REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, po predsjedniku vijeća Ivanu Markoviću, uz sudjelovanje sudaca porotnika članova vijeća Vukosave Rončević i Nina Mrkića uz sudjelovanje Matee Klanac, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I-optuženika EĐ i II-optužene pravne osobe TD "Lulić" d.o.o., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11) i čl. 256. st. 1. u sv. čl. 51. KZ/11, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje: ŽDO ZD) broj KO-DO-86/20 od 27. svibnja 2020., nakon zaključenja javne rasprave, održane 2. listopada 2024., u nazočnosti zastupnika optužbe NĐ, zamjenika u ŽDO ZD, a u odsutnosti branitelja I-optuženika HĐ, odvjetnika u [adresa], I-optuženika EĐ, branitelja II-optužene pravne osobe ZĐ, odvjetnika u [adresa] te predstavnika II-optužene pravne osobe IĐ, odvjetnika u [adresa], **.**.2024. objavio je i
p r e s u d i o j e
I-optuženik EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ivana i E, rođene N, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], oženjen, otac troje djece, od kojih je dvoje maloljetne djece, državljanin RH, protiv njega se vodi drugi kazneni postupak, brani se sa slobode, zaposlen, s mjesečnim primanjima od oko 800 EUR-a, vlasnik stana u kojem živi, vlasnik broda
i
II-optužena pravna osoba TD "Lulić" d.o.o., MBS: 110012504, OIB: 99333846611, sa sjedištem u [adresa], neosuđivana, zastupana po predstavniku pravne osobe IĐ, odvjetniku u [adresa]
na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08)
o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e
da bi:
I-optuženik EĐ,
1. u vremenu od 26. veljače 2013. do 31. prosinca 2015. u Zadru, kao direktor TD „Lulić“, novčani iznos od 1.235.440,62 kuna (163.971,15 EUR-a) koji je navedeno društvo uprihodilo pružanjem usluga najma vozila umjesto da ga položi na žiro-račun navedenog trgovačkog društva, protivno odredbama Zakona o platnom prometu zadržao za sebe, a to je prikrio brisanjem 1095 ugovora o najmu iz evidencije ugovora sastavljenih prilikom iznajmljivanja vozila, na način da ih je stornirao – izbrisao iz evidencije računa te je na taj način suprotno čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima zlouporabio položaj direktora društva čime je pribavio imovinsku korist od 1.235.440,62 kuna (163.971,15 EUR-a), a za koji je iznos je istovremeno oštetio navedeno trgovačko društvo
dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi znatnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu,
2. u vremenu od 26. veljače 2013. do 31. prosinca 2013. u Zadru, sa ciljem da TD „Lulić“ d.o.o. djelomično izbjegne plaćanje poreza na dodanu vrijednost iz evidencije ugovora o najmu izbrisao 341 „zatvorenih“ ugovora o najmu vozila, odnosno stornirao izdane račune za najam vozila u ukupnom iznosu od 343.962,97 kuna (45.651,73 EUR-a), koji iznos nije prijavio Poreznoj upravi za 2013. i time propustio obračunati, prijaviti i platiti porez na dodanu vrijednost u iznosu od 68.792,59 kuna (9.130,35 EUR-a), a protivno odredbi članka 47. stavak 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17. i 128/17.), čime je za TD „Lulić“ d.o.o. došlo do smanjenja porezne obveze za iznos od 68.792,59 kuna (9.130,35 EUR-a) na štetu Državnog proračuna Republike Hrvatske
dakle, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza, u slučaju obvezne prijave, nije prijavio prihod koji je od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja i neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna (2.654,46 EUR-a)
3. u vremenu od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. u Zadru sa ciljem da TD „Lulić“ d.o.o. Zadar djelomično izbjegne plaćanje poreza na dodanu vrijednost iz evidencije ugovora o najmu izbrisao 339 „zatvorenih“ ugovora o najmu vozila, odnosno stornirao izdane račune za najam vozila u ukupnom iznosu od 400.638,62 kuna (53.173,88 EUR-a), koji iznos nije prijavio Poreznoj upravi za 2014. i time propustio obračunati, prijaviti i platiti porez na dodanu vrijednost u iznosu od 80.127,72 kuna (10.634,78 EUR-a), a protivno odredbi članka 47. stavak 5. Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost (NN 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17. i 128/17.), čime je za TD „Lulić“ d.o.o. došlo do smanjenja porezne obveze za iznos od 80.127,72 kuna (10.634,78 EUR-a) na štetu Državnog proračuna Republike Hrvatske
dakle, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza, u slučaju obvezne prijave, nije prijavio prihod koji je od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja i neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna (2.654,46 EUR-a)
4. u vremenu 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. u Zadru sa ciljem da TD „Lulić“ d.o.o. Zadar djelomično izbjegne plaćanje poreza na dodanu vrijednost iz evidencije ugovora o najmu izbrisao 415 „zatvorenih“ ugovora o najmu vozila, odnosno stornirao izdane račune za najam vozila u ukupnom iznosu od 490.839,03 kuna (65.145,53 EUR-a) koji iznos nije prijavio Poreznoj upravi za 2015. i time je propustio obračunati, prijaviti i platiti porez na dodanu vrijednost u iznosu od 98.167,80 kuna (13.029,11 EUR-a), a protivno odredbi članka 47. stavak 5. Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost (NN 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17. i 128/17.), čime je za TD „Lulić d.o.o." došlo do smanjenja porezne obveze za iznos od 98.167,80 kune (13.029,11 EUR-a) na štetu Državnog proračuna Republike Hrvatske
dakle, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza, u slučaju obvezne prijave, nije prijavio prihod koji je od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja i neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna (2.654,46 EUR-a)
II-optužena pravna osoba trgovačko društvo "Lulić" d.o.o.
5. kaznenim djelom činjenično i zakonsko opisanim pod toč. 2), 3) i 4) koje je počinio I-okr. EĐ, kao direktor trgovačkog društva, pribavilo sebi sveukupnu nepripadnu dobit u iznosu od 247.088,12 kuna (32.794,23 EUR-a) na štetu Državnog proračuna Republike Hrvatske,
dakle, postupanjem odgovorne osobe u pravnoj osobi s ciljem da pravna osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza, u slučaju obvezne prijave, nije prijavio prihod koji je od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja i neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna (2.654,46 EUR-a)
pa da bi time počinili kaznena djela protiv gospodarstva i to djelom pod točkom 1. I-optuženik EĐ kazneno djelo zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju opisano i kažnjivo po čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11, a djelima pod točkama 2., 3. i 4. I-optuženik EĐ i djelom pod točkom 5. II-optužena pravna osoba trgovačko društvo "Lulić" d.o.o. počinili kaznena djela protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine - opisano u čl. 256. st. 1. u sv. čl. 51. KZ/11.
Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 trgovačko društvo "Lulić" d.o.o. se upućuje u parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.
Na temelju čl. . 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. . 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. ŽDO ZD je 27. svibnja 2024. podiglo optužnicu pod brojem KO-DO-86/20 protiv I-optuženika EĐ i II-optužene pravne osobe zbog kaznenih djela iz čl. 246. st.u 1. i 2. KZ/11 i čl. 256. st. 1. u sv. čl. 51. KZ/11
2. Trgovačko društvo "Lulić" d.o.o. je postavilo imovinskopravni zahtjev
(l.s. 452 i 471).
3. U odnosu na kazneno djelo koje im je stavljeno na teret, I-optuženik EĐ i II-optužena pravna osoba očitovali su se na način da se ne smatraju krivim za djela za koja ih tereti ovlašteni tužitelj te su u cijelosti porekli činjenične navode optužnice.
4. U dokaznom postupku pročitani su potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (l.s. 7, 8 i 11), ugovor o (l.s. 14 i 15, 16-17, 18-19 i 20-21), baza podataka u original bazi podataka u tzv. "MySQL" formatu izdvojene baze podataka pod nazivom „apartoni"_lulic.csv“ u tzv. "csv" formatu i izdvojene baze podataka prema nazivu "blacky_lulic_zadar nasnimljeni na optičkom mediju CD-R (l.s. 137), izdvojene baze podataka u mapi pod nazivom "blacky_lulic_zadar" – "iznos ukupne štete", za rent a car agenciju Lulić d.o.o. [adresa], nasnimljeni na optički medij CD-R (l.s. 137). Također, uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka AĐ (l.s. 212-214), ĆĐ (l.s. 219-221), PĐ (l.s. 224-225), ČĐ (l.s. 233-235 i 456). Pročitan je pisani nalaz i mišljenje vještakinje za računovodstvo i financije Majde Korljan s prilozima 1 i 2 (l.s. 270-367), kao i raspoloživa dokumentacija u prilogu koja se nalazi u 22 registratora prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 724074 i 724075, imovinskopravni zahtjev Lulić d.o.o. (l.s. 452 i 471). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz KE za I-optuženika i II-optuženu pravnu osobu (l.s. 478-479).
5. Na ispitivanju kod policije prvooptuženik EĐ se branio šutnjom (l.s. 181-183) dok je na prvom ispitivanju kod Županijskog državnog odvjetništva iznosio obranu (l.s. 264-266) u kojoj je naveo da su možda postojale stvari koje su otišle u pravcu u kojemu to možda nije bilo najprihvatljivije. Međutim, da tu ima više stvari i da je teško reći osim da je kao odgovorna osoba spreman sudjelovati i biti aktivno angažiran, a za sve što se ukaže kao krivnja spreman je odgovarati i nadoknaditi štetu. U ovom trenutku dok ne dobije cjelokupno vještačenje da ne može ništa komentirati ili reći preko toga. Na pitanje branitelja je li to posljedica njegovog umišljaja ili namjere, odgovorio je da to nije posljedica namjere nego greška sustava. Spreman je kontaktirati s Županijskim državnim odvjetništvom, nadoknaditi štetu i snositi posljedice. U obrani na raspravi (l.s. 483) prvoptuženik je iznosio obranu ali nije odgovarao na pitanja. Naveo je da je jedini zakonski zastupnik i vlasnik trgovačkog društva i da su sve radnje provedene zakonito. Drugi zaposleni djelatnici koji rade na najmu vozila postupaju po njegovoj uputi, primjerice kod sačinjavanja ugovora i izdavanja računa za najam vozila. Za svaki najam imaju sačinjen ugovor o najmu s pratećom dokumentacijom. Jedini on može brisati ugovor ili račun, nikome nije dao nalog ili dopuštenje da to može učiniti umjesto njega, niti je on to osobno učinio. U rujnu 2017. bila je elementarna nepogoda na području grada [adresa], poplava koja je učinila probleme drugima, a i njemu jer je sva poslovna dokumentacija koja je bila u podrumu uništena u toj poplavi, što da je utvrđeno zapisnikom policije. Da nije bilo te poplave mogao bi predočiti dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je sve rađeno zakonito. Sva porezna davanja bilo da se radi o PDV-u, radnim doprinosima, plaćanjima ili slično, bila su uredno obavljana. Nije počinio ništa od onog što mu se stavlja na teret, nikoga nije oštetio, nije oštetio ni svoju firmu niti je što protupravno stekao.
5. 1. Na prvom ispitivanju predstavnik drugooptužene pravne osobe Lulić d.o.o. nije iznosio obranu (l.s. 188-190) dok je na raspravi iznio obranu, a nije odgovarao na pitanja (l.s. 483). Naveo je da nema nikakvih saznanja o bilo kakvim nepravilnostima ili propustima u radu od strane prvooptuženika ili same pravne osobe. Za slučaj da sud utvrdi drugačije kao predstavnik pravne osobe postavio je opreza radi imovinskopravni zahtjev i u tom slučaju ustraje na tom imovinskopravnom zahtjevu (l.s. 452 i 471).
6. Svjedok AĐ (l.s. 212-214) potvrdio je da je društvo Artus Carta d.o.o., čiji je on direktor izradilo računalni program za vođenje rent a car „agencije“ EĐ (RCM program), a koji program inače koriste brojne „agencije“ u Hrvatskoj. S EĐ je stupio u kontakt preko e maila i kasnije telefonom. Računalni program izradio je u skladu s standardnim pravilima i u njega nije ugrađena nikakva „skrivena opcija“ za neprimjetno brisanje ugovora o najmu vozila. Kao i svaki drugi računalni program i taj program sadrži opciju brisanja i izmjene podataka u slučaju greške pisanja, otkazivanja usluge i slično. Opcija brisanja ugovora bi se trebala koristiti izuzetno, kod otkazivanja ugovora, pogrešnog korištenja programa i slično. Odbacio je bilo kakvu mogućnost da je između njega i prvooptuženika postojao bilo kakav dogovor da se prvooptuženiku omogući zlouporaba računalnog programa. Na kraju je naveo da trgovačko društvo Lulić d.o.o. iz [adresa] i dalje koristi njegov RCM program u svom poslovanju.
7. Svjedok ČĐ (l.s. 233-235 i 456) naveo je da je u vremenu od 6. do 11. listopada 2014. unajmio vozilo Rent a car agencije Lulić jer mu je bilo potrebno za odlazak u Istru gdje je tvrtka „Mateo“ d.o.o. u kojoj je zaposlen popravljala prometnu dionicu „Istarski ipsilon“. Njegova tvrtka za zaposlenike često iznajmljuje vozila u rent a car kućama. Vozila je znao iznajmljivati osobno, ali i na ime tvrtke. Predmetni najam vozila u vremenu od 6-11. listopada 2014. nije platio svojim sredstvima. Misli da je vozilo plaćeno fakturom koja je išla na ime njegove građevinske tvrtke. Prilikom unajmljivanja vozila za potrebe posla nikada najam nije platio iz svojih sredstava. Odgovarajući na postavljeno pitanje naveo je da je sjedište tvrtke Mateo d.o.o. u Pridrazi i da je njen vlasnik TĐ vodio računa o plaćanju.
8. Svjedokinja ĆĐ (l.s. 219-221) navela je da je jedanput koristila usluge rent a car Lulić i to u listopadu 2015. kada je osobno došla po vozilo i tada potpisala jedan papir, ne zna je li to bio ugovor ili nešto drugo i odmah platila račun. Nakon što je vratila vozilo poslije korištenja, ne sjeća se je li morala nešto platiti. Nije sačuvala račun kao ni ugovor ili slično.
9. Svjedokinja ŽĐ (l.s. 224-225) izjavila je da nikad nije rentala vozilo ni u jednoj rent a car agenciji u [adresa]. Međutim, od EĐ odnosno agencije Lulić je prije pet šest godina kupila vozilo Renault Modus. Vezano za tu kupoprodaju uredno su zaključili ugovore i izvršili prijenos vlasništva kao i plaćanje koje je bilo gotovinsko.
10. U pisanom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja za računovodstvo i financije Majda Korljan (l.s. 260-367) navela je da je u službenim prostorijama Službe kriminalističke policije PU Zadarske preuzela 22 registratora poslovne dokumentacije društva Lulić d.o.o. i da su izlazni računi i ugovori o najmu tog društva prikazani u Popisu računa koji je prilog 1 ovog Nalaza i mišljenja. Prema popisu računa iz Priloga 1 Nalaza i mišljenja, koji računi se nalaze u registratorima poslovne dokumentacije Lulić d.o.o. to društvo je za razdoblje od 26. veljače 2013. do 31. prosinca 2013. ispostavilo ukupno 884 računa raznim kupcima za uslugu najma vozila sveukupne vrijednosti 853.401,36 kuna, za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014., Lulić d.o.o. je ispostavilo ukupno 643 računa sveukupne vrijednosti od 643.087,60 kuna i za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. Lulić d.o.o. je ispostavilo ukupno 538 računa sveukupne vrijednosti od 842.876,97 kuna. Svi navedeni računi nalaze se u registratorima poslovne dokumentacije Lulić d.o.o. Na nasnimljenom CD-R optičkom mediju za isto razdoblje 2013. evidentiran je 341 ugovor s ukupnim iznosom obračunatog najma vozila od 343.962,97 kuna, koji ugovori kao ni računi nisu pronađeni u ugovorima i izlaznim računima Lulić d.o.o. (22 registratora). Za 2014. godinu evidentirano je 339 ugovora s ukupnim iznosom obračunatog najma od 400.638,62 kune koji ugovori kao ni računi nisu pronađeni u ugovorima i izlaznim računima Lulić d.o.o. (22 registratora) i za 2015. godinu evidentirano je 415 ugovora s ukupnim iznosom obračunatog najma od 490.839,03 kune koji ugovori kao ni računi nisu pronađeni u ugovorima i izlaznim računima Lulić d.o.o. (22 registratora). Sveukupno za razdoblje od 26. veljače 2013. do 31. prosinca 2015. evidentirano je 1095 ugovora o najmu vozila sveukupne vrijednosti od 1.235.440,62 kune (163.971,15 eura). Vještakinja je utvrdila da za prikazane ugovore o najmu vozila u izdvojenoj bazi podataka pod nazivom „blacky Lulić [adresa] – iznos ukupne štete“ za rent a car agenciju Lulić d.o.o. [adresa] nasnimljene na optičkom mediju CD-R nisu pronađeni izlazni računi u registratorima (22 registratora preuzeta od policije). Navela je također da je od TD Lulić d.o.o. zatražena poslovna dokumentacija i to izlazni računi od 2013. do 2016. godine za podatke snimljene na optičkom mediju (CD-R) i knjigu izlaznih računa za 2013., 2014., 2015. i 2016. godinu. Dana 1. travnja 2020. da je branitelj optuženika dostavio dopis u kojemu je naveo da ne može dostaviti traženu knjigovodstvenu dokumentaciju jer je ista uništena u poplavi u [adresa] u rujnu 2017. Zaključno, u pisanom nalazu i mišljenju vještakinja navodi da ne raspolaže traženom dokumentacijom i da nije u mogućnosti utvrditi jesu li za prikazane ugovore o najmu vozila ispostavljeni računi u sveukupnoj vrijednosti od 1.241.490,62 kune i je li obračunat porez na dodanu vrijednost u iznosu od 248.298,12 odnosno pojedinačno po godinama: za 2013. godinu za 341 ugovor s iznosom najma od 343.962,97 kuna na koji treba obračunati porez na dodanu vrijednost od 68.792, 59 kuna, za 2014. godinu za 339 ugovora s iznosom najma od 400.839,03 kune na koji treba obračunati porez na dodanu vrijednost od 80.127,72 kune i za 2015. godinu za 415 ugovora s iznosom od 490.839,03 kune na koje treba obračunati porez na dodanu vrijednost od 98.167,80 kuna.
11. Usmeno ispitana na raspravi sudska vještakinja za financije Majda Korljan (l.s. 454-455) navela je da nema dodati ništa više od pisanog nalaza i mišljenja kojeg je sačinila po nalogu državnog odvjetništva. Ponovila je da tijekom vještačenja nije imala kompletnu dokumentaciju, posebno knjigu izlaznih računa koju policija nije izuzela. Zatražila je dokumentaciju od trgovačkog društva, međutim dostavljena joj je potvrda da je trgovačko društvo prijavilo policiji i Ministarstvu financija da je dokumentacija uništena prilikom poplave u [adresa]. Dalje je navela da je kod izrade nalaza imala na uvidu optički medij sa evidencijom ugovora kao i popis računa što je sve prikazala u svom nalazu. Međutim, bez knjige izlaznih računa da nije moguće utvrditi kada su ti računi naplaćeni odnosno jesu li uopće naplaćeni. Bez knjige izlaznih računa nije mogla utvrditi ni to je li na te račune izvršen obračun isplate poreza na dodanu vrijednost. Misli da se ti podaci ne mogu dobiti ni od nadležne Porezne uprave jer se poreznoj upravi podnosi samo zbirna prijava poreza na dodanu vrijednost. Porezni obveznici su dužni poreznoj upravi prijaviti gubitak ili oštećenje poslovnih knjiga, što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Nakon što su joj na raspravi (l.s. 476-477) predočeni iskazi svjedoka ČĐ i ĆĐ, koji su naveli da su koristili usluge taxi Lulić d.o.o. i da su te račune platili, sudska vještakinja je odgovorila da kao sudski vještak ne može donositi zaključak i mišljenje na temelju iskaza svjedoka nego samo na temelju vjerodostojne knjigovodstvene dokumentacije, konkretno u ovom slučaju knjige izlaznih računa koja ovdje ne postoji. Dodala je da excel tablica na kojoj se nalazi popis korisnika usluga interni dokument tvrtke Lulić d.o.o. te ne predstavlja vjerodostojnu dokumentaciju na temelju koje bi se vještačenjem moglo utvrditi je li ta usluga stvarno izvršena ili naplaćena. Čak i ako se iskazi tih svjedoka koji su platili uslugu Luliću d.o.o. prihvate kao točni ni u tom slučaju se ne može na vjerodostojan način utvrditi jesu li naplaćeni iznosi položeni na račun pravne osobe ili su zadržani za sebe. Tu postoji još jedna mogućnost, da se gotovinski računi prikažu pod nazivom „ostali kupci“ što je s financijskog gledišta dopušteno te nije moguće utvrditi je li određeni pojedinačni iznos koji je naznačen u toj tablici, položen na račun pravne osobe. Vještakinja je u odgovoru na daljnje pitanje navela da čak i pod hipotetskom pretpostavkom da su svi iznosi naznačeni u optičkom mediju stvarno i naplaćeni, s knjigovodstveno financijskog gledišta nije moguće utvrditi jesu li ti iznosi položeni na račun pravne osobe ili ne.
12. Nakon provedenog dokaznog postupka nije dokazano da su optuženici počinili kaznena djela činjenično i pravno opisana u optužnici.
13. Prvoptuženiku EĐ se pod točkom 1. optužnice stavlja na teret da u vremenu od 26. veljače 2013. do 31. prosinca 2015. kao odgovorna osoba Lulić d.o.o. na račun pravne osobe nije položio iznos od 1.235.440,62 kn (163.971,15 EUR) koji je navedeno društvo uprihodilo od najma vozila nego ga zadržao za sebe što da je prikrio brisanjem 1095 ugovora o najmu vozila iz evidencije ugovora na način da ih je stornirao i izbrisao iz evidencije računa i time sebi pribavio imovinsku korist u navedenom iznosu, za koji iznos je istovremeno oštetio društvo Lulić d.o.o. čime da je počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (KZ/11).
13. 1. Pod točkama 2., 3. i 4. optužnice prvooptuženik EĐ se tereti da je s ciljem da trgovačko društvo Lulić d.o.o. djelomično izbjegne plaćanje poreza na dodanu vrijednost brisao navedene ugovore o najmu vozila odnosno stornirao izdane račune i to za 2013. brisao 341 ugovor i stornirao račune u ukupnom iznosu od 343.962,97 kuna koji nije prijavio Poreznoj upravi i time propustio obračunati i platiti porez na dodanu vrijednost u iznosu od 68.792,59 kuna, za 2014. godinu brisao 339 ugovora i stornirao račune u ukupnom iznosu od 400.638,62 kune koji nije prijavio Poreznoj upravi i time propustio obračunati i platiti porez na dodanu vrijednost u iznosu od 80.127,72 kuna i za 2015. godinu brisao 415 ugovora i stornirao račune u ukupnom iznosu od 490.839,03 koji nije prijavio Poreznoj upravi i time propustio obračunati i platiti porez na dodanu vrijednost u iznosu od 98.167,80 kuna, čime da je počinio kazneno djelo utaje poreza ili carine opisano u čl. 256. st. 1. u sv. čl. 51. Kaznenog zakona (KZ/11).
14. Drugooptuženiku društvu Lulić d.o.o. pod točkom 5. optužnice stavlja se na teret da je to društvo kaznenim djelom opisanim pod točkama 2., 3. i 4. optužnice koje je počinio prvooptuženik EĐ pribavilo sebi nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 247.088,12 kuna na štetu državnog proračuna Republike Hrvatske, čime da je počinio kazneno djelo utaje poreza ili carine opisano u čl. 256. st. 1. u sv. čl. 51. Kaznenog zakona (KZ/11).
15. U pravu je branitelj prvooptuženika kada tvrdi da nije moguće istom radnjom počiniti kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 i kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, u situaciji kad se optuženiku stavlja na teret da gotovinski iznos nastao pružanjem usluga nije položio na žiro račun pravne osobe nego ga zadržao za sebe. Tako nije moguća pravna konstrukcija kojom bi optuženik postupao s namjerom da sebi pribavi nepripadnu korist a pravnoj osobi nanese štetu i istovremeno da pravnoj osobi pribavi nepripadnu imovinsku korist, umanjenjem i neistinitim prikazivanjem porezne osnovice i za taj iznos ošteti državni proračun. Takvo što bi bilo moguće jedino kad bi prvooptuženik novac, koji nije položen na račun pravne osobe, koristio za njeno poslovanje, što međutim u konkretnom predmetu nije slučaj jer se optuženika za takvo što ne tereti. Takav stav izražen je i u presudi Vrhovnog suda RH Kž-88/15 od 20. travnja 2017. Isto se odnosi i na optužbu protiv pravne osobe za kazneno djelo pod točkom 5. jer pravna osoba Lulić d.o.o. ne može biti istovremeno oštećena radnjom prvooptuženika kao odgovorne osobe (djelo pod točkom 1.) i tom istom radnjom pravnoj osobi stečena imovinska korist (umanjenjem porezne osnovice za plaćanje PDV-a.) Međutim, i mimo toga u postupku nije dokazano da je prvooptuženik EĐ počinio kaznena djela pod točkama 1., 2., 3. i 4., a samim time nije dokazano ni da je drugooptuženik EĐ d.o.o. počinilo kazneno djelo činjenično i pravno opisano pod točkom 5. optužbe.
16. Prvooptuženik EĐ se naime brani da je u rujnu 2017. došlo do poplave na području grada [adresa] u kojoj mu je uništena sva poslovna dokumentacija, da su sva porezna davanja uključujući i PDV bila uredno obavljana te da nije počinio ništa od onog što mu se stavlja na teret. Dalje, u obrani naveo da za svaki najam imaju sačinjen ugovor s pratećom dokumentacijom, da jedini on može brisati ugovor ili račun, da nikome nije dao nalog ili dopuštenje da to može učiniti umjesto njega, niti je on to osobno učinio. Iako u postupku nije utvrđeno je li i na koji način je došlo do brisanja 1095 ugovora o najmu vozila prikazanih u na optičkom mediju „blacky Lulić“, koji po mišljenju vještakinje ne predstavlja vjerodostojnu knjigovodstvenu dokumentaciju niti su u tom pravcu predloženi dokazi, kojim bi se to moglo utvrditi, optuženikova obrana nije protivna nalazu i mišljenju sudske vještakinje za računovodstvo i financije Majde Korljan a potkrijepljena je uvjerenjem PU Zadarske PP Zadar o uništenju poslovnih knjiga Lulić d.o.o. Tako iz uvjerenja PU Zadarske PP Zadar od 5. listopada 2017. (l.s. 366) proizlazi da su službenici I Policijske postaje Zadar dana 16. rujna 2017. od strane operativnog dežurstva upućeni u [adresa] u [adresa] povodom dojave EĐ da mu je poplavljena garaža. Dolaskom na lice mjesta zatekli su EĐ koji je izjavio da mu je prilikom velikih oborina poplavljena garaža a razina vode je bila oko 20 cm te su tom prilikom oštećene poslovne knjige, a iste glase na [obrt] i Lulić do.o. Izjavom od 25. rujna 2017. (l.s.367) Lulić d.o.o. izvijestilo je Ministarstvo financija, Poreznu upravu, Područni ured Zadar da je 11. rujna 2017. zbog velike količine kiše došlo do plavljenja dijela njegove kuće na adresi [adresa], uslijed čega je prokišnjavao dio stambenog prostora prvog kata i prizemlje, a najvećim dijelom su se veće količine bujičnih voda slile u podrum gdje je uništena cjelokupna arhiva od osnutka firme.
17. Sudska vještakinja za financije i računovodstvo Majda Korljan je u pisanom nalazu i usmenom iskazu na raspravi navela da tijekom vještačenja nije imala kompletnu dokumentaciju a posebno knjigu izlaznih računa koju policija nije izuzela, da je kod izrade nalaza imala na uvidu optički medij sa evidencijom ugovora kao i popis računa što je sve prikazala u svom nalazu, ali da bez knjige izlaznih računa nije moguće utvrditi kada su ti računi naplaćeni odnosno jesu li uopće naplaćeni, ni utvrditi je li na te račune izvršen obračun poreza na dodanu vrijednost, koji podaci se po njenom mišljenju ne mogu dobiti ni od nadležne Porezne uprave jer se poreznoj upravi podnosi samo zbirna prijava poreza na dodanu vrijednost. Dalje je navela da su porezni obveznici dužni poreznoj upravi prijaviti gubitak ili oštećenje poslovnih knjiga, što je u konkretnom slučaju učinjeno. Nakon što su joj predočeni iskazi svjedoka ČĐ i ĆĐ koji su naveli da su koristili usluge taxi Lulić d.o.o., da su računi plaćeni (s tim da je ĆĐ platila račun u gotovini dok je za ČĐ uslugu najma podmirio poslodavac fakturom, sudska vještakinja je odgovorila da se ni u tom slučaju ne može na vjerodostojan način utvrditi jesu li naplaćeni iznosi položeni na račun pravne osobe ili su zadržani za sebe. Tu postoji još jedna mogućnost da se gotovinski računi prikažu pod nazivom „ostali kupci“ što je s financijskog gledišta dopušteno. Stranke nisu imale primjedbi na pisani nalaz a ni usmeni iskaz ove vještakinje dat na raspravi, koji u cijelosti kao stručan i obrazložen prihvaća i ovaj sud.
18. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, nije dokazano da prvooptuženik EĐ kao odgovorna osoba trgovačkog društva Lulić d.o.o. u vremenu od 26.veljače 2013. do 31.prosinca 2015. gotovinski iznos od 1.235.440,62 16.3971.15 EUR) nije položio na žiro račun drugooptuženika pravne osobe Lulić d.o.o. nego g zadržao za sebe i sebi pribavio znatnu imovinsku korist i za isti iznos oštetio navedeno trgovačko društvo, odnosno nije dokazano da je počinio kazneno djelo iz članka246.stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (KZ/11) činjenično i pravno opisano pod točkom 1.izreke presude. Također nije dokazano da je prvooptuženik EĐ s ciljem da drugooptuženik Lulić d.o.o. u istom vremenskom razdoblju djelomično izbjegne plaćanje poreza na dodanu vrijednost, umanjio poreznu osnovicu odnosno nadležnoj poreznoj upravi nije prijavio prihod i da je propustio obračunati porez na dodanu vrijednost i to za: 2013. godinu prihod od 343.962,97 kuna (45.651,73 EUR) na koji nije izvršen obračun poreza na dodanu vrijednost od 68.792,59 kuna (9.130,35 EUR); 2014. godinu prihod od 400.638,62 kune (53.173,88 EUR) na koji nije izvršen obračun poreza na dodanu vrijednost od 80.127,72 kuna (910.634,78 EUR) i 2015. godinu prihod od 490.839,03 kuna (65.145,53 EUR) na koji nije izvršen obračun poreza na dodanu vrijednost od 98.167,80 kuna (13.029,11 EUR) i da je za taj iznos oštetio Državni proračun, odnosno nije dokazano da je prvooptuženik počinio kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. u vezi članka 51. Kaznenog zakona (KZ/11), činjenično i pravno opisano pod točkama 2. 3. i 4. izreke presude.
18. 1. Na isti način nije dokazano ni da je drugooptužena pravna osoba, trgovačko društvo Lulić d.o.o. radnjama prvooptuženika kao odgovorne osobe, kaznenim djelom činjenično i pravno opisanim pod točkama 2., 3. i 4. izreke presude pribavilo sebi nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 247.088,12 kuna (32.794,23 EUR) na štetu državnog proračuna Republike Hrvatske odnosno da je počinilo kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona (KZ/11).
19. Zaključno, u postupku nije dokazano da su I-optuženik EĐ i
II-optužena pravna osoba počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret slijedom čega je na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 donesena presuda kojom se optuženici oslobađaju za navedena kaznena djela.
20. S obzirom da je I-optuženik EĐ oslobođen od optužbe za kazneno djelo pod toč. 1. izreke, na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 trgovačko društvo "Lulić" d.o.o. je upućeno u parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.
21. Također, obzirom da su optuženici oslobođeni od optužbe odlučeno je i da na temelju čl. . 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. . 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zadru 7. listopada 2024.
Zapisničarka
Predsjednik vijeća
Matea Klanac, v. r.
Ivan Marković, v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. ŽDO ZD na broj KO-DO-86/20,
2. I-optuženik EĐ,
3. II-optužena pravna osoba TD "Lulić" d.o.o., putem predstavnika IĐ, odvjetnika u [adresa],
4. Branitelj I-optuženika HĐ, odvjetnik u [adresa],
5. Branitelj II-optužene pravne osobe ZĐ, odvjetnik u [adresa],
6. U spis 4 K-30/20.
