 5. veljače 2024. (Tbr. 8/4, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 62,50 eura;

- sastav podneska od 14. veljače 2024. (Tbr. 8/4, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 62,50 eura:

- sastav podneska od 26. travnja 2024. (Tbr. 8/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 10. svibnja 2024. (Tbr. 9/1, tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- sastav podneska od 20. svibnja 2024. (Tbr. 8/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- sastav podneska od 4. srpnja 2024. (Tbr. 8/3, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 125,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 9. srpnja 2024. (Tbr. 9/1, tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 250,00 eura.

Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 3.312,50 eura treba uvećati za 10 % radi zastupanja dva tužitelja (Tbr. 40. Tarife), što ukupno iznosi 3.643,75 eura.

63. Nadalje, tužiteljima je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21.) priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u visini plaćenog iznosa od 152,63 eura / 1.150,00 kuna, te trošak sudske pristojbe za prvu prvostupanjsku presudu od 10. siječnja 2023. u visini plaćenog iznosa od 152,63 eura. Tužiteljima je priznati i trošak vještačenja u zatraženom iznosu od 1.050,00 eura.

64. Nadalje, u zahtjevu za naknadu troškova tužitelji su zatražili naknadu troškova putovanja istim automobilom na ročište od 10. svibnja 2024., na koje su zastupnik po zakonu prvotužitelja i drugotužitelj pristupili radi izvođenja dokaza njihovim saslušanjem. Tužitelji po toj osnovi potražuju iznos od 395,60 eura, i to 0,50 eura po prijeđenom kilometru za udaljenost od 740 kilometara na relaciji Karlovac-Split- Karlovac, te dva puta po 25,60 eura za cestarinu na istoj relaciji.

65. S obzirom na to da je sud u ovom postupku odredio izvesti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu prvotužitelja i drugotužitelja osobno, te ih je pozvao na ročište od 10. svibnja 2024., na koje ročište su oni i pristupili, to ovaj sud smatra da je trošak njihovog putovanja na navedeno ročište bio potreban za vođenje ove parnice, te im je sukladno članku 151. te članku 155. stavku 1. ZPP-a taj trošak trebalo priznati, ali samo trošak korištenja motornog vozila, a ne i zatraženog iznosa cestarine, budući da u spis nisu dostavili dokaz da im je trošak cestarine i nastao. Pritom je za istaknuti da, iako na relaciji Karlovac-Split-Karlovac prometuju sredstva javnog prometa, sud nije tužiteljima dosudio iznos troška prijevoza najekonomičnijim sredstvom javnog prometa (autobusom), budući da s obzirom na red vožnje sredstava javnog prometa i vrijeme održavanja ročišta, tužiteljima nije bilo moguće u jednom danu stići autobusom iz Karlovca u Split na ročište i vratiti se natrag, a pri donošenju odluke sud je također na umu imao i činjenicu da su zastupnik po zakonu prvotužitelja i drugotužitelj na ročište putovali istim automobilom i podnijeli zahtjev za naknadu troškova prijevoza jednim automobilom.

66. Dakle, sud je tužiteljima priznao trošak putovanja automobilom na ročište od 10. svibnja 2024., ali za najkraću putanju ceste na relaciji Karlovac-Split-Karlovac, koja prema zemljopisnim kartama za tu relaciju iznosi ukupno 600 km, pa je tužiteljima s osnove troška putovanja priznat iznos od ukupno 300,00 eura (0,50 eura x 600 km).

67. Slijedom navedenog, tužiteljima je trebalo priznati troškove postupka u ukupnom iznosu od 4.993,75 eura, radi čega je odlučeno kao pod točkom VI. izreke ove presude.

68. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak sastava dva podnesaka od 5. veljače 2020. i dva podneska od 12. siječnja 2023. budući da je riječ o podnescima kojima dostavljaju dokaz o tome da su postupili po nalogu suda i platiti sudske pristojbe na tužbu i presudu, plaćanje kojih pristojbi je zakonska obveza svakog tužitelja. Isto tako, tužiteljima nije priznat niti trošak sastava podneska od 3. studenoga 2023. budući da isti nije bio potreban za vođenje postupka. Tužiteljima nije priznat niti zatraženi trošak dodatne pristojbe (opomene) na rješenje o pristojbi za tužbu (2 x 100,00 kn), s obzirom na to da je tužiteljima bilo naloženo plaćanje dodatne pristojbe (opomene) iz razloga što nisu postupili po članku 4. točki 1. Zakona o sudskim pristojbama i pristojbu na tužbu platili odmah prilikom podnošenja tužbe, pa niti trošak dodatne pristojbe nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Također, tužiteljima nije priznat niti više zatraženi trošak putovanja na ročište od 10. svibnja 2024. (preko priznatog iznosa od 300,00 eura), niti više zatraženi trošak sastava podneska od 14. veljače 2024. (preko priznatog iznosa od 62,50 eura) budući da se ne radi o obrazloženom podnesku, već o podnesku koji spada u ostale podneske sukladno Tbr. 8/4 Tarife.

69. Stoga, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u više zatraženom iznosu od 1.321,75 eura nije osnovan, te ga je u tom dijelu trebalo odbiti.

70. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VII. izreke ove presude.

71. Sud je u ovoj odluci novčane iznose koji su u tužbi iskazani u kunama, u izreci odluke dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/2022.).

U Splitu 7. listopada 2024.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-3086d-6b5c4

Kontrolni broj: 055f9-99aae-a0e0f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA ĆOSIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.